Varaždinski biskup posjetio Hrvate u Torontu i Hamiltonu

Varaždinski biskup mons. Bože Radoš pohodio je u prošli ponedjeljak južni Ontario i župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu i Svetog Križa u Hamiltonu u kojima kao župnici djeluju svećenici varaždinske biskupije: vlč. Mladen Horvat i vlč. Marko Štefanec. Posjet je održan u sklopu biskupova pastoralnoga pohoda hrvatskoj župi sv. Pavla u Clevelandu (Ohio, […]

Ovogodišnji gost predslavitelj bio je fra Lovro Šimić, župnik hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku.

U trodnevnici, koja je uz svete mise obuhvaćala i druge vidove (osobne) pobožnosti poput molitve svete krunice i adoracije pred Presvetim, fra Lovro je predvodio župnu zajednicu u nutarnjem promišljanju otajstava mučeništva, kao i bližem upoznavanju životnog hoda blaženog kardinala Stepinca kojim je zaslužio „čast oltara“.

Središnje misno slavlje održano je 15. veljače 2026. U svojoj homiliji fra Lovro je evanđeoski izvještaj iz pera sv. Ivana Evanđelista prispodobio „duhovnom nacrtu života blaženog Alojzija Stepinca“, naznačivši kako on sažima paradoks kršćanskog života: pravi život nije u samoočuvanju, već u bezrezervnom sebedarju…

Fra Antonio Musa održao trodnevnu duhovnu obnovu za Hrvate iz Hamiltona

Kao i svake godine, spomendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca svečano je proslavljen u župama diljem domovine i dijaspore, pa tako i u Župi Svetog križa u Hamiltonu. Središnjoj proslavi u nedjelju prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio fra Antonio Musa, župnik Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu te tajnik i član Uprave Hrvatske franjevačke […]

„Mogao je izabrati tihi život kompromisa kako bi sačuvao vlastitu sigurnost. Umjesto toga, izabrao je biti zrno pšenice. Stajući za istinu Evanđelja i dostojanstvo svake ljudske osobe – bez obzira na rasu ili vjeru – prihvatio je ‘smrt’ zatvora i kućnog pritvora. U očima svijeta bio je čovjek koji se pokapa. U Božjim očima bio je sjeme koje se sije. Shvatio je da njegov život nije njegov da ga zadrži, nego sjeme koje treba biti posijano za slobodu Crkve i njegova naroda”, rekao je fra Lovro.

Nastavljajući analizirati blaženikov život kroz prizmu naviještene Riječi, propovjednik je naglasio: “Isus obećava: ‘Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga’. Stepinac je slijedio Isusa ne samo na visine Preobraženja, nego i u tišinu Getsemanija i na visinu Kalvarije. Bio je počašćen od Oca jer je odbio služiti promjenjivim ideologijama ljudi, izabravši služiti vječnome Kralju. Svaki put kada pristupamo oltaru, molimo za stepinčevsku hrabrost da kažemo: ‘Moj život nije moj. Spreman sam biti posijan ondje gdje me Bog treba'”.

Na kraju svetog misnog slavlja nekoliko prigodnih riječi uputio je župnik domaćin fr. Marko Štefanec zahvalivši fra Lovri na odazivu i lijepom i nadahnutom vodstvu ovogodišnje proslave Stepinčeva. Zahvalio je i svima koji su omogućili i pridonijeli da ova svečanost bude pripremljena i održana na dostojnoj razini. Posebna je zahvala upućena volonterima koji su prethodnih nekoliko dana vraćali klupe u crkvu, privodeći tako polako kraju i proces obnove župne crkve.

Sakrament potvrde u Hamiltonu primio 21 krizmanik

Apostolski nuncij u Italiji i San Marinu mons. Petar Antun Rajič u subotu je podijelio sakrament potvrde za 21 ovogodišnjeg krizmanika u Župi Svetoga Križa u kanadskom Hamiltonu. Mons. Petar Rajič je kao Hrvat rođen u Torontu. S ocem nadbiskupom suslavio je župnik domaćin vlč. Marko Štefanec. Nadbiskup Rajič u homiliji je, nadovezujući se na […]

Župnik Marko također je istaknuo kako su znakovito baš pred ovo značajno slavlje u crkvu stigle i nove orgulje koje će svojim bogatim mogućnostima još više obogaćivati liturgijski život naše župe. Nakon svete mise upriličen je ručak u organizaciji župne kolo skupine.

Fra Nikola Pašalić novi kustod, imenovana i nova uprava

Na redovnom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu, koji je održan u samostanu hrvatskih franjevaca u Chicagu, izabran je novi kustod i nova uprava. Novim čelnikom čovjekom Kustodije imenovan je fra Nikola Pašalić, dosadašnji župnik župe sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Za savjetnike Kustodije izabrani su: fra Miro Grubišić […]

Podsjetimo, sredinom ožujka na redovnom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu, koji je održan u samostanu hrvatskih franjevaca u Chicagu, ovaj franjevac izabran je za novog kustoda.

Gotovo dva desetljeća svog života proveo je u New Yorku, a prije dvije godine proslavio je srebreni svećenički jubilej…

Tada je rekao kako želi zahvaliti Bogu koji ga je stvorio, pok. roditeljima Marku i Ivi koji su ga rodili i odgajali u vjeri, obitelji, brojnim prijateljima te svima onima koji su ga kroz život pratili, kao i vjernicima župa na kojima je djelovao.

“Svoju dužnost obavljao sam prema savjesti najbolje kako sam mogao i znao. Hvala Bogu za tolike milosti koje sam zajedno s vama primio tijekom ovog vremena, za tolike svete mise koje smo slavili i za tolike druge sakramente koje sam vam dijelio”, poručio je fra Nikola Hrvatima u gradu koji nikada ne spava.

“Dragi fra Nikola, hvala jer si toliko puta otvorio vrata svog samostana i pružio dobrodošlicu nama putnicima iz daleka! Sretno i neka te prati zagovor sv. Franje”, napisao je povjesničar Hrvoje Mandić.

“Dragi naš dobri župniče, sretan vam svaki vaš korak i kamo god putovali i neka bude sretno na novoj Službi. Neka vas dragi Bog prati sa svojim Blagoslovom. Ponosila sam se da ste moj župnik i do kraja života bit ću Vam zahvalna”, istaknula je župljanka Jelena Puljic Peric.

Fra Ivica Majstorović preuzima Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu

Fra Ivica Majstorović proslavio je u nedjelju 25 godina svećeništva i službeno se oprostio od Hrvatske župe sv. Leopolda u kanadskom Londonu, koju je vodio tijekom protekle tri godine. Prigodnu propovijed i zahvalu fra Ivici za služenje uputio je kustos fra Nikola Pašalić, a na misi su sudjelovali i fra Veselko Kvesić te đakon Paul […]

​Fra Nikola je rođen u Šuici 6. studenog 1971. Školovao se u rodnom gradu, Visokom, Dubrovniku i Zagrebu. Kardinal Josip Bozanić zaredio ga je za đakona 19. listopada 1997., a za svećenika 27. lipnja 1998. u zagrebačkoj katedrali.

Bio je župni vikar u Župi Kraljice Mira u Norvalu (Kanada) od 15. listopada 1998. do 14. listopada 2000. i u Župi Presvetog od Srca Isusova u Chicagu od 14. listopada 2000. do 7. rujna 2001. Župnik je bio u Župi sv. Lucije u Toyu (Detroit) od 7. rujna 2001. do kolovoza 2006. Službu župnika obnašao je u Župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku od kolovoza 2006…

“Hvala Vam za molitve i ljubav. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način tijekom ove godine surađivali sa mnom, brinući se da naša zajednica ide putem koji su ucrtali oni koji su hodili prije nas”, zaključio je fra Nikola na oproštaju.

New York: Fra Nikola Pašalić proslavio srebreni svećenički jubilej

U njujorškoj župnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u nedjelju je fra Nikola Pašalić zahvalio Gospodinu za 25 godina misništva. Prije svete mise sve prisutne je pozdravio župni vikar fra Lovro Šimić i u kratkim crtama predstavio fra Nikolin život od rođenja u Šuici 1971., svećeničkog ređenja u Zagrebu 1998. do župničke […]

Dužnost župnika u Hrvatskoj župi svetih Ćirila i Metoda u New Yorku preuzeo je fra Lovro Šimić, a župnim kapelanom imenovan je fra Slaven Tomić.

Fra Ivica Majstorović preuzima Hrvatsko franjevačko središte Kraljice Mira u Norvalu

Fra Ivica Majstorović proslavio je u nedjelju 25 godina svećeništva i službeno se oprostio od Hrvatske župe sv. Leopolda u kanadskom Londonu, koju je vodio tijekom protekle tri godine. Prigodnu propovijed i zahvalu fra Ivici za služenje uputio je kustos fra Nikola Pašalić, a na misi su sudjelovali i fra Veselko Kvesić te đakon Paul […]

Prigodne riječi o slavljeniku i pozdrave fra Ivičinoj obitelji, među kojima je i njegova ponosna majka, izrekao je fra Lovro Šimić, na službi u Americi. Također, pozdravio ga je i novi drinovački župnik fra Augustin Čordaš.

Uz fra Ivicu bili su bivši i sadašnji drinovački župnici te njegovi prijatelji svećenici koje je pozvao na ovaj srebrni jubilej, a događaj je bio uistinu svečan i dostojanstven.

Fra Ivica se osvrnuo na svoj životni put, zahvalivši dragom Bogu koji ga tolike godine podržava na životnom putu.

Fra Ivica je rođen 1974. godine u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a klasičnu gimnaziju pohađao je u Visokom i Sinju.

U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Filozofsko-teološki studij završio je 1999. godine u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Nakon 16 godina fra Ivica Majstorović odlazi iz Chicaga

Župa sv. Jeronima u Chicagu u nedjelju se oprostila od svoga dosadašnjeg župnika fra Ivice Majstorovića koji odlazi na novu službu u Kanadu. Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima. Na svetoj misi koju je […]

U Sjedinjene Američke Države stigao je 17. studenog 1999., a pastoralnu godinu proveo je u župi sv. Jeronima u Chicagu gdje je i 7. svibnja 2000. zaređen za svećenika.

Od rujna 2000. do rujna 2001. bio je župni pomoćnik u župi sv. Franje u Windsoru. Početkom rujna iste godine otišao je za župnog pomoćnika u župu sv. Ćirila i Metoda, New York. U lipnju 2002. imenovan je župnim upraviteljem župe sv. Ćirila i Metoda, a sredinom 2003. godine izabran je za župnika.

U kolovozu 2006. stigao je u Chicago i preuzeo župu bl. Alojzija Stepinca na sjeveru grada, koju su prije vodili dominikanci, gdje je služio kao župnik do kraja 2012. U siječnju 2013. fra Ivica je imenovan župnikom župe sv. Jeronima u Chicagu i tamo je ostao do 2023.

Fra Ivica Majstorović: Dvije stvari daju nam nadu da će se Hrvati u Kanadi vraćati u manja mjesta gdje je život povoljniji

Kada kažemo grad London, dobro je odmah dodati na koji grad mislimo, na glavni grad Engleske ili grad u Kanadi. Kanadski London smješten je u jugozapadnom dijelu pokrajine Ontario. Od Toronta je udaljen oko dva sata vožnje automobilom. Jedanaesti je grad po broju stanovnika u Kanadi (423 tisuće). Poznat je po Sveučilištu Western. Europljani su […]

U lipnju se službeno oprostio od Hrvatske župe sv. Leopolda u kanadskom Londonu koju je vodio tijekom protekle tri godine. Hamiltonski biskup nedavno ga je imenovao župnikom župe Kraljice Mira u Norvalu.

U Norvalu održan jubilarni Mladifest. Glavni govornik obratio se u Međugorju

Na Hrvatskom franjevačkom središtu i župi Kraljice Mira u kanadskom Norvalu održan je 10. Mladifest – Susret hrvatske katoličke mladeži u Sjevernoj Americi. Ovaj događaj okupio je nekoliko stotina mladih hrvatskih katolika iz SAD-a i Kanade koji su kroz tri dana sudjelovali u bogatom duhovnom programu molitve, pjesme, svjedočanstava, klanjanja, slavlja svetih misa i ispovijedi. […]

Njegov poziv upućen kolegama, hrvatskim svećenicima u Sjevernoj Americi, prenosimo u cijelosti…

“Draga braćo Sjeverne Amerike, Gospodin Vam dao svoj mir!

Nadam se da ste svi dobro. Javljam Vam se ovdje povodom Susreta mladih Sjeverne Amerike koji će se ove godine održati u našoj župi u New Yorku. Za to trebam vašu svesrdnu pomoć. Prethodno sam poslao plakat za Mladifest koji je potrebno isprintati i izložiti na vidljivo mjesto u župi i župnim dvoranama odnosno ondje gdje se vaši župljani okupljaju.

Isto tako, da objavite u svojim buletinima, internetskim stranicama i mrežnim profilima ako ih župa ima. To dakako možete učinit i na svojim vlastitim javnim mrežama. Potičite mlade da se prijave. Susret će se održati od 19. do 22. lipnja 2025. Dob mladih je od 16 do 35 godina.

I vi koji planirate biti na tom događaju, a volio bih da vas bude što više, trebate se registrirati. To možete učiniti preko QR coda.

U jednoj od najstarijih i najbrojnijih hrvatskih iseljeničkih zajednica u SAD-u održan osmi Mladifest

Osmi Mladifest – Susret hrvatske katoličke mladeži Amerike i Kanade – održan je prošloga vikenda u Chicagu. Domaćin susretu koji se odvijao pod geslom “Gospodine, svi te traže” (Mk 1, 37) bila je hrvatska župa sv. Jeronima, jedna od najstarijih i najbrojnijih hrvatskih iseljeničkih zajednica u Sjedinjem Američkim Državama. Mladifest Chicago trebao je originalno biti […]

Važno je da se vi kao svećenici aktivirate oko ovoga jer ste moja produžena ruka za spomenuti događaj. Vjerujem u vašu bratsku brigu i ljubav kako za sve drugo tako i za ovo. I molim vas što prije jer nema baš puno vremena. U New Yorku je sve na timeline. Hvala na pomoći i ljubavi, a uvijek me možete zvati za vise informacija.

Bog Vas blagoslovio! Mir Vam i Dobro!”

fra Lovro Šimić

Priča o zagrebačkom biskupu koji je bio branitelj siromaha

Čovjek je smrtno biće i kao takav njegov ovozemaljski nestanak je neizbježan, ali plodovi života ostaju i svjedoče o liku i djelu istoga. Prije više od 700. godina, 3. kolovoza 1323. godine, u gradu Luceri, koji se nalazi u talijanskoj pokrajini Apuliji, na glasu svetosti preminuo je bivši zagrebački i aktualni lucerski biskup Augustin Kažotić. […]

Povijest našega hrvatskoga naroda istkana je i protkana velikim likovima i njihovim djelima. Protkana je i istkana nažalost i onim malo manje časnim ljudima i njihovim djelima. Tako naš Matoš kaže: „Hrvatska već vidje svakojakih čuda, al’ ne nađe štrika za toliko juda!“ Ove potonje ne smijemo zaboraviti jer nam se mogu ponoviti, ali zato možemo i trebamo biti ponosni na ove prvotne, na sva ona imena koja su se isticala tijekom povijesti, a koji su dali svoj doprinos u stvaranju vjerske, nacionalne i društvene svijesti našega naroda.

Kada govorimo o takvim ljudima i njihovim sudbinama moje osobno razumijevanje je da je to gotovo kolektivni doživljaj naroda. Ako jedan pati – svi patimo. Ako jedan slavi – svi slave. Zato su ovi redci pisanu u čast onih koji su hodili prije nas i nas zadužili hoditi dobro utabanim stazama. Tu istu čast dijelim i sa svakim poštenim i vjernim Hrvatom i katolikom gdje god se nalazio. Jer mi to baštinimo. I dužni smo prenijeti tu istu baštinu na buduća pokoljenja.

Osim vjere koja je bitna odrednica našeg postojanja, postoji i jedna druga odrednica, a to je mučeništvo. Patnja i muka su dio našega identiteta. Otpočetka stvaranja naše narodne svijesti, tijekom dugih stoljeća svoje povijesti bili smo i ostali mučenički narod. Mnogi su doslovno platili glavom dok su mnogi drugi, gotovo velika većina, patila i mučila se na brojne druge načine. Sada je veljača – mjesec sjećanja na tolike pobijene svećenike, redovnike i redovnice, brojni puk čija su imena možda samo Bogu znana. Samo je Hercegovačka franjevačka provincija ostala bez 66 svojih fratara. Nema kutka naše domovine koji nije bio označen krvlju mučenika.

I Gospa je iskusila što to znači biti iseljenik

Ovih dana se u New Yorku, u hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, slavi 110. obljetnica utemeljenja Društva svete krunice. To društvo već više od stoljeća po moćnom zagovoru blažene djevice Marije djeluje duhovno i dobrotvorno na prostorima istočne obale sjevernoameričkoga kontinenta. Međutim, njihovo humanitarno i molitveno djelovanje odavno je prešlo granice […]

Međutim, patnja iako sama po sebi nije privlačna i poželjna, ipak donosi nešto dobro sa sobom. Patnja pročišćuje ljudsko srce. Patnja uči razlučivati što je potrebno u životu, a što je nepotrebno. Proživljena patnja odbacuje svaki besmisao života i trudi se ispuniti svaki trenutak života onim što je vrijedno življenja. Barem nas tako Krist uči. To postići nije lako, ali je plodonosno. Naš hrvatski narod Božjom milošću obiluje mučenicima koji su prihvaćali žrtvu na koju ih je povijesni trenutak pozivao. I gdje obiluje patnja, obiluje i Božji blagoslov i zaštita. U silama i valovima svijeta koji su udarali na nas kroz povijest uvijek smo se nekako uspijevali oduprijeti. Netko će naći ovaj ili onaj razlog. Ja kažem Bog nas vodi i spašava. Preko žrtve tih ljudi otvara oči srca i duše i usmjerava nas na put kojim nam je hoditi. Put vjere, ufanja i ljubavi. Put časti i morala. Put ideala. A taj put je najteži. I ima svoju cijenu.

Gotovo cijela iseljena Hrvatska ima svoju mučeničku priču. Svatko ponaosob. Iako te priče nisu javne, svatko zna za sebe što je i kako je prošao. One poznate priče su pak oblikovale svijet našeg naroda. Osobno bih volio kada bi naši iseljenici javno iznosili svoje priče. Da se zna. Ne toliko poradi osobne promocije ili zadovoljstva, nego zbog onih mnogih drugih koji dolaze nakon, ali i radi onih koji su prihvaćali i prihvaćajući preobražavali tu patnju i mučeništvo. Ako hoćete i u inat mučiteljima: da pokažemo da ljubav nadilazi mržnju i da je Bog jači od Sotone. Božja ljubav i milost je veća od bilo kojega zla i grijeha.

Priča je najmoćniji medij koji drži kolektivnu svijest na okupu. Zato pozivam vas, dragi Hrvati, da pričate svojima oko sebe i onima koji su malo dalje svoju priču. Pričajte i priče onih drugih za koje ste čuli. Ne dopustimo da se ulijenimo u miru kojeg uživamo i da zaboravimo da novi naraštaju trebaju čuti nadahnjujuće priče svojih djedova i baka.

Da, mi smo stvoreni iz ljubavi

Možda bi na događaj rođenja našega Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja, Isusa Krista, najbolje bilo zašutjeti i uroniti u otajstvo tišine svete noći koja nas uvodi u otajstvo Bogočovjeka, otajstvo koje je istovremeno fascinirajuće i zastrašujuće. Jer dok promatramo raširene ručice nevinoga malenoga Djeteta, misli nas upućuju na nevino raspete ruke Isusa Krista na križu. Otajstvo […]

I danas, da bismo mogli opstati, bit će potrebno mnogo žrtve i patnje. Od svakog naraštaja se traži da za svoje vrijednosti i za svoj narod budu spremni i umrijeti i živjeti, baš poput našega blaženog Stepinca, pobijenih hercegovačkih franjevaca, Drinskih mučenica i mnogih drugih svećenika, redovnika i redovnica i silnog mučeničkog puka hrvatskoga. Na nama je da Priča ide dalje. Uz zaštitu i zagovor naše nebeske Majke: Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!

Nemamo fotografiju, ali sačuvali smo lijepe riječi o dobroj duši hrvatske zajednice u New Yorku koja je preminula davno

Nemam nimalo dobra i pohvalna mišljenja o smrti kada je promatram s naravnog gledišta: priroda nemilosrdno uništava svoje najsavršenije proizvode. Ali kad mislim na smrt pok. Tereze Raich, onda mi se smrt čini lijepom i uzvišenom. Tereza je prisilila smrt da postane sredstvom njezine pobjede, uzvišenja, nagrade i otkupljenja, mjesto da ostane sredstvo poraza, poniženja, […]

Nakon pozdrave i dobrodošlice koju je župnik fra Nikola Pašalić uputio kardinalu Dolanu, započelo je svečano euharistijsko slavlje na kojem su sudjelovali mladi župne zajednice okupljeni u kolo skupinu i hrvatsku školu pod imenom „Kardinal Stepinac“.

Kardinal Dolan zahvalio je župniku na pozivu te izrazio radost što može prevoditi svetu misu u spomen tako velikom čovjeku kao što je bio blaženi Alojzije Stepinac.

Nakon evanđelja uzoriti kardinal osvrnuo se na velikana crkve kojeg Hrvati tako duboko štuju i kome se rado mole i utječu. Kardinal je započeo homiliju vraćajući se u svoje mlade dane kada je kao srednjoškolac učio o Stepincu, o njegovoj žrtvi i spremnosti da služi Bogu, bratu čovjeku i da voli i cijenu svoju domovinu.

Knjiga o povijesti hercegovačkih fratara predstavljena u New Yorku i Chicagu

Dr. Hrvoje Mandić, mladi hrvatski povjesničar napisao je knjigu Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću, koja je nedavno u izdanju Despot Infinitusa objavljena i na engleskom jeziku. Ovo vrijedno djelo dr. Mandić predstavio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Prva promocija održana je 12. svibnja u hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda u […]

Dolan je također naglasio kako se Stepinac kao mladi biskup zauzimao za karitativnu djelatnost i pomaganje sirotinji. Dodao je kako je bio veliki domoljub, no da nikada nije bio negativni nacionalist koji nije drugima dao pravo na život i na slobodu…

„Stepinac je branio druge i njihovu slobodu vjere i izražavanja: kako Židove, tako Srbe i sve druge. Stepinac je imao snage da se u najtežim trenucima tadašnje povijesti odupre s istom snagom nacizmu i komunizmu, u borbi za svakog čovjeka i njegovu slobodu. Nacisti i komunisti tražili su da njegova pobožnost i njegovo štovanje budu ti režimi, no on se s istom snagom i s istim žarom usprotivio. U zatvoru je bio trovan tako da mu je taj otrov na kraju uništio život. Kardinal Stepinac bio je čovjek principa, čovjek principa slobodan i jednakosti što niti jednom režimu nije odgovaralo. On je bio čovjek ustrajnosti u dobru koje nikada nije napustio pa ni u najtežim danima svoga zatvoreništva i života. Stepinac je čovjek koji je primjer svima nama, ne samo vama već i meni, mi ne trebamo biti Hrvati da bi voljeli i cijenili kardinala Stepinca, jer je on bio čovjek za sve, čovjek uvjerenja da svaki čovjek ima pravo na život i pravo na slobodu izražavanje i pravo na svoju vjeri. I danas je sloboda i pravo na ispovijedanje vjere ugroženo u mnogim krajevima svijeta, i svi ti koji danas trpe diljem svijeta, mogu se ugledati u postojanosti i ustrajnost kardinala Stepinca”, ustvrdio je Dolan.

Nakon mise upriličen je kulturni program u dvorani pastoralnih okupljanja gdje su članovi kolo skupine i hrvatske škole izveli program za taj dan. Kardinal se nakon toga sastao s brojnim vjernicima župe i s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom koji je također tijekom programa pozdravio sve prisutne, pozivajući ih da budu svjesni ambasadori hrvatstva i vjere u ovoj drugoj domovini u kojoj žive i rade.

Stepinčevo proslavljeno i među Hrvatima u New Yorku

Hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku proslavila je spomendan svog nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca. Svečano nedjeljno misno slavlje predvodio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni đakovačko-osječki biskup, u koncelebraciji sa župnikom fra Nikolom Pašalićem, don Josipom Tadićem i fra Lovrom Šimićem, koji je bio ceremonijar pod svetom misom. Na […]

Na svetoj misi bili su još prisutni: Pjer Šimunović, veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu, Nikica Kopačević, generalni konzul Republike Hrvatske u New Yorku i drugi djelatnici iz ministarstva i konzulata.

fra Nikola Pašalić

Sve više gubimo sposobnost biti prisutni

U Lukinu evanđelju čitamo: Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.”(Lk 22, 14-15) Način na koji Gospodin Isus izriče svoju želju za blagovanjem s učenicima govori da se radi o nečemu posebnom. Inače nam evanđeoska izvješća […]

Prvi hrvatski blaženik svoje korijene vuče iz plemićke obitelji Kažotića koji dolaze iz hrvatskoga grada Trogira. Vrlo mlad stupio je u Red Propovjednika, javnosti poznati kao red sv. Dominika – Dominikanci. Rodio se u drugoj polovici 13. stoljeća. Teološko-filozofske nauke završio je u Parizu, na Sorboni. Za svećenika je zaređen u Splitu.

Poznati suvremenici Augustinovog vremena svjedoče o njemu kao vrsnom propovjedniku i liječniku, mužu vrlo uobraženom i dobrom, vrlom i rječitom učenjaku koji se isticao milosrđem, svetošću i svim ostalim krepostima. Osobito je naglašena bila njegova briga za siromašne, potlačene i obespravljene. Te vrline, kako neki svjedoče, primio je od svoje majke Radoslave.

Kako je jednostavni sin prosječnog talijanskog trgovca uspio obnoviti cijelu Crkvu?

Kada sam dobio molbu od urednika ovoga lista da napišem članak o pitanju „kada je sv. Franjo bio najviše svoj?“, odmah sam rekao da želim pisati o događaju na brdu La Verni. Više sam puta rekao i danas držim da volim sve svece, ali da je, pored naše Blažene Majke, sveti Franjo najveći među njima. […]

Budući da se isticao svim kvalitetama kao čovjek te učen i odgojen svećenik, papa Benedikt XI. imenovao ga je 3. prosinca 1303. zagrebačkim biskupom. Odani hrvatski sin odmah se dao na vjerski i svaki drugi odgoj hrvatskoga klera i puka. Za kler osnovao je i utemeljio katedralnu školu, prvo visoko školstvo u Hrvatskoj, po uzoru na francusko sveučilište. Proveo je reformu bogoslužja u katedrali i obnovu liturgijskoga pjevanja. Kao pravi pastir povjerenoga mu stada, održao je mnoge pastoralne sinode sa svojim klerom, ali i narodom i tako u zajedništvu s njima rješavao probleme koji su se nazirali u svekolikoj duhovnoj, gospodarskoj, materijalnoj i svakoj drugoj obnovi hrvatskoga naroda toga vremena. Bio je vizionar svog vremena ispunjen Božjim Duhom koji ga je vodio kroz vrijeme cijeloga njegova života.

Budući da je u određenom trenutku bio politički nepodoban vlastima svog vremena, papa Ivan XXII. razriješio ga je službe zagrebačkoga biskupa i poslao u južnu Italiju, grad Luceru gdje je postao biskupom lokalne biskupije u kojoj se zadržao do svoje smrti. Preminuo je već sljedeće 1323. godine, ali u to kratko vrijeme, u nepunu godinu dana, ostavio je duboki trag na lokalno stanovništvo.

Nedugo nakon smrti započeo je kult štovanja, kako u lokalnoj pokrajini Apuliji tako i u Hrvatskoj, s naglaskom u Zagrebu i u njegovom rodnom Trogiru.

Kako se prenosila malarija? Talijanski redovnik putovao Dalmacijom u 18. stoljeću pa objavio jedan zanimljiv razgovor

Malarija je zarazna bolest koju uzrokuje parazit Plasmodium, a na čovjeka se prenosi ubodom ženke komarca. Parazit se nastanjuje u jetri i crijevima čovjeka te uzrokuje mnoge bolesti koje, nažalost, i danas mogu dovesti do smrti. Malarija je s područja Republike Hrvatske iskorijenjena šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali i danas se ponekad pojavi jer se […]

Svako vrijeme daje svoje svjedoke pa tako sa sigurnošću možemo reći da je blaženi Augustin Kažotić, biskup zagrebački i lucerski, bio Božji svjedok svog vremena. Vrijeme prolazi, ali plodovi njegova života ostaju. Otkrijmo ponovno ovog prvog hrvatskog blaženika i utječimo mu se za zagovor. Da jednog dana imamo dva zagrebačka biskupa uzdignuta na čast oltara. bl. Augustina Kažotića i bl. Alojzija Stepinca. Dao Bog da tako bude!

I Gospa je iskusila što to znači biti iseljenik

Ovih dana se u New Yorku, u hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, slavi 110. obljetnica utemeljenja Društva svete krunice. To društvo već više od stoljeća po moćnom zagovoru blažene djevice Marije djeluje duhovno i dobrotvorno na prostorima istočne obale sjevernoameričkoga kontinenta. Međutim, njihovo humanitarno i molitveno djelovanje odavno je prešlo granice […]

Otajstvo jaslica odsijeva u otajstvu križa i obrnuto. Ipak neka ovi redci ne uzdižu buke u mislima i srcima, nego neka budu poticaj i poziv upravo na tu tišinu kako bi uvijek iznova mogli slušati glas anđelov koji nam naviješta radosnu vijest (evangelion) – utjelovljenje i rođenje Sina Božjega.

Naš Bog nije neki daleki bog. On je Emanuel – s nama Bog. Uvijek prisutni. Do svršetka svijeta. Jednom tjelesno rođen i započevši postojanje u vremenu i prostoru, koje je i završio i usavršio, on se uvijek iznova rađa duhovno u našim srcima, dušama i životima. Dolazi k nama u našim životnim situacijama u kojima se nalazimo. On dolazi, ali ne na silu i ne nenajavljen. Kao što je došao te svete noći u nemoć Marije i Josipa, tako dolazi i nama. Dolazi u naše rane, naše tuge, žalosti, razočaranosti, strahove, ljutnju, mržnju, neshvaćenosti, samoće, tvrdoću srca. Na poseban način u našu grešnost. Ali ne kako bi se utjelovio zbog grijeha, nego zbog ljubavi prema nama. O sretne li krivice koja zasluži takvog i tolikog Spasitelja, ali sretnije li naravi koja bijaše iz ljubavi stvorena na sliku i priliku Božju.

Da, mi smo stvoreni iz ljubavi. Isus se utjelovio i rodio iz te savršene Očeve ljubavi prema nama. Nitko nije mogao zaslužiti svojim vlastitim zaslugama dolazak Bogočovjeka. Niti može. Niti će moći. To je dar. Dar je život. Dar je sinovstvo. Dar je posinjenje. Dar je pobožanstvenjenje. „Deus fit homo ut homo fieret Deus!“ – „Bog je postao čovjekom kako bi čovjek postao Bogom!“ A to nosi sa sobom jedno samo-osvještenje po pitanju čovjeka kao takvoga. U toj čudesnoj razmjeni naravi, za koju mi ne nosimo nikakve zasluge, bitno nas se određuje za naš život. Iako u vremensko postojanje dolazimo na zemlji, baš kao i Sin Božji, zasigurno ga tu nećemo nastaviti, baš kao što ni Sin Božji nije ostao na zemlji. Po svim mjerilima Bogo-otajstva određeni smo za vječno postojanje, bez vremena i prostora, u vječnom spasenju ili vječnoj propasti. Na zemlji ostat nećemo, ali dok smo na zemlji i u vremenskom postojanju pozvani smo odgovoriti na naviještenu radosnu vijest.

Mjesto njegova pokopa otkriveno je tek 47 godina nakon smrti. Ovaj franjevac mogao bi postati zaštitnikom dijaspore

Hrvatska kolonija u Janjevu na Kosovu dobro je poznata. Iz toga dijela naše najstarije emigracije dolazi nam i jedan hrvatski blaženik – fra Serafin Glasnović Kodić. Prvi mučenik i blaženik porijeklom iz Janjeva živio je svega 54 godine života. Redovnik-franjevac bio je 37 godina, a svećenik 32 godine. Bl. Serafin, krsnim imenom Ivan, rođen je […]

I ne slušanje i ignoriranje Božje riječi je odgovor. Zato je na svakome od nas uvidjeti čudesnoću otajstva rođenja Bogočovjeka. Zbog svakog od nas ponaosob. Kako ne bi živjeli svoj život za prašinu, za propadljivo. Kako pod teretom grijeha i životnih križeva ne bi bili prignuti k zemlji, nego Božjom ispruženom milosrdnom rukom pune ljubavi bili uzdignuti na slavu djece Božje. Možda još za života.

Kako čuti Božji glas? Uđi u tišinu. Poput Marije. U tišini prebiri događaje svoga života i spoznaj gdje ti se Bog objavio. Ovaj svijet u kojem živimo nam ne dopušta ni trenutak tišine. Posebno danas. A ne da nam mira i tišine zato što nas grčevito i strahovito želi uvjeriti da pripadamo ovome svijetu. Da je ovaj svijet, materijalno i tjelesno, sve – i da nema dalje. Da smo sami sebi svrha. No budući da je Bog nenametljiv i poštuje našu slobodu i slobodnu volju, on za Bogoobjavljenje čeka pravi čas. On čeka pravi čas za rođenje svojega Sina u našem životu. Ako je potrebno uvijek iznova, on rado pristaje i na to. Svaki dan, a na poseban način, u presvetoj Euharistiji. Kao i na početku ovih redaka opet nas pozivam: uronimo u otajstvo tišine. Na poseban način otajstvo tišine svete noći. Dopustimo vlastito Preobraženje. Gdje god se rodili i živjeli, da na kraju završimo kod Boga Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Da završimo ondje odakle smo i potekli: iz savršene ljubavi krila Očeva.

Priča o hrabrim časnama koje su umjesto života odabrale dostojanstvo

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Lk 9, 23-24). Postojanje svega stvorenoga u bitnome je određeno jednim procesom: ponavljanjem, i prva asocijacija […]

Poštovani čitatelju, na dobro ti došao Božić i sveto Porođenje Isusovo!

Priča o hrabrim časnama koje su umjesto života odabrale dostojanstvo

“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Lk 9, 23-24). Postojanje svega stvorenoga u bitnome je određeno jednim procesom: ponavljanjem, i prva asocijacija […]

Međutim, njihovo humanitarno i molitveno djelovanje odavno je prešlo granice ovoga kontinenta baš poput naše nebeske majke Marije, one koja dopire svugdje i do svakoga. Jer, Gospa nije samo u Međugorju ili u Hercegovini. Gospa nije samo u Hrvatskoj. Ona je svugdje gdjegod je kročila noga hrvatskoga naroda u nadi u bolje sutra. Gdjegod se u svijetu može naći bilo kakav trag ili bilo kakva poveznica s Hrvatskom ili hrvatskim narodom, budi siguran da ćeš tu naći povezanost s Gospom. Hrvatski iseljenik dobro je znao da ništa nije vrjednije ponijeti sa sobom u svijet i čuvati u svome srcu doli svoju obitelj i Onu koja obitelj zagovara.

Postoji tako jedan poseban odnos između nas Hrvata i Gospe. Svjedokom je naša krvlju i mukom ispisana povijest. Krunica je bila i ostala glavni religijski predmet tolikim naraštajima naših ljudi. Zagovoru i providnosti nebeske Majke svagda se utjecalo, bilo zgodno ili nezgodno. I naše majke su odgajane u krilu majke Marije. Molitva kao da je prožimala svako njihovo krvno zrnce. Gdjegod sretneš Hrvate, tu ćeš pronaći i majku Mariju. S pravom tako Gospu možemo zvati Majkom iseljenika jer je i ona sama iskusila što to znači biti iseljenik. Znala je ona što znači bježati od nevolje i neprijatelja da bi obitelj sačuvala živu glavu. Znala je što znači ostaviti sve iza sebe i pouzdati se u Boga i njegovu providnost. Jer ona drugačije nije znala. Što god je činila i kamo god je pošla, bila je pod Božjom milosrdnom rukom i zaštitom. Zato nas Ona i uči onako kako su nju učili i odgajali. Nije sve znala i nije bila bez straha. Bilo je noći suza, samoće i osjećaja napuštenosti. Ali nikada bez nade. Pouzdanje u Gospodina i Njegovu providnost bila je glavna nit vodilja Marijina života.

Živimo u nekom novom svijetu i nekim novim prilikama. Sve se mijenja, samo Gospa ostaje ista u svojoj majčinskoj ljubavi i brizi za svoju djecu. Ona za nas želi samo najbolje. I ona zna što je to najbolje – biti otvoren Gospodinu i njegovu vodstvu. Nekada se naše riječi i djela, a nažalost i ljubav, svedu samo na izvanjske stvarnosti, dok srce ostaje zatvoreno. Marija je izgubila svoga Sina Jedinorođenca. Bila je jako tužna, ali ne i beznadna. Njezino srce se nije zatvorilo nad tom tugom nego dapače još više se otvorilo Bogu i njegovoj providnosti. Samo otvoreno srce može u slobodi primati i otpuštati. Molimo našu Gospu – Majku iseljenika da i naša srca učini po srcu svome. Da i naša srca budu otvorena za Božja nadahnuća. Bez obzira gdje bili u svijetu i što god radili, ne gubimo nadu. Ne gubimo svoje ideale: Bog, obitelj, domovina… Ideale za koje se trudimo ondje gdje jesmo. Da iznova budemo taj naraštaj čija će krvna zrnca također biti prožeta Zdravo Marijom. Naraštaj čija će vjera i pouzdanje u Gospodina biti javno dostupna i vidljiva ondje gdje živimo, svima oko nas i svima do nakraj svijeta. Danas, uvijek i zauvijek.

Mjesto njegova pokopa otkriveno je tek 47 godina nakon smrti. Ovaj franjevac mogao bi postati zaštitnikom dijaspore

Hrvatska kolonija u Janjevu na Kosovu dobro je poznata. Iz toga dijela naše najstarije emigracije dolazi nam i jedan hrvatski blaženik – fra Serafin Glasnović Kodić. Prvi mučenik i blaženik porijeklom iz Janjeva živio je svega 54 godine života. Redovnik-franjevac bio je 37 godina, a svećenik 32 godine. Bl. Serafin, krsnim imenom Ivan, rođen je […]

Svaki je čovjek iseljenik. Još od vremena praroditelja koji su morali napustiti vječnu domovinu. Mi se nalazimo na povratnom putu. I mi na tom povratnom putu lutamo ovim svijetom tražeći ono što nam nedostaje: mjesto pripadnosti – domovina. I onda domovinom zovemo komad raspadljive zemlje srcu i duši drag. I neka. Treba i to. Ali neka po primjeru Marije – Majke iseljenika, naša srca usmjerimo i otvorimo prema onoj drugoj, ljepšoj i vječnoj domovini. Da svoju pripadnost ne vežemo samo za raspadljivi komad zemlje, nego uzdižemo svoju dušu i duh što više možemo da dospijemo ondje gdje ona i njezin Sin prebivaju. Ondje gdje svi pripadamo. U vječnu domovinu gdje je naša majka Marija – Kraljica neba i zemlje.

Hrvati iz New Yorka i New Jerseyja obnovili kip sv. Eufemije na otoku Ugljanu

Blagdan sv. Eufemije svečano je proslavljen protekli vikend u istoimenoj župi u Sutomišćici na otoku Ugljanu, prigodom kojega se mogao vidjeti i obnovljeni kip sv. Eufemije koji se nalazi na pokrajnjem oltaru u župnoj crkvi. Misno slavlje predvodio je don Leonard Škec, župni vikar katedralne župe Uznesenja BDM u Puli, inače podrijetlom iz Sutomišćice. Za […]

Svečano nedjeljno misno slavlje u 11 sati predslavio je fra Marko Puljić, kustod Kustodije sv. Obitelji za Ameriku i Kanadu, a u koncelebraciji su bili župnik fra Nikola Pašalić i župni vikar fra Lovro Šimić.

Ovo misno slavlje uveličao je župni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem maestra Augustina Šimata. Svečanu povorku povela su djeca iz Hrvatske škole i Kolo grupe Kardinal Stepinac koji su bili obučeni u narodne nošnje i tako dodatno doprinijeli svečanosti ovoga velikoga slavlja.

Na samom početku mise župnik je pozdravio sve prisutne, a poseban pozdrav dobrodošlice uputio je bivšem kapelanu i župniku fra Marku Puljiću.

Kako sebe predavati Bogu i ostati u njegovoj blizini, bila je glavna zadaća ove hrvatske župe, kao i svake druge katoličke župe diljem svijeta. Kroz 110 godina, u ovoj i staroj crkvi na Pedesetoj ulici, jasno i glasno se svjedočilo da mi pripadamo Bogu. To je bila, ostala je i treba uvijek biti temeljna zadaća zajednice vjernika koja se okuplja oko Kristova oltara pa tako i ove hrvatske župe svetih Ćirila i Metoda.

Hrvatska župa u New Yorku utemeljena je prije točno 110 godina. Ovo je priča o tome kako su Hrvati sačuvali vjeru u središtu svijeta!

Rijetka su svjetska prostranstva na koja noga hrvatskog čovjeka nije kročila pa tako ni „obećana zemlja“ Amerika nije bila izuzetak. Među prvim Hrvatima doseljenicima u Ameriku bili su otočani i pomorci koji su išli trbuhom za kruhom. Kako su išli ljudi, tako su za njima krenuli i njihovi duhovni pastiri – fratri. Prva hrvatska župa […]

Nakon nadahnute homilije okupljeni vjerni hrvatski puk ispovjedio je svoju vjeru u Trojedinoga Boga. U znak zahvale prineseni su darovi na Božji oltar. To su učinila djeca Hrvatske škole obučena u narodne nošnje.

Na samom kraju mise župnik fra Nikola zahvalio se svima koji su pomogli u organizaciji proslave ove velike obljetnice.

Nakon svete mise uputili smo se u Veliku dvoranu gdje smo imali upriličen banket – ručak za sve one koji su rezervirali svoje mjesto. Na svetoj misi, kao i na ručku, bili su, između ostalih, prisutni i predstavnici državnih vlasti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine: Pjer Šimunović, Nikica Kopačević, Lidija Babić i Bruno Lukić.

Pogledajte kako je Dan državnosti obilježen u New Yorku

Generalni konzulat Republike Hrvatske u New Yorku obilježio je u ponedjeljak Dan državnosti RH organiziranjem prigodne svečanosti s Uredom gradonačelnika New Yorka. Program je održan u povijesnoj dvorani Bowling Green u Financial Districtu na Manhattanu. Gradonačelnik Eric Adams prvi put u povijesti New Yorka podigao je američku zastavu, a zatim je generalni konzul Nikica Kopačević […]

Bogu zahvalni svrnuli smo svoj pogled na proteklih 110. godina ove župe, počevši sve od fra Ireneja Petrička, njezina osnivača pa sve do sadašnjega župnika fra Nikole Pašalića. I srcem prepunim zahvalnosti i molitve za sve one koji su tu bili prije nas kako pastoralnih djelatnika tako i župljana, upravljamo svoje poglede prema naprijed.