Sjajna vijest iz Ohija! Amerikanci proglasili 10. studeni Danom Kreše Mikulića

Krešo Mikulić, poznati inženjer i vlasnik Vinoklet vinarije u Cincinnatiju, dobio je posebno priznanje od Grada Coleraina u američkoj saveznoj državi Ohio. Naime, 10. studenog 2021. bit će obilježen kao njegov dan – “Dan Kreše Mikulića”. Krešo je rođen 13. rujna 1934. godine u Mamićima u Hercegovini, u kolibi bez struje i vode, prekrivenoj slamom. […]

Na svečanoj večeri u četvrtak okupilo se 200 uzvanika, a jedno ime posebno je odjeknulo dvoranom. Ime je to Kreše Mikulića, poznatog inženjera koji je sudjelovao u izradi Black Hawk helikoptera i B-1 bombardera.

Njegova druga ljubav, Vinoklet vinarija, smještena na 25 hektara zemljišta, može se pohvaliti s 15 tisuća trsova, 12 vrsta vina te s 500 sjedećih mjesta u restoranu. Godišnje proizvede oko 250 tisuća litara vina koje se prodaje u stotinama trgovina diljem Ohija.

Svi gore spomenuti Krešini poslovni uspjesi navedeni su u obrazloženju zašto je primljen u Kuću slavnih. On kaže da mu priznanje znači, ne toliko zbog sebe, nego zbog posla…

“Drago mi što sam primio nagradu jer će ona donijeti promociju mojoj vinariji. Pridonio sam razvoju industrije ovog kraja. Jedna kompanija iz Kalifornije zbog mene je u Cincinnati preselila tvornicu jer nisam htio ići tamo”, otkrio je Mikulić.

Krešo je rođen 13. rujna 1934. godine u Mamićima u Hercegovini, u kolibi bez struje i vode, prekrivenoj slamom. Jedini je od 12-ero braće i sestara koji je završio studij. U Chicago je stigao 1969., a zatim u Cincinnati gdje je 80-ih zasadio vinograd i otvorio restoran. Njegova vinarija prva je u Ohiju koja je otvorena nakon prohibicije.

Gosti hrvatskog restorana u Americi ostavili napojnicu od 7 tisuća dolara!

Zaposlenici Vinoklet vinarije u Cincinnatiju, koja je u vlasništvu Hrvata Kreše Mikulića, dobili su rani božićni poklon kada su gosti restorana ostavili napojnicu od sedam tisuća dolara. Menadžer Thomas Jay otkrio je kako je jedan par 10. prosinca naručio hranu i kada je dobio račun, ostavio je napojnicu u vrijednost od oko 45 tisuća kuna. […]

Iako dobrog zdravlja, u posljednjih nekoliko godina počeo je razmišljati o prodaji životnog sna. Čak je bio i pred potpisivanjem kupoprodajnog ugovora…

“Hvala Bogu što nisam prodao vinariju i restoran. U suprotnom sam si mogao iskopati grob i leći u njega. Mene ovo drži, to je moj smisao života. Dobrog sam zdravlja, još se može pa nastavljamo”, napomenuo je Mikulić, koji je pohvalio financijsku potporu države za vrijeme korona-krize…

“Dobili smo 200 tisuća dolara jer smo morali zatvoriti restoran. To nam je jako pomoglo. Amerika je utemeljena na poslu, a ne na davanju. Zato je tako uspješna”, naglasio je naš sugovornik.

Iako već 55 godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama, svakodnevno prati situaciju u Hrvatskoj. I ima nekoliko savjeta…

“Ne može se bilo koja stvar riješiti u tako kratkom vremenu. Država mora proći nekoliko naraštaja. U domovini vlada velika korupcija. Ako dođe neka strana kompanija, narod misli da ona izrabljuje domaće radnike. Ovdje u Americi ljudi mole da dođe bilo koja kompanija. Amerikanac to ne vidi kao izrabljivanje, nego kao šansu. Socijalizam je sve to napravio u domovini”, dodao je junak naše priče, napomenuvši kako bi se mandati dužnosnika trebali ograničiti na dva ili tri.

Drugi dan ‘hrvatskog’ festivala u Cincinnatiju

Cincinnati je u subotu bio domaćin drugog dana 22. Festivala umjetnosti i vina, događaja koji su posjetili brojni Hrvati iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Organizator “Vinoklet vinarija”, smještena na 25 hektara zemljišta, može se pohvaliti s 15 tisuća trsova, 12 vrsta vina te s 500 sjedećih mjesta u restoranu. Godišnje proizvede oko 250 tisuća […]

A Krešo i njegov tim trenutačno su započeli s pripremama za Festival vina i graševine. Događaj je to koji svake godine u rujnu okupi oko 15 tisuća posjetitelja. U međuvremenu, nakon dvije godine izbivanja, ovog će ljeta ponovno u domovinu. A možda se ovih dana zaleti i na skijanje do Aspena ili Colorada. Jer kako je rekao: “Još se može. Nastavljamo…”

Ovaj vikend Cincinnati je u znaku Hrvata

U Cincinnatiju se ovaj vikend održava 22. Festival umjetnosti i vina, događaj koji posjećuju brojni Hrvati iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Nakon što prošle godine zbog koronavirusa nije mogao biti održan, festival je u petak imao odlično otvorenje i tražilo se mjesto više. Događaj je to koji tijekom tri dana privuče oko 20 tisuća […]

Krešo je rođen 13. rujna 1934. godine u Mamićima u Hercegovini, u kolibi bez struje i vode, prekrivenoj slamom.

U Sjedinjene Američke Države stigao je 1969. Prvo u Chicago, a zatim u Cincinnati gdje je 80-ih zasadio vinograd i otvorio restoran.

“Zahvalni su mi iz Grada što nisam otišao u Kaliforniju pa je jedna kompanija zbog mene u Cincinnatiju otvorila tvornicu. Vjerujem da ovo priznanje može biti poticaj mladim ljudima koji žele uspjeti u svijetu”, rekao je Krešo, istaknuvši kako je zgradu u kojoj je primio proklamaciju projektirao Hrvat te da će svoj dan proslaviti u krugu obitelji i prijatelja.

U nastavku donosimo sadržaj iz proklamacije o proglašenju 10. studenog 2021. Danom Kreše Mikulića…

• Krešo Mikulić, vlasnik vinarije i restorana Vinoklet, pretvorio je 11 hektara grada Coleraina u izvanredno, zadivljujuće odredište i jedinu vinariju u okrugu Hamilton, dom 12 nagrađivanih vina
• Krešo, inženjer elektrotehnike koji je imao prestižnu karijeru u komunističkoj Jugoslaviji, prebjegao je u Sjedinjene Američke Države jer snažno cijeni građansku slobodu i priliku za bolji život
• Krešo je briljantan inženjer koji je dao izniman doprinos američkoj zrakoplovnoj industriji dok je radio kao glavni dizajner GE podružnice sa sjedištem u Cincinnatiju, projektirajući vrlo komplicirane sustave za vojne zrakoplove, uključujući B-1 bombarder i Black Hawk helikopter
• Krešo, kao 87-godišnjak i aktivan skijaš, koji je nedavno skijao na zahtjevnim stazama ‘Double Black Diamond’ u Utahu, svakodnevno nadahnjuje ljude oko sebe svojom strašću za životom i pozitivnim duhom koji pretvara nemoguće u moguće
• Krešo je velikodušan i ljubazan domaćin u svojoj vinariji. Uvijek nastoji da se ljudi osjećaju kao kod kuće i smatra da je važno pokazati ljubaznost prema svojoj obitelji, brojnim prijateljima i susjedima

Zahvaljujemo Kreši na njegovoj kontinuiranoj podršci i doprinosu zajednici Colerain kroz njegove bezbrojne darove i geste ljubavi i podrške. Zbog toga proglašavamo 10. studeni 2021. njegovim danom”, napisali su iz Grada Coleraina.

Vinoklet restoran danas je omiljeno mjesto u Cincinnatiju, a Krešo rado viđen domaćin. Na njega je ponosna i cijela obitelj…

“Uvijek sam bila nadahnuta njegovim duhom ‘to mogu učiniti’ i kako je uspijevao u mnogim svojim pothvatima. On je i velikodušna osoba te daje sve od sebe da se netko osjeća kao kod kuće. Hvala Gradu Colerainu i njegovirm povjerenicima na ovoj nevjerojatnoj časti! Tako smo ponosni što smo dio ove zajednice”, na LinkedInu je napisala Krešina kći Andrea Mikulić Jandriček.

Drugi dan ‘hrvatskog’ festivala u Cincinnatiju

Cincinnati je u subotu bio domaćin drugog dana 22. Festivala umjetnosti i vina, događaja koji su posjetili brojni Hrvati iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Organizator “Vinoklet vinarija”, smještena na 25 hektara zemljišta, može se pohvaliti s 15 tisuća trsova, 12 vrsta vina te s 500 sjedećih mjesta u restoranu. Godišnje proizvede oko 250 tisuća […]

Dodajmo na kraju kako ovaj vitalni 87-godišnjak svake godine u rujnu organizira Festival umjetnosti i vina koji tijekom tri dana programa posjeti i 15 tisuća ljudi.

Hrvati u Chicagu proslavili 115. Veliku Gospu: Vjera koja nas vodi, tradicija koja nas čuva i ljubav koja nas jača

Daljine postaju manje, nostalgije slabije i zajedništvo veće kada se čovjek Duhom i srcem poveže sa svojim izvorima. Hrvati su još od godine davne 1906. u Chicagu vezali svoje živote uz slavlja i sjećanja koja su ih povezivala s domovinom. Upravo tako je i nastajalo slavlje Velike Gospe koje ovdje traje već 115 godina. Čovjek […]

Tom prigodom ministar se sastao s fra Jozom Grbešom, kustosom hrvatskih franjevaca za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, koji ga je upoznao sa stogodišnjom franjevačkom prisutnošću na sjevernoameričkom kontinentu i sa svime što hrvatska zajednica ovdje radi…

“To je bilo traženje slobode. Mi fratri ostavljali smo svoje kosti diljem svijeta. Samo u Chicagu kroz 70 godina pokopano je 49 franjevaca. Osnovali smo i Hrvatski etnički institut kako bi sačuvali povijest Hrvata Amerike i Kanade. Preko šest desetljeća vodili smo i vlastitu tiskaru”, otkrio je fra Jozo, prisjetivši se i nekih ranijih dolazak hrvatskih političara…

“U mnoge od njih smo se razočarali. Očekivali smo samo jednu stvari: ljubav prema domovini. Ako je volimo, sve ćemo napraviti. I zato smo ponekad kritični. Tražimo da bude bolje, istinitije i šire. Tražili smo to desetljećima. Naši su se dečki iz ovih krajeva otišli boriti doma. Jedan od njih je i John Kosić. Vjerujem da kada nešto jako volite, za to sve žrtvujete”, istaknuo je fra Jozo Grbeš.

Samo jedna riječ objašnjava zašto je Hrvat Michael Bilandić postao gradonačelnik Chicaga

Moć i slava! To su vam neodoljive napasti, barem većini ljudi! Ali ima i onih kojima ne zavladaju takve strasti ni kada postignu velik ugled i moć. Jedan od njih je zasigurno bio Michael (Mike) Bilandić, nekadašnji gradonačelnik američkog velegrada Chicaga. Mike je rođen 1923. u Chicagu od hrvatskih roditelja, doseljenika u Ameriku, početkom prošlog […]

Na večeri s hrvatskom zajednicom ministar je uručio državljanstvo Živku Knezoviću koji u Chicagu živi od 1978, godine, a rodom je iz Radišića u Bosni i Hercegovini.

“Čestitam vam da ste i papirom postali ono što ustvari jeste – Hrvat”, rekao je Gordan Grlić Radman u obraćanju gospodinu Knezoviću.

Ministar je zatim okupljenu dijasporu upoznao s onime što je Vlada Republike Hrvatske učinila u posljednje vrijeme…

“Hrvatska će uvijek biti Hrvatska. Mi znamo svoj put i smjer. Vi ste promotori hrvatskog imena i samo nastavite tako. Otvoreni smo za svakoga. Obradovat će vas Zakon o državljanstvu jer će mlađi moći lakše i brže dobiti domovnicu. Riješili smo ukidanje turističkih viza za Sjedinjene Američke Države. S jedne i s druge strane postoji volja da se napravi Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja”, napomenuo je Grlić Radman, koji je zatim obišao zgradu Hrvatskog etničkog instituta.

A susret je završen zamolbom fra Joze Grbeša…

“Ako uspijete nešto učiniti za Hrvate u BiH. Ako uspijete pronaći nestale. Gledam ove mlade bogoslove. Neki su nedavno postali svećenici, imaju 29 godina. A Vukovar se dogodio prije nego što se oni rodili. Kada mater čeka sina na pronalazak sinovih kostiju, puno je jedan dan. Ako uspijete učiniti sve to – Hrvatska postaje moćna”, zaključio je fra Jozo.

U Chicagu proslavljen blagdan sv. Ante. Mnogi Hrvati ovdje pronalaze dom svojoj duši

U samostanu hercegovačkih franjevaca u Chicagu svečano je proslavljena svetkovina sv. Ante koji je zaštitnik ove središnje kuće Hrvatske franjevačke kustodije u Americi i Kanadi. Uz prisustvo stotina vjernika iz hrvatskih katoličkih zajednica iz Chicaga i Milwaukeeja, svetu misu je predslavio fra Dragan Bolčić, odnedavno župni vikar u hrvatskoj župi Srca Isusova u Chicagu. Suslavili […]

U pratnji ministra bila je i Sanja Laković, generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu te državni tajnik Frano Matušić.

Moj susret sa Stepincem! Dijelio je nesebično vrijeme i novac pa njemu nije ostajalo gotovo ništa

Za mene je ime Stepinac povezano, u prvom redu, s djetinjim i osjećajnim spomenima, a za koje suvremena znanost jamči, da su temelji izvornih vrijednosti. Počelo je sve od Tijelova 1934., od uzvika mojeg oca iza raširenih novina: “Stepinac, moj kolega iz kadetske škole, postao je najmlađi nadbiskup na svijetu, zagrebački nadbiskup…” Bila je i […]

Kardinala Stepinca često se sjete i u Chicagu. Naime, tamošnja hrvatska katolička misija od 1972. godine nosi njegovo ime, Stepinčevu sliku u crkvi nacrtao je velečasni Zlatko Sudac, a sada je u čast ovom kardinalu skladana i pjesma – za što se pobrinuo Mario Romanović, Dubrovčanin koji već 36 godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Otpjevao sam i uglazbio pjesmu za koju je tekst 1998. godine napisao fra Jozo Grbeš. Riječi sam čitao dok sam hodao gore-dolje po stubištu. Odmah me se dojmilo napisano, uzeo sam gitaru i otpjevao. Dakle, skladba je nastala za manje od dvije minute”, prisjetio se Romanović.

A onda je, nakon 23 godine, došlo vrijeme za promjenu. Mario je htio nešto novo pa je zamolio Nikolu Meteša, Hrvata koji također živi u Chicagu, da naprave pjesmu na klapski način. Romanović je otpjevao tri glasa, dok Meteš potpisuje bas.

“Volim zapjevati Stepinca, lijep mi je taj dan, nekako je drugačiji. I naš narod ovdje voli tu pjesmu, što mi je neopisivo drago”, zaključio je Romanović, koji je pjevao u Maestralima, zatim s Vikijem Lenertom u Dominikanaca, a kasnije i u Dubrovačkim poklisarima. Kao solo pjevač objavio je sedamdesetih godina i nekoliko singlica. Njegova pjesma “Vesna mi je pisala” i danas se rado zapjeva u Gradu.

A nema sumnje i da se Stepinčeva pjesma neće rado pjevati u Chicagu, barem sve dok je našeg svijeta ovdje.

Koncert koji morate poslušati! Hrvati iz Argentine, Njemačke i domovine pjevaju najljepše božićne pjesme

Hrvatska Udruga Jadran iz Argentine na svom YouTube kanalu emitirala je Božićni koncert na kojem su sudjelovale grupe i solisti iz Argentine, Hrvatske i Njemačke. “Koncert je montirani video s prezentacijama napravljenima isključivo za ovaj događaj. Zbog situacije s pandemijom, umjetničke skupine snimale su pjesme poštujući ograničenja koja su bila na snazi u svakoj zemlji […]

Bio čovjek ponos roda svoga
Bio pastir puka hrvatskoga
Nevin, mučen po dušmanu kletu
Za slobodu i za vjeru svetu

Ponos svima, nada u tuđini
Žrtva sveta vjeri, domovini
Ko Krist na križu, Božji jedinac
Vječno s nama kardinal Stepinac

Imenom te zove tvoj hrvatski narod
Ti si njemu nada i smiraj i put
Uvijek će te slijedit
S tobom dušu krijepit
Spominjat te uvijek zemlje svaki kut

Prvi Hrvati u Kanadi obećali su svojoj djeci bolji život

Prvi val Hrvata koji su došli otkriti Kanadu, naseliti se i smjestiti u toj zemlji bili su zdravi i robustni, a opisivani su kao “kolumbusari” (što znači oni koji su došli s Columbusom), “Amerikanci” (oni koji su bili u Americi) i pustolovi u okvirima velike sredozemne tradicije već od Odiseja, te borci za sreću. Taj […]

“Glavna poruka pjesme je da nam je u životu potreban samo On kako bismo živjeli sretno i ispunjeno”, započeo je svoju priču Tomislav, koji je rođen 1989. godine u Mississaugi. Njegovi roditelji podrijetlom su iz Radišića kod Ljubuškog.

Iako je završio Paralegal program na kanadskom Koledžu Sheridan, umjesto pružanja pomoći odvjetniku, priprema za suđenje i izrade pravnih dokumenata, život mu je ipak otišao u drugom smjeru pa se danas bavi glazbom.

“U glazbi sam otkad znam za sebe. Nakon što sam više godina pjevao na raznim hrvatskim festivalima u Torontu i okolici, odlučio sam se profesionalno baviti time”, otkrio nam je Tomislav, koji je svoj prvi album “Donija sam grudu zemlje” s deset pop skladbi izdao 2009. godine.

“Dok smo stvarali album, plan je bio da ga izdamo samo u Kanadi i Americi, gdje ima jako puno iseljenika i zato sam se odlučio za spomenuti naslov. Poruka pjesme je ta da se rodni kraj ne zaboravlja”, dodao je naš sugovornik.

Nakon što je izdao album, počeo je nastupati na mnogobrojnim glazbenim natjecanjima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kao što su Etnofest Neum, Festival zabavne glazbe Bihać, Međunarodni festival pisme i vina Marko Polo, Melodije hrvatskog juga i Glas Ploča.

Ipak, 2016. godine donio je odluku i odlučio se na potpuni glazbeni zaokret. Pop-izričaj zamijenio je duhovnom glazbom. Do sada je snimio četiri duhovne skladbe, a nastupao je na Papa festu u Solinu i Sudamja festu u Splitu.

“Glazbeno tržište jako je veliko u Kanadi, ali vjerujem da je uz dobru pjesmu i sreću sve moguće. Ne želim zarađivati od duhovne glazbe. Cilj i želja mi je kroz pjesme širiti Evanđelje i što više ljudi približiti Njemu. Hvala Bogu, imam posao koji mi je stalni prihod”, naglasio je Tomislav koji je voditelj crkvenog zbora u župi Kraljice Mira u Norvalu, Ontario.

Iako je rođen u Kanadi, svake godine nastoji doći u Hercegovinu i Hrvatsku. Kako kaže, svoj kraj voli neizmjerno pa je želja uvijek velika.

“Hrvatska je predivna zemlja, kako priroda tako i urbani dijelovi. Najviše mi se sviđaju more i obala, opuštenost… Iako je to ponekad i mana. Najviše mi nedostaju rodbina i prijatelji”, naglasio je.

Pogledajte novi videospot za pjesmu fra Šimuna Ćorića

Fra Šimun Šito Ćorić, franjevac, glazbenik, pisac i profesor psihologije, za adventsko vrijeme u nakladi Glasa koncila objavio je novi album “VREMENA OVA SAD SU DRUGA – Poetsko-glazbene meditacije”. Album sadrži deset novih skladbi, među kojima je i pjesma “Adventska – Gospodinu pripravite put”, snimljena i kao videospot. Tekst i glazbu potpisuje fra Šimun Ćorić, […]

O povratku u domovinu, priznaje, ne razmišlja…

“Trenutačno ne jer sam jako vezan uz svoju obitelj koja je ovdje. Ali nikad se ne zna”, zaključio je naš sugovornik, čiju novu pjesmu “Samo ti” poslušajte u nastavku…

Časne sestre iz Hrvatske, Australije i s Haitija u krunici Hrvata svega svijeta

U subotu 16. siječnja molila se 24. istovremena krunica “Hrvata svega svijeta”. Spomenutu molitvenu inicijativu pokrenuo je otac Ivan Ike Mandurić koji je pozvao sve Hrvate svijeta da se pridruže molitvi krunice za hrvatski narod u ovom teškom vremenu razornog potresa u Zagrebu i na Banovini, kao i na nakanu da se zaustavi pandemije koronavirusa. […]

Uz voditelja patera Iku Mandurića, pozivu su se odazvali otac Branko Kornfeind (Trajštof), don Matej Palić (Janjevo), Petar Hacegan (Karaševo), velečasni Mirko Štefković (Tavankut) i i velečasni Siniša Jozić (Boka kotorska).

Otac Branko Kornfeind rođen je u Trajštofu u Gradišću, a za svećenika je zaređen 1997. godine. Bio je župnik u Stinjakima, Pandrofu i Novom Selu, a sada je u Vincjetu, Čajti i Čempi. U pastoralni rad uključen je s folklornim skupinama. Patera Iku Mandurića zanimalo je kako je danas biti gradišćanski Hrvat…

“Mi kao osobe nemamo problema, imamo sva prava, no činjenica je da nas je sve manje. Roditeljima je teže prenositi hrvatsku tradiciju i kulturu na svoju djecu. Sada smo 500 godina ovdje, koliko dugo ćemo još biti, ne znam, 500 sigurno ne, ali ako bude 150 zadovoljni smo. Naša nada je u Bogu, druge nema”, rekao je otac Branko Kornfeind.

Najstarija i najjužnija hrvatska dijaspora je ona iz Janjeva. Svećenik don Matej Palić tamo je 30 godina. Njihova skupina vrlo je aktivna, a krunicu mole svaku večer…

“Mi smo ovdje 718 godina. Danas ćemo moliti radosno otajstvo krunice, no moram reći da je kod nas, osim duhovnosti i zdravlja, sve drugo teško. Ljudi iseljavaju, no čovjek se privikne na sve. Ova djeca i mladi, bez obzira na to što ne žive u uvjetima dostojnima 21. stoljeća, strpljivi su i pobožni”, naglasio je don Palić.

pater Ike Mandurić s hrvatskom dijasporom iz Australije: Nemojmo prestati voljeti ono što je svake ljubavi vrijedno

“Hvaljen Isusa i Marija, dragi Hrvati pozdravljamo vas u našoj ‘Krunici Hrvata svega svijeta’”, i tako već 20 subota pater Ike Mandurić započinje svoje obraćanje. I to ne u crkvi, nego putem zoom aplikacije. Ova zanimljiva inicijativa izazvala je ogroman interes među hrvatskom dijasporom i našim ljudima u domovini. Ideja za molitvom pojavila se nakon […]

Petar Hacegan rođen je u Karaševu, u Rumunjskoj. Profesor je hrvatskog jezika i književnosti i vjeronauka…

“Karaševo se prvi put spominje krajem 13. stoljeća. Jako smo stari. Naša crkva je izgrađena 1726. godine. Svi naši vjernici očuvali su se zahvaljujući molitvi i Kristu”, istaknuo je Hacegan.

Predstavnik vojvođanskih Hrvata i najbrojnije dijasporske zajednice na 26. Krunici Hrvata svega svijeta bio je velečasni Mirko Štefković. Rođen je u Tavankutu, u Bačkoj. Za svećenika je zaređen 2004. godine. Od 2010. vršitelj je službe pomoćnika tajnika međunarodne Biskupske konferencije Ćirila i Metoda, a sada je i tajnik iste.

“Mi, i mlađi i stariji trudimo se očuvati sve ono što smo primili. Što se tiče manjinske zajednice, fenomen je svakako sličan onome na Kosovu ili u Gradišću, da mnogi Hrvati odlaze na Zapad. Svi mi koji ostajemo moramo jedni drugima omogućiti što bolji život. U našim krajevima postoji mogućnost školstva na hrvatskom jeziku. Ova zajednica polako se budi u odnosu na period iz 90-ih i početka 2000-godina”, dodao je vlč. Štefković.

Iz Boke kotorske javio se Siniša Jozić, župnik sv. Jeronima u Herceg Novom. Svećenik je od 2018. godine…

“Nema nas puno u ovom kraju. Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvata je bilo oko šest tisuća. To je 0,97 posto. Dobro ste čuli. Međutim, Hrvati i Katolička crkva baštine 60 posto ukupne kulturne baštine Crne Gore. Vidite taj nesrazmjer”, napomenuo je velečasni Jozić, upoznavši sve prisutne sa stanjem u Boki kotorskoj.

fra Jozo Grbeš: Osjećam se malen u usporedbi s ljudima koji su prošli ovim stazama

Naša dijaspora iz Sjedinjenih Američkih Država molila je 21. krunicu Hrvata svega svijeta. Predvodnik je bio fra Jozo Grbeš iz Chicaga, a pridružili su mu se Vera Ćosić, Zoran Planinić, obitelji Kosić, Akrap i Paša, fra Lovro Šimić i idejni začetnik ovog online projekta, pater Ike Mandurić. “Drago mi je da smo danas zajedno. Ima […]

Pater Ike Mandurić na kraju se zahvalio svim sudionicima 26. Krunice Hrvata svega svijeta, ali i velikom timu ljudi koji svaki tjedan sudjeluje u njezinoj organizaciji.

Je li božićna Tiha noć na hrvatskom jeziku prvi put otpjevana daleko od domovine?

Božićne pjesme blago su svakoga naroda. Ponajbolje to znamo mi Hrvati koji se svojim božićnim pjesmama dičimo na poseban način. I s pravom: jer one su svjedoci vjere, odraz kulture i vrelo nadahnuća. Naš je narod već dugo stoljeća izbjeglički narod – narod selilaca. Sudbina je to tako odredila da su od davnih dana naši […]

Snimka je digitalizirana i računalno obrađena. Izvornog je trajanja 6 minuta i 28 sekundi i do sada nije javno objavljivana. Original se čuva u Hrvatskom etničkom institutu.

Tko je bio fra Vendelin Vasilj?

Rođen je 27. svibnja 1909. u Međugorju, gdje je i završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, a u Franjevački red stupio je 29. lipnja 1926. na Humcu.

Nakon završenoga teološkog studija u Mostaru, u istom gradu 11. prosinca 1932. zaređen je za svećenika. Godine 1933. otišao je na postdiplomski studij u Pariz, gdje je uspješno obranio dva doktorata: iz prava i sociologije.

Tijekom boravka u Parizu bio je dušobrižnik za Hrvate i tamo se družio s poznatim političarima u radu protiv diktature kralja Aleksandra. Tada je napisao i knjigu na francuskom jeziku “Diktatura kralja Aleksandra”.

Godine 1938. vratio se u svoju provinciju, gdje je obavljao službu profesora na teološkom učilištu u Mostaru i istodobno bio tajnik mostarskog biskupa Alojzija Mišića.

U to vrijeme ponovno je počeo izlaziti mjesečnik “Kršćanska obitelj”, čiji je bio urednik. Fra Vendelin u Mostaru je osnovao društvo rudara i društvo za katoličku mladež “Vojska Svetog Ante”. U veljači 1945. godine otišao je u Zagreb i tamo se brinuo za izbjeglice. Dospio je i u partizansko zarobljeništvo, ali u Mariboru je pobjegao u Austriju i Italiju. Godine dana kasnije, u travnju 1946., zajedno s fra Vjekoslavom Bambirom na malom poluteretnom brodu stigao je u New York.

Nakon kraćeg boravka u Chicagu, 1948. otišao je u župu Sv. Marije u Steeltonu. Već 1949. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi. U isto vrijeme urednik je Hrvatskog katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te vrlo aktivan u pisanju brojnih članaka. Pod njegovim vodstvom kupljene su dvije franjevačke rezidencije: u Beaver Fallsu i Gulf Breezeu.

Godine 1952. postao je gvardijanom novoosnovanog samostana sv. Ante u Chicagu. Nakon te službe otišao je pastoralno djelovati u hrvatske župe Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Augustina u West Allisu te Srca Isusova u Chicagu, gdje je i preminuo 2. siječnja 1971. u 62. godini života.

Fra Vendelin je tri puta imenovan poglavarom hrvatskih franjevaca (1949. – 1952. i 1961. – 1967.) te isto toliko puta savjetnikom Kustodije. Nekoliko puta bio je urednik hrvatskih franjevačkih izdanja. Pokopan je 6. siječnja 1971. godine u franjevačkoj grobnici sa svojom braćom fratrima, na groblju Holy Sepulchre.

Detaljno opisao gorku sudbinu u Americi: Ne žele starije radnike od 50-godišnjaka jer takvi mlitavi su manje produktivni

Svaki od nas je nestrpljivo čekao čas kada će napokon smjeti da živi siguran od izbjegle granice. I svaki nas se našao kao dijete koga mati više neće da brani, pa se mora sam služiti, s tom razlikom da nam nitko ništa nije osigurao, već nas pustio da se sami brinemo… To je položaj izbjeglice […]

U nastavku poslušajte posljednju fra Vendelinovu propovijed, od čijih je riječi prošlo već pola stoljeća.