Hrvatske udruge iz Subotice: Ne odričemo se svoje bunjevačke kulturne baštine

Povodom odluke Skupštine Grada Subotice kojom se pokreće procedura za uvođenje tzv. bunjevačkog jezika u službenu upotrebu na području grada, predstavnici hrvatskih udruga kulture iz Subotice i okolice uputili su zajedničku izjavu u kojoj ističu svoje žaljenje i nezadovoljstvo ovom odlukom. Izjavu prenosimo u cijelosti: Predstavnici hrvatskih udruga kulture iz Subotice i okolice koje u […]

Povod tribine bila je nedavna inicijativa za uvođenjem “bunjevačkog jezika” kao službenog na području grada Subotice. Navedena inicijativa pokušava bunjevački govor izdvojiti iz hrvatskoga jezičnog korpusa, a dovodi u pitanje i identitet svih govornika novoštokavske ikavice. Ova inicijativa, premda na prvi pogled afirmativna, ozbiljno ugrožava jedinstvo i identitet hrvatske zajednice u Srbiji, prenosi IKA.

Dr. Robert Skenderović, povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest, zaposlen u Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, godinama se bavi poviješću podunavskih Hrvata. Upozorio je da su regionalne identitete u 18. i 19. stoljeću namjerno jačale susjedne države.

“Primjerice, u Dalmaciji su mletačke vlasti toliko poticale ‘dalmatinski identitet’, da je ondje praktički potisnut hrvatski identitet, iako je upravo Dalmacija bila središte srednjovjekovne hrvatske države. Oni koji nisu željeli jačanje hrvatskoga naroda, koji su nas željeli asimilirati i zauzeti naš etnički teritorij, poticali su jačanje regionalnih i subetničkih identiteta kao političkih identiteta”, rekao je Skenderović, naglasivši da je bunjevački identitet ispod etničke razine, odnosno Bunjevci su Hrvati: “Bunjevački identitet nastao je dosta kasnije, u vrijeme osmanlijskih osvajanja, i to u Dalmaciji i na livanjskom području, tako što su doseljeni pravoslavci tako nazivali autohtono stanovništvo”.

Upozorio je da “srpska politika, u zajedništvu sa srpskom akademskom zajednicom, već više od stotinu godina sustavno tvrdi da Bunjevci nisu Hrvati, kako bi u drugom koraku progurali tezu kako su Bunjevci zapravo etnički Srbi. A to čine i danas.

Rekonstrukcija obiteljske genealogije Skenderovića

“Tragom starih matičnih knjiga u Subotici: Povijest jedne male grane velike obitelji Skenderović”, naslov je knjige Ivana Skenderovića koja izlazi kao četvrta u Biblioteci Prinosi za povijesna istraživanja “Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata”. U prosincu prošle godine završeno je uređivanje knjige pod stručnim praćenjem recenzenta dr. sc. Roberta Skenderovića, a u tisak je predana polovicom […]

Ponudio je i rezultate svojih istraživanja, koja pokazuju da se bunjevačko ime pojavljuje relativno kasno, krajem 18. stoljeća, što pobija nametnutu tezu da su Bunjevci pokatoličeni Hrvati. S obzirom na to da je bunjevački identitet bio svojevrsni odgovor na snažnu mađarizaciju u 19. stoljeću, a subotički Bunjevci su se izjašnjavali kao Dalmatinci, primijetio je da to naglo nestaje jer je Mađarima smetala veza Hrvata s Bunjevcima koje su htjeli mađarizirati i asimilirati, svjesni da mikroskupina nema šanse preživjeti asimilaciju.

Iz povijesti je naveo da su subotički Bunjevci 12. studenoga 1918. na Gradsku kuću u Subotici izvjesili hrvatsku zastavu. Lider bunjevačkih Hrvata vlč. Blaško Rajić 17. studenoga iste godine, nekoliko dana nakon što je srbijanska vojska već ušla u Suboticu, u crkvi sv. Roka predvodio je misu koja je završila pjevanjem himne “Lijepa naša”. Primijetio je da bi se to teško dogodilo da se ti Bunjevci nisu osjećali Hrvatima.

Prof. Đuro Vidmarović, kao književnik i jedan od vodećih stručnjaka za pitanja položaja Hrvata u susjednim zemljama, naglasio je da se u 21. stoljeću ne može stvarati nova nacija. Upozorio je da se stvaranjem tzv. bunjevačkog jezika radi o planiranoj dekroatizaciji, odnosno političkoj manipulaciji. Nabrajajući niz bunjevačkih velikana misli i riječi koji su stvarali na hrvatskom jeziku i pripadaju hrvatskom korpusu, ustvrdio je da je glavni dio Hrvata koji koriste subetnički naziv Bunjevci, ubrajajući tu sve intelektualce, pisce i kulturne stvaratelje, ostao uz hrvatski narod.

Podsjetio je i na Izjavu Društva hrvatskih književnika vezanu uz pokušaj uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici te citirao njen dio: “DHK ističe da bi mogućim uvođenjem tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u Subotici bio otuđen dio jezične baštine hrvatskoga jezika te bi bili oskvrnjeni dostojanstvo i integritet hrvatske književnosti, čemu se snažno protivimo. Kao oblik nemirenja s takvim događanjima DHK će i dalje nastaviti pružati podršku hrvatskim književnicima u Vojvodini, snažiti suradničke programe književne razmjene i razvijati vidljivost te regionalne hrvatske književnosti u književnosti države matice.”

“Ako uzmemo govornike hrvatskoga jezika u cjelini, među njima su najbrojniji upravo govornici novoštokavskoga ikavskog dijalekta. Ako se bunjevački novoštokavski ikavski govor odvoji od hrvatskoga jezika, a time i govornike te skupine govora od hrvatskoga naroda, sljedeći korak može biti pokušaj odvajanja svih novoštokavaca ikavaca od hrvatskoga naroda, a time i definitivno nestanak hrvatskoga naroda”, napomenula je prof. dr. Sanja Vulić, profesorica na Hrvatskim studijima i stručnjak za pitanja hrvatske dijalektologije, a posebno jezika Hrvata izvan Republike Hrvatske.

HNV u Republici Srbiji pisao predsjedniku Vučiću

Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji uputila je 5. ožujka službeni zahtjev predsjedniku Aleksandru Vučiću u kojem traži uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu u Gradu Somboru, općinama Apatin i Bač te na području cijele Autonomne Pokrajine Vojvodine. Ohrabrena primjenom načela pozitivne diskriminacije na posljednjoj sjednici Skupštine Grada Subotice, kod izglasavanja izmjena […]

Dodala je da se u posljednje vrijeme forsiraju čakavski, kajkavski, dubrovački ili šokački “jezik”, a sve bez hrvatskoga predznaka. Umjesto jednoga hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda, uvodi se desetak marginalnih neznanih “jezičića” i malih “narodića” koji će vrlo lako i brzo postati dijelom nekoga drugoga naroda i nekoga drugoga jezika. Nažalost, mnogi u Hrvatskoj svega toga uopće nisu svjesni. Zatirači svega hrvatskoga lako ih dobivaju preko lokalpatriotizma. Krajnje je vrijeme da se osvijestimo dok ne bude prekasno”, zaključila je prof. Vulić.

HNV u Republici Srbiji pisao predsjedniku Vučiću

Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji uputila je 5. ožujka službeni zahtjev predsjedniku Aleksandru Vučiću u kojem traži uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu u Gradu Somboru, općinama Apatin i Bač te na području cijele Autonomne Pokrajine Vojvodine. Ohrabrena primjenom načela pozitivne diskriminacije na posljednjoj sjednici Skupštine Grada Subotice, kod izglasavanja izmjena […]

Izjavu prenosimo u cijelosti:

Predstavnici hrvatskih udruga kulture iz Subotice i okolice koje u svom radu njeguju bogatu i pluralnu kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata ovom izjavom jasno potvrđuju pripadnost kulturi koju su nasljedovali od svojih preporoditelja i drugih velikana Hrvata u Bačkoj, počevši od biskupa Ivana Antunovića, nasljedujući potom njegove učenike, narodne prvake i kulturne pregaoce kao što su Blaško Rajić, Ivan Kujundžić, Aleksa Kokić, Ive Prćić, Balint Vujkov, Matija Poljaković, Albe Vidaković, Jakov Kopilović, Ante Sekulić, Bela Gabrić, Stipan Šabić, Lazar Merković i mnogi drugi.

Uvažavamo pravo svakoga na nacionalno izjašnjavanje i korištenje imena, ali isto pravo želimo i sami upražnjavati – pravo da svoju kulturu i jezik zovemo onako kako smo naslijedili od onih koji su prije nas svjedočili isto. Znamo da se Ivan Antunović osjećao i zvao Hrvatom, i svoj je jezik zvao hrvatskim pišući svoja djela po pravilima Zagrebačke filološke škole. Nasljedujući sve njih, mi se i danas dičimo svojim bunjevačkim imenom i pripadnošću hrvatskom narodu. S ponosom, u brojnim aspektima kulture, od književnosti, do glazbe, običaja, plesa, kazališta, njegovali smo i dalje ćemo njegovati i svoj bunjevački govor kako bismo ga spasili od asimilacije i zaborava. Na tom planu nastale su manifestacije bez kojih bi kulturni život Hrvata Bunjevaca bio gotovo nezamisliv.

Tri milijuna kuna hrvatskim udrugama u Srbiji

Hrvatsko nacionalno vijeće, uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Osječko-baranjske županije, realiziralo je natječaj za sufinanciranje različitih programa i aktivnosti hrvatskih udruga na području Srbije koji je bio otvoren do 21. studenoga 2020. godine. Fond je iznosio tri milijuna kuna, a najviše po projektu dodijeljeno je 200 tisuća kuna. Spomenuti iznos dobilo je […]

Hrvatske udruge kulture su na kulturnu mapu ne samo grada Subotice već i mnogo šire postavile sljedeće manifestacije i priredbe te tradicijsku kulturu: Dužijanca, Takmičenje risara, Veliko prelo, Bunjevačke kraljice, Prelo sićanja, Dani hrvatske knjige i riječi – Dani Balinta Vujkova, Izložba božićnjaka, Seminar bunjevačkog stvaralaštva, Festival bunjevački pisama, Djeca su ukras svijeta, Rič pod đermom, Pokrajinski susret pjesnika „Lira naiva“, Pokrajinska smotra recitatora, Prva kolonija naive u tehnici slame, godišnji folklorni koncerti, Etno-kamp, Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, brojne knjige na bunjevačkoj ikavici iz opusa najvećeg sakupljača usmene bunjevačke književnosti Balinta Vujkova i brojne druge manifestacije i nakladnički pothvati bez kojih bi kulturna scena na području Bačke bila znatno siromašnija, a bunjevačka kultura skoro nevidljiva. S ponosom se u našim kulturnim praksama služimo i najboljim djelima pisanima na bunjevačkoj ikavici u suvremenosti, koje potpisuju Ivan Pančić, Petko Vojnić Purčar, Vojislav Sekelj, Milovan Miković, Tomislav Žigmanov, Blaženka Rudić… Svi oni izrijekom su potvrdili pripadnost hrvatskom kulturnom prostoru.

Važan element očuvanja nacionalnog identiteta je i jezik. Ponosni smo na naš bunjevački govor i smatramo ga neotuđivim dijelom hrvatskoga jezika i kao takvoga ga čuvamo i njime se koristimo od našega osnutka, nasljedujući svoje kulturne i druge velikane.

Također naglašavamo kako ćemo, s ljubavlju i ponosom prema našem bunjevačkom rodu i hrvatskome narodu nastaviti djelovati u prostoru kulture u Bačkoj s nesmanjenom zauzetošću za očuvanje naše tradicije i našeg govora – ikavice, novoštokavskog dijalekta hrvatskog jezika, kao neotuđivog dijela našeg identiteta od dolaska u ove krajeve do danas.

Zbog toga ističemo svoje žaljenje i nezadovoljstvo odlukom Skupštine Grada Subotice kojom se pokreće procedura za uvođenje tzv. bunjevačkog jezika u službenu upotrebu na teritoriju Grada.

Rekonstrukcija obiteljske genealogije Skenderovića

“Tragom starih matičnih knjiga u Subotici: Povijest jedne male grane velike obitelji Skenderović”, naslov je knjige Ivana Skenderovića koja izlazi kao četvrta u Biblioteci Prinosi za povijesna istraživanja “Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata”. U prosincu prošle godine završeno je uređivanje knjige pod stručnim praćenjem recenzenta dr. sc. Roberta Skenderovića, a u tisak je predana polovicom […]

Zajedničku Izjavu potpisali su predsjednici 11 hrvatskih udruga kulture: Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec Tavankut, Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo, Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, Galerija prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut, Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama, Hrvatska čitaonica Subotica, Katoličko društvo Ivan Antunović, Hrvatska likovna udruga Croart, Hrvatsko akademsko društvo, Matica hrvatska – ogranak Subotica i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Đurđin.