Mreža studenata hrvatskog jezika i kulture u domovini predaka sa sedam kontinenata

Objavljivanje spomen-monografije Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture pod znakovitim naslovom “Povjestice” važan je trenutak za Hrvatsku maticu iseljenika i Sveučilište u Zagrebu, ali i za cjelokupnu društvenu zajednicu hrvatskih korijena diljem svijeta, koja je zainteresirana obogatiti svoje znanje hrvatskoga jezika i kulturoloških osobitosti Lijepe Naše. Autorice monografije, koja opseže gotovo 120 bogato ilustriranih stranica velikog enciklopedijskog formata, istaknute su kroatistice Marija Bošnjak i Lada Kanajet Šimić. Monografija se sastoji od šest tematskih cjelina koje čitatelju pružaju cjelovit uvid u povijest, razvoj i značenje Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture koju su pohađali studenti iz hrvatske dijaspore od Aljaske do Ognjene zemlje, preko juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda, uključujući države zapadne i srednje Europe.

U svijetu sveprisutne mobilnosti, suvremene otvorene komunikacije, migracija i globalizacije višejezičnost postaje i društveni i gospodarski, ali i politički imperativ. Jezična politika u Hrvatskoj stječe se dojam oduvijek je usmjerena na razvoj višejezičnosti. Ona je svoje utemeljenje imala u tradicionalnome poimanju znanja stranih jezika kao vrijednoga obilježja pojedinca koje je samo po sebi posljedica različitih socijalnih i emigrantskih fenomena, ali i povijesnih, političkih i geografskih okolnosti. Čini mi se kako su profesori i studenti Matičine Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture živi svjedoci preobrazbe paradigme u usvajanju drugih jezika koju danas lingvisti nazivaju višejezični zaokret (engl. multilingual turn).

Naime, Povjestice zabilježenom autentičnom usmenom studentskom predajom u riječi i slici na jednostavan i zadivljujući način tvore upečatljiv narativ o emocionalnoj povezanosti ljubitelja hrvatskoga jezika i kulture na didaktički odabranim vrijednostima koje povezuju Sveučilišnu školu hrvatskoga jezika i kulture s polaznicima iz 40-ak zemalja svijeta i to raznih struka i budućih karijera od gospodarstva do diplomacije, od razredne nastave do prevoditeljskih pothvata u književnosti ili pak poželjnom transferu znanja u prirodnim znanostima i tehnologiji nove generacije.

Lijepo ispričana priča o učenju jednog jezika poput hrvatskoga, glasom njegovih studenata, nedvojbeno može pobuditi vrlo nježne i egzotične osjećaje kod mladih ljudi koji će stoga – vođeni emocijama – lakše donijeti odluku o izboru mjesta učenja nasljednog jezika i to baš u zemlji svojih predaka. Možda ih emocija na koju im zatitra srce podsjeća na neku uspomenu, možda se otvara kao rješenje problema koji im izaziva negativnu emociju, ali ovakvi i slični osjećaji neupitno vode stvaranju ljudske povezanosti onih koji žele ovladati hrvatskim jezikom.

Uvodne riječi u monografiji rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Stjepana Lakušića i ravnatelja Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslava Milasa ističu simboliku dugogodišnje suradnje ovih dviju raznorodnih ustanova – koje su uspjele spojiti glotodidaktiku na međunarodnoj akademskoj razini s kulturološkim aspiracijama ustanove u kulturi hrvatskih selilaca kakva je Hrvatska matica iseljenika.

Programska raznovrsnost građena četiri i pol desetljeća

Monografija je nastala povodom obilježavanja 45 godina od prve Ljetne škole hrvatskoga jezika u Hrvatskoj koju je daleke 1980. godine zajedno sa Sveučilištem u Kanzasu (SAD) pokrenula Hrvatska matica iseljenika, 35 godina otkad je Sveučilište u Zagrebu preuzelo akademski jezični program te 15 godina od početka provođenja Hrvatskoga internetskoga tečaja HiT-1 – čime su ove dvije ustanove spomenutog različitoga djelokruga rada samo potvrdile svoju iznimno kreativnu suradnja na zajedničkoj misiji – očuvanju i promicanju hrvatskoga jezika, kulture i identiteta u domicilnim sredinama tromilijunske hrvatske dijaspore – osobito anglofonog, hispanofonog i germanofonog svijeta.

Posrijedi je zapravo spomenica koja kronološkim redom bilježi i interpretira više od četiri desetljeća sadržajno raznolikoga i bogatoga programa – najdugovječnijega i najprepoznatljivijega projekta Hrvatske matice iseljenika, koji je od samih početaka bio most između domovine i njezinih potomaka diljem planete, a čiji je jezični dio na samome početku demokratskih promjena u Hrvatskoj preuzelo Sveučilište u Zagrebu, 1990-ih.

Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture započela je djelovanje 1980. godine kao Ljetna škola hrvatskoga jezika i folklora. Bio je to prvi Matičin ljetni program namijenjen iseljeničkoj studentskoj populaciji takve vrste u Hrvatskoj i to, nakon sloma Hrvatskog proljeća, u jeku tzv. hrvatske šutnje kada se ni hrvatsko ime nije smjelo na glas spominjati u domovinskoj javnosti. Prva Zimska škola hrvatskoga jezika i folklora održana je 1987. godine. Nakon pada Berlinskog zida i sloma komunizma u Europi s početkom 1990-ih, kada Republika Hrvatska stječe slobodu i neovisnost, uslijedila je važna institucionalna nadogradnja kada akademski jezični dio ovog obrazovnog programa preuzima Sveučilište u Zagrebu, čime je započela dugogodišnja plodna suradnja dviju ustanova na zajedničkoj misiji očuvanja i promicanja hrvatskoga jezika, kulture i identiteta u međunarodnome višejezičnome okružju.

Na početku je Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture imala ljetni i zimski program, no kako se dugi niz godina u sklopu Sveučilišne škole održavao samo ljetni program, naziv Sveučilišna škola postao je sinonim za Ljetnu školu. No, Škola se tijekom desetljeća razvijala i prilagođavala svoje programe novim izazovima i potrebama polaznika mahom iz dvojezičnih sredina s raznih meridijana. Spomen-monografija sustavno prikazuje taj razvojni put: od davnih početaka do razgranatoga programa koji danas okuplja i povezuje polaznike iz cijeloga svijeta.

Rasadište višejezičnog zaokreta u ovladavanju raznim jezicima

U novije doba Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture krovni je naziv za sve programe koji se održavaju u njezinu sastavu: Ljetna škola, Zimska škola, Proljetna škola, Jesenska škola, Internetski tečaj HiT-1 te Individualni e-tečaj Hej. Također se u monografiji uz povijesni dio, program škole te strukturu polaznika, predstavlja i njezina šira djelatnost, odjeci i utjecaji, kao i programi Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika koji su iz Škole proizašli, poput spomenutih internetskih tečajeva ili Male škole hrvatskoga jezika i kulture, a koji su opet dodatno pridonijeli širenju njezinih dosega i utjecaja.

Prema dostupnoj statistici od osamostaljenja Hrvatske Sveučilišnu školu hrvatskog jezika i kulture pohađalo je više od 1200 studenata sa sedam kontinenata. Po zastupljenosti zemalja iz kojih stižu polaznici Škole prva tri mjesta pripadaju prekooceanskim višejezičnim državama s najvećim hrvatskim iseljeničkim zajednicama kao što su Sjedinjene Američke Države, Australija i Kanada. Zanimljivo, odziv studenata za učenje hrvatskog jezika kontinuirano je prisutan iz čak 27 europskih država od Skandinavije do Mediterana, gdje obitavaju brojne hrvatske radničke obitelji s migrantskom pozadinom.

Veselje studenata iz višejezičnoga okružja

Zašto je monografija nazvana Povjestice? U jednome trenutku suradnici Ljetne škole došli su na ideju da bi neke zanimljivosti, događaje, zapažanja, fotografije i različite tekstove polaznika mogli zabilježiti na jednome mjestu kako bi ostao i pisani trag i uspomena na lijepe studentske dane provedene u Školi u domovini vlastitih predaka. Novine su nazvali Sveučilišne povjestice i one su tijekom nekoliko godina (2001. – 2017.) pratile život i rad Ljetne škole. Budući da su postale dragocjen simbol kontinuiteta i zajedništva, njihov je naziv prirodno prenesen i na ovu spomen-knjigu koja, u širem i sveobuhvatnijem obliku, nastavlja istu misiju – čuvati sjećanja i svjedočiti bogatoj povijesti Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture.

Zanimljivi su metodički prilozi autorica dr. sc. Marije Bošnjak i Lade Kanajet Šimić, prof., koje objašnjavaju koncepciju i strukturu knjige te motive koji su ih vodili pri njezinu nastajanju. Tematska cjelina posvećena organizatorima donosi pregled uloga i doprinosa dviju ključnih institucija – Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika – koje su zajedničkim djelovanjem pridonijele uspješnosti programa. U središnjem dijelu, posvećenom povijesti Škole, prikazani su njezini počeci i prvi programi učenja hrvatskoga jezika i kulture u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, razdoblje novoga partnerstva i nadogradnje programa te institucionalne potpore Sveučilišta u Zagrebu koje su uslijedile nakon demokratskih promjena i stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske kada je hrvatski jezik zaživio u punoj stvaralačkoj slobodi, uključujući činjenicu da je uz Republiku Hrvatsku i jedan od službenih jezika Europska unije. Zasebna cjelina ove spomenice, naslovljena Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture, donosi detaljan prikaz organizacije i sadržaja ljetnog programa, raznolikosti skupina, profila polaznika, predavača i suradnika u razdoblju od 1993. do 2024., kao i prikaz brojnih aktivnosti, susreta, dodjela diploma i divnih trenutaka koji su obilježili desetljeća održavanja ovoga programa.

Svjedočanstava o postignućima mladih poliglota

Posebno su u ovoj spomenici značajna svjedočanstva bivših polaznika i suradnika, njihova iskustva, sjećanja i kritička promišljanja koja zorno oslikavaju koliko je ovaj program oblikovao sve pojedince koji su na bilo koji način sudjelovali u programima Škole, poticao znanstvene i profesionalne putove te pridonosio promicanju Hrvatske u svijetu. Tematska cjelina spomenice o odjecima i utjecajima Škole predstavlja radove i spoznaje koji su iz nje proizašli, pokretanje međunarodnoga znanstvenog skupa hrvatskoga kao inoga jezika kao i prvoga časopisa posvećenog toj temi, razvoj internetskih tečajeva HiT-1 i Hej, programa za mlade useljenike i povratnike, HOLA programa, Male škole hrvatskoga jezika i kulture i drugih projekata. Monografija završava cjelinom s pregledom literature s područja glotodidaktike i sociologije kulture s migrantskom pozadinom koja čitatelju omogućuje dublje razumijevanje znanstvenoga, kulturnoga i povijesnoga konteksta u kojemu je Škola djelovala i razvijala se.

Inventivni profesori eruditske naobrazbe

U nastavku se nalaze dva teksta koja dodatno potvrđuju vrijednost i značaj Sveučilišne škole i monografije koja je njoj u čast izdana. Prvi tekst je recenzija dugogodišnje voditeljice Škole dr. sc. Zrinke Jelaska koja analizira djelo kao bogat prikaz povijesti i sadašnjosti jednoga iznimnoga projekta te svjedočanstvo uspješnoga partnerstva Hrvatske matice iseljenika i Sveučilišta u Zagrebu. Drugi tekst koji potpisuje prof. dr. sc. Božo Skoko, jedan od predavača u Školi, nalazi se u monografiji te nudi osobni i znanstveni pogled na misiju i ulogu Škole u očuvanju hrvatskoga identiteta i promociji Hrvatske u svijetu. Zajedno, ove dvije perspektive daju cjelovitu sliku važnosti monografije, ali i same Sveučilišne škole – programa koji već više od četiri desetljeća povezuje ljude, čuva hrvatski jezik i kulturu, prenosi znanje i vrijednosti novim naraštajima te utječe na profesionalni i osobni rast i razvoj svih sudionika.

Ključne riječi #Lada Kanajet Šimić #Marija Bošnjak #Vesna Kukavica