Njegovu poruku prenosimo u cijelosti…

Ministar uputio božićnu poruku Hrvatima izvan domovine: Nikada nismo više radili na povezivanju

Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, uputio je poruku svim Hrvatima koji žive izvan granica Lijepe Naše. Njegov osvrt na tekuću godine, ali i planove za sljedeću, prenosimo u cijelosti… “Drage Hrvatice i Hrvati, poštovani državljani Republike Hrvatske koji živite izvan Domovine, krajem svake godine prirodno promišljamo o dojmovima godine u […]

“Drage Hrvatice i Hrvati,

Božićno vrijeme je posebno jer nas usmjerava na najvažnije što imamo – na rođenje Krista našeg Spasitelja i Otkupitelja i na katoličku vjeru koja je tisućljetni dio identiteta hrvatskog naroda neovisno o tome gdje njegovi pripadnici žive.

Usmjerava nas na naše obitelji, na naše tradicije pomoću kojih ostvarujemo trajnu povezanost s našim precima i koje ostavljamo našim unucima, na naše bližnje s kojima dijelimo svakodnevicu.

Milas: Iza nas je preko 1000 realiziranih značajnijih projekata

U Biskupijskom centru u Mostaru jučer je održana prigodna svečanost i potpisivanje ugovora o dodjeli sredstava za financiranje programa i projekata od posebnog interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu. Riječ je o 199 projekata iz područja zdravstva, kulture, obrazovanja i znanosti, poljoprivrede… Tom prigodom, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković […]

Ovo vrijeme u kojem otvaramo svoja srca prema Dobrome, neka vam bude ispunjeno Kristovim mirom, ljubavlju, radošću i zajedništvom. Blagoslovljen Božić želim vama i vašim obiteljima!”

U Münchenu četiri puta više rođenih nego umrlih Hrvata

Hrvatska katolička župa München objavila je župnu statistiku za 2023. godinu: zabilježeno je 180 krštenja uz još 30 otpusnica za djecu koja su rođena u tom njemačkom gradu, a krštena su u rodnim župama svojih roditelja. Umrlih je bilo 49-ero, dok je ponovno vraćeno u crkvu 27-ero odraslih vjernika. Prvopričesnika je bilo 164-ero, a krizmanika […]

Ovaj Božić i badnji dan u povijesti naše hrvatske katoličke zajednice München bio je 75. jubilarni Božić i 75. jubilarni badnjak. To s radošću i ponosom možemo potvrditi iako živimo u sredini gdje se izgubio sami smisao Božića i gdje je Božić komercijaliziran sjajem i raskošem svjetovnih sadržaja.

“Hrvatski Božić” i nadalje živi u obiteljima naše hrvatske katoličke zajednice koja je brojna i živa zajednica. On nas dodiruje i nadahnjuje raznolikošću svojih poruka i sadržaja.

U župi imamo mogućnost božićnih ispovijedi i slavljenja svetih misa, kako polnoćki tako i svetih misa na sam Božić i božićne svagdane, što našim vjernicima koji ne mogu biti za Božić u domovini Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini puno znači. Hrvatski je Božić ispunjen mnogim običajima. Naše božićne pjesme, za koje je naš poznati bibličar, o. fra Bonaventura Duda rekao da su “prepjevano Evanđelje,” otkrivaju što hrvatski vjernik duboko u svom srcu osjeća.

München: Hrvatske obitelji uživale u predstavi Pale sam na svijetu

Udruga roditelja i učitelji hrvatske nastave u Bavarskoj omogućili su mnogim hrvatskim obiteljima prisustvovanje na predstavi Pale sam na svijetu, koju je u kapeli bl. Alojzija Stepinca u HKŽ-u München izvelo kazalište Scena Gorica. Tekst je napisao Jens Sigsgaard, režiju potpisuje Ivana Čoh, a glume Tomislav Krstanović i Ana Vilenica. Sve prisutne roditelje i djecu […]

Božićna radost davala mu je snagu i nadu u bolju budućnost u najtežim trenucima života i svoje povijesti. Svete mise na hrvatskom jeziku, pjevanje hrvatskih božićnih popijevki u crkvi, molitveno raspoloženje u obitelji, kićenje jaslica i bora, zajedničko hrvatsko božićno slavlje župe uz druženje, igrokaze, hrvatsku pjesmu i ples djece i mladih te okus domaćih hrvatskih specijaliteta nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

U cijelome se svijetu ove godine slavi 800. obljetnica Božića u Grecciu gdje je, na Badnjak 1223. godine, sveti Franjo Asiški sa svojom braćom uprizorio prve žive božićne jaslice. Od tog Božića jaslice su postale neizostavan dio vanjskog obilježavanja Božića i božićnih blagdana. Ove su godine članovi Frame naše župe upriličili božićne jaslice u Kapeli blaženog Alojzija Stepinca.

Veliki broj hrvatskih vjernika – djece, mladih i odraslih posljednjih je godina doselilo u Njemačku i ostale europske i izvaneuropske zemlje, daleko od svoje domovine.

Veličanstveni duhovni koncert Alana Hržice u Münchenu: Svi smo te večeri osjećali posebnu radost i zajedništvo

U prošlu subotu u monumentalnoj crkvi sv. Pavla u Münchenu održan je duhovni koncert koji je predvodio Alan Hržica sa svojim slavljeničkim timom. Više od tisuću Hrvata prisustvovalo je dvosatnoj večeri slavljenja. Pod vodstvom Duha Svetoga zajedničkim snagama sa svojim sinovima, koji su prvi put uz njega nastupili, Hržica je donio Krista u srca prisutnih […]

Do novoga hrvatskoga iseljeničkoga vala u Njemačku došlo je ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013., a taj proces još uvijek traje. Kutak domovine hrvatski su vjernici našli i u našoj župi koja je ove godine proslavila 75. obljetnicu djelovanja. Ova, po broju vjernika najbrojnija hrvatska katolička župa u svijetu, nadomjestila je rodne župe iz kojih su ovamo došli. Crkva u Bavarskoj nam omogućuje da i ovdje, u tuđini, možemo na svome hrvatskom jeziku slaviti Boga. Veliki je to dar koji svi mi trebamo cijeniti.

Sa sjetom u očima ponekad promatramo koliko se djece i mladih doselilo ovdje iz drage nam domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Oni su obogatili naše hrvatske katoličke zajednice na svetim misama, vjeronauku, u Frami, crkvenim zborovima, folkloru i drugim aktivnostima naše župe.

Hrvati iz Münchena u svojim srcima osjetili krvavu i bolnu povijest Vukovara

Dvije knjige „Herojski Vukovar“ te znanstveno-izdavački projekt „Herojski Vukovar – povijest grada i život Vukovaraca tijekom 30 godina (1991. – 2021.)“ predstavljeni su u prošlu nedjelju u kapeli bl. Alojzija Stepinca u Münchenu. Predstavljanje su organizirali Akademski krug Hrvatske katoličke župe München, u suradnji s udrugama Hrvatska kuća München, Matica hrvatska München te Društvom za […]

U današnje doba velikih migracija kada je i grad München u kojemu živimo postao veliki multikulturalni grad vjerujemo da naša hrvatska katolička zajednica ima prepoznatljivu ulogu u životu grada i nadbiskupije München i Freising.

s. Nikolina Bilić

Sada je prilika da izađemo iz tama svojih života i hodimo u svjetlosti Utjelovljenja

Noć je. Srednji je vijek, 800 godina prije nas. Noć sa svojom tamom i sa svojim misterijem. A u toj noći jedan čovjek, jedan sveti čovjek imenom Franjo Asiški razmišlja o misteriju svoga života. I nije jedini. Zbir životnih događaja i naših aktivnosti jest odgovor na misterij života. Tajnu koja nam se otkriva kroz vrijeme, […]

Između stajališta kod nekoliko različitih obitelji razgovaram sa svojima doma. Dok ja još uvijek vozim po danjemu svijetlu, moji roditelji su se već okupili oko obiteljskog ognjišta, pomalo umorni od dugoga dana koji je iza njih. Mama mi priča kako su jutros iza mise prvi puta doživjeli da nije bilo osobe koja bi mogla započeti gangu, dok se nazdravljalo domaćom rakijom. Sa sjetom u glasu priča mi o godinama kada se ona udala u mjesto, o ljudima koji su obilježili posljednjih 30 i više njezinih godina, o božićnim običajima našega susjedstva. Ja se kroz smijeh prisjećam svega onoga lijepoga što sam kao dijete proživio tih dana.

I moji posjeti različitim obiteljima obilježeni su pričama iz prošlosti. Svi se rado sjećamo i dijelimo tolike lijepe uspomene, tolike susrete koji su obilježili naše Božiće. Između sljedeća dva zaustavljanja razgovaram s nekim od svojih fratara. Raduje me kada kažu da su danima sjedili u ispovjedaonicama prije Božića, dočekujući i ispraćajući tolike koji žele čisti dočekati Božić.

Dok se tako vozim tim nepoznatim cestama, iako daleko od doma i domovine, osjećam da mi je mjesto tu gdje jesam. Osjećam da je i ovaj Božić, koji je drugačiji od svih onih koje sam doživio prije, prilika za rast u vjeri i u predanju mojemu pozivu. Pitam se što je tako snažno i posebno u Božiću da su danas svi koje sam susreo nekako osobito sretni i svi s kojima sa razgovarao na neki način drugačiji od većine drugih dana?

fra Jozo Grbeš: Snaga je uvijek odraz Duha, a ne tijela

Ovo blaženo vrijeme je vrijeme nježnosti i snage. Vrijeme nježnosti Božje koja nam pokazuje da je ljubav najveća snaga u svemiru i u čovjeku. Vrijeme snage jer oni koji s Gospodinom hode uvijek imaju snagu u sebi. Snaga je uvijek odraz Duha, a ne tijela. Božić je događaj u kojem je povijest satkana u jednom […]

Božić. Ta riječ u nama budi ono najosobnije, ono što pripada nama u tolikoj mjeri da se to ne može izmjeriti, ali u isto vrijeme to je nešto što pripada i drugima, onima oko nas, jer bez njih Božić ne bi bio ono što jest. Božić je trenutak kada se vraćamo i, putujući stopama naših otaca, vraćamo se pred Kralja koji leži u jaslama.

Božić je uistinu povlašteno vrijeme kada se susrećemo sa svime onime djetinjem u nama i na trenutak opet posjedujemo onu iskrenost i naivnost koju ima dijete u susretu s jaslicama. I čini mi se važnim raditi upravo na tome. Jer, samo dijete u nama kadro je zastati pred Tajnom Boga koji silazi u jednostavnost i zaodijeva se siromaštvom poradi čovjeka. U našoj trci za svim onim što nije ni jednostavno niti skromno, počesto zaboravimo da je upravo to potrebno za mir srca i radost života.

Dok posjećujem ove drage obitelji, želio bih im posredovati djelić takvoga iskustva. Božić nije u sladunjavim pričama, nego u drami svakodnevice. Božić se dogodi uvijek kada čovjek biva spreman odbaciti svoj ponos i prvi pružiti ruku onome koji to možda i ne zaslužuje. Božić se događa uvijek kada dopustimo Bogu da on u nama izvede ono što mi sami nismo kadri učiniti. I dok se vozim ovim putovima postajem svjestan da je mnogo putova na našim životnim mapama, ali nisu svi od tih putova oni koji nas vode ka ovome iskustvu Božića. Neki od tih putova umjesto k Bogu i k drugima, vode nas u nemir, razdor i nesuglasice i tako je malo potrebno da se uputimo tim putem.

Isus nam već sada pokazuje kakvi moramo biti ako ga želimo susresti u Božiću

U posljednje dvije godine sa svih strana imali smo priliku čuti pozive na budnost. Političari, znanstvenici, mediji… Svi oni su nas poticali da budemo oprezni i da bdijemo. Govorili su nam da moramo pratiti svoj život do u najsitnije detalje. Moramo znati gdje smo bili, koliko dugo smo se zadržali, što smo dotaknuli, koliko smo […]

S druge strane, Božji put nas vodi prema tišini betlehemskih jaslica, prema Bogu koji ljubi do boli križa. Ne bojmo se ovoga Božića otkriti dijete u nama i uputiti se onim putem koji nam je već dobrano utaban stopama onih koji su koračali pred nama.

Redakcija portala Dijaspora.hr želi svim svojim čitateljima u dijaspori i domovini sretan Božić!

Ne dopustimo da nam pogled zastane na nekoj staroj obiteljskoj fotografiji dok pored nas prolaze živi ljudi

U jednom tamnom kutku male kapele unutar velike crkve u kojoj posljednjih mjeseci slavim nedjeljnu svetu misu, zatekao sam lijepo uređeni prikaz betlehemske štalice. Male figurice pastira i kraljeva raspoređene su po žutoj razbacanoj slami okolo stare štalice u kojoj se već nalazi figurica vola, a vjerujem i da magarčeva figurica nije daleko. Prikaz je […]

Mi kršćani uistinu ljubimo život – i to svaki život. Mi ljubimo život i onih najmanjih i najnezaštićenijih među nama koje bi u majčinim utrobama vrlo često isti ti političari, znanstvenici i mediji lagano iz bez grižnje savjesti ubili. I dok se slažemo s njima da je važno čuvati život, otkriva nam se jasna razlika između našeg kršćanskog pogleda na život i ovog pogleda koji nam se gura kroz masovne medije. Dok je njihovo razumijevanje života tek ovozemaljsko, naše kršćansko gledanje smjera dublje od onoga što oči vide. Znali su to dobro prvi kršćani. Kada su ih pogani pitali zašto se okupljaju na slavlja svetih misa, euharistija, kada znaju da im je svaki put život u opasnosti i mogu umrijeti – oni su jednostavno odgovarali: Zato što bez svete mise mi ne možemo živjeti.

Vrlo često ti pozivi na budnost, pozivi da se život sačuva i poštuje su tako nepotpuni. Oni ne štite sve i prečesto dolaze od ljudi koji ne vide dalje od granice smrti i života. Njihove riječi tako nemaju prizvuk vječnosti, nego staju ondje gdje zapravo počinje naša vjera. I dok se mi vjernici slažemo da život treba biti poštivan i čuvan i da moramo biti budni i pozorni oko ove teme, u isto vrijeme mi znamo da je život puno više od onoga što nam se nudi u masovnim medijima.

Kako su Hrvatu iz Švedske božićni pokloni promijenili život

Hrvatski izumitelj Ivan Radoš autor je mnogih izuma, a posebno je zanimljiva drvena igračka koja je ujedno i slagaljka i sklopivi namještaj za dječje vrtiće. Ivan Radoš bio je među prvim Hrvatima koji su došli u Švedsku u potrazi za kruhom. U početku je radio razne poslove dok nije uspio otvoriti vlastitu radionicu za obnavljanje […]

Ovih dana nalazimo se u došašću. Vrijeme je to priprave za Božić, vrijeme koje nas poziva na jednu drugačiju vrstu budnosti. Dok nam s jedne strane govore o spasenju koje ćemo mi postići svojim djelima, svojim akcijama i postignućima, advent nas opominje da ne zaboravimo da je spasenje u prvom redu dar koji dolazi od Boga. Ne može čovjek sam sebe spasiti, čovjek je sebe kadar samo upropastiti – ako bez Boga živi svoje dane. Perspektiva kršćanske budnosti nije ovdje na zemlji gdje se život može sačuvati samo do određene granice – bila ona 20, 50 ili 100 godina. Perspektiva kršćanske budnosti je nebo, ona smjera na vječnost, na puninu života, na onu stvarnost odakle je Bog kao čovjek došao među nas.

Isus nam u evanđeljima govori o toj budnosti. On, koji je jednom već došao k nama u tijelu i čije se Rođenje spremamo slaviti, govori i o svome drugom dolasku. I navješćuje nam kakvi će znaci pratiti taj njegov dolazak. I on kaže: “Jednom kada sve te znake vidite i prepoznate – uspravite se i uzdignite svoje glave jer približilo se vaše otkupljenje“. Taj Isusov drugi dolazak, taj konačni dan, sudnji dan, nije dakle nešto čega se trebamo bojati ako ispravno živimo, nego nešto čemu se trebamo radovati, jer će se tek tada ispuniti sva otajstva koja nam je Isus obećao.

S druge strane, valja nam primijetiti jednu drugu stvarnost. Isus kaže da se uspravimo i podignemo glave kada spoznamo da je on uistinu blizu. Kao da nam želi reći da dotada, do toga trenutka, svoje dane moramo živjeti drugačije.

Otkriva nam se ovdje poziv na životnu poniznost. Isus nam već sada pokazuje kakvi moramo biti ako ga želimo susresti u Božiću – moramo biti poput njega, maleni i ponizni. Takvima nas on želi zateći i kada jednom dođe u svojoj slavi. I samo će takvi, oni koji su maleni i ponizni moći podići svoje glave i uspraviti svoja pleća.

Ekskluzivno: audiosnimka posljednje propovijedi fra Vendelina Vasilja na Božić 1970.

Hrvatski etnički institut ekskluzivno na Božić objavljuje audiosnimku koja je nastala prije točno 50 godina. Riječ je o posljednjoj propovijedi fra Vendelina Vasilja, snimljenoj 25. prosica 1970. u Chicagu, svega nekoliko dana prije njegove smrti. Snimka je digitalizirana i računalno obrađena. Izvornog je trajanja 6 minuta i 28 sekundi i do sada nije javno objavljivana. […]

Zato, eto nam poziva što činiti ovoga došašća: vježbati se u malenosti, učiti se poniznosti; oprostiti i moliti za oproštenje, s Bogom u ispovijedi i s ljudima u razgovoru se izmiriti, život ljubiti i čuvati – ali ne samo ovaj zemaljski, nego misliti i na onaj vječni, onaj nebeski, onaj Božji. Neka nam svijeće koje u došašću palimo rasvijetle oči srca da uzmognemo biti pozorni na Isusove riječi i budni dočekati svoga Spasitelja.

Dođi, Gospodine Isuse!

Ne dopustimo da nam pogled zastane na nekoj staroj obiteljskoj fotografiji dok pored nas prolaze živi ljudi

U jednom tamnom kutku male kapele unutar velike crkve u kojoj posljednjih mjeseci slavim nedjeljnu svetu misu, zatekao sam lijepo uređeni prikaz betlehemske štalice. Male figurice pastira i kraljeva raspoređene su po žutoj razbacanoj slami okolo stare štalice u kojoj se već nalazi figurica vola, a vjerujem i da magarčeva figurica nije daleko. Prikaz je […]

Božić je događaj u kojem je povijest satkana u jednom trenutku. Sve se dogodilo u trenutku. U jednom trenutku, izvanrednom, posebnom trenutku. Riječ je tijelom postala, čovjekom. Trenutak je to kojim je svijet doživio transformaciju. Postavši čovjekom, Bog je učinio mogućim da čovjek vidi Boga.

Trenutak je odraz vječnosti. U trenutku se sve događa. Naš život je satkan od tisuću trenutaka. U trenutku je Bog stvorio svemir. U trenutku se dogodilo začeće, rođenje, u trenutku se dogodilo uskrsnuće. Kao djeca Božja svi ćemo se izmijeniti u jednom trenutku, u tren oka.

Dok su stvorenja ove Zemlje hodala nesvjesna svojih trenutaka, Bog je stigao. Bog uvijek stiže u trenutku, u tišini, u jednostavnosti jednostavnoga. I poručuje nam da je svaki trenutak važan. Svakom trenutku moramo posvetiti pozornost. Hodati svjesno ovom zemljom znači biti prisutan u svakom trenutku, svakom susretu, svakoj riječi, svakoj odluci i svakom činu.

Susreti su oni koji mijenjaju ljudsku dušu. Susreti su oni koji nas čine bogatima. Svaki je korak hod k nekomu. Svaki hod prema nekome jest izlaženje iz sebe. Izlazak iz sebe je početak sreće. Zaista iz susreta dolazi sreća.

Odgovor na ovo temeljno pitanje odredit će sve naše odnose

U Isusovu rođenju Bog kaže da je dobro biti čovjek. Jedincatost kršćanstva uvijek je bila utjelovljenje. To znači da su duhovna stvarnost i materijalna priroda (fizička, ona koju možemo vidjeti i dodirnuti) zaista jedno. Oduvijek su bili jedno, još od početka. Ono što se očituje u Isusovu tijelu jest očitovanje univerzalne istine: materija je i […]

Božić nam poručuje da je život put. Pozvani smo izići iz sebe, poći u susret drugima. U tim susretima rađa se i najvažniji susret: susret s Božanskim. Neka Vam je sretno ovo putovanje u kojem susrećemo Gospodina i dobivamo puninu sreće i trajni mir naših života.

Vjerovali su mu! Samo zato što je živio ono što je govorio i govorio ono što je živio!

Slušamo ovog došašća o Ivanu, čovjeku iz pustinje. Da živi u naše vrijeme rekli bi da je luđak, budala, otkačen tip… Obukao se u devinu dlaku, neku čudnu kožu stavio na sebe, opasao se čudnim pojasem i najavljivao ljudima neki čudni dolazak. I zanimljivo – vjerovali su mu! Samo zato što je živio ono što je […]

Ono što se očituje u Isusovu tijelu jest očitovanje univerzalne istine: materija je i uvijek je bila mjesto gdje se Duh krije, koji se zauvijek nudi da se iznova otkrije. U materiji, u zemlji, u tijelu, u svijetu!

PROBLEM

Naš dualistički um (crno, bijelo, dobro, loše, ljudsko, božansko, gore, dolje…) nije u stanju prihvatiti učenje da je Isus istodobno i potpuno čovjek, i potpuno Bog, božansko i ljudsko u jednome.

Naši dualistički umovi trebaju odabrati jedno ili drugo, što će rezultirati time da Isusa razumiju samo kao božanskog, a ljude samo kao ljude, usprkos svim suprotnim biblijskim i mističnim tvrdnjama.

RJEŠENJE

Nadvladavanje ove podjele je smisao utjelovljenja Boga u Kristu, upravo ono što slavimo na Božić.

1. Ako nismo uspjeli uravnotežiti čovječanstvo i božanstvo u Isusu, što vjerojatno odražava zašto to nismo u stanju uravnotežiti u sebi. Isus je model za sve nas. Ravnoteža u svagdašnjem životu jest odraz da razumijemo!
2. Ako ne razumijemo rezultat je to da i dalje o sebi razmišljamo kao o običnim ljudima koji očajnički pokušavaju postati “duhovni”.
3. Kršćanska objava kaže nam da smo već duhovni („u Bogu“), a naša je teška, ali nužna zadaća naučiti kako postati čovjekom.

fra Jozo Grbeš: Na kraju svakog puta ostaje nam reći samo hvala

Pada lišće, mijenja se priroda. Ljudi dolaze i odlaze, ideje također dolaze, odlaze i prolaze. Promjena je stalnost života. Jesen je vrijeme tog raskrižja toplog i hladnog, zelenog i sivog, životnog i mrtvog. Lišće pada, pada u svoj odlazak. Boje jeseni su najljepše boje zemlje i pričaju priču prolaznog. Stabla kao da su na olimpijadi, […]

Ovog Božića zato se pitamo: kako postati čovjekom? Kako biti u tijelu osoba duha, kako biti pun čovjek? Odgovor na to temeljno pitanje odredit će sve naše odnose, posebice sada u vrijeme kaosa i virusa, podjela i sukoba, zbunjenosti i diktatura.

Da bih mogao buditi ljepotu u drugome, ja najprije moram probuditi sebe

Nebo je otkrivalo svoju ljepotu, krvareći sutonima i blistajući zorama. Kao nikada prije bio sam zagledan u nebo, a ono se – tamo u daljini – tako strastveno ljubilo s pučinom. Boje su sijevale sad na jednu, sad na drugu stranu, kao nekim nevidljivim kistom nanošene, prelijevale su se iz tame u svjetlost. Što li […]

Gledajući sve te želje gotovo redovito ima srce da ti pukne od tuge! Jer, ne traže ta djeca ništa osobito, nikakve skupocjene poklone ili igračke s kojima ne znaju što bi. Najčešće traže toplu jaknu ili džemper, rukavice ili šal, čizme, a tek poneko dijete poželi igračku, tablet ili nešto tomu slično. Naši se župljani redovito pokažu jako dobrima. Samo prošle godine uljepšali su Božić više od 300 djece. Neka im Bog plati.

Poslije svete mise, dok sam se pozdravljao s ljudima ispred crkve, prilazi mi meni dobro poznati dječak koji je upravo s mamom i tatom bio na svetoj misi. Došavši u crkvu primijetio je da je nekoliko ornamenata ostalo na drvcu i – u čistoći svojega plemenitoga srca – pobojao se da postoje negdje neka djeca koja ovoga Božića neće dobiti poklona. Ganulo ga je ovo do suza. I pomisao na to bila je dovoljna da zaplače. Brzo je upitao svoju mamu mogu li oni pitati svećenika poslije mise da on uzme sve te ornamente, kupi i pripremi poklone za svu tu djecu i donese ih natrag u crkvu sutra kako bi svako dijete dobilo svoj poklon ovoga Božića.

Dok sam ispred naše crkve na hladnome prosinačkome zraku slušao ove riječi u meni se srce zagrijalo od radosti, topline i sreće. Divio sam se srcu toga djeteta koje je primijetilo ono što toliki nisu i koje je bilo spremno učiniti sve da se ne dogodi najgori scenarij. Božić se tako u Antinu srcu dogodio prije 25. prosinca, a po njegovim suzama i njegovim riječima Krist je došao i svima nama koji smo čuli njegovu priču. U njegovim je očima toga dana zasjao Božić.

Objasnio sam dječaku da su svi pokloni koje su djeca tražila pripremljeni, a da su ovo na drvcu oni koji su postavljeni naknadno. Nakon što je svako dijete dobilo što je tražilo, želja nam je bila da pripremimo još ponešto poklona – rekao sam – i tako budemo sigurni da i oni koji dođu kasnije, ona djeca koja se nisu javila, dobiju maleni znak pažnje ovih božićnih dana. I dok je darova bilo i više nego je to potrebno, ja sam toga Božića dobio takav ogroman dar od ovoga djeteta da je to nemoguće riječima iskazati.

I dok sam sve to govorio suze iz dječakova lica su se povlačile, a suze u mojim očima – i u očima još nekoliko nas odraslih koji smo to sve slušali – su se skupljale. Nismo to čak ni pokušavali sakriti. Ogolila nas je iskrena ljubav jednoga djeteta, ogolila nas je dubina njegovih osjećaja, čistoća njegovoga srca, suosjećanje koje je pokazao.

Tako naivno sam pomislio da se ništa neće promijeniti. Promijenilo se sve!

Uvijek me je odavao pogled. Progovarao je znatiželjom, sjao otkrivajućom snagom, šibao gorčinom lutanja. Nisam znao sakriti svoje poglede. I Ti si to primijetio. U jednom trenutku, dok sam radoznalo gledao oko sebe, uhvatio si me u zamku i pokazao mi sebe. Otada, ja samo želim ponovno vidjeti tu Ljepotu. Uvijek sam se bojao tišine. […]

Božić je blizina Božja s čovjekom. U Božiću nam Bog postaje Emanuel – onaj koji je s nama. Po susretu s ovim dječakom i ja sam toga Božića bio s Gospodinom. Kako je malo potrebno da se Otajstvo Božića počne živjeti već u svakodnevici naših dana! Pomalo nenadano, desetak dana prije Božića, dok nisam još bio ni spreman za to, Isus se došuljao i po riječima ovoga dječaka pokucao i na moje srce. Hvala mu na tome!

Sretan i blagoslovljen Božić!

Zašto se čovjek ponaša poput Buridanovog magarca koji je zbog neodlučnosti uginuo od gladi?

Ovo je priča prema kojoj se magarac ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pa ugiba od gladi zbog svoje neodlučnosti. U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji: “To znači da se ne može odgovoriti na pitanje može li se čovjek pod jednakim okolnostima odlučiti za i protiv onoga što je jednakovrijedno”. Buridanov magarac u filozofiji […]

Na ovim prostorima gdje ja živim nekada su živjela plemena Puebla. Njihova mudrost bijaše duboka. Bili su narod zagledan u nebo! Gledali su život kroz šest smjerova koji ujedinjuju mjesto i vrijeme: sjever, jug, istok, zapad, dolje i gore.

Njihova mudrost ih je učila kako ljudi razumiju vrijeme odnosom prema nebu. Većina nas to je zaboravila. Imamo uređaje koji nam govore ovu nevjerojatnu činjenicu kako se sve mjeri prema nebu, položaju zvijezda, mjeseca, sunca…

Ljudi prije nas gledali su u nebo kako bi ih ono vodilo: njih, njihov rad na zemlji i duhovne ceremonije. Njihova stalna čežnja je bila pronaći svoje mjesto u ton cijelom rasporedu događanja. Negdje čovjek mora pripadati.

Promatranje neba vodilo je njihovo putovanje na zemlji! Učilo ih je da čovjek ima odgovornost, a ne moć. Kada to prihvatimo, srce nam nikada neće biti tvrdo.

Došašće je ponovno vrijeme gledanja u nebo. Dolazi Božić, događaj neba na zemlji, kada se svi ponizni zagledaju u nebo. Pogled u nebo i otvorenost nebu čini nas poniznim i jednostavnim ljudima.

Čega se bojiš? Ako smo stalno u strahu, naš život je veliki zatvor

Strah je dio naše svagdašnjice. Briga kao da dotiče sve dijelove našeg bića. Čovjek je biće brige. Brinemo se za zdravlje, ljude, ispite u školi, kuće, novce, ulaganja, nogometne rezultate, putovanja, stizanje na vrijeme… Često nas je strah nepoznatoga, nepoznatih. Kaže Krist “Ne bojte se!” Ima netko tko se brine! Drugim riječima: Ti si čovječe […]

Ovo došašće je događaj. Na kraju godine koja bijaše i jest mučna, čudna, komplicirana, drugačija. Neka završi pogledom u nebo! Život tako dobiva dimenziju veličine, važnosti, smislenosti i ljubavi!

Život su dolasci i odlasci. Sve ostalo je čekiranje

Moja supruga i ja ispraćamo prijatelja u zračnoj luci. Obradovao nas je svojim kratkotrajnim boravkom među nama (dakako, svojim boravkom, ne njegovom kratkotrajnošću). Dok odlazi kroz izlaz za putnike i srdačno nam odmahuje, u nama je živo pitanje: kad ćemo ponovno biti zajedno? I dok gledamo za njim, moja supruga kaže: Život su dolasci i […]

No došašće nas ne želi odvesti u neku bajkovitost, izvan zbilje o koju se spotičemo. Došašće nam želi reći da Bog dolazi, da dolazi upravo u ove naše dane. Da uvijek dolazi. Da mu je stalo da nas ne zatekne nespremne pred svagdašnjim iskušenjima, da nas nađe zauzete za dobrobit onih s kojima živimo, za dobrobit naših dana. Bog dolazi roditi se za nas, roditi se u nama. Bog dolazi da nas preporodi za život koji živimo.

Ali Bog ne dolazi samo u vremenu došašća. Bog dolazi u svakome vremenu, u svakom našem danu. Dolazi po svakome čovjeku kojega susrećemo. Po svemu što nam se zbiva on nas pita tko smo, čiji smo. A Bogu se odgovara ne riječima, nego životom.

Bogu odgovaramo i time kako ga iščekujemo. Time koliko je srdačnostii gostoljubivosti u nama. I nećemo ga moći dočekati s više srdačnosti i gostoljubivosti od one kojom iščekujemo jedni druge. Jer Bog se ne izdvaja ni iz jednog našeg odnosa. Bog za sebe ne traži neke idealne situacije. On nas pohađa u običnosti naših dana, u našem umoru, u našoj vedrini, u našoj tjeskobi. On je ušao u ljudsku obitelj kao čovjek, kao jedan od nas, da nam pokaže koja je mjera čovjekova, koliko je čovjek dragocjen.

Bog dolazi. Nemoj ga mimoići u vrevi grada. Nemoj ga previdjeti u svojoj preopterećnosti. Nemoj ga prečuti u svojoj zabrinutosti. Ne dopusti da ti ga zakrije sivilo dana.

Bog dolazi živjeti s tobom, dijeliti s tobom sve što te ugrožava, sve što te bodri. Bog ulazi u tvoju obitelj, u tvoj dom. Strpljivo boravi u njemu.

Bog dolazi. On je blizu. U tebi je, jer bez tebe Božić kojemu idemo ususret ne može biti cijeli.

Donoseći svjetlo umro za Svjetlo. Biti svjetlo. I ništa više. I ne trebaš više. I ne možeš više

Kada se čovjek penje strmovitom cestom prema Fonte Colombu, iza sebe kao da ostavlja sav dotadašnji svijet i uranja u neku nepoznatu i neotkrivenu harmoniju u kojoj je glavni protagonist siromašni Svetac iz Asiza. Zanimljiva je ta stvarnost opipljujuće Franjine prisutnosti na franjevačkim mjestima diljem Asiza i njegove okolice. Čovjek si pred očima može, danas […]

Ispunimo stoga dane došašća nastojanjem da se primaknemo jedni drugima, prije svega onima najbližima. I ma što se zbivalo oko nas, ovaj će svijet biti topliji, ispunjeniji smislom i nadom.