Rođena je 29. kolovoza 1921. u Pittsburghu. Služila je vjerno i radosno svjedočeći Božju ljubav svima koje je susretala. Naraštajima mladih i djece bila je ne samo učiteljica i direktorica Škole nego i svijetli primjer radosti i jasan putokaz koji vodi Bogu i nebu.

U Lemontu preminula s. Ana Raguž. Nije imala jednostavan život

S. Ana Raguž rođena je 23. prosinca 1936. godine u Baćniku, Kruševo-Stolac (Hercegovina), od Vidoja i Božice (Bender) Raguž. Bila je najmlađa od troje djece. Imala je sestru Mariju i brata Luku. Krštena je 1. siječnja 1937. u župi Svetog Ilije proroka u Stocu. Budući da je Drugi svjetski rat izbio u Europi i obuhvatio […]

Godinama je bila orguljašica i u crkvi Krista Kralja i u kapeli sestara na hrvatskim misama. Nakon sprovodne svete mise, njezino tijelo odvezeno je u Pittsburgh i ukopano u grobnicu časnih sestara Kćeri Božje ljubavi.

Susreti hrvatske zajednice u Corku

Voditelj HKM-a Dublin vlč. Josip Levaković i veleposlanik Republike Hrvatske Davor Vidiš u četvrtak su se susreli s mons. Fintanom Gavinom, biskupom biskupije Cork and Ross. Razgovarali su o stanju u hrvatskoj zajednici u Corku koja se bliži petoj godišnjici svojih okupljanja. Istoga dana Hrvati su se okupili na svom redovnom misnom slavlju u St. […]

Ova zajednica sestara već godinama djeluje u nekoliko zemalja, a ovogodišnje slavljenice tome su svjedoci. Naime, njih pet djeluje u tri različite države na dva kontinenta: s. Mira Landeka (Mostar), s. Zora Jažo (Zurich), s. Domagoja Pervan (Augsburg) i sestre Anđelina i Jozefina (Chicago).

Prvi put u povijesti zajednice, sestre koje slave zlatni jubilej još uvijek su aktivne i rade u župama, misijama ili administraciji zajednice.

s. Anđelina Rotim ušla je u samostan s 15,5 godina. Bijaše mlada djevojčica kada je odlučila poći putem služenja. U ovih 50 godina njeno služenje bijaše u nekoliko gradova i zemalja: Čitluk, Tomislavgrad, Konjic, Bijelo Polje, Heilbronn (Njemačka) i Zagreb u kojem je ostala skoro 40 godina radeći kao medicinska sestra (16 godina Ortopedija u Kliničkom bolničkom centru Šalata i 22 godine na stomatološkom fakultetu). Nakon godina rada u medicini, nastavlja dalje, te odlazi “na kraj svijeta”, te od godine 2018. živi i radi među Hrvatima Chicaga.

s. Jozefina Radić ušla je u samostan sa samo 14 godina života. Mala djevojčica prepoznala je već rano svoj put. Život ju je vodio kroz mnoga mjesta: Konjic, Mostar, Bijelo Polje, Humac, Međugorje, Kreševo, Zagreb, New York, Humac, pa opet Međugorje, Kiseljak, te posljednjih deset godina u Chicago gdje također djeluje među Hrvatima i svojom franjevačkom braćom i sestrama.

U novicijat godine 1971. ušlo je 12 mladih djevojaka. Ove godine njih pet proslavile su zlatni jubilej. U zajednicama je uvijek tako. Samo manji broj ostaje do kraja i žrtvuje sve.

Na pitanje gdje ima bijaše najljepše, s. Anđelina odgovara: “Meni je najljepše vrijeme bilo u Heilbronnu. Bilo nas je 16 u zajednici. Bilo nam je jako lijepo”, a s. Jozefina dodaje: “Svugdje mi je bilo dobro i lijepo”.

Zbor mladih HKŽ-a München predvodio pjevanje na misi nacija

Povodom Interkulturalnog tjedna koji se u Münchenu obilježava od 1975. godine, Wolfgang Bischof, pomoćni biskup i biskupski vikar za pastoral nadbiskupije München-Freising regije jug, u prošlu nedjelju predvodio je tradicionalnu misu nacija “Gottesdienst der Nationen”, javlja IKA. Među svećenicima u crkvi Theatinerkirche St. Kajetan na Odeonsplatzu u središtu Münchena bio je i fra Petar Klapež, […]

Dok gledaju u život unatrag, u ovih 18,263 dana ili 600 mjeseci, ili 50 godina, onda se na njima vidi da su zahvalne za prijeđeni put.

s. Jozefina: “Hvala Bogu za život. Posebice sam zahvalna Bogu za dar molitve koji mi je bio oslonac kroz cijeli život. Nastojala sam gotovo uvijek sat vremena biti pred Isusom. To mi je davalo i daje snagu ići dalje. Bog je uvijek u moj život slao ljude preko kojih osjetih Božju prisutnost. Posebno bih izdvojila molitvenu skupinu iz Kiseljaka jer kroz molitvu, ljudi se jako povežu. Bogu hvala za te darove!”

s. Anđelina: “Hvala Bogu da sam imala jedan stabilan pristup vremenitom i duhovnom životu. To mi je davalo snagu da život prihvaćam onakvim kakav jest. Susret i rad s invalidima ostavio je posebice trajan pečat u mojoj duši. S njima sam i danas povezana. Vjerojatno ću ostati dok bude i njih i mene. To je divno iskustvo”.

Što bi poručili drugima?

s. Anđelina: “Svaki poziv ima svoju vrijednost i svoje bogatstvo, i svaki je Božji dar. Nekada ljudi misle da je najbolje u onom pozivu u kojem nisu. Međutim, najbolji je onaj u kojem jesmo. Ja bih opet pošla istim ovim putem. Nije uvijek lagan i idealan. Ali isplati se. Ne treba se bojati odgovornosti niti rizika. S Božjom pomoću sve se može”.

s. Jozefina: “Hvala za sve ljude koje je Gospodin poslao na moj put. Iskrene prijatelje Gospodin uvijek šalje. S Isusom uvijek imamo mir. S njim putujemo!”

Frankfurt: Proslava sv. Franje i primanja u Franjevački svjetovni red

Ovogodišnjoj proslavi svetkovine sv. Franje Asiškog u Hrvatskoj katoličkoj župi Frankfurt prethodila je trodnevna duhovna obnova, koja je u crkvi sv. Ante započela slavljenjem euharistije, uz klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Drugog dana bio je izlet u poznato marijansko svetište Marienthal, javlja Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Treći dan obnove (3. listopada), svetu misu […]

Njihovi životi izbrojiše brojne susrete, brojne darove i brojne milosti. Bogatstvo ih je poznavati i od njihova služenja učiti služiti. Bezuvjetno i nesebično! Tu je i ključ sve radosti.

Franjevački vjesnik

U Montrealu je preminuo Krešimir Krnjević, jedan od najcitiranijih svjetskih znanstvenika

U petak je u Montrealu, u 94. godini života, preminuo liječnik Krešimir Krnjević. Rođen je 7. rujna 1927. u Zagrebu. Kao sin političara Jurja Krnjevića djetinjstvo je proveo u emigraciji te je osnovnu školu završio u Ženevi. U domovinu se vratio s ocem nakon uspostave Banovine Hrvatske 1939. Ponovno ju je napustio u travnju 1941. […]

Krštena je 1. siječnja 1937. u župi Svetog Ilije proroka u Stocu. Budući da je Drugi svjetski rat izbio u Europi i obuhvatio bivšu Jugoslaviju, otac s. Ane poslao je obitelj na sigurno u Austriju. Nažalost, on je ubijen u ratu.

Tijekom boravka u Austriji Ana je u kapeli Blažene Djevice Lurdske u Astenu primila Prvu svetu pričest te krizmu u katedrali Marije Pomoćnice u Linzu. Nakon završetka rata obitelj je ostala u logoru do 1950.

U ožujku iste godine Ana je stigla u vilu San Francisco u Grottaferrati u Italiju, s namjerom da postane sestra. Poslana je u St. Jakob u Austriju da pomogne sestrama i pohađa tečaj kućne ekonomije. U ožujku 1955. započela je postulaturu u svetom Jakobu, a u novicijat je ušla 8. listopada 1955. u Grottaferrati. Uzela je ime s. Assunta (godine 1988. vratila je svoje krsno ime Ana).

Sestra Ana svoje prve zavjete imala je u Grottaferrati 9. listopada 1956., a svečane zavjete 9. rujna 1961. u Generalnoj kući u Rimu.

U bolnici Sancto Spiritu u Rimu završila je školovanje za profesionalnu medicinsku sestru, a od 1959. do 1980. s određenim prekidima radila je kao medicinska sestra u bolnici San Filippo Neri. Godine 1968. dobila je talijansko državljanstvo.

Preminuo je pater Daroslav Miklaušić. U intervjuu 2017. govorio je o tome kako je dobio šećer

Pater Daroslav (Ivan) Miklaušić, dugogodišnji dušobrižnik Hrvatske katoličke misije Beč, preminuo je jučer u glavnom gradu Austrije, u 74. godini života, 57. redovništva i 48. svećeništva. Rođen je 1947. godine u Zagrebu, kao posljednji od četvero djece u obitelji oca Vojka iz Zadra i majke Blaženke rođ. Štromar iz Petrinje. Djetinjstvo je proveo u selu […]

Generalnom vijeću podnijela je 1979. zahtjev za premještaj u provinciju sv. Franje Asiškog u Lemontu, kako zbog osobnih razloga tako i zbog blizine majke koja je doselila u Cleveland. U Sjedinjene Američke Države stigla je 1980.

Godine 1988. službeno je prešla u provinciju sv. Franje Asiškog – Lemont. U ovoj provinciji njezine službe od 1980. do 1987. bile su njega bolesnika i kućni posao u domu za starije (Alvernia Manor) koje vode sestre franjevke.

Zbog traumatičnih iskustava u svom ranom životu, s. Ana je jako patila i fizički i psihički. Njezina su iskustva oblikovala njezino shvaćanje svog redovničkog poziva koji je doživljavala kao patnju u sjedinjenju s Isusom. Godine 1987. preselila je u samostan sestara gdje je obavljala domaće poslove kad god je mogla i gdje god je trebalo. Često je pridonosila zajednici tihom molitvom i osobnom patnjom.

Iako se sestra Ana nastavila boriti sa svojim zdravljem, činilo se da je pronašla malo mira i bila je zahvalna svima koji su svakodnevno brinuli za nju i onima koji su je posjećivali. Jako je voljela svoju obitelj i uvijek je s ponosom pričala o nećacima dok su odrastali.

Zahvalnost je izrazila vlastitim riječima: “Zahvaljujem dobrom Gospodinu što je pomogao mojoj duši tuge i melankolije. Zahvaljujem presvetoj Djevici Mariji na majčinoj zaštiti, vodstvu i pomoći u najtežim trenucima moga života. Zahvaljujem nadređenima, svojim učiteljima i svojim kolegicama, sestrama koje su mi pomogle svojim strpljenjem i dobrotom”.

Preminuo don Većeslav Šupuk, nekadašnji dušobrižnik za Hrvate u Australiji

U nedjelju 11. travnja 2021., predan u volju Božju i okrijepljen svetim sakramentima, u vječnu domovinu preselio je don Većeslav Šupuk, javila je Splitsko-makarska nadbiskupija. Don Većeslav rođen je 1936. godine u Slimenu, a za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 1963. u Splitu. U Nadbiskupiji je služio u župama: Gornje Selo (Šolta), Neorić, Konjsko, Jesenice, […]

Sestra Ana, zahvaljujemo ti na tvojoj prisutnosti i svemu dobrom, viđenom i neviđenom, koje si nam iskazivala. Molimo te, moli za nas dok se odmaraš od svih svojih borbi u zagrljaju našega milosrdnog Gospodina.

Sestre – Lemont, SAD

S. Ana Raguž preminula je 26. lipnja u Lemontu, a bit će pokopana u četvrtak 1. srpnja 2021. na groblju St. Alphonsus. Ovdje se možete upisati u knjigu žalosti…