Nakon povijesne odluke Ivana Pavla II. misija je odmah mijenjala naziv, a u dvorištu crkve pokopan je i jedan poznati Amerikanac

Zajednica Hrvata u Chicagu itekako živi i danas, što potvrđuju tri hrvatske crkve koje trenutačno djeluju u tom gradu. Podsjetimo, Chicago kao jedan od najpoznatijih američkih gradova mjesto je odakle potječe i novi papa Lav XIV., a kojem u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi posvećujemo posebnu pozornost. Naime, stoljetne župe sv. Jeronima […]

Osim Hrvata, to su područje posljednjih 150-ak godina nastanjivali migranti iz Litve, Poljske, Italije, a kasnije i Južne Amerike. Kako i ostali doseljenici, novi papa Lav XIV. dijete je iz obitelji francuskog, talijanskog pa i dominikanskog podrijetla, a cijela zajednica djelovala je skladno posljednjih desetljeća na tom području, te baš kao i Župa sv. Jeronima brojne vjerske zajednice tamo skladno žive i danas.

Župa sv. Jeronima u Chicagu osnovana je 1912. godine, kada je postala važno vjersko središte za hrvatske doseljenike u tom američkom gradu. Osnivanje župe bilo je odgovor na sve veći broj hrvatskih katolika koji su se naselili u Chicagu početkom 20. stoljeća. Iako su prvi hrvatski vjernici u Chicago došli i prije, osnivanje župe s oko 5000 Hrvata omogućilo je okupljanje i očuvanje duhovne i kulturne baštine.

U samim počecima, župa je bila smještena u privremenim prostorima, no ubrzo je izgrađena crkva koja je postala središnja točka zajednice. U početku, župna zajednica bila je mala, ali je brzo rasla s dolaskom novih doseljenika. Obitelj i zajedništvo bili su temelj svakodnevnog života župe, koja je s vremenom postala ne samo vjersko središte nego i mjesto susreta za brojne druge aktivnosti.

Župa franjevačkog reda na početku je djelovala i služila mise u češkoj crkvi, a već koncem iste godine kupljena je protestantska crkva. No, kako je zajednica vjernika rasla vrlo brzo, tako je već 1922. bila kupljena nova crkva, ovoga puta od švedskih luterana.

Kako je hrvatska zajednica vjernika u Vancouveru izrasla na plećima ribara i župe Prečistoga Srca Marijina

Dosad smo, u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, govoreći o Kanadi uglavnom spominjali istočnu obalu u kojoj uistinu i djeluje najveći broj hrvatskih župa. No, ne i sve. Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. […]

Osim crkve, župa je započela organizaciju društvenih i kulturnih aktivnosti. To je bilo vrijeme kada su se Hrvati u Chicagu osjećali povezani s domovinom, a zajedničke aktivnosti poput svadbenih proslava, molitvenih susreta i kulturnih manifestacija činile su svakodnevni život župljana živim i ispunjenim.

S obzirom na povećanje broja vjernika, župa je ubrzo proširila svoju djelatnost. Jedan od prvih koraka bio je otvaranje hrvatske škole, koja je igrala ključnu ulogu u očuvanju jezika, tradicije i identiteta među mladim naraštajima, a ova župa do 1928. godine imala je čak i svoj dječji vrtić, svakako preteču čak i za današnje vrijeme. Nadalje, zajednica se razvijala pa je tako 1937. bila prodana stara župna dvorana te je kupljena nova.

Međutim, u zapisima stoji kako su se najveće promjene u ovoj župi dogodile u vrijeme župništva fra Ferdinanda Skoke koji je župu vodio od predratnog razdoblja pa sve do 1955. Naime, on je ovu župu otvorio Amerikancima i Talijanima pa je tako ona dobila znatan broj novih vjernika. Uz to, župa je u to vrijeme dobila novo preuređeno ruho, a uz to su bili otplaćeni i svi dugovi koji su postojali još od osnutka.

Zanimljivo je spomenuti i veliki pomak koji je župa doživjela kada je Hrvatska škola „Kardinal Stepinac” krajem 70-ih godina dobila status model-škole, a hrvatski jezik bio je prvi put priznat u gimnazijama kao izborni predmet.

Velika obnova crkve je uslijedila je početkom novog stoljeća, kada je bila postavljena nova kamena fasada te je unutrašnjost bila preuređena u potpunosti. No, 2011. bilo je posebno emotivno razdoblje za ove župljane – u to vrijeme slavilo se stoljeće ove crkve na tlu Chicaga. Osim priredbi i misa, u čast 100 godina župe bila su provedena dva zahvalna hodočašća, a snimljen je i dokumentarni film „They Never Walked Alone“ te je bila objavljena župna monografija. Velika Gospa blagdan je koji župa organizira već 118 godina.

Ova župa kontinuirano ulaže i danas u svoje prostore, pa je tako posljednja obnova bila provedena u posljednje dvije godine. Župa je tako dobila novu kuhinju, župni centar sa sportskom dvoranom, a ove godine župa je najavila i postavljanje dizala. I sve to isključivo uz donacija župljana.

Danas župu predvodi fra Antonio Musa, koji uz vikara fra Antu Begića svakoga dana u tjednu predvodi jutarnje mise za župljane. Ono za što se župa, nakon svih uskrsnih aktivnosti posljednjih mjeseci, intenzivno priprema je tzv. „Mladifest fundraiser“, okupljanje i prodaja palačinki kako bi se sakupio novac za mlade i njihov put u New York.

Da se Hrvati Chicaga posebno raduju što je novi papa upravo iz grada kojeg i oni zovu svojim domom, pokazuju i objave na društvenim mrežama župe. Naime, uspjeli su nedavno pronaći snimku utakmice bejzbola iz 2005. i pohvaliti se kako je papa Lav XIV. baš kao i oni fan Red Soxa.

Hrvatska župa grada novog pape Lava XIV.: Postoji već više od 110 godina i osnovali su je Hrvati čeličana

Dok se u Chicagu još uvijek s posebnim ponosom govori o novom papi Lavu XIV., koji dolazi upravo iz tog američkog grada, zanimljivo je podsjetiti se i na bogatu povijest druge, od njih ukupno tri u tom gradu, hrvatske župe u ovom gradu – župe Srca Isusova. Smještena u južnom dijelu Chicaga, dijelu poznatom po […]

„Ne samo da je fan, već je tada i parkirao na parkiralištu župe sv. Jeronima. To je naša priča i držimo je se“, našalili su se iz župe nedavno.

urednik projekta: Ivan Ril

Hrvatska župa grada novog pape Lava XIV.: Postoji već više od 110 godina i osnovali su je Hrvati čeličana

Dok se u Chicagu još uvijek s posebnim ponosom govori o novom papi Lavu XIV., koji dolazi upravo iz tog američkog grada, zanimljivo je podsjetiti se i na bogatu povijest druge, od njih ukupno tri u tom gradu, hrvatske župe u ovom gradu – župe Srca Isusova. Smještena u južnom dijelu Chicaga, dijelu poznatom po […]

Naime, stoljetne župe sv. Jeronima te Srca Isusova ne djeluju same, već uz njih ponosno i danas stoji Hrvatska misija bl. Alojzija Stepinca. Izvorno je nosila naziv Misije Anđela čuvara, a osnovana je kao posljednja od ovih tri – 1972. Nju su, znakovito, osnovali dominikanci na sjeveru Chicaga koji su željeli i da njihov red živi u tom višemilijunskom gradu.

Početkom 1970-ih godina, tri hrvatska dominikanca – fra Hijacint Eterović, fra Nikola Dugandžić i fra Ivo Plenković – stigla su na sjeverni dio Chicaga s jasnim ciljem: osnovati novu misiju za sve brojniju hrvatsku zajednicu koja se u tom dijelu grada okupljala. U studenom 1972. godine hrvatski dominikanci osnovali su prvu hrvatsku katoličku misiju na sjeveru Chicaga. Otvorili su Dominikansku kuću na adresi 1628 W. Morse Avenue i osnovali dva društva, uključujući i ogranak Hrvatske katoličke zajednice.

U isto su vrijeme dominikanci započeli proces dobivanja dozvole za redovito slavljenje mise na hrvatskom jeziku u župi sv. Jeronima. Crkva sv. Jeronima bila je jedna od najvećih župa u tom dijelu Chicaga, te je predstavljala logičan izbor za služenje dušobrižništva među Hrvatima sjevernog dijela grada.

U rujnu 1973. nadbiskup Chicaga, kardinal John Cody, dao je dopuštenje hrvatskim dominikancima da slave mise na hrvatskom jeziku u župi sv. Jeronima. Prva misa okupila je osamdesetak vjernika u podrumskom prostoru te crkve te je označila skroman, ali značajan početak.

Godine 1974. osnovan je prvi župni savjet. Već 1975. godine zajednica seli u crkvu sv. Henrika na križanju ulica Devon i Ridge, gdje se i danas nalazi. Crkva sv. Henrika izvorno je izgrađena 1863. za potrebe doseljenika iz Luksemburga, a današnje zdanje posvećeno je 1905. godine. U blizini crkve nalazilo se sirotište Angel Guardian, što je 1977. godine nadahnulo prvotno ime misije: Hrvatska katolička misija Anđela čuvara.

Godine 1980. fra Hijacint Eterović odlazi u mirovinu, a fra Nikola Dugandžić postaje župni vikar. Kada je 29. lipnja 1981. fra Ivo Plenković otišao u domovinu, fra Nikola preuzima službu župnika, nastavljajući voditi zajednicu kroz izazove i prilike toga razdoblja.

Kako je hrvatska zajednica vjernika u Vancouveru izrasla na plećima ribara i župe Prečistoga Srca Marijina

Dosad smo, u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, govoreći o Kanadi uglavnom spominjali istočnu obalu u kojoj uistinu i djeluje najveći broj hrvatskih župa. No, ne i sve. Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. […]

Godine 1998., papa Ivan Pavao II. proglasio je hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca blaženim, a nedugo zatim i misija u Chicagu preuzima njegovo ime – Hrvatska katolička misija bl. Alojzija Stepinca. Posebnu misu u toj prigodi predvodio je nadbiskup Chicaga, kardinal Francis George.

Upravljanje misijom 2006. godine preuzela je Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji za Sjevernu Ameriku. Prvi franjevački župnik bio je fra Ivica Majstorović, kojega je 2013. naslijedio fra Paul Maslach. Od 2016. godine donedavno je župu vodio fra Dražan Boras, koji je u Chicago stigao iz New Yorka. Danas je voditelj fra Gabrijel Škibola.

Znakovita je i zgrada crkve u kojoj djeluje ova župa, a koja se smatra jednom od najvećih kulturnih baština sjevernog Chicaga. Naime, ova crkva izvorno je nosila naziv sv. Henrika, a datira čak iz konca 19. stoljeća. Zbog svog crvenog mramora, velikih vitraja te upečatljivih stupova itekako je impozantnog izgleda, a u dvorištu crkve nalazi se i grob Roberta Rueckheima, unuka izumitelja poznatih slatkiša Cracker Jack koji se i sam nalazi na omotu pakiranja tog proizvoda.

Hrvati u sklopu župe u Torontu imaju prekrasan park s bazenom i prostorom za druženja, a sve zasluge pripisuju ovom vrijednom župniku

Vrlo malo danas znamo o hrvatskoj župi smještenoj u Torontu, župi Naše Gospe Kraljice Hrvata, koja na tim prostorima djeluje već više od 70 godina. Zato više nego bilo što vrijedi ispričati priču i o ovoj župi koja je proživjela vrlo teške trenutke, a danas je podrška svojim vjernicima u dalekoj Kanadi. Nažalost, jako se […]

Iako je ova župa najmlađa od tri spomenute u Chicagu, njezin duh užurbano živi. Svakoga dana župljani mogu na hrvatskom jeziku poslušati misno slavlje, dok najmlađi mogu učiti o hrvatskoj kulturi u istoimenoj školi.

urednik projekta: Ivan Ril

Hrvati u sklopu župe u Torontu imaju prekrasan park s bazenom i prostorom za druženja, a sve zasluge pripisuju ovom vrijednom župniku

Vrlo malo danas znamo o hrvatskoj župi smještenoj u Torontu, župi Naše Gospe Kraljice Hrvata, koja na tim prostorima djeluje već više od 70 godina. Zato više nego bilo što vrijedi ispričati priču i o ovoj župi koja je proživjela vrlo teške trenutke, a danas je podrška svojim vjernicima u dalekoj Kanadi. Nažalost, jako se […]

Naime, krajem 19. stoljeća Hrvati su počeli dolaziti u South Chicago, ponajviše zbog posla u tada razvijenim čeličanama. U početku su zajedno sa Slovencima izgradili crkvu sv. Jurja na križanju 96. ulice i Ewing avenije, no zbog međusobnih razlika, Hrvati su u studenom 1912. odlučili osnovati vlastitu župu. Tako je 1913. godine službeno osnovana župa Srca Isusova, na prijedlog vlč. Ivana A. Stipanovića.

Te iste godine kupljeno je zemljište između Exchange i Escanaba avenije, a 31. kolovoza 1913. položen je kamen temeljac za zgradu koja je služila kao crkva, škola i župna dvorana. Prva misa u novoj crkvi slavila se u ponoć na Božić te godine – trenutak koji je obilježio početak jednog trajnog hrvatskog duhovnog uporišta u ovom dijelu Chicaga.

Već 1914. godine otvorena je i župna škola, u početku s laičkim osobljem. Međutim, već 1915. godine, zahvaljujući zalaganju vlč. Stipanovića, u školu dolaze i Školske sestre sv. Franje Krista Kralja koje preuzimaju nastavni kadar.

Godine 1916. vlč. Mato Ćanić preuzima župu, no već 1919. dolazi do ključne promjene – u župu stižu hrvatski franjevci. Prvi franjevac koji preuzima župu bio je fra Luka Terzić, a franjevci vode župu sve do danas. Današnji župnik je fra Stephen Bedeniković.

Kako je hrvatska zajednica vjernika u Vancouveru izrasla na plećima ribara i župe Prečistoga Srca Marijina

Dosad smo, u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, govoreći o Kanadi uglavnom spominjali istočnu obalu u kojoj uistinu i djeluje najveći broj hrvatskih župa. No, ne i sve. Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. […]

U razdoblju od samo tri i pol godine fra Luka Terzić krstio je čak 538-ero djece, a župa je bilježila snažan rast, djelomično i zbog otvorenosti prema drugim etničkim zajednicama u tom dijelu grada. Fra Bono Andačić, koji župu vodi od 1922. do 1931., proširuje školu, kupuje i preuređuje zgradu za župni dvor i uspješno otplaćuje dugove.

U teškim ekonomskim vremenima Drugoga svjetskog rata, fra Špiro Andrijanić (1931. – 1947.) uspio je nabaviti prve orgulje za crkvu te je kupio zgradu na križanju Commercial i 96. ulice, koja je služila za društvene potrebe župljana pod nazivom Hrvatski dom. To razdoblje pamti se kao vrijeme stabilnosti i blagostanja, što je nagnalo tadašnje vodstvo da sagradi novu školu i crkvu.

Iako je tadašnji župnik fra Ljubo Čuvalo otišao iz župe prije nego što je ona dobila novo ruho, ideja o novoj crkvi i školi zaživjela je s već idućim župnikom fra Mironom Lasićem. Prvo je bila sagrađena škola, i to 1959., dok je nova župa bila sagrađena pet godina nakon – taman u vrijeme proslave 50 godina župe.

Hrvati ove župe u idućim su godinama bili nezaustavljivi. Nova župna dvorana i sestarski samostan bili su sagrađeni već do 1971., i to zahvaljujući fra Vendelinu Vasilju kojeg su župljani itekako štovali.

Što se tiče hrvatske škole koja djeluje na ovom potezu, škola Srca Isusova može se pohvaliti kako danas ima čak 137 polaznika, a bila je poznata i među nehrvatima još sredinom prošlog stoljeća, pa je tako do 1961. u školi bilo čak 58,7 posto djece drugih narodnosti.

Jedina je hrvatska župa u Clevelandu, a samo u jednoj godini imala je čak 392 krštenja!

Malena Paulina posljednje je dijete koje se sakramentom krštenja priključilo hrvatskoj zajednici vjernika okupljenih oko župe sv. Pavla u Clevelandu. Antonio je bio kršten nekoliko tjedana prije toga, kao i Emilija. U svakom slučaju, djece u ovoj – jednoj od najstarijih – hrvatskoj župi u SAD-u nikako ne nedostaje, a trend rođenja i krštenja traje […]

Fra Stephen Bedeniković koji je na čelu župe čak četvrt stoljeća itekako održava aktivnost župe na visokoj razini, a župljani ga u tome pomno slijede. Dapače, župa je nedavno proslavila i 40 godina od zaređenja svog župnika.

urednik projekta: Ivan Ril

Jedina je hrvatska župa u Clevelandu, a samo u jednoj godini imala je čak 392 krštenja!

Malena Paulina posljednje je dijete koje se sakramentom krštenja priključilo hrvatskoj zajednici vjernika okupljenih oko župe sv. Pavla u Clevelandu. Antonio je bio kršten nekoliko tjedana prije toga, kao i Emilija. U svakom slučaju, djece u ovoj – jednoj od najstarijih – hrvatskoj župi u SAD-u nikako ne nedostaje, a trend rođenja i krštenja traje […]

Nažalost, jako se malo zna o ovoj župi. Jedini konkretni podaci koji postoje odnose se na broj sakramenata koji su obavljeni od 1954. godine, a i u tom kontekstu jasno je kako se radi o vrlo radišnoj župi. Naime, već do 1975. župa je godišnje obavljala 300-ak krštenja, a Prve pričesti počele su se obavljati već šest godina nakon osnutka, te se broj prvopričesnika brojao u stotinama.

Glavni problem oko vođenja statistike vjernika okupljenih oko ove župe leži u tome što sve do 20-ih godina prošlog stoljeća Hrvati nisu bili vođeni kao posebna nacionalnost, pa su se brojni morali službeno voditi kao Austrijanci, Mađari, ili pak Jugoslaveni. A zbog tadašnjih političkih okolnosti brojni od njih selili su upravo u Kanadu, u područje Ontarija gdje je i Toronto.

Ono što je zanimljivo oko Hrvata u Torontu u to vrijeme je i što tijekom Velike depresije nije dolazilo puno muškaraca iz Hrvatske, pa su tridesete obilježile veći broj Hrvatica koje su bile udovice Hrvata koji su ranije dolazili i neudate žene.

Tek nakon Drugog svjetskog rata počeli su u Toronto dolaziti i Hrvati muškarci, da bi vlč. Gršković 1939. počeo služiti i mise na hrvatskom jeziku, no to biva prekinuto u Drugom svjetskom ratu. Mise na hrvatskom jeziku ponovno su se počele služiti od 1947. dolaskom vlč. Hraščanca.

Iako su Hrvati mise slušali na hrvatskom jeziku 15-ak godina ranije, tek oko sredine 50-ih kupljena je crkva u kojoj je župa krenula djelovati. Nažalost, sreća tamošnjih Hrvata vjernika nije dugo trajala, jer je tadašnja crkva izgorjela u strašnom požaru 1962.

Kao što smo već i ranije imali prilike se uvjeriti, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, Hrvati u inozemstvu – u ovom slučaju u Torontu – bili su otporni na sve nedaće koje su ih zadesile, te je nova župa bila izgrađena već 1965.

Za sve to Hrvati su zasluge pripisivali vrijednom župniku vlč. Dragutinu Kamberu, zbog kojeg je 60-ih godina bilo kupljeno i zemljište za park i groblje u sklopu župe, a brojni su bili ožalošćeni njegovom smrti 1969.

Kako je osnovana prva hrvatska župa u Kanadi koja živi i djeluje i danas

O sjevernoameričkoj kulturi i geografiji već mnogo znamo iz popularne kulture, no neke novije ili pak nepoznatije informacije svakako nas mogu iznova oduševiti. Tako je i s Windsorom, gradom u kanadskom Ontariju koji smo otkrili, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi i najstarijoj hrvatskoj župi u Kanadi koja se upravo nalazi u tom […]

Zanimljivo je kako park, Father Kamber Croatian Park, postoji i danas, gdje brojni Hrvati slave svoju kulturu i vjeru. No, ovaj park nije “uobičajen park” s klupicama i stolovima – za potrebe tamošnjih Hrvata još je 70-ih izgrađena dvokatni prostor u kojem se održavaju piknici i druženja, izgrađen je čak i olimpijski bazen, a u njemu se nalazi i restoran u kojem svi mogu isprobati hrvatske specijalitete i hrvatske proizvode poput Karlovačkog piva!

Ne treba puno naglašavati koliko je u sklopu parka važan i element nogometa, pa su tako Hrvati upravo u tom parku, osim što redovito prate “svoje” mlade nogometaše Nogometnog kluba Mississauga Croatia, i 2018. pratili Svjetsko nogometno prvenstvo.

Župa mise održava svakog dana u tjednu, nedjeljom i dva puta, dok Hrvati vjernici mogu odlaziti i na klanjanja i večernje molitve tijekom cijelog tjedna, izuzev nedjelje. Njih kroz ova izazovna vremena predvodi župnik Varaždinske biskupije, vlč. Mladen Horvat.

Hrvati u Montrealu ustrajno slave hrvatsku kulturu i danas, a njihova župa nosi naziv po znakovitom svecu

Sveti Nikola Tavelić, hrvatski franjevac iz Šibenika koji je postao prvi hrvatski svetac, često je nadahnuće hrvatskoj dijaspori zbog svoje požrtvovnosti za katoličku vjeru. On je, podsjetimo se, godine proveo propovijedajući katoličku vjeru u drugim zemljama, a zbog svoje plemenite misije na koncu je podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu gdje je išao propovijedati evanđelje muslimanima. […]

Njegovo djelovanje očituje se u suradnjama koje uspostavlja. Konkretno, župa je prije nekoliko godina dogovorila i suradnju s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, čime je dogovoreno financiranje opreme i projekata na kojima rade profesori i studenti, kao i stipendija za mlade.

urednik projekta: Ivan Ril

Hrvati u Montrealu ustrajno slave hrvatsku kulturu i danas, a njihova župa nosi naziv po znakovitom svecu

Sveti Nikola Tavelić, hrvatski franjevac iz Šibenika koji je postao prvi hrvatski svetac, često je nadahnuće hrvatskoj dijaspori zbog svoje požrtvovnosti za katoličku vjeru. On je, podsjetimo se, godine proveo propovijedajući katoličku vjeru u drugim zemljama, a zbog svoje plemenite misije na koncu je podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu gdje je išao propovijedati evanđelje muslimanima. […]

Naime, ova župa u prošlosti je bilježila neke od najvećih brojki krštenja ikad zabilježenih u našim župama u Sjevernoj Americi. Godine 1916. krstila je čak 392 djece – 101 dječaka te 291 djevojčicu. Iako je broj postepeno opadao kroz desetljeća, krštenja su i danas dijelom njezine jake tradicije.

Iako je župa danas jedina hrvatska rimokatolička župa u Clevelandu, zanimljivo je što se ona nalazi neposredno od ostalih hrvatskih zajednica o kojima je već bilo riječi u serijalu o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi. Na dva i pol sata udaljenosti, i na istom jezeru Erie, nalazi se i hrvatska župa sv. Jeronima u Detroitu, a odmah s druge strane rijeke Detroit je i kanadski Windsor gdje djeluje župa sv. Franje Asiškoga.

Međutim, ono što ovu župu izdvaja od ostalih je činjenica što je, uglavnom, puno starija od njih. Naime, ova župa krenula je djelovati još davne 1901. godine, a njezina povijest uistinu je bogata raznim dogodovštinama.

Prvi zabilježeni dolasci Hrvata u Cleveland sežu u 1888. godinu. Do početka 20. stoljeća u državi Ohio živjelo je oko šest tisuća Hrvata, najvećim dijelom u Clevelandu i Youngstownu. Bez vlastite župe, hrvatski doseljenici okupljali su se u sklopu Narodne hrvatske zajednice kroz društva poput Sv. Nikole i Sv. Josipa. Vjerske potrebe rješavali su posjetima slovenskoj župi sv. Vida, no nezadovoljstvo odnosom tamošnjeg župnika potaknulo je 1900. inicijativu za osnutak vlastite hrvatske župe.

Nakon neuspjelog pokušaja zajedničke inicijative katolika i grkokatolika, potonji osnivaju svoju župu, dok rimokatolički Hrvati 1901. formiraju odbor za osnutak župe, kupuju zemljište i traže svećenika iz domovine. Nadbiskup Josip Posilović šalje Milana Suthicha koji u Cleveland stiže u studenom 1902. te započinje s misama u prostorijama slovenske škole. Temeljni kamen za crkvu sv. Pavla postavljen je u kolovozu 1903., a prva misa održana je na sam Uskrs 1904.

Suthicha nasljeđuje don Nikola Gršković, bivši župnik najstarije hrvatske župe u Chicagu. Njegovim dolaskom župa bilježi snažan rast: broj krštenja raste s 57 u 1904. na 392 u već spomenutoj 1916., otvaraju se župna škola i dječji vjeronauk, a tjedni broj polaznika premašuje 150.

Tijekom Prvoga svjetskog rata i epidemije gripe župa gubi preko 300 članova, ali ostaje aktivna u pomoći siročadi u domovini. Godine 1919. zajedničkim naporima s drugim hrvatskim zajednicama šalje se više od 129.000 kruna pomoći.

Dolazak prvih Hrvata u Sudbury i okolicu seže u razdoblje nakon 1880-ih godina

U sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi vrijedi spomenuti još jednu manju, ali u mnogočemu vrijednu, župu sv. Marka u Sudburyju – gradiću u sjevernom Ontariju, i objelodaniti kako se i ova zajednica upornih i marljivih Hrvata izborila za svoju župu u prošlom stoljeću. Iako danas malo toga znamo o ovoj župi, jedno […]

Od 1920. do 1983. školu vode časne sestre Franjevke Krista Kralja iz Lemonta. Godine 1921. osnovana je i podružnica Hrvatske katoličke zajednice koja postaje najveća u SAD-u. Župa ugošćuje misije i duhovne obnove te redovito sudjeluje na crkvenim skupovima.

Velika depresija 1930-ih teško je pogodila zajednicu koja je dotad imala snažnu povijest velikog broja obavljenih krštenja. Stanovništvo se seli, a broj krštenja prvi put pada ispod 100. Godine 1937. dugogodišnjeg župnika Miju Domladovca zamjenjuje Josip Mišič, rođen u Youngstownu, koji župu vodi više od 28 godina. Tijekom njegove službe otplaćeni su svi dugovi, školovani svećenički kandidati i poslane brojne djevojke u redovnički poziv. Među njima bio je i Ivan Mrakulić, zaređen 1948., koji postaje njegov nasljednik 1965.

Pedesetih i šezdesetih godina župa se obnavlja novim valom iseljenika iz europskih izbjegličkih logora, a zatim i političkih emigranata iz Jugoslavije. Broj krštenja ponovno raste, pa se 1970. prvi put nakon više od četiri desetljeća vraća iznad stotinu.

Godine 1975. otvara se škola hrvatskog jezika i kulture, prvo u prostorijama slovenske župe, a projekt je uskoro integriran u mrežu Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade. Već godinu nakon otvara se hrvatska škola i u prostorima župe sv. Pavla. Iako potonja škola postaje središnje mjesto prijenosa jezika i identiteta na nove naraštajte, zbog preseljenja Hrvata u ruralnije krajeve nažalost bila je zatvorena 1986.

Te godine obilježila su i previranja unutar župe – tadašnji vlč. Mrakužić dao je ostavku i povukao se, pa su umjesto njega bili postavljeni američki župnici, u pokušaju amerikaniziranja župe. No, to nije dugo trajalo… Već 1987. na čelo je došao vlč. Mirko Hladni, svećenik Riječke nadbiskupije.

Kako je osnovana prva hrvatska župa u Kanadi koja živi i djeluje i danas

O sjevernoameričkoj kulturi i geografiji već mnogo znamo iz popularne kulture, no neke novije ili pak nepoznatije informacije svakako nas mogu iznova oduševiti. Tako je i s Windsorom, gradom u kanadskom Ontariju koji smo otkrili, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi i najstarijoj hrvatskoj župi u Kanadi koja se upravo nalazi u tom […]

Jasno je da župnici koji dolaze u ovu župu tamo rado i ostaju, što potvrđuje i slučaj vlč. Mirka Hladnog koji je župu od 1200 obitelji vodio sve do smrti 2018. Njegovo naslijeđe preuzima vlč. Zvonko Blaško, koji župu uvodi u jedno novo razdoblje, i s njom 2022. slavi brojku kojom se rijetko koja župa može pohvaliti – 120 godina postojanja.

urednik projekta: Ivan Ril

Kako je hrvatska zajednica vjernika u Vancouveru izrasla na plećima ribara i župe Prečistoga Srca Marijina

Dosad smo, u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, govoreći o Kanadi uglavnom spominjali istočnu obalu u kojoj uistinu i djeluje najveći broj hrvatskih župa. No, ne i sve. Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. […]

Hrvati prema svetom Nikoli Taveliću imaju veliko poštovanje zbog žrtve koju je podnio u inozemstvu. Njegovo ime živi i danas, a najkonkretniji primjer toga možemo pronaći u tisućama kilometra udaljenom od Hrvatske Montrealu, kanadskom gradu u Quebecu u kojem se nalazi hrvatska župa nazvana upravo po njemu.

Ova župa, koja postoji od 1960., svake godine slavi svog sveca i zaštitnika. Župa broji oko 500 vjernika, s oko pet do deset krštenja i Prvih pričesti, no tamošnji Hrvati skladno djeluju i žive hrvatsku kulturu i danas, usprkos svim izazovima koje nosi moderno doba. U sklopu župe sv. Nikole Tavelića djeluje i Hrvatska škola, a njihovi polaznici s veseljem čitaju na misama i sviraju na hrvatskim instrumentima.

Hrvatska katolička župa sv. Nikole Tavelića počinje se oblikovati 1960. godine kada fra Serafin Vištica, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji iz Chicaga, dolazi u taj frankofoni kanadski grad kako bi Hrvatima prvi put služio svetu misu na njihovom jeziku. Ta se misa slavila u kapelici časnih sestara Providnosti, dok su ostali sakramenti poput vjenčanja i sprovoda obavljani u crkvi sv. Patrika. Iako još bez vlastitih prostora, hrvatska zajednica odmah pokazuje organiziranost i povezanost.

Godine 1963. misija se formalno osamostaljuje i dobiva priznanje montrealske nadbiskupije. Tada se osniva i prvi crkveni odbor te se kupuju prostori na ulici Masson. Hrvatska crkva u Montrealu tada se prvi put posvećuje svecu iz domovine, Nikoli Taveliću, čime ova zajednica simbolički povezuje svoju vjeru i identitet s nacionalnim duhovnim nasljeđem. Istovremeno, misija počinje voditi vlastite matične knjige, što pokazuje stabilizaciju i institucionalizaciju njezina djelovanja.

Hrvatska ljepotica usred Manhattana: Biti dijelom ove zajednice je lijepo, ali nosi sa sobom i veliku žrtvu

Usred Manhattana, na 10. Aveniji i 41. ulici koja se nalazi tik uz tunel Lincoln koji New York povezuje s New Jerseyjem, protežu se neboderi koji dosežu nevjerojatne visine. Poznati Times Square svega je nekoliko ulica udaljen, u blizini je velebna 5. Avenija, a još malo hoda “niže” nalazi se i Central Park. Usred svih […]

Fra Serafina 1968. nasljeđuje fra Vilim Primorac, koji daje snažan poticaj kulturnom životu župe – osniva tamburaški sastav i folklornu skupinu, pokreće tjedni bilten i sastavlja adresar članova misije. Kulturne aktivnosti time postaju temelj okupljanja Hrvata u Montrealu, a izvanliturgijski sadržaji jačaju vezu između župljana i njihova podrijetla. Godine 1971. misiju posjećuje zagrebački biskup Franjo Kuharić, zajedno s predstavnicima hrvatske inozemne pastve, što dodatno učvršćuje vezu hrvatske Crkve s iseljeništvom.

Zbog rasta broja vjernika, prvotna crkva na Masson ulici postaje premalena te se 1973. prodaje. Slijedi višegodišnje traženje novog zemljišta, što se konačno ostvaruje dolaskom fra Ivana Bradvice 1976. godine. On već sljedeće godine vodi kupovinu zemljišta na Place de la Savane i započinje pripreme za izgradnju nove crkve. Gradnja Hrvatskog centra započinje 1978., a već 1979. otvorena je nova crkva i započinje rad Hrvatske škole uz pomoć sestara dominikanki iz Sherbrooka. Iste godine osniva se i pjevački zbor ”Vatroslav Lisinski”.

Službeno otvorenje Hrvatskog centra održano je 11. studenog 1979., dok je svečani blagoslov nove crkve i Centra upriličen u lipnju 1980., uz prisutnost montrealskog nadbiskupa. Nova crkva ubrzo postaje središte vjerskog, kulturnog i društvenog života montrealskih Hrvata, a već 1980. organizira veliki folklorni festival istočne Kanade, na kojem sudjeluje dvadesetak hrvatskih folklornih društava.

Vrijedne umjetnine ovoj župi donosi franjevac fra Joakim Gregov, koji izrađuje i poklanja niz umjetnina, uključujući slike, reljefe i kipove. Njegov rad simbolizira sintezu duhovnosti i kreativnosti koja prožima identitet župe. Ono o čemu je pisao i portal Dijaspora, je vrijedan kip sv. Nikole Tavelića koji se nalazi ispred crkve, a koji je visok impozantnih četiri metra!

Nakon fra Bradvice, vodstvo preuzima fra Stjepan Pandžić, koji dodatno razvija školu i folklorne aktivnosti. Pod njegovim vodstvom župa ponovno organizira folklorni festival 1994., ovog puta s vlastitom skupinom “Kardinal Alojzije Stepinac” u središtu pozornosti. Kratko zatim, vodstvo preuzima fra Ljubo Lebo, koji doprinosi boljoj suradnji između društava unutar i izvan Centra te potiče uključivanje hrvatskih udruga u širi okvir Hrvatskog kongresa.

Dijaspora u Los Angelesu upravo slavi čak cijeli mjesec hrvatske kulture! Za održavanje tradicije zaslužna je hrvatska katolička župa

Los Angeles dom je još od kraja 19. stoljeća brojnih Hrvata koji su svoju sreću, uglavnom trbuhom za kruhom, tražili na zapadnoj obali SAD-a. Kako se milijunski Los Angeles formirao tijekom desetljeća i zahvaljujući Hollywoodu postao svojevrsna “svjetska prijestolnica zabave”, tako su se i Hrvati u Gradu Anđela mijenjali u skladu s njim. Hrvatska župa […]

Svježinu ovoj župi dao je i fra Dragan Bolčić, koji je upravo na proslavi sv. Nikole službu preuzeo od fra Stipe Renića koji je pet godina vodio župu u Montrealu, a otad je na misiji u Chicagu.

urednik projekta: Ivan Ril

Dijaspora u Los Angelesu upravo slavi čak cijeli mjesec hrvatske kulture! Za održavanje tradicije zaslužna je hrvatska katolička župa

Los Angeles dom je još od kraja 19. stoljeća brojnih Hrvata koji su svoju sreću, uglavnom trbuhom za kruhom, tražili na zapadnoj obali SAD-a. Kako se milijunski Los Angeles formirao tijekom desetljeća i zahvaljujući Hollywoodu postao svojevrsna “svjetska prijestolnica zabave”, tako su se i Hrvati u Gradu Anđela mijenjali u skladu s njim. Hrvatska župa […]

Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Uglavnom se radi o potomcima prvih Hrvata koji su u Kanadu krenuli iseljavati još krajem 19. stoljeća, s time da i danas velik broj Hrvata za svoju „zemlju snova“ odabiru upravo ovu zemlju, a brojni od njih odlučuju se baviti upravo ribarstvom Svi Hrvati vjernici, koji svoju vjeru i dalje žele živjeti u dalekom Vancouveru, ipak to i danas poprilično lako mogu učiniti – u hrvatskoj župi Prečistoga Srca Marijina.

Povijest hrvatske župe u Vancouveru započinje kolovoza 1967. godine, kada je župnik fra Budimir Ambroz označio početak gradnje nove hrvatske crkve. Taj čin označio je početak organiziranog vjerskog i društvenog života Hrvata u tom dijelu Kanade, a uskoro se pokazalo da su nade u bolju budućnost bile itekako opravdane. Vođena franjevcima i, kasnije, časnim sestrama iz Družbe Kćeri Milosrđa, župa se razvijala uz potporu cijele hrvatske zajednice Vancouvera i okolice.

Od samih početaka velika se pažnja posvećivala radu s djecom i mladima. Otvorena je hrvatska škola s razredima od prvog do sedmog, u kojoj su se podučavali hrvatski jezik i vjeronauk. Škola je iznjedrila naraštaje učenika koji su, odrastavši, nastavili taj isti put sa svojom djecom. Dolaskom časnih sestara u prosincu 1971., nastava i pastoralni rad dobivaju dodatni zamah. Sestre su predano radile na pripremi djece za sakramente, ali i na organizaciji priredbi te pjevanju u crkvenom zboru, koji se uskoro afirmirao kao jedan od najboljih u hrvatskoj dijaspori.

Hrvatska ljepotica usred Manhattana: Biti dijelom ove zajednice je lijepo, ali nosi sa sobom i veliku žrtvu

Usred Manhattana, na 10. Aveniji i 41. ulici koja se nalazi tik uz tunel Lincoln koji New York povezuje s New Jerseyjem, protežu se neboderi koji dosežu nevjerojatne visine. Poznati Times Square svega je nekoliko ulica udaljen, u blizini je velebna 5. Avenija, a još malo hoda “niže” nalazi se i Central Park. Usred svih […]

U znak zahvalnosti za njihovo nesebično djelovanje, župljani su sestrama osigurali kuću u neposrednoj blizini crkve. Taj čin potvrđuje povezanost i jedinstvo zajednice, kao i spremnost na konkretne korake za opće dobro.

S godinama je postajalo sve jasnije da postojeći prostor ne može udovoljiti rastućim potrebama. Stoga je 1977. godine kupljeno 12 hektara zemljišta s ciljem osnivanja većeg pastoralnog središta. Taj prostor je svečano blagoslovljen 10. rujna 1978. i predan na upotrebu pod imenom “Hrvatski pastoralni centar Kardinal Stepinac”. Ime je pažljivo odabrano kao simbol sloge, mira i ljubavi unutar hrvatskog naroda.

Kroz godinu, župa svečano obilježava mnoge blagdane i posebne dane: Novu godinu, Uskrs, Majčin dan, Prvu pričest i krizmu, Veliku Gospu, Božić, ali i tradicionalnu ribarsku večer, što je posebno značajno s obzirom na to da je velik broj župljana zaposlen u ribarstvu. Sve proslave redovito su vrlo dobro posjećene, što potvrđuje snažnu povezanost naroda s Crkvom, unatoč različitim osobnim i političkim uvjerenjima.

Uspjeh župe ne bi bio moguć bez predanog djelovanja njezinih župnika i njihovih suradnika. Među njima se posebno ističe fra Bone Prcela, koji je najduže služio u Vancouveru. Njegov pastoralni rad ostavio je neizbrisiv trag. Bio je blizak svakom vjerniku, bez obzira na status, uvjerenja ili položaj.

Hrvatska župa u Mississaugi štuje hrvatske svece i blaženike, a u njoj su rasla i stasala braća pa – svećenici!

Četiri zaštitnika, hrvatska sveca i blaženika, nigdje nisu toliko cijenjena u Sjevernoj Americi i Kanadi kao što su to u Župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi, gradu nadomak Toronta koji je poznat po svojoj multikulturalnosti i raznolikosti nacionalnosti. Zaštitnici ove župe blaženi Alojzije Stepinac, sveti Nikola Tavelić, sveti Marko Križevčanin te blaženi Miroslav Bulešić stoje ponosno […]

Župa je nedavno obilježila dolazak novog nadbiskupa Nadbiskupije u Vancouveru, vlč. Richarda W. Smitha. Iako župa posljednjih mjeseci, kao i sve ostale, broji više pokojnika, još je i prošle godine održana Prva pričest za hrvatsku djecu u Sudburyju, tako da se ne sumnja da će ova vrijedna župa na čelu s fra Slavenom nastaviti čuvati hrvatsku tradiciju na zapadnoj obali Kanade, koji uz ovu župu povremeno posjećuje i hrvatsku zajednicu u Victoriji.

urednik projekta: Ivan Ril

Dolazak prvih Hrvata u Sudbury i okolicu seže u razdoblje nakon 1880-ih godina

U sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi vrijedi spomenuti još jednu manju, ali u mnogočemu vrijednu, župu sv. Marka u Sudburyju – gradiću u sjevernom Ontariju, i objelodaniti kako se i ova zajednica upornih i marljivih Hrvata izborila za svoju župu u prošlom stoljeću. Iako danas malo toga znamo o ovoj župi, jedno […]

Naime, Windsor je grad veličine Dubrovnika, a u njemu živi oko 240 tisuća ljudi. Naime, to je grad koji se nalazi s istočne strane rijeke Detroit, koja izravno Kanadu dijeli od SAD-a, i samim time je najbliži grad američkom Detroitu u kojem su Hrvati od početka 20. stoljeća nastanjeni zbog jake automobilske industrije koja im je omogućavala unosne poslove. Međutim, Hrvati će pričekati još 27 godina od osnivanja svoje župe u Detroitu da bi napravili isto u Kanadi.

A priča o župi u Windsoru, najjužnijem gradu Kanade u kojem žive Hrvati i najstarijoj hrvatskoj župi na kanadskom tlu teče ovako. Prvi hrvatski doseljenici koji su stigli u taj grad bili su ponajprije radnici zaposleni u industriji i željeznici, privučeni gospodarskim prilikama koje je pružala blizina Detroita i procvat industrijskih grana u regiji. Kao i mnoge druge etničke zajednice u to doba, i Hrvati su sa sobom donijeli duboko ukorijenjenu katoličku vjeru te su već u ranim desetljećima 20. stoljeća počeli razmišljati o osnivanju vlastite župe koja bi zadovoljila njihove duhovne potrebe i očuvala kulturni identitet.

Osnivanje župe postalo je neizbježno zbog sve većeg broja vjernika i njihove želje da sakramente primaju na vlastitom jeziku. Taj trenutak zbio se 1950. godine, kada je službeno osnovana hrvatska župa sv. Franje Asiškoga u Windsoru – prva takva župa u Kanadi. Dvije godine prije toga su mise služene u tuđim prostorima, no zajednica je bila odlučna u nastojanju da izgradi vlastitu crkvu.

Hrvatska crkva više od 100 godina bila je dom brojnih Hrvata, a onda je donesena odluka o njezinu zatvaranju

Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]

Tijekom vremena, kako je hrvatska zajednica rasla, crkva i svi prateći prostori postali su premaleni za sve pastoralne, društvene i kulturne aktivnosti. Tako je novo zemljište bilo kupljeno i 1967. otvorena je nova crkva za župu sv. Franje Asiškoga. U doba fra Zvonimira Kutleše, nakon što su franjevci preuzeli brigu o crkvi, osnivaju se i brojna hrvatska društva – od Katoličke žene, dječjeg zbora pa do Mladeži Sv. Franje.

No, župa se nije zaustavila time na gradnji. Već je 1980. krenula na istoj lokaciji gradnja velike i moderne crkve prema nacrtima koje je osmislio Predrag Kovačević, i to u vrijednosti od dva milijuna dolara.

Nova crkva posvećena je 4. listopada 1981., na blagdan sv. Franje Asiškoga, a obred je predvodio biskup John Sherlock iz Londona. Fra Zvonimiru su tijekom godina pomagali i drugi hrvatski franjevci, uključujući fra Miru Grubišića te fra Jozu Grubišića, čime je osiguran kontinuitet svećeničke skrbi za zajednicu.

Vrhunac se dogodio 7. listopada 1990. godine, kada je svečano proslavljena 40. obljetnica župe, 10. obljetnica dolaska časnih sestara te blagoslov obnovljenih i oslikanih vitraja. Tom prilikom objavljeno je i da su svi dugovi župe isplaćeni, čak 14 godina prije roka, čime je završena jedna povijesna etapa izgradnje i stabilizacije župe.

Danas župa, koju je vodio do 2022. fra Ljubo Lebo, drži mise ujedno na hrvatskom i engleskom jeziku za svoje župljane, od svakog utorka pa do nedjelje, a župa se oplemenjuje iz godine u godinu nastupima hrvatskih klapa, poput klape Kartoline, pa do donacija prikupljenih za žrtve komunizma.

Hrvati su u ovom američkom gradu čak dvije i pol godine slavili mise ispred svoje najdraže crkve

Iako je lani proslavila čak 120 godina postojanja, župa Rođenja Isusova u San Franciscu u Kaliforniji može s pravom reći i da ima svoj drugi rođendan – jubilarni 30. – i to zahvaljujući upornosti, volji i otvorenosti Hrvata koji su obilježili burne devedesete godine prošlog stoljeća, barem kada je u pitanju Katolička crkva u SAD-u. […]

Ova župa, unatoč svim nedaćama koje su posljednjih desetljeća zadesile hrvatske župe po svijetu, djeluje skladno i dan danas, a ove godine upravo slavi i nevjerojatnih 75 godina postojanja.

urednik projekta: Ivan Ril

Hrvati su u ovom američkom gradu čak dvije i pol godine slavili mise ispred svoje najdraže crkve

Iako je lani proslavila čak 120 godina postojanja, župa Rođenja Isusova u San Franciscu u Kaliforniji može s pravom reći i da ima svoj drugi rođendan – jubilarni 30. – i to zahvaljujući upornosti, volji i otvorenosti Hrvata koji su obilježili burne devedesete godine prošlog stoljeća, barem kada je u pitanju Katolička crkva u SAD-u. […]

Iako danas malo toga znamo o ovoj župi, jedno je jasno – nastavak rada ove zajednice od velike je važnosti za hrvatsku dijasporu. Koliko je važan opstanak župe jasno se očituje u tome što je prostor Hrvatskog centra u Donovanu krajem prošle godine bio prodan Crkvi prvih naroda, zajednici domorodaca u Kanadi, tako da hrvatska kultura i vjera danas opstaju primarno u prostorima župe.

Naime, dolazak prvih Hrvata u Sudbury i okolicu seže u razdoblje nakon 1880-ih godina, u vrijeme kada se razvijao sam grad, a završetak transkanadske željezničke pruge 1885. otvorio je put novim mogućnostima. Iskusni rudari, mnogi iz Calumeta u Michiganu, dolazili su u potrazi za poslom u rudnicima nikla i bakra širom Sjevernog Ontarija. Do 1930-ih, u Sudburyju je bilo već oko 400 Hrvata – većinom samaca i radnika.

Društveni i politički život hrvatske zajednice počeo se organizirati 1930-ih godina, posebno izgradnjom Hrvatskog doma i djelovanjem Hrvatske seljačke stranke. No, vjerski život tekao je sporije. Prvi hrvatski svećenik, don Jure Vrdoljak, došao je 1949., ali ubrzo se preselio u Toronto, dolazeći povremeno za sakramente. Sustavniji pastoral započinje dolaskom franjevaca: fra Krune Pandžića 1960., a zatim fra Bože Dragičevića, koji je djelovao do 1980. kao kapelan u župi Svetog Trojstva.

Ključni zaokret nastaje u studenom 1980., kada fra Ljubo Krasić dolazi za misionara. Uviđajući potrebu zajednice za samostalnom misijom, fra Ljubo odlazi biskupu Carteru i izlaže mu plan za hrvatsku crkvu. Biskup bez zadrške daje svoj blagoslov, a 25. siječnja 1981. saziva se prvi sabor misije. Entuzijazam zajednice bio je golem – birani su odbori, planirana kupovina crkve i dogovoren izlazak iz Holy Trinity.

Velika priča o najstarijoj hrvatskoj župi u Americi: Mi smo dio šire kulture u kojoj mnogi tradicionalni elementi više ne prevladavaju

Zanimljiva je povijest danas najstarije “živuće” hrvatske crkve na tlu Sjeverne Amerike, poznate župe sv. Nikole u Millvaleu u Pennsylvaniji, gdje je sve počelo još krajem 19. stoljeća. U 124 godine postojanja, Hrvati smješteni u Pittsburghu i šire prošli su kroz svakakve poteškoće kako bi njihova župa i danas ponosno stajala i predstavljala hrvatski narod […]

Tek trideset godina od osnivanja hrvatske vjerske zajednice, u ožujku 1981. potpisan je ugovor o kupnji crkve Sv. Ivana od Luteranske zajednice. Kupovina je zaključena 30. lipnja, za svega 100.000 dolara. Već 5. srpnja 1981. u novoj crkvi slavljena je prva misa na hrvatskom jeziku, a crkva je nazvana Sveti Marko – u znak sličnosti s crkvom sv. Marka u Zagrebu.

Biskup Carter svečano je blagoslovio crkvu 11. listopada iste godine, na Dan zahvalnosti. Prisutni su bili gosti iz brojnih kanadskih i američkih gradova. Svaki darovatelj primio je uokvirenu fotografiju crkve kao trajni spomen. Time je hrvatska zajednica Sudburyja, nakon više od stoljeća prisutnosti, napokon dobila svoj vjerski dom.

Župna zajednica postaje i središte HIŠAK-a – mreže hrvatskih izvandomovinskih škola. Zahvaljujući fra Ljubi, ali i suradnicima kao što su Ante Beljo, Vinko Grubišić i Neda Sladojević-Šola, organizirani su seminari, objavljene knjige, a znanje hrvatskoga jezika postalo je uvjet za zapošljavanje mladih tijekom ljeta.

Do sredine 1990-ih župa sv. Marka brojila je 105 obitelji, redovito se slavile dvije mise na hrvatskom jeziku, a “Misijski vjesnik” izlazio je mjesečno. Sudbury je i dalje bio malen, ali živa prisutnost Hrvata bila je utkana u liturgijski, kulturni i društveni život zajednice, koja je ustrajno čuvala i njegovala svoje korijene.

Hrvatska crkva više od 100 godina bila je dom brojnih Hrvata, a onda je donesena odluka o njezinu zatvaranju

Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]

Iako prostorija Hrvatskog centra u Donovanu danas više nema, hrvatski jezik može se čuti svake nedjelje u prostorima crkve, na tjednim misama. Također, nemojmo zaboraviti, tu je i Croatia Adria Sudbury – najstariji hrvatski nogometni klub u Kanadi koji djeluje i osvaja od 1949. pa do danas.

urednik projekta: Ivan Ril

Hrvatska crkva više od 100 godina bila je dom brojnih Hrvata, a onda je donesena odluka o njezinu zatvaranju

Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]

Da ne otkrivamo previše i prerano, dovoljno je reći kako je ova župa jedna od rijetkih, ako ne i jedina, u SAD-u i Kanadi koja je unatoč čvrstoj odluci o zatvaranju tadašnjeg nadbiskupa u San Franciscu, uspjela opstati i doživjeti novi procvat. Iako župa nije pod upravljanjem Hrvatske, naši vjernici ovog grada opstaju i danas, te šire hrvatsku kulturu i dijele je sa Slovencima i Poljacima.

Dakle, župa Rođenja Isusova (Nativity of Our Lord) u San Franciscu, osnovana 1904. godine, s ponosom nosi više od stoljeća tradicije, ljubavi i zajedništva među hrvatskim, slovenskim, poljskim i drugim slavenskim katolicima. Ova crkva, smještena na 240 Fell Street, postala je okupljalište hrvatskih i slovenskih imigranata, njihovih potomaka i drugih slavenskih katolika koji su tražili duhovnu podršku i molitvu na svojim jezicima, a sve to unutar šire katoličke zajednice San Francisca.

Tijekom 1850-ih godina, mnogi Hrvati, prvenstveno iz Dalmacije, te Slovenci iz područja bivšeg Austro-Ugarske, krenuli su prema Kaliforniji u potrazi za boljim životom i zlatom u tamošnjim rudnicima. Među prvima su stigli Poljaci, čiji je broj u San Francisco Bay Area rastao od 1840-ih godina. Hrvata je također bivalo sve više, pa tako neke procjene navode da ih je do 1910. u San Franciscu bilo čak oko 50 tisuća. S vremenom, kad su ti imigranti osnovali obitelji, postalo je jasno da im je potrebna crkva u kojoj bi mogli čuti Božju riječ na svom jeziku i hvaliti ga pjesmama svojih tradicija.

Na prijelazu stoljeća, Slovenci i Hrvati počeli su redovito podnositi peticije nadbiskupu San Francisca, Michaelu Riordanu, tražeći komad zemljišta na kojem bi izgradili svoju crkvu. Nakon dugog čekanja, nadbiskup je napokon odgovorio na njihove molbe i 6. siječnja 1903. godine kupio parcelu na kojoj će uskoro niknuti crkva Rođenja Isusova. Hrvatska i slovenska društva počela su prikupljati novac za izgradnju crkve, a Slavonsko uzajamno i Dobrotvorno društvo bilo je među najaktivnijim podržavateljima tog projekta. U međuvremenu je sluga Božji, otac Bontempo, jezuita koji je govorio hrvatski, pomagao župljanima i usmjeravao ih prema duhovnim ciljevima.

Prvi Slovenac koji je preuzeo upravljanje župom Rođenja Isusova bio je mladi svećenik koji je predvodio molitve na slavenskom jeziku. No, sudbina župe dramatično je promijenjena 1906. godine, kada je San Francisco pogodio strašan potres i požar, koji je uništio prvu crkvu. Unatoč ovom strašnom gubitku, otac Turk je odmah započeo obnovu, a vjernici su nastavili dolaziti, čak i u podzemnu crkvu dok su čekali obnovu glavne crkve. Nova crkva bila je posvećena 21. siječnja 1912. godine.

‘U Chicagu smo blagoslovljeni predivnim fratrima, a mladi naše zajednice jedna su složna ekipa’

Chicago, treći po veličini grad u cijelom SAD-u, dom je prema nekim procjenama oko 150 tisuća stanovnika koji su Hrvati ili hrvatskog podrijetla, čineći pet posto ukupnog stanovništva. Ovaj vjetroviti grad na jezeru Michigan zato je i dom nekoliko hrvatskih župa koje osnažuju hrvatsku tradiciju… “U Chicagu smo doista blagoslovljeni predivnim fratrima koji dišu sa […]

Kroz dva svjetska rata, Veliku depresiju i hladni rat, župa Rođenja Isusova bila je sigurno utočište za hrvatske, slovenske, poljske i druge slavenske imigrante. U 1950-ima, župa je bila jedan od tri liturgijska centara za poljske imigrante. Hrvatska bratovština “Ivan Meštrović” osnovana je 1968. godine, a tijekom 1980-ih slavili su se poljske mise. No, nakon što je 1994. godine nadbiskup John J. Quinn odlučio zatvoriti devet crkvi u San Franciscu, među kojima je bila i župa Rođenja Isusova, povijest ove župe krenula je u novu, vrlo dramatičnu fazu.

No, tamošnji vjernici su ustrajali te se nisu dali pokolebati toliko lako. No, evo kako je to bilo iz perspektive vjernika koji su izdali bilten povodom obilježavanja 100. obljetnice postojanja Župe…

„Hrvatski i slovenski župljani župe održavali su molitvena bdjenja pred zatvorenom crkvom svake nedjelje ujutro, pune dvije i pol godine, sve dok im, dolaskom novog nadbiskupa Williama Levade, molitve nisu bile uslišane. U rujnu 1996. nadbiskup Levada imenovao je fra Czesława Rybackog, člana Družbe svetog Križa i kapelana Poljske pastoralne misije svetog Vojtjeha, za novog župnika koji će služiti sve tri zajednice: poljsku, slovensku i hrvatsku“, navodi se.

Nakon više od dvije godine zatvaranja, crkva je trebala mnogo rada kako bi ponovno postala dostojno mjesto za Božji narod. Zahvaljujući tri zajednice koje su pomogle u čišćenju, obnovi, liturgiji i drugim važnim župnim aktivnostima, posao je bio lakši. Od prosinca 1996. do rujna 2003., otac Rybacki vodio je župu i ostvario mnoge potrebne popravke u crkvi, dvorani i župnom stanu.

U rujnu 2003. godine, otac Rybacki premješten je u Floridu, a novi župnik, otac Jerzy Frydrych, stigao je u župu u trenutku kada su započele pripreme za obilježavanje 100. obljetnice župe. On je nastavio rad na planiranju te proslave zajedno s župnim odborom za stogodišnjicu. S obzirom na ovaj povijesni trenutak, župa se veselila svijetloj budućnosti kao jedna od najaktivnijih etničkih župa San Francisco nadbiskupije.

Velika priča o najstarijoj hrvatskoj župi u Americi: Mi smo dio šire kulture u kojoj mnogi tradicionalni elementi više ne prevladavaju

Zanimljiva je povijest danas najstarije “živuće” hrvatske crkve na tlu Sjeverne Amerike, poznate župe sv. Nikole u Millvaleu u Pennsylvaniji, gdje je sve počelo još krajem 19. stoljeća. U 124 godine postojanja, Hrvati smješteni u Pittsburghu i šire prošli su kroz svakakve poteškoće kako bi njihova župa i danas ponosno stajala i predstavljala hrvatski narod […]

Koliko ova Župa slavi raznolikosti pokazuju čak i njihovi posljednji bilteni. Tako Hrvati svoja čitanja i pjevanja pjesama imaju prilike izvoditi nedjeljom u prvom terminu, od 9.15 sati, a sve se informacije mogu pročitati čak i na hrvatskom jeziku.

urednik projekta: Ivan Ril