Morao je otići iz Hrvatske: Ja sam zatočenik jednog očajno teškog vremena, ucijenjen šutnjom zbog mojih najmilijih

Josip Cvrtila rođen je 8. ožujka 1896. u Jastrebarskom. Otac mu Andrija radio je u tom lijepom gradiću kao namještenik Kotarskog suda. Majka mu se zvala Marija, rođena Markeš. Obitelj se iz Jastrebarskog preselila u Krapinu i tamo je Josip završio pučku školu i gimnaziju, a potom je pohađao Mušku učiteljsku školu u Zagrebu i […]

Tu su bili poznati rudnici bakra. Službeni podaci kažu da je 1909. u Calumetu bilo dvije tisuće Hrvata. Ti iseljenici sagradili su svoju crkvu (sv. Ivana Krstitelja) i imali udruge i novine.

U srpnju godine 1913. došlo je do velikog i krvavog štrajka u Calumetu među rudarima svih narodnosti, ali su Hrvati prednjačili u slozi i upornosti boreći se za koji novčić više i bolje uvjete života i rada. Oružnici su ubili dvojicu Hrvata (Stjepana Putrića i Alojza Tijana) u kući gdje su živjeli. Bile su to prve žrtve krvavih okršaja. Na njihovu pogrebu okupilo se više od četiri tisuće ljudi. U rujnu te godine vlasnici rudnika pokušali su ucijeniti rudare da bi ih vratili na posao, ali gotovo nitko od Hrvata nije se odazvao, dok su svi drugi počeli popuštati.

Među svim štrajkašima svojim radom, sposobnošću i ustrajnošću odskakala je jedna mlada žena. Bila je to Hrvatica Ana Clemenc. Zvali su je „Visoka Ana“. Ona je postala simbol odlučne borbe za prava rudara i njihovih obitelji. Ana je rođena 1888. godine u Calumetu. Roditelji su joj bili emigranti George i Mary Klobučar. Ana je završila osam razreda škole i nakon nekoliko godina udala se za Hrvata Josipa Clemenca. Otac i muž su joj radili u rudniku, a mama je kuhala i prala za svoju obitelj i za mnoge samce koji su se kod nje hranili i spavali.

Ana je bila prva na gotovo dnevnim prosvjedima i uvijek je visoko isticala američku zastavu. Time je ukazivala da se ona i njezini sugrađani ne bune protiv Amerike, nego protiv nepravde i za prava svih ljudi; prava koja ta zastava simbolizira. Organizirala je i udrugu žena da bi pomagale štrajkašima i njihovim obiteljima preživjeti toliko mjeseci bez posla i zarade. Ana je bila i zatvarana, ali nije ju se moglo zastrašiti. Hrabro je vodila borbu za radnike, za sebe i svoju obitelj. Njezina me hrabrost podsjeća na naše majke i bake kroz cijelu hrvatsku povijest.

Američki Hrvat bio je dio ekipe forenzičara koji su 1991. došli u maskrirani Voćin. Sve ono što je vidio promijenilo mu je život

Imati i voljeti dvije domovine istovremeno, to obogaćuje, ali kao i svaka ljubav, traži i samoodricanje, ponekad i istinsko žrtvovanje za obje. Puno Hrvata koji su se odselili u neku drugu zemlju ili su u tuđini rođeni osjećaju dvostruku domoljubnost, te taj plemeniti osjećaj za obje domovine pokazuju i na djelu. Jedan od takvih bio […]

Ne samo da su o našoj Ani napisane dvije knjige, nego je godine 1966. uvrštena među najslavnije žene u državi Michigan (Michigan Women’s Hall of Fame). A na medaljonu te ustanove među tri je žene i njezin lik. Ona je postala simbol ideala boljeg i pravednijeg društva za svakog čovjeka, bilo to žene ili muškarca.