Preminuo svećenik koji je dvaput bio zatvaran zbog Hrvatske

U 83. godini života dana 9. kolovoza 2024. preminuo je vlč. Josip Vidić, dugogodišnji župnik njemačke župe Malgersdorf uz koju je brinuo i o hrvatskim vjernicima redovito služeći svetu misu na hrvatskom jeziku u biskupiji Passau, objavio je Katholische Pfarrei Malgersdorf. Josip Vidić rođen je 17. prosinca 1941. kao prvo dijete Ante i Katice Vidić […]

Boris Ivica “Buco” Kuzmanovic bio je tih, snažan, odan i suosjećajan sin, brat, stric i prijatelj. Izvanredan igrač više sportova, izborio se za status nogometnog reprezentativca savezne države Wisconsin te stekao stipendiju prve divizije Sveučilišta Wisconsin–Green Bay, u to vrijeme rangiranog među prvih dvadeset školskih nogometnih ekipa u državi.

Odrastao je na nogometnim terenima lokalnog Hrvatskog parka, igrajući u omladinskom i reprezentativnom timu “Hrvatskih orlova” (Croatian Eagles), nogometnog kluba osnovanog 1922. godine. Posjetio je Zagreb sa 16 godina kako bi se natjecao za mjesto u NK Dinamo. Izabran je da sudjeluje i igra u Dinamovom razvojnom programu. U to vrijeme krajem osamdesetih Hrvatska je bila još pod komunizmom.

Čeznući za roditeljskim domom odlučio je da se, umjesto upisa u školu u Zagrebu ili nastavka profesionalne karijere, vrati u američku školu u Greendaleu. Bio je čarobnjak s loptom i uživao je igrati u ekipi i na terenima Hrvatskog parka na kojima je igrao i njegov otac. Nogomet mu je bio užitak, ali glazba je bila njegova strast, osobito hrvatska tradicijska glazba. Bio je talentiran svirač više glazbala, prije svega kao član Američko-hrvatskog tamburaškog orkestra “Srebrene žice”.

U stotoj godini preminuo Hrvat koji je promijenio Napa Valley: Oduvijek sam sanjao vratiti se kada Hrvatska stekne neovisnost!

Tužna vijest danas je stigla iz Kalifornije. U stotoj godini preminuo je Miljenko Grgić, najpoznatiji hrvatski vinar. Hrvatski etnički institut zapisao je 2001. godine veliku životnu priču ovog Hrvata koji je rođen 1. travnja 1923. godine u selu Desne u Lijepoj Našoj. A prije nego što se podsjetimo Grgićevog filmskog životnog puta, spomenimo kako se […]

Odlučio je privremeno prekinuti školovanje 1992. godine budući da mu je roditeljska i obiteljska domovina Hrvatska bila napadnuta pa se uključio kao dragovoljac u obrambeni Domovinski rat! Unatoč prosvjedima obitelji, Buco je krenuo put Hrvatske te se dobrovoljno prijavio u Hrvatske oružane snage.

Prije svoje hrabre službe u 160. osječkoj brigadi Hrvatskih oružanih snaga, služio je kao dragovoljac u Mostaru. U Zagrebu se posebno istaknuo kao vrstan prevoditelj za medije, radeći u Uredu za inozemne novinare i to vodeći strane novinare do prvih linija ratne fronte kao tumač ne bi li ti inozemni novinari imali priliku vidjeti iz prve ruke razaranja koja je prouzročila agresorska strana u ratnim napadima na Republiku Hrvatsku.

Boris, kao i brojni mladi poligloti iz hrvatskog iseljeništva, njegovi sunarodnjaci iz SAD-a, Kanade, Europe i Australije, otišli su devedesetih u domovinu svojih očeva i majki dobrovoljno, motivirani svojom ljubavlju za Hrvatsku i slobodu. Neki su ostali životni prijatelji.

Po povratku iz Domovinskoga rata Boris je završio školovanje na Sveučilištu Wisconsin – Green Bay te se pridružio poslovnom svijetu u sektoru financijskih usluga, živeći i radeći u Chicagu i Austinu u saveznoj državi Teksas. Kasnije se preselio u Milwaukee, gdje je radio u tvrtki Ellie Mae. Posljednja četiri mjeseca života proveo je većinom u Hrvatskoj, konkretno u Cista Provi, rodnom mjestu njegove majke u kući koju je izgradio njegov djed.

Uz mamu, tatu i sestru Branku, te brata Tomislava Kuzmanovica koji je kao vrhunski američki pravnik sudjelovao u odvjetničkome timu čikaškog Hrvata Luke Mišetića što je obranio u Den Haagu hrvatske generale – Boris je dao nemjerljiv doprinos u The Foreign Press Bureau u Zagrebu.

U Rheinfeldenu preminuo hrvatski rodoljub: Domovino za tobom žudili, mrtvi se tebi vraćamo!

U nedjelju je u 82. godini života u njemačkom gradu Rheinfeldenu preminuo hrvatski rodoljub Viktor Soldo. Rođen je 30. listopada 1942. godine u Širokom Brijegu, iz kojeg je vrlo rano otišao na školovanje u Zagreb, a 1966. zaputio se u Austriju. Tamo je ostao nepune dvije godine kada je došao u Rheinfelden u kojem su […]

Posljednji ispraćaj održan je 30. studenog 2019. godine u Hrvatskoj katoličkoj crkvi Svetoga srca, na ulici North 49th u Milwaukeeju. Sprovodnu svetu misu predvodio je u Milwaukeeju fra Jozo Grbeš.