Tko je bio fra David Zrno, svećenik koji je u Chicagu otvorio prvi hrvatski samostan izvan domovine?

Ugledni i zaslužni hrvatski franjevac, dr. fra David Zrno, svečano je proslavio svoj zlatni svećenički jubilej 6. rujna 1972., u krugu svoje redovničke braće, brojnog hrvatskog svećenstva, velikog broja hrvatskih redovnica i brojnih prijatelja iz raznih mjesta Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, koji su došli iz bliza i daleka da budu dionici zlatomisnikova veselja. Duga […]

Ovaj franjevac svojim župljanima prvo je pisao o financijskom stanju zajednie, a onda im je dao nekoliko savjeta. Među ostalim, moli ih da se čuvaju politike, medija i pića. Da se ispovijedaju, pomažu svojoj crkvi i čuvaju razvratnih igara…

Njegovo pismo staro gotovo stotinu godina prenosimo u cijelosti…

“DRAGI MOJI ŽUPLJANI!

Ove smo se godine jedva nekako izvukli.

Preklani sam vam sa zadovoljstvom javio u Crkvenom izvješću da je ona godina 1928. nadvisila sve prijašnje preko $2.000. Lani sam također vrlo rado došao pred vas s Izvješćem, jer iako nijesu bile Bog zna radničke prilike najpovoljnije, ipak je financijski uspjeh bio jako povoljan; takav naime, da su tu godinu samo dvije prijašnje nadvisile.

Ove, pak, godine i dolazim i ne dolazim rado pred vas s ovogodišnjim Crkvenim izvješćem. U jednu ruku kako je neradno, tvrdo i oskudno doba bilo, ne bih se imao na što tužiti. U drugu opet, kad se usporedi s lanjskim, pali smo skoro za nepunu četvrtinu dolje.

Tko je kriv? Ni ja, ni vi.

Čudna je stvar: kad su obe ruke prazne, a treće i nema. Gol se svući ne može.

Zavladala dakle sveopća radnička kriza, zahvatila skoro cijeli radnički svijet, a ovu moju župu baš kao za okladu ponajgore, jer moji župljani najviše rade na kućama koje danas malo tko da pravi. Ipak smo nekako – na kule, na vile – isplivali s računima na kraj.

Šta više, da nijesmo imali izvanrednih potrošaka kao: produljenje osiguranja na daljnjih tri i pet godina, bojanje dvorane izvana, crkve na pročelju, popravku krovova i nabavku novih inventarskih stvari – što je sve skupa zapalo preko $2.600 – mogli smo i za otplatu glavnice dužne nešto uplatiti. Istina i dobili smo izvanredno oko $900 za odštetu paljevine na 1. razredu škole od osiguracije; ali uza sve to, imali smo preko $1.500 izvanrednih troškova.

Život bez nade da će se dvije grane ikada spojiti

Nakon dužeg pobolijevanja sklopio je umorne oči naš znanac Antun Troščan, u 88. godini života. Na Antunovo, njegov rođendan i imendan i vidjesmo ga na Drexelu, u samostanu sv. Ante, u svečanu raspoloženju. Župa sv. Jeronima bijaše njemu novim zavičajem. Niz godina je ondje nadzirao crkvu i dvoranu, pomno i brižno, kao da njeguje svoj […]

Evo vam, dakle ovogodišnje Izvješće, koje je inače bar po mom mišljenju, jedno od najljepših do sada, jer u njemu ćete naći: imenik svih darovatelja po abecedi, skupa s njihovim darom, statistiku župe, nova katolička društva, glavnije druge dogodovštine u župi, spomen na jesenske trzavice, pravilnik za crkveno članstvo, pravilnik za dvoranu te zgodne pripomene za društva, koja obdržavaju svoje sjednice u njoj, zaključni račun i bilancu, imenik častnika u župi, neke fotografije usko povezane sa župom, brojne i lijepe oglase, koje preporučam, imenik društava, itd., itd.

Svima vam, braćo, od srca zahvaljujem na dosadašnjoj vašoj kršćanskoj susretljivosti i molim: da u sljedećoj godini još bolje, skladnije, jedinstvenije prionete za svoju župu i samo neustrašivo – NAPRIJED!

A sada primite srcu još ove moje savjete:

1. malo i nimalo vjerujte skoro dnevnim krivim i hotimičnim kojekakvim glasinama i protivničkim novinama. Njihov je cilj: udri i samo neprestano tuci po crkvi, kršćanluku, svećenstvu, katoličkim školama i drugim humanitarnim ustanovama. Manite ih se! – Što tko dilja, preda nj pada. Ima među njima jako pametnih i prefino obzirnih ljudi koje vi niste u stanju raskrinkati. Zato odalje i od njih i od njihovih spletaka, razlaganja i novinstva. Ti su ljudi radi svoje neke prepameti tako daleko skrahirali, da im se može prišiti ova: Kad se mudar omakne, duboko pane. Dosljedno toga: u njima je istine koliko i na žabi dlaka. At a boy!
2. manite se prevelikog politiziranja i međusobno uvredljivih nadmudrivanja. Time ćete samo izušiti i polomiti držalice na ratilima radničkim svojim. Sadašnji Papa Pio XI. rekao je: “Politika rastavlja, a vjera ujedinjuje.“ U vjeri jedinstvo, dakle, a u politici razborita i pametna sloboda.
3. pametnije i opreznije svakako trebalo bi istupati u raznim unijama, društvima, klubovima, itd. Ne trčite pred rudo! Našemu se svijetu prostru razni izrabljivači, ovi redovno imaju medena usta, a otrovno srce, saspu mu lug u oči i obećavaju – gaće, ali ne zna se kad će. Ono je stara hrvatska ikavska pitalica: Sikutići siku, vukotići vuku, harambaša valja i sve u jamu svalja. Šta mi je to? Da vi nijeste u ovom slučaju ti sikutići i vukotići, a ovi gornji harambaše i nezasitna jamurina?! Oprez dakle i pamet u glavu!
4. i ovom prilikom apeliram na vas, dragi župljani, da se što bolje čuvate od prekomjerna pića, razvratnih igara, Bogu mrske psovke i kletve, svake nemoralnosti, bumanja i ostalih većih nepodopština. Osobiti oprez imajte na vašu mladost, jer ova se vrlo lahko zanese s pokvarenim društvima, vozikanjima u mašinama, nečednim slikama i izlozima, čestim posjećivanjem i noćnim, manje-više, svakim izbivanjem. Na misu svake nedjelje, na sv. ispovijed bar jednom o Uskrsno vrijeme, postite petak i zapovjedne poste i molite se sveđerno dragomu i milosrdnomu Ocu nebeskomu od koga nam je svako dobro.
5. poduprite i pomažite svoju koloniju prema svojim siromašnim silama u svakoj prigodi znajući da ćete samo to i toliko imati koliko si sami doprinesete, pošto sa strane nema ništa, niti se je čemu nadati.

U to ime: Da ste mi zdravo! Bog s nama!”

Hrvatski svećenik u Americi u godišnjem izvješću župljanima: Pritisla bijeda i nevolja svaka. Nerad na sve strane!

Dijaspora.hr ekskluzivno objavljuje godišnje izvješće Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu iz 1932. u kojem župnik fra Blaž Jerković analizira tešku prethodnu godinu i nada se uspješnijoj 1933. “Dragi moji župljani! Prođe i ova, kud i ona.Ako ikad to se za ove prošle dvije godine može s pravom reći.U lanjskom vam Godišnjem izvješću napisah: ‘Ovo […]

Tko je bio fra Blaž Jerković?

Fra Blaž rođen je 16. travnja 1880. u Vidovićima kod Mostara. Nakon završene pučke škole u Gradnićima pohađao je gimnaziju na Širokom Brijegu. Na Humcu kod Ljubuškog postao je franjevac na blagdan sv. Franje 4. listopada 1895. godine.

Filozofsko-teološke znanosti studirao je u Mostaru, Parmi i Rimu. Za svećenika je zaređen 1902. Nakon ređenja postao je profesorom na širokobriješkoj Gimnaziji, do godine 1911. Tada je imenovan župnikom u Konjicu, a nakon toga na istoj je dužnosti bio u Roškom Polju, Rasnom, Širokom Brijegu, Humcu i Gorici.

U Ameriku je došao 1926. prigodom međunarodnoga Euharistijskog kongresa u Chicagu, a za stalno se vratio u Ameriku 5. prosinca 1927. godine. Kratko je pomagao na župi Sv. Jeronima u Chicagu koju je nakon nekoliko mjeseci preuzeo kao župnik.

Godine 1929. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi, istodobno obnašajući službu župnika sv. Jeronima. Nakon šest godina ove dvostruke službe imenovan je župnikom sv. Augustina u West Allisu. Na toj je župi bio od 1936. sve do 1955. U to vrijeme sagradio je crkvu, školu i župni stan.

Preminuo je u Milwaukeeju 23. veljače 1960. godine u 79. godini života. Pokopan je 27. veljače u grobnici hrvatskih franjevaca u Chicagu.

Život bez nade da će se dvije grane ikada spojiti

Nakon dužeg pobolijevanja sklopio je umorne oči naš znanac Antun Troščan, u 88. godini života. Na Antunovo, njegov rođendan i imendan i vidjesmo ga na Drexelu, u samostanu sv. Ante, u svečanu raspoloženju. Župa sv. Jeronima bijaše njemu novim zavičajem. Niz godina je ondje nadzirao crkvu i dvoranu, pomno i brižno, kao da njeguje svoj […]

“Dragi moji župljani!

Prođe i ova, kud i ona.
Ako ikad to se za ove prošle dvije godine može s pravom reći.
U lanjskom vam Godišnjem izvješću napisah: ‘Ovo ti je godina najžalostnija od svih u Americi’. A šta je ova odmah za njom, ako joj nije sestra; samo mnogo pogubnija i grdnija još od nje? Dabogda nam se ovakve nikada više ne povratile.

Trpimo i pamtimo. Tješimo se time da nijesmo sami. Tako vam je posvuda: sve jedna gobelja u kal, a druga iz kala! Malo da je u kojoj hrvatskoj koloniji u Americi bolje; pače, kako mi je dobro poznato: po mnogim mjestima puno gore nego kod nas.

Pritisla bijeda i nevolja svaka. Nerad na sve strane. Iscrpljena svaka veresija. Prijatelji se nadavali, nadavali i zatajili. I rodbini samoj do sebe. Nestalo onog lijepog vjerovanja i na sami u dva oka pozaimanja; jer ovlada neimaština, i što je najgore: nepošteno vraćanje. Proslijedi li još ovako, nije druge, morat ćemo se i mi obrdavati, pa gdje se zaustavimo.

Koje je dakle čudo da smo ove godine šort? Trebalo nam je blizu petsto dolara, da smo mogli povezati kraj s krajem. Hvala Bogu da smo i ovako prošli! Nadajmo se, da će sljedeća ‘sveta’ godina isporaviti sve. Uzdajmo se da će s novom vladom i novim predsjednikom krenuti sve na bolje.

Washington: Hrvati su ovdje još 1970. sagradili svoje svetište

Kako mnogi Hrvati na sjevernoameričkom kontinentu nisu mogli dolaziti u domovinsko svetište Mariju Bistricu, odlučili su 1966. godine sagraditi jedno stalno svetište u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država – Washingtonu. Prijedlog je potekao od članstva Hrvatske katoličke zajednice (Croatian Catholic Union) na 15. konvenciji koja je održana 16. rujna 1966. u Detroitu. Ideja je s […]

U ovoj godini, kako vam je i poznato, imali smo izvanrednih zgodovština i doživljaja; prema tome i izvanrednih primitaka i izdataka.

Na prvom mjestu spominjem

• DVADESET-GODIŠNJICU župe;
• onda 35-godišnjicu misništva njezina utemeljitelja, fra Leona J. Medića;
• također i moju 30-godišnjicu misništva;
• zatim SPOMEN KNJIGU 20-godišnjice župe 1912. – 1932.;
• pa KONVENCIJU HRV. KAT. ZAJEDNICE od 27. lipnja – 4. srpnja u našoj župskoj dvorani s prigodnim zabavama i banketom, u čiju je spomen preudešen mali župski vrtlić u pravi perivojčić, što će nas dugo i dugo na to ugodno podsjećati.
• napokon bila je KRIZMA na 31. svibnja po preuzvišenom gospodinu Bernardu J. Sheil, pomoćnom biskupu nadbiskupije čikaške.
• dakako za pokriće novih nabavljenih stvari, kao za: kupaonicu (Shower Baths), posuđe (Banquet Supplies) i 36 stolica, sve za župsku dvoranu te za hladnjaču (Refrigerator) u župskom stanu i za proslavu 20-godišnjice kao i za spomen-knjigu, itd., da smo morali posegnuti i sa specijalnim kolektama, ustaliti, povisiti i pritegnuti župsku članarinu, uvjetno i privremeno sniziti i same plaće; pače smo svi poklonili jednu mjesečnu plaću župi, dok će se to ispraviti, čim nastupe povoljnija vremena.

Sve smo mi to morali učiniti, jer – teško međi na tuđoj zemlji. – I nama isto tako ako hoćemo i želimo održati ovu našu hrvatsku-katoličku župu.

Donašam vam u ovom Godišnjem izvješću potanji račun za cijeli župski ovogodišnji primitak i izdatak, obavijesti i naredbe, imenik društava koja se služe i iznajmljuju našu dvoranu, upute o samoj dvorani, prigodnu pjesmu o 20-godišnjici župe, opis same proslave, osvrt na spomen-knjigu o 20-godišnjici, razbojnički napadaj, zasebne darove u naravi, imenik župskih članova, imenik raznih darovatelja, brojne oglase i moju zahvalu.

Kakva god bila da bila sljedeća godina, mi se držimo i održimo složno. U slozi je spas. Ako bude dobra: u dobru se ne ponesimo! Ako bude ovakva, ili još gora: u zlu se ne poništimo.

Nemamo fotografiju, ali sačuvali smo lijepe riječi o dobroj duši hrvatske zajednice u New Yorku koja je preminula davno

Nemam nimalo dobra i pohvalna mišljenja o smrti kada je promatram s naravnog gledišta: priroda nemilosrdno uništava svoje najsavršenije proizvode. Ali kad mislim na smrt pok. Tereze Raich, onda mi se smrt čini lijepom i uzvišenom. Tereza je prisilila smrt da postane sredstvom njezine pobjede, uzvišenja, nagrade i otkupljenja, mjesto da ostane sredstvo poraza, poniženja, […]

Svim našim mrtvima: Pokoj vječni! – Svim živima: zdravlja, rada, veselja, kršćanskog praktičnog življenja i rodoljubne hrvatske svijesti!”

fra Blaž Jerković