Fra Ivica Majstorović preuzima Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu

Fra Ivica Majstorović proslavio je u nedjelju 25 godina svećeništva i službeno se oprostio od Hrvatske župe sv. Leopolda u kanadskom Londonu, koju je vodio tijekom protekle tri godine. Prigodnu propovijed i zahvalu fra Ivici za služenje uputio je kustos fra Nikola Pašalić, a na misi su sudjelovali i fra Veselko Kvesić te đakon Paul […]

Prigodne riječi o slavljeniku i pozdrave fra Ivičinoj obitelji, među kojima je i njegova ponosna majka, izrekao je fra Lovro Šimić, na službi u Americi. Također, pozdravio ga je i novi drinovački župnik fra Augustin Čordaš.

Uz fra Ivicu bili su bivši i sadašnji drinovački župnici te njegovi prijatelji svećenici koje je pozvao na ovaj srebrni jubilej, a događaj je bio uistinu svečan i dostojanstven.

Fra Ivica se osvrnuo na svoj životni put, zahvalivši dragom Bogu koji ga tolike godine podržava na životnom putu.

Fra Ivica je rođen 1974. godine u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom i Sinju.

U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Filozofsko-teološki studij završio je 1999. godine u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Nakon 16 godina fra Ivica Majstorović odlazi iz Chicaga

Župa sv. Jeronima u Chicagu u nedjelju se oprostila od svoga dosadašnjeg župnika fra Ivice Majstorovića koji odlazi na novu službu u Kanadu. Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima. Na svetoj misi koju je […]

U Sjedinjene Američke Države stigao je 17. studenog 1999., a pastoralnu godinu proveo je u župi sv. Jeronima u Chicagu gdje je i 7. svibnja 2000. zaređen za svećenika.

Od rujna 2000. do rujna 2001. bio je župni pomoćnik u župi sv. Franje u Windsoru. Početkom rujna iste godine otišao je za župnog pomoćnika u župu sv. Ćirila i Metoda, New York. U lipnju 2002. imenovan je župnim upraviteljem župe sv. Ćirila i Metoda, a sredinom 2003. godine izabran je za župnika.

U kolovozu 2006. stigao je u Chicago i preuzeo župu bl. Alojzija Stepinca na sjeveru grada, koju su prije vodili dominikanci, gdje je služio kao župnik do kraja 2012. U siječnju 2013. fra Ivica je imenovan župnikom župe sv. Jeronima u Chicagu i tamo je ostao do 2023.

Fra Ivica Majstorović: Dvije stvari daju nam nadu da će se Hrvati u Kanadi vraćati u manja mjesta gdje je život povoljniji

Kada kažemo grad London, dobro je odmah dodati na koji grad mislimo, na glavni grad Engleske ili grad u Kanadi. Kanadski London smješten je u jugozapadnom dijelu pokrajine Ontario. Od Toronta je udaljen oko dva sata vožnje automobilom. Jedanaesti je grad po broju stanovnika u Kanadi (423 tisuće). Poznat je po Sveučilištu Western. Europljani su […]

U lipnju se službeno oprostio od Hrvatske župe sv. Leopolda u kanadskom Londonu koju je vodio tijekom protekle tri godine. Hamiltonski biskup nedavno ga je imenovao župnikom župe Kraljice Mira u Norvalu.

Fra Ivica Majstorović: Dvije stvari daju nam nadu da će se Hrvati u Kanadi vraćati u manja mjesta gdje je život povoljniji

Kada kažemo grad London, dobro je odmah dodati na koji grad mislimo, na glavni grad Engleske ili grad u Kanadi. Kanadski London smješten je u jugozapadnom dijelu pokrajine Ontario. Od Toronta je udaljen oko dva sata vožnje automobilom. Jedanaesti je grad po broju stanovnika u Kanadi (423 tisuće). Poznat je po Sveučilištu Western. Europljani su […]

Prigodnu propovijed i zahvalu fra Ivici za služenje uputio je kustos fra Nikola Pašalić, a na misi su sudjelovali i fra Veselko Kvesić te đakon Paul James. Ručku su prisustvovali i članovi kolo grupe Dubrovnik te članovi župne zajednice.

Podsjetimo, prošli tjedan hamiltonski biskup imenovao je fra Ivicu župnikom župe Kraljice Mira u Norvalu.

Hrvati iz Londona zahvalni su za sve što je fra Ivica za njih učinio, a njegov dolazak s nestrpljenjem očekuje i hrvatska zajednica iz Norvala…

“Fra Ivice, još jednom čestitam na 25. obljetnici svećeništva. Duboko ćeš nedostajati hrvatskoj zajednici u Londonu. Uvijek si dobrodošao da se vratiš”, napisao je na Facebooku Damjan Dan Jurica, s kojim se složila i Anda Batinić Soldo: “Čestitamo vam fra Ivica i hvala na svemu sto ste činili za nas našu župnu zajednicu i sve ostale župe. Neka vas dragi Bog čuva i prati na vaš me putu”.

Fra Ivica je rođen 1974. godine u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom i Sinju.

U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Filozofsko-teološki studij završio je 1999. godine u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

U Sjedinjene Američke Države stigao je 17. studenog 1999., a pastoralnu godinu proveo je u župi sv. Jeronima u Chicagu gdje je i 7. svibnja 2000. zaređen za svećenika.

Od rujna 2000. do rujna 2001. bio je župni pomoćnik u župi sv. Franje u Windsoru. Početkom rujna iste godine otišao je za župnog pomoćnika u župu sv. Ćirila i Metoda, New York. U lipnju 2002. imenovan je župnim upraviteljem župe sv. Ćirila i Metoda, a sredinom 2003. godine izabran je za župnika.

Nakon 16 godina fra Ivica Majstorović odlazi iz Chicaga

Župa sv. Jeronima u Chicagu u nedjelju se oprostila od svoga dosadašnjeg župnika fra Ivice Majstorovića koji odlazi na novu službu u Kanadu. Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima. Na svetoj misi koju je […]

U kolovozu 2006. stigao je u Chicago i preuzeo župu Bl. Alojzija Stepinca na sjeveru grada, koju su prije vodili dominikanci, gdje je služio kao župnik do kraja 2012. U siječnju 2013. fra Ivica je imenovan župnikom župe sv. Jeronima u Chicagu i tamo je ostao do 2023.

Fra Ivica Majstorović: Dvije stvari daju nam nadu da će se Hrvati u Kanadi vraćati u manja mjesta gdje je život povoljniji

Kada kažemo grad London, dobro je odmah dodati na koji grad mislimo, na glavni grad Engleske ili grad u Kanadi. Kanadski London smješten je u jugozapadnom dijelu pokrajine Ontario. Od Toronta je udaljen oko dva sata vožnje automobilom. Jedanaesti je grad po broju stanovnika u Kanadi (423 tisuće). Poznat je po Sveučilištu Western. Europljani su […]

Od tada do danas u Londonu su župnici bili fra Ilija Puljić (1980. – 1982.; 1989. – 1994.), fra Jozo Grubišić (1982. – 1989.; 2001. – 2004.; 2018. – 2022.), fra Miro Grubišić (1994. – 2001.), fra Zvonimir Kutleša (2004. – 2010.; 2014. – 2018.), fra Jozo Čuić (2010. – 2014.) i fra Ivica Majstorović od 2022.

Ona poznaje dobro liturgiju i priprema crkvu za sva slavlja, posebice za nedjeljne svete mise, velike svetkovine te krizme i prve pričesti.

Jedan župljanin mi reče: “Vjerujte, lakše nam je kad umre župnik jer, nadamo se, doći će drugi, nego da nam umre Rezika jer teško ćemo pronaći drugu osobu koja će je moći zamijeniti. Ona nam je više o kapelana”.

Reziku zdravlje dobro služi. Iako joj je osamdeset i pet godina, često obilazi nemoćne i bolesnike u bolnicama i staračkim domovima. Mnogi je nazivaju “naša Majka Terezija”. Rezika se zove Terezija Gašparović. Uključena je u sve aktivnosti župe. Posreduje u pomirenju među osobama. Kao da je završila školu sv. Monike jer koristi njezin model. Nastoji dobrim riječima uklanjati neprijateljstva i nesporazume među osobama.

U ljetnim danima popodne pronađe vremena sa svojim društvom boćati u jednom od londonskih parkova. Od Pariza do Londona u Kanadi i iz njezina kraja, koji je u Slavoniji, blizu Mađarske, često su mladi odlazili tražiti posao u inozemstvo. Pa je i njezina majka Terezija s prijateljicama otišla raditi u Pariz.

Rezika se rodila u glavnom gradu Francuske. Kada su joj bile dvije godine s majkom dolazi djedu i baki u Dolence. Zanimljivo, ona, njezina majka i baka imaju isto ime – Terezija. Baka ju je odgajala do desete godine. Zatim je prešla živjeti s majkom u Šalovce. Tu je živjela pet godina. Odlazi u Zagreb kod tetke. U Zagrebu počinje raditi u obitelji dr. Ive i Zlate Lipovšćak. Ivo je bio odvjetnik i sportaš, a Zlata učiteljica. Terezija je vodila kućanstvo. Počela je učiti hrvatski jezik. Nakon godine rada u Zagrebu morala se vratiti kući jer joj se majka razboljela. Kad je majka prizdravila, vratila se ponovno u Zagreb i još je dvije godine radila kod iste obitelji.

Pedesete godine prošloga stoljeća bile su teške. Mnogi su bježali preko granice želeći pronaći bolji posao u inozemstvu. Iz okolice Šalovaca bježali su u malim skupinama preko granice. Javili su Reziki da se vrati iz Zagreba kući. Preporučili su joj da bi za nju bilo bolje da pobjegne preko granice sa susjedima i pronađe bolji posao negdje u inozemstvu. Osobe koje su organizirale bijeg pratile su kada granični vojnici na karauli nisu pažljivi.

Na karauli je ručak vojnicima bio točno u podne. Svi vojnici jeli su zajedno, tako da je za vrijeme njihova objeda bilo najlakše pobjeći preko granice. Rezikina skupina došla je na granicu oko 12.15. Ali jedna skupina vojnika nije otišla na ručak taj dan u 12 sati pa su bili uhvaćeni. Oni koji su organizirali prelazak, pobjegli su. Reziku i njih još petero odveli su u karaulu. Nakon žestokih pretresa i ispitivanja, predali su ih policiji u Murskoj Soboti.

Život dostojan filma! Na susretu s nekoliko tisuća Hrvata iz Amerike i Kanade njegovo srce nije moglo izdržati ushićenje i radost

U hrvatskoj političkoj emigraciji bilo je mnogo visokoškolovanih koji su u srcu bili domoljubi, ponekad bi se pojavili među narodom, poneki su znali i domoljubno pisati, posebice kritizirati, ali nisu se upuštali u konkretan rad „na terenu”, s narodom. Znali smo reći da su to „trebalo bi” domoljubi! Stanko Vujica ne samo što je pisao […]

Policajac Filip, koji je ispitivao Reziku u zatvoru, bio je iz njezina kraja. Poznavao je dobro njezinu obitelj. Nakon sat i pol ispitivanja u zatvoru pustio je Reziku kući. Ponovno je otišla tetki u Zagreb. Međutim, ubrzo je pozivaju da se vrati kući jer je sve spremno za novi pokušaj bijega preko granice. Ovaj put uspjeli su bez problema prijeći granicu. Došli su u Austriju. Nju je zapao logor u Ennsu. U tom logoru bilo je oko tri tisuće izbjeglica. Rasporedili su je u sobu u kojoj je bilo sedam bračnih parova i tri djevojke. U logoru su mogli ostati samo godinu dana.

U toj godini pisali su mnoge molbe da ih prime u Kanadu ili Australiju. Na svetkovinu Svih Svetih Rezika je upoznala mladića Slavka Gašparovića koji se rodio u Modrušu, u Lici. Ona je dobila papire za Kanadu. Ali zamolila je osoblje da i njezin mladić dobije papire jer će se brzo vjenčati. Službenici nisu imali razumijevanja. Poništili su njezinu dozvolu za odlazak u Kanadu.

Rezika i Slavko odlučili su se vjenčati 15. veljače 1958. Svoju odluku prenijeli su vlč. Mirku Čoviću. On ih je pozvao i rekao im: “Molim vas za malo pozornosti i razumijevanja. Djeco, ja vas ne bih vjenčavao. Vaša ljubav mi je razumljiva, ali ona je logorska ljubav. Idite po svijetu. Ako ste suđeni jedno drugome, vi ćete se ponovno pronaći. Vjenčanje u Crkvi nije za jedan dan, nego za cijeli život. Volio bih da promislite o tome”.

Vjenčani su u crkvi sv. Florijana. Tih dana vjenčano je u logoru oko trideset parova. Svi su zajedno otišli na fotografiranje. Rezika se dobro sjeća tih detalja: “Sjećam se da smo mi sve mlade imale isti buket. Nakon fotografiranja jedna smo drugoj predavale taj buket”.

U logoru je njoj i suprugu pomogla papire ispuniti jedna profesorica engleskog jezika iz Zagreba. Napisali su molbu za Kanadu i Australiju. Molili su se Bogu da prije dobiju dopuštenje za Kanadu. Papiri za Kanadu stigli su prije australijskih devet dana. Vlakom iz Austrije putovali su na sjever Njemačke u Bremerhaven. Iz tog lučkog grada grčkim turističkim brodom “Arkadija” putovali su devet dana do Montreala. Izbjeglice su bile u brodu, a turisti na palubi. Reziki i Slavku kartu je platila jedna katolička kanadska organizacija. Imali su na sebi emigracijski znak.

“U Montrealu u imigracijskom uredu odredili su Milana Gašparovića, Željka Bizeckija, Slavka i mene da putujemo vlakom u Winnipeg. U imigracijskom uredu rekli su nam kako je nemoguće pronaći posao i uputili su nas vlakom u Saskatoon. U Winnipegu su nam objasnili kako će nas u Saskatoonu dočekati osoblje iz imigracijskog ureda. Ali kad smo izišli iz vlaka 22. srpnja 1958., oko 18 sati, nitko nas nije čekao na kolodvoru. Nismo znali što ćemo. Slučajno je naišao jedan čovjek. Kad je čuo da govorimo hrvatski jezik, vratio se i pozdravio nas je. Bio je Hrvat. Rekao nam je kako nema novca i ne može nam pomoći novčano. Pokazao nam je hotel i ured u koji se trebamo javiti sutra u devet sati. Sjećam se, hotelska soba stajala je pet dolara. Slavko i ja imali smo 25 dolara. Čim smo uzeli sobu, ja sam otišla taksijem potražiti jednu obitelj iz moga sela koja je već bila u tom gradu. Taksist me doveo na adresu te obitelji. U toj obitelji susrela sam jednog Nijemca koji je radio za Ukrajinca. Trebalo im je radnika za krovove. Ja sam se predstavila i rekla kako moj suprug želi raditi”, kaže Rezika.

Životna priča čovjeka koji je zbog domoljublja i istinoljublja desetljećima bio zabranjen

Mali je broj Hrvata u svijetu koji su iz čiste ljubavi za svoju domovinu cijeli život posvetili pronalaženju bogate hrvatske književne i jezične baštine zakopane duboko u europskim knjižnicama. Jedan od tih rijetkih bio je dr. Franolić. Put u svijet Branko Franolić rođen je 2. srpnja 1925. u Rijeci. Otac mu je bio iz Punta, […]

Nijemac je Reziku odvezao do hotela. Upoznao je Slavka i rekao mu kako će doći po njega ujutro u 6 sati i povesti ga na posao. Sljedeći dan Rezika, Milan i Željko javili su se u imigracijski ured u 9 sati. Nijemac je dovezao Slavka u 10 sati. Kad je Rezika rekla da je pronašla posao za Slavka, u uredu su joj čestitali i rekli: “Nitko nije brže našao posao u Kanadi. Samo za sat vremena ste našli posao, a vaš suprug je nakon dolaska za 12 sati otišao na posao. To je čudo. Mislimo da se to još nikome nije dogodilo u Kanadi”.

U imigracijskom uredu dali su im kupone za objede u restoranu za sljedećih deset dana i 40 dolara. Nijemac im je pomogao pronaći stan. Stanovali su kod Ukrajinca. Prodavali su im stari kruh po 5 centi i davali im samo po jednu jabuku dnevno. Slavko je za tri dana zaradio i kući donio 50 dolara.

Rezika priča: “Nismo znali pravu vrijednost novca. Ja sam voljela banane. Slavko je odlučio kupiti oko dva ili tri kilograma. Kad smo dali novčanicu od 50 dolara, trgovkinja se začudila. Počela je okretati glavom i govoriti: ‘Ne, ne, ne…’. Te banane nisu koštale ni jedan dolar”.

Tu su ostali četrnaest godina. Rodila su im se tri sina: Stive 1960., Walter 1963. i Darcy 1965. Na Veliku Gospu 1972. preselili su se u St. Thomas. Unajmljivali su kuću dok nisu napravili svoju. Rezika je počela raditi u Londonu. Zato su kupili kuću u Londonu 1983. Sinovi su završili škole. Stive živi u Calgaryju, Walter u Torontu, a Darcy u Panami.

“Jedan od najtežih dana u životu mi je bio 5. travnja 2006. Taj dan preminuo je moj Slavko. Pokopan je ovdje na groblju u Londonu. Bili smo oboje svim srcem i dušom uključeni u našu župu i zajednicu”, tiho i polako reče Rezika.

FOTOGALERIJA: Evo kako su Hrvati u kanadskom Londonu proslavili Stepinčevo

Hrvatska župa sv. Leopolda Mandića u kanadskom Londonu u nedjelju je proslavila Stepinčevo. Svečanu svetu misu predvodio je župnik fra Ivica Majstorović, a slavlje su uveličali župni zbor i Kolo grupa “Dubrovnik” London. “Na misi smo svi molili za što brže proglašenje Stepinca za sveca sveopće Crkve. Zatim je Kolo grupa Dubrovnik za sve župljane […]

Na kraju susreta završila je: “Zahvaljujem Bogu za svoj, život svoga supruga i logorsku ljubav koja je trajala cijeli naš život, sinove, obitelji te sav blagoslov i snagu koju mi je udjeljivao tijekom mog dugog života. Zahvaljujem mu i za dobro zdravlje i u ovim visokim godinama. Još vozim automobil i zato stignem obaviti mnogo posla u jednom danu. Bogu hvala za sve”.

fra Iko Skoko

Nakon 16 godina fra Ivica Majstorović odlazi iz Chicaga

Župa sv. Jeronima u Chicagu u nedjelju se oprostila od svoga dosadašnjeg župnika fra Ivice Majstorovića koji odlazi na novu službu u Kanadu. Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima. Na svetoj misi koju je […]

Gradovi London i Sv. Thomas privlačili su i naše hrvatske doseljenike u ovoj prostranoj zemlji. Kako bi se što više susretali i družili, osnovali su Hrvatsko neutralno prosvjetno i razonodno društvo Zagreb 9. lipnja 1960. Ubrzo se osjetila i potreba za sustavnom duhovnom hranom. Povremeno su dolazili okupljati zajednicu i slaviti svetu misu fra Lujo Ivandić, fra Mijo Bobetić, fra Zvonimir Radešević i vlč. Stjepan Šprajc.

Prvi svećenik koji je tu boravio bio je vlč. Ante Matacin. Počeo je redovito na hrvatskom jeziku slaviti svetu misu u kapelici katedrale sv. Petra u ljeto 1968. Nakon njega zajednicu je okupljao i vodio vlč. Ivan Mihalić.

Prvi prostor između Londona i Sv. Thomasa hrvatska zajednica kupila je 1976. Mjesni biskup je obećao hrvatskim vjernicima da će im dodijeliti status katoličke misije ako budu imali stalnog svećenika.

Uprava Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji (SAD i Kanada) odredila je fra Antu Čuvala za prvog dušobrižnika Katoličke misije London – Sv. Thomas. Fra Ante je došao u misiju 14. studenoga 1976. Pokrenuo je izdavanje misijskog Vjesnika zbog bolje komunikacije s vjernicima. Ubrzo su počeli razmišljati o izgradnji središta Hrvatske katoličke misij i dogovarati je.

Nakon dvogodišnjeg dogovaranja i pripremanja, radovi na budućem središtu Hrvatske London (Kanada) – župa sv. Leopolda Bogdana Mandića katoličke misije počeli su blagoslovom 20. travnja 1980. Planove je napravio arhitekt Alfred Kulpa-Kulpavicius. Iako je bila tvrtka koja je izvodila radove, naši ljudi su svaki dan dolazili i dobrovoljno radili kako bi radovi što bolje i brže napredovali. Samo za sedam mjeseci crkva i drugi prostori su završeni.

Prva sveta misa, pod kojom je londonski biskup mons. John Sherlock posvetio novosagrađenu crkvu, slavljena je 30. studenoga 1980. Kumovi su bili Đuro i Jela Gary. Hrvatska katolička misija postala je hrvatska župa London – St. Thomas 23. travnja 1981. A za zaštitnika župe izabran je sv. Leopold Bogodan Mandić 1983. Nakon fra Ante Čuvala župnici su bili fra Ilija Puljić (dvaput), fra Jozo Grubišić (triput), fra Miro Grubišić, fra Zvonimir Kutleša (dvaput) i fra Jozo Čuić.

Veća obnova na objektu – crkvi, župnoj kući i dvorani bila je 2002. godine, dok je župu vodio fra Zvonimir Kutleša. Radovi u crkvi bili su i 2016. Biskupija je 2017. župu uvrstila u London South Family of Parishes. Svečano obilježavanje pedesete obljetnice župe upriličeno je 2018. za vrijeme župnika fra Joze Grubišića. Tom prigodom je objavljena i monografija “50. obljetnica misije – župe sv. Leopolda Mandića, London, Ontario, Kanada”.

FOTOGALERIJA: Evo kako su Hrvati u kanadskom Londonu proslavili Stepinčevo

Hrvatska župa sv. Leopolda Mandića u kanadskom Londonu u nedjelju je proslavila Stepinčevo. Svečanu svetu misu predvodio je župnik fra Ivica Majstorović, a slavlje su uveličali župni zbor i Kolo grupa “Dubrovnik” London. “Na misi smo svi molili za što brže proglašenje Stepinca za sveca sveopće Crkve. Zatim je Kolo grupa Dubrovnik za sve župljane […]

U prvih pedeset godina u župi je bilo 470 krštenja, 430 prvopričesnika, 304 krizmanih, 106 vjenčanja i 137 umrlih. Sadašnji župnik fra Ivica Majstorović je preuzeo vođenje zajednice od fra Joze Grubišića u prosincu 2022. Fra Ivica nas je proveo kroz crkvu. Pokazao nam je umjetničke radove Josipa Turkalja: postaje križnog puta, Pietā, kip sv. Ante, zavjetni križ, kip sv. Leopolda Mandića i poprsje bl. kardinala Alojzija Stepinca. Akademski kipar fra Joakim Jaki Gregov napravio je vitraje koji su postavljeni 1987.

Zatim smo s fra Ivicom obišli i veliku dvoranu. Ukrašena je 1982. slikama Stevea Irskog na kojima je prikazao hrvatske velikane i gradove. Veliko parkiralište završeno je 1983. Za župu je bio veliki dan i dolazak zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 24. rujna 1990.

Fra Jago Soče slavio je u župi mladu misu 16. listopada 1994. Župnik fra Ivica nam je ukratko predstavio zajednicu kako ona izgleda danas. Župa okuplja 270 obitelji i oko 800 članova. Svake nedjelje slavi svetu misu na hrvatskom jeziku u 11 sati. Obično se nedjeljom okupi do 200 vjernika, a velikim svetkovinama više od 300. Radnim danom sveta misa je u 18 sati. Križni put tijekom korizme je u 18 sati.

Ministrantska skupina je velika. U župi od polnoćke 1976. djeluje Župni zbor. Dugi niz godina vodi ga dobrovoljno Anto Pejčinović. Čitači na liturgijskim slavljima su: Nikola Barić, Ivan Bobanović, Slavena Galić, Ivana Mavretić, Štefica Jambrošić, Silvana Mišić, Gordana Pejčinović, Klara Pejčinović, Ane Sesar, Mate Sesar i Ivan Ratković-Barić.

Župljani su nastojali da mlađi ljudi preuzmu uloge u Župnom odboru. Predsjednica je Lily Gluščić, a ostali odbornici su Mirjana Adžija, Ivan Bobanović, Ivica Zovko, Ante Brkić, Josip Heštera, Katica Kocet, Dijana Brajak i Zagorka Ivanković. Župnu kuhinju vodi gospođa Ljubica Raič.

Župne statistike variraju od godine do godine. Dok u prosjeku godišnje bude između pet i deset krštenja, primjerice, prošle godine bila su samo tri. Tako isto prvopričesnika, dok je prošle godine nakon situacije s koronavirusom bilo samo dvoje prvopričesnika, četiri vjenčanja i 16 pokopa. Za prvopričesnike i krizmanike se organizira vjeronauk. Krizma je svake druge godine. Prije dvije godine bilo je 11 krizmanika.

Hrvatska škola djeluje od 1976. Roditelji nastoje da im djeca nauče hrvatski jezik. Učiteljice i učenici su posebno aktivni za Nikolinje i Majčin dan. Zbog jakih mjera u vrijeme koronavirusa nastava u školi bila je prekinuta. Nadaju se kako će ponovno početi ove jeseni.

Prvi Hrvati u Kanadi obećali su svojoj djeci bolji život

Prvi val Hrvata koji su došli otkriti Kanadu, naseliti se i smjestiti u toj zemlji bili su zdravi i robustni, a opisivani su kao “kolumbusari” (što znači oni koji su došli s Columbusom), “Amerikanci” (oni koji su bili u Americi) i pustolovi u okvirima velike sredozemne tradicije već od Odiseja, te borci za sreću. Taj […]

Folklorna skupina “Dubrovnik” osnovana je 1976. Cilj skupine je čuvati hrvatsku kulturnu baštinu i prenositi je na mlade. Trenutačno okuplja oko pedeset mladih koji uče plesati hrvatska kola i svirati tamburicu. Svake godine nastupe i na Hrvatsko-kanadskom festivalu koji se održava u svibnju u okolici Toronta. Ove godine domaćin je Hamilton.

Po njihovim dosadašnjim pripremama, vidimo da će zajednicu i ovaj put lijepo predstaviti. Trenutačno ih veoma stručno vodi Mirjana Raič, koja ima dugogodišnje iskustvo u hrvatskom folkloru jer je bila članica čuvene grupe “Zrinski Frankopan” iz Toronta i učila od jednog od najboljih učitelja pok. Nikice Vrdoljaka.

Manju djecu uče Helena Heštera i Adrijana Džeba. Voditeljice odbora su gospođa Marina Sesar i Ana Zovko (koja je i članica Hrvatsko-kanadske gospodarske komore, koja je nedavno po Kanadi organizirala prikazivanje filma “Šesti autobus” o nevinim žrtvama Vukovara). Ostale članice odbora su Susy Hestera, Shelley Crnic, Dijana Brajak.

U blizini središta župe nalazi se Nogometni klub “Croatia” London-St. Thomas i klub “Zagreb” s nogometnim terenom i s dvoranom koja može primiti do 150 ljudi.

Na pitanje kako on kao župnik vidi budućnost ove zajednice, fra Ivica je rekao: “Liturgijska slavlja u župi redovito pohađaju stariji, a velika većina je u dobi iznad 70 i 80 godina. Ima jedna skupina mladih obitelji koje su jako navezane i uključene u život župe te žele zadržati sve što hrvatska zajednica ima, ali trebat će osigurati barem stotinu mlađih obitelji kako bi župa imala dulju budućnost. To nam je jedan od prioriteta. Zahvaljujem svim svojim župljanima na dobroj suradnji i na svemu, što nesebično pridonose da ova zajednica živi. Puno je njih koji se neobično trude i sebe ugrađuju u ovu zajednicu. Moramo na poseban način spomenuti gospođu Theresu (našu Reziku) Gašparović koja poznaje sve pore naše župne zajednice i župnih objekata te je godinama desna ruka mnogim župnicima i još uvijek bez nje je nemoguće odraditi najvažnije stvari jer je upućena u toliko detalja i još uvijek, iako je prošla osmo desetljeće života, radi puno za crkvu i za zajednicu.

Zanimljivo je da se i London i St. Thomas ubrzano šire i izgrađuju jer se priljev ljudi koji se odmiču od Toronta uvelike osjeća i ovdje. Gradnja velikog Amazonova distribucijskog centra na lokaciji nekadašnje tvornice Fordovih automobila te nedavna najava da će Volkswagen u St. Thomasu graditi tvornicu baterija za električne automobile, daju nam nadu da će i naša zajednica od toga imati prednosti i da će mnogi mladi preokrenuti trend iseljavanja prema Torontu te se vraćati i živjeti ovdje, gdje su život, kuće i stanovi dosta povoljniji nego tamo.

Želim izraziti veliku zahvalnost svima na iznimno lijepom prijemu i što se raduju što su dobili ‘mlađega’ fratra. Znam da su zato njihova očekivanja velika, ali samo uz Božju i njihovu pomoć moći ćemo ostvariti zajedničke želje i ciljeve, da ovo ostane duhovno i nacionalno središte Hrvata ovog dijela Ontarija, barem još idućih 50 godina.

Državni tajnik s Hrvatima u Kanadi: Snažno sam zadivljen emocijom koju osjećate prema Hrvatskoj

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, boravio je ovih dana u Ontariju i Vancouveru. Gala večera u Hamiltonu, u koji su se Hrvati počeli naseljavati još prošlog stoljeća, okupila je oko 350-ero uzvanika, a organizirana je sa svrhom prikupljanja sredstava za izgradnju novog Hrvatskog narodnog doma. Riječ je o […]

Velika i zahvala svim svećenicima i fratrima koji su prije mene vodili ovu zajednicu. Svim čitateljima koji slave Uskrs neka bude sretan i blagoslovljen”, na kraju razgovora poželio je fra Ivica.

fra Iko Skoko

Stepinčevo proslavljeno u Rimu

Hrvatska zajednica u Rimu proslavila je blagdan bl. Alojzija Stepinca u petak u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je kard. Lazzaro You Heung sik, prefekt Dikasterija za kler. Koncelebriralo je tridesetak svećenika, a na misi su sudjelovali i diplomatski predstavnici, javio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. Na početku misnog slavlja rektor […]

“Na misi smo svi molili za što brže proglašenje Stepinca za sveca sveopće Crkve. Zatim je Kolo grupa Dubrovnik za sve župljane i goste pripremila ručak. Djeca su u čast hrvatskoj zastavi izvela i kratki igrokaz ‘Nije to obična tkanina’, javio je župnik fra Ivica Majstorović.

Dodajmo na kraju kako je vitraž u ovoj crkvi rad akademskog kipara fra Joakima “Jakog” Gregova.

Oproštaj s fra Jozom Grubišićem: Zauvijek ćeš biti naš voljeni svećenik

Hrvati u Londonu (Kanada) u nedjelju su se oprostili sa župnikom fra Jozom Grubišićem koji se nakon 47 godina boravka u Americi i Kanadi vraća u domovinu. Bio je najdugovječniji svećenik u svetom Leopoldu Mandiću. Fra Jozo Grubišić rođen je 20. veljače 1949. u Sovićima u Hercegovini. Gimnaziju je završio u Splitu, a Franjevačkom redu […]

Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima.

Na svetoj misi koju je u crkvi sv. Jeronima predslavio upravo fra Ivica okupilo se mnoštvo hrvatskih katolika iz Chicaga. U koncelebraciji su bili fra Marko Puljić, kustos hrvatskih franjevaca za Ameriku i Kanadu, fra Antonio Musa, novi župnik hrvatske župe sv. Jeronima, fra Gabrijel Škibola, župni vikar te još nekoliko svećenika. Na svetoj misi bila je i Sanja Laković, generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu.

Na kraju svete mise prisutnima su se obratili kustos fra Marko Puljić i novi župnik fra Antonio Musa koji je fra Ivici zahvalio na svemu što je učinio tijekom svojih 16 godina svećeničkog služenja među Hrvatima Chicaga. U ime župe, fra Ivici je na dar uručen križ koji će ga podsjećati na Chicago. Na koncu je nekoliko riječi uputio i fra Ivica, zahvalivši svima na ljubavi koju su iskazivali svojoj zajednici, župi, fratrima i njemu osobno kroz sve ovo vrijeme.

Oproštaj od fra Joze Grbeša

Fra Jozo Grbeš, dosadašnji kustos hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi, izabran je 26. travnja za provincijala hercegovačkih franjevaca! Fra Jozo će krajem ovog mjeseca napustiti Chicago, a Župa sv. Jeronima priprema mu oproštaj… “Kao najveća hrvatska župa u Chicagu, želimo mu reći: hvala i doviđenja”, javljaju iz ove hrvatske župe, u koju je fra […]

Nakon svete mise stotine vjernika okupilo se u dvorani na zajedničkom druženju. Fra Ivica već ovoga tjedna polazi u London, u hrvatsku župu sv. Leopolda Bogdana Mandića kako bi preuzeo službu župnika od fra Joze Grubišića koji polazi u mirovinu u domovinu. Neka im obojici bude s Božjim blagoslovom!

Sveti Maksimilijan Kolbe jednom je napisao: „Ne bojte se ljubiti Blaženu previše. Nikad je nećete voljeti više od Isusa”.

U 17 godina Velika Gospa Golf turnira skupljeno čak 300 tisuća dolara!

U Chicagu je prošle nedjelje održan “Velika Gospa Golf turnir” koji se svake godine organizira nakon tog velikog kršćanskog slavlja. Cilj turnira je pomoći potrebnoj djeci u domovini i tako već 17 godina. U ovih 17 nedjeljnih poslijepodnevna mladi Hrvati Chicaga skupiše 300 tisuća dolara. Obveza je donacije poslati u različita mjesta domovine i isključivo […]

Naši preci koji su se molili Gospi u vrijeme velike opasnosti, okruženi tisućama naoružanih ljudi, razumjeli su da je ljubav prema Gospi njihova jedina nada. I s njezinom su pomoći i zagovorom uspjeli obraniti svoj dom. Ista je ljubav nadahnula naše pretke koji su osnovali Hrvatsku župu sv. Jeronima. Kada su napustili svoj dom sa sobom su donijeli Gospinu sliku kao znak te ljubavi i izvor utjehe. Tu istu ljubav mi slijedimo već 116 godina ovdje u Chicagu. Pozivamo vas zato da nam se pridružite za proslavu Velike Gospe i ove godine te osnažite tako svoju vjeru, nadu i ljubav na ovom izvoru blagoslova.

Pridružite nam se za devetnicu, naše duhovno putovanje s Gospom. Dana 7. kolovoza slavimo svetu misu u kojoj molimo za naše policajce koji su svakoga dana na udaru u ovome gradu.

Dana 7., 9. i 11. kolovoza, nakon svete mise, imamo druženje u našoj dvorani uz kavu i kolače. Prodaja kolača i pretprodaja majica održat će se 13. kolovoza. Sljedeći dan molit ćemo Posvetu župe Gospi Sinjskoj.

Na sami dan Velike Gospe pozivamo sve da hodaju s nama u čast Gospe Sinjske. Naše žene neka prate automobil i predmole krunicu, a muškarci neka nose zastave.

Molimo vas da nam javite ako ne možete doći u crkvu, a želite primiti sakramente. Rado ćemo doći i donijeti vam ispovijed, pričest i pomazanje. Radujemo se da ćemo se i ove godine okupiti na Princetonu, na toj ulici gdje nas Gospa čeka da se vratimo njezinoj ljubavi.

Hrvati u Chicagu proslavili 115. Veliku Gospu: Vjera koja nas vodi, tradicija koja nas čuva i ljubav koja nas jača

Daljine postaju manje, nostalgije slabije i zajedništvo veće kada se čovjek Duhom i srcem poveže sa svojim izvorima. Hrvati su još od godine davne 1906. u Chicagu vezali svoje živote uz slavlja i sjećanja koja su ih povezivala s domovinom. Upravo tako je i nastajalo slavlje Velike Gospe koje ovdje traje već 115 godina. Čovjek […]

Program na Veliku Gospu

7.30 sati – jutarnja Misa
9.30 sati – engleska misa
10.30 sati – početak procesije
11.30 sati – hrvatska svečana misa
19 sati – misa za mlade
22 sata – izvlačenje lutrije

Vidimo se na Veliku Gospu!

fra Ivica Majstorović & fra Antonio Musa

Veliki tjedan u HKM-u Dublin. Župljani će u crkvi urediti Božji grob

Hrvatska katolička misija Dublin podsjeća da 10. travnja ulazimo u Veliki tjedan, u kojem se slave najvažnija otajstva katoličke vjere: Isusov ulazak u Jeruzalem, Posljednja večera, muka, smrt i Uskrsnuće! “Svakom vjerniku na prvom mjestu je vrijeme intenzivnije molitve, sudjelovanja u liturgiji te razmišljanja o spasenjskim događajima – o Crkvi, bližnjemu i sebi. U tim […]

Nakon opsade 1187. godine, Jeruzalem je pao u ruke Saladinu, prvom sultanu Egipta i Sirije. Četrdeset godina kasnije dopušteno je franjevcima da se vrate u Svetu Zemlju.

Sv. Franjo Asiški je na poseban način častio Kristovu muku, te je želeći osjetiti Kristovu patnju, prvi poznati slučaj u povijesti koji je primio stigme – pet Kristovih rana na tijelu. Godine 1217. Sveti Franjo je osnovao Kustodiju Svete Zemlje da bi franjevci mogli čuvati sveta mjesta i širiti čašćenje istih.

Papa Klement VI. 1342. godine svečano je proglasio franjevce čuvarima Svete Zemlje. Mnogi su putopisci spominjali sveta mjesta, ali će tek William Rey, engleski hodočasnik, koji je posjetio Svetu Zemlju polovicom 15. stoljeća spomenuti postaje na putu prema Golgoti. Godine 1521. tiskana je knjiga na njemačkom jeziku Geystlich Strass (Duhovna Cesta) s ilustracijama postaja u Svetoj Zemlji.

Tijekom 15. stoljeća franjevci su počeli graditi serije vanjskih postaja Puta križa, imitirajući one u Jeruzalemu. Neke su se nalazile na zgradama ili uz put prema crkvi, a neke prema vrhu nekog brda. Redovnici su podizali postaje u samostanskim dvorištima – klaustrima.

Veliki tjedan: Neke nove priče

Tvoja tišina ogoli svako zlosve ono što je potisnuto iz svijestidok previše držim do sebenesvjesno te pretvaram u stvarpreuzetno raspolažući s tobomzaboravljam otvoriti očiprimijetiti da se ti ne plašišni svoje ranjivosti ni goloćea ja sam kadar svoju vješto skrivatiušutkujući tvoju tišinubojeći se da me ne ostavinezaštićena predtvojim pogledompa onda pobjegnemskratim boravak pred tobomzamijenim te za […]

Godine 1686. Papa Inocent XI. dopustio je franjevcima da stavljaju postaje Puta križa u svojim crkvama, a papa Klement XII. godine 1731. dao je dozvolu da se postaje Puta križa mogu podizati u svim crkvama, uz dozvolu lokalnoga biskupa. Tek u to vrijeme će se uvriježiti broj od 14 postaja. Zanimljiv je podatak koliko je to bilo vezano uz franjevce upravo onaj da je tek 1857. godine biskupima Engleske dopušteno da sami podižu postaje Puta križa, bez intervencije franjevaca, a 1862. godine ovo je pravo prošireno na cijelu Crkvu u cijelom svijetu.

Pobožnost se obavlja na isti način, bilo da su postaje vani ili unutra. Ide se od postaje do postaje, razmatraju se pojedini događaji na Kristovom putu prema Kalvariji, kajući se za grijehe, uzrok Njegove muke… Pokušavamo izvući pouke i zahvalnost na tolikom djelu ljubavi. Između postaja najčešće se pjeva po jedna strofa pjesme “Stabat Mater – Stala majka…”

Ova pobožnost se najčešće moli u korizmi i to petkom, ali se može moliti i izvan korizme. Iako se srednjovjekovna pobožnost Puta križa često vezala za oproste (indulgencije), ova pobožnost najbliži je odgovor Isusovoj zapovijedi da uzmemo svoj križ i da idemo za njim. Većina tekstova i molitvi koje se koriste u ovoj pobožnosti upućuju na puno veći spektar milosti od samih indulgencija. Jedna od najpopularnijih pobožnosti Puta križa svakako je ona papina na Veliki Petak u Rimskom koloseumu, koju uvijek predvodi jedan franjevac.

Uz pobožnost Puta križa u našem narodu postoji i pobožnost pjevanja ili recitiranja Gospina Plača. Taj dugi dramatični spjev najčešće se pjevao u korizmi, a mnogi su i u ono vrijeme kada nisu znali čitati i pisati, često naučili napamet slušajući i ponavljajući za starijima.

HKM Beč: Obavijest prvopričesnicima i krizmanicima, raspored liturgijskih slavlja za Uskrs…

Hrvatska katolička misija Beč javlja krizmanicima i učenicima od 3. do 7. razreda da će sveta ispovijed biti 2. travnja u 13.30 sati. S redovnim vjeronaukom u ovoj misiji nastavlja se 22. travnja za one koji su upisani petkom, a 23. travnja za one koji na vjeronauk idu subotom. Slavlje primanja sakramenta krizme najavljeno je […]

Svakome od nas kao djeci pošle bi suze na oči prateći dramu Kristove patnje opisanu u Gospinu plaču. Ovo su lijepe i duboko osjećajne pobožnosti koje nas na sebi poseban način uvode u misterij Kristove patnje i smrti koja vodi slavi uskrsnuća. Stoga ih ni pošto ne bismo smjeli zanemariti, nego i prenositi na buduće naraštaje.

Sveta misa za hercegovačke franjevce slavljena u Chicagu: Iako stradali u danima tjeskobe, njihov je konac pun nade onoga uskrsnuća

Večeras je u samostanu sv. Ante u Chicagu, sjedištu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji, slavljena sveta misa u sjećanje na 66 hercegovačkih franjevaca stradalih u Drugom svjetskom ratu. Misno slavlje predvodio je fra Jozo Grbeš, kustos hrvatskih franjevaca a suslavila su braća iz Chicaga. Za liturgijsko posluživanje i skladno liturgijsko pjevanje bili su zaduženi naši […]

U svojoj propovijedi fra Jozo je govorio o snazi i kvaliteti karaktera. Naglasio je da se i danas traže svjedoci poput Stepinca te da u ovim vremenima nesigurnosti i nejasnoća Stepinčev primjer nadahnjuje vjernike…

“Vrijeme traži velike ljude. Vrijeme u kojem živimo traži ljude od principa, karaktera, službenika istine i neslomljiva duha. Veliki ljudi nadžive svoje vrijeme i njihove riječi ostaju. Stoga se mudrost traži od onih koji su živjeli prije nas, koji su nam pokazali put i čije riječi su odraz njihova života”, istaknuo je fra Jozo Grbeš, dodavši da istina boli, zbog čega ju se zatire i ubija…

Prema riječima propovjednika, dobro je čitati Stepinca, Mendelu, Gandhija, ljude zatvora zbog savjesti i pravde…

“Muka, patnja, bolest, pa i nepravda isteše čovjeka. Učine ga jačim, svijet vidi drugačije. Zato je dobro čitati. Čuli ste za izreku “UBIJ PASTIRA, VOÐU, razbježat će se stado!” Stepinac je opomena, ali Stepinac je i primjer koji se ponavlja u mnogim društvima gdje su potrebni ljudi karaktera! Ljubav nužno u sebi nosi snagu. Strah nužno u sebi nosi nemir! Iz ljubavi prema osobi, zajednici ili narodu čovjek je u stanju podnijeti mnogo! SA ZLOM NIKADA ČOVJEK NE SMIJE VRŠITI KOMPROMISE… jer će i sam postati zao”, istaknuo je fra Jozo Grbeš, a propovijed je zaključio trenutačnim stanjem…

Hrvati u australskom Brisbaneu proslavili Stepinčevo

Hrvatska katolička zajednica u četvrti Salisbury u australskom Brisbaneu u subotu 12. veljače proslavila je svoga nebeskoga zaštitnika – bl. Alojzija Stepinca. Svečano misno slavlje predvodio je fra Davor Dominović, voditelj HKC-a Brisbane i Gold Coasta, uz sudjelovanje stotinjak okupljenih vjernika. Na misi su bili predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske iz Sydneyja, konzulica Nives Frochlich […]

“Ništa se promijenilo nije. I danas je svijet pun laži, obmana, montiranih procesa koji se događaju po društvenim mrežama. Danas je svijet pun ideologija u ime demokracije koja ubiju Istinu i dijete, u ime progresivizma, u ime zdravlja čovjekova, u ime tzv. brige za ljude… koja samo stvara prazninu. U ovoj pandemiji smo dobro vidjeli koliko je straha u ljudima, koliko je nemira u dušama. I danas trebamo gledati unatrag, u vrijeme prije našega i naći ljude koji su svjetionik, staza, put, primjer, Alojzije blaženik, svetac savršen je primjer”, napomenuo je fra Jozo Grbeš.

Molitvu vjernika su čitali i darove su prinijeli djeca iz Hrvatske škole kardinal Stepinac koja pri ovoj župi djeluje već 49 godina. Na kraju svete mise, nakon molitve za proglašenje svetim, učenici hrvatske škole otpjevali su pjesmu u čast blaženika za koju je riječi napisao fra Jozo, a glazbu Mario Romanović.

Hrvatska baština u Chicagu obilježila svoj 15. rođendan

Obljetnice su prigodne zahvale za prijeđeni put, ali u dijaspori one su i motiv za nova okupljanja, nove događaje i nove mlade članove. U Chicagu djeluju tri hrvatske škole jezika i plesova. Većinom okupljaju mlade osnovnih i srednjih škola. Prije 15 godina skupina entuzijasta okupljenih oko gospodina Vinka Armića i njegovih prijatelja započela je program pod […]

Prepuna hrvatska crkva sv. Jeronima u Chicagu još jednom je bila znak ljubavi za kardinala Stepinca i odanosti našeg iseljeništva vjeri otaca.