Jedno hrvatsko vjenčanje u dijaspori iz 1951.

Dana 11. studenog 1950. vjenčao se u Heywoodu u Engleskoj s gđicom Josefinom Panzer hrvatski protukomunistički borac i sin kršne Hercegovine g. Janko Vukić. Toga dana je bilo pravo hrvatsko slavlje, jer je vjenčanju prisustvovalo dvadesetak Hrvata i Hrvatica iz distrikta Bury, među kojima se nalazilo i nekolika stranaca. Većina prisutnih Hrvata bili su hrvatski […]

“Aš su mi mama i tata s Krka”, tako smo 1973. godine započeli razgovor s mladom studenticom američke povijesti iz New Yorka, Frances Kraljić, kćerkom naših iseljenika Helene i Nikole Kraljića rođenih u Omišlju i na otoku Krku.

Kada smo doznali odakle potječe simpatična Frances, nije nas ni malo začudilo da je za svoju doktorsku disertaciju izabrala temu: “Hrvatska reemigracija iz SAD-a od 1900. do 1914.”

Posjetivši domovinu kao polaznica seminara za hrvatski jezik u organizaciji Zagrebačke slavističke škole, Frances je obišla i Maticu iseljenika Hrvatske u Zagrebu. Zanimala se prvenstveno za one izvore i materijale koji bi joj pomogli pri obradi njene teme za doktorsku disertaciju.

“Još kao dijete, uvijek sam slušala kako moji roditelji mnogo pričaju o rodnom mjestu Omišlju na otoku Krku, spominju drevne običaje i događaje iz starog kraja. Kroz te priče zavoljela sam i ja domovinu svojih roditelja, a posebno me zainteresirala kulturna prošlost i povijest njihova zavičaja. Željela sam što više doznati o drevnoj tradiciji i povijesnim zbivanjima zemlje iz koje i sama potječem. U našoj kući u New Yorku, još i danas ima mnogo toga što podsjeća na stari kraj. Razne knjige, suveniri, narodne nošnje, slike hrvatskih umjetnika. Čak kad kupujemo vino, izabiremo ono koje se zove ‘Adriatic'”, naglasila je Francis.

Za vrijeme svog trotjednog boravka u domovini, Frances Kraljić nije propustila priliku da obiđe rodno mjesto svojih roditelja.

Razmišljanje jednog dječaka u dijaspori: Nikada neću zaboraviti majčino selo i bakino lice

U Hrvatskom etničkom institutu čuva se sastavak “Zima u Hrvatskoj”, napisan 20. rujna 1984. godine u Chicagu. U njemu se jedan dječak, polaznik Hrvatske škole, prisjeća bakinih prženih krumpirića i djedova kaputa. Sastavak je ocijenjen s odličnim, a njegovu presliku i prijepis donosimo u nastavku… “Iako mi je bilo samo četiri godine kada sam posjetio […]

“Kad sam se zrakoplovom iz Zagreba ‘spustila’ na krčki aerodrom, imala sam što vidjeti. Dočekalo me je, ni manje ni više, nego 17 rođaka i pet automobila. Takva srdačna dobrodošlica zaista se ne može nikada zaboraviti”, zaključila je naša sugovornica.

Hrvatska matica iseljenika, 1973.