U Varšavi otvorena izložba o moliškim Hrvatima

Udruge “Jedna musika” i “Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim” započele su projekt “Kako je lipo hoditi“, u sklopu kojeg je protekli vikend u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Varšavi otvorena izložba o moliškim Hrvatima “S one bane mora”. Veleposlanik Tomislav Vidošević otvorio je događaj, naglasivši značaj očuvanja identiteta, običaja i jezika kojim se još uvijek nakon pet stoljeća […]

Amelia Batistich (1915. – 2004.) poznata je novozelandska spisateljica koja pripada drugom naraštaju hrvatskih doseljenika na Novi Zeland. Objavila je preko 300 priča i knjiga koje su dale glas brojnim manjinama s Novog Zelanda, ponajviše Dalmatincima te Maorima.

Značajan dio svog književnog stvaralaštva posvetila je dalmatinskoj baštini i životu hrvatskog iseljeništva. Svoju prvu zbirku An Olive Tree in Dalmatia objavila je 1963. godine. U romanima Pjevaj vilo u planini i Another Mountain, Another Song prikazala je istovremenu potragu za novozelandskim identitetom te prihvaćanjem vlastitog, hrvatskog (dalmatinskog) podrijetla.

Rio de Janeiro: Na otvorenje izložbe o braći Seljan stigao i Eduardo da Silva

Treća gostujuća izložba o braći Seljan postavljena u Brazilu otvorena je u središtu Rio de Janeira u Muzeju Republike samo dan nakon što je Hrvatska nogometna reprezentacija izbacila Brazil sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru. Tako je i sam emotivan govor ravnatelja Museo da Republica, Maria Chagasa, bio obilježen tim aktualnim događajem. Na otvorenje je […]

Dobitnica je više nagrada za književnost, među kojima se ističe Queen’s Service Medal (1997.), a romanom Pjevaj vilo u planini 1981. godine pobijedila je na međunarodnom natječaju za pisce u iseljeništvu Matice iseljenika Hrvatske.

Autorica izložbe je dr. sc. Nina Nola, profesorica engleske i talijanske književnosti s Novog Zelanda, koja je svoj istraživački rad posvetila stvaralaštvu Amelije Batistich i iseljeničkoj književnosti. Inače, i autorica Nola svoje korijene vuče iz Dalmacije odnosno Podgore s očeve te Starog Grada na Hvaru s majčine strane. U organizaciji Hrvatske matice iseljenika ova izložba održana je u rujnu prošle godine u Zagrebu povodom 20. obljetnice smrti književnice Amelije Batistich. Ove godine, izložba prigodno stiže u Makarsku odakle je brojno stanovništvo tijekom 20. stoljeća, u potrazi za boljim životom, odselilo na Novi Zeland.

Hrvati iz Züricha organizirali izložbu jaslica koje su sami napravili

Povodom 800. obljetnice prvih jaslica sv. Franje, Hrvatska katolička misija Zürich organizirala je jučer izložbu jaslica u crkvi sv. Feliksa i Regule. Sv. Franjo zatražio je pred Božić 1223. od prijatelja Ivana da napravi jaslice na hridi u šimi izvan Greccia. Nad tim jaslicama bio je oltar na kojem su slavili božićnu svetu misu. Ovih […]

Izložbu o književnici koja je snažnim i empatičnim glasom pisala o i s društvene margine, razgledajte do 17. rujna 2025. Događaj je organiziran u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika Podružnicom Split te pod pokroviteljstvom Grada Makarske.

Hrvati iz Aucklanda dočekali na uzletištu svoga svećenika

Vjernici Hrvatske katoličke misije u Aucklandu ne kriju svoje zadovoljstvo i sreću što su nakon duge stanke dobili novoga voditelja: vlč. Danka Bizjaka, svećenika Sisačke biskupije. Na uzletištu u Aucklandu novog voditelja dočekali su predstavnici misije. A već u nedjelju vlč. Danko slavio je prvu svetu misu s tamošnjim Hrvatima. Nakon misnog slavlja vjernici su […]

Euharistijsko slavlje predvodio je aucklandski biskup mons. Stephen Lowe, a uz voditelja misije vlč. Danka Bizjaka, svećenika Sisačke biskupije, koncelebrirali su i vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i fra Davor Dominović, delegat Hrvatske inozemne pastve za Oceaniju, voditelj HKC-a Brisbane.

Na slavlju je bila i Betty Pavelich, veleposlanica Republike Hrvatske u Australiji i Novom Zelandu, Tanya Unkovich, zastupnica u novozelandskom parlamentu, vlč. Anthony Sumich, svećenik Aucklandske biskupije hrvatskog podrijetla i Ivica Gregurec, svećenik na službi u anglikanskoj katedrali.

Biskup Lowe je izrazio radost zbog svojega prvog susreta s hrvatskom zajednicom u Aucklandu te čestitao okupljenima ovaj visoki jubilej. U svojoj homiliji podsjetio je na valove doseljavanja Hrvata u Novi Zeland te odao priznanje na očuvanju vjere i baštine, kao i velikom doprinosu mnogih Hrvata novozelandskom društvu prisjetivši se pri tome i hrvatskih dušobrižnika koji su djelovali u Aucklandu.

Srijemski biskup krizmao Hrvate u Sydneyju

Srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina, zajedno s nacionalnim ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislavom Markićem, boravi od 29. listopada u pastoralnom pohodu hrvatskim katolicima u Australiji i Novom Zelandu. Prvog dana pohodio je Hrvatske katoličke centre u Sydneyju: Summer Hill i Blacktown, gdje je s mnogobrojnim vjernicima slavio euharistiju, a 28-ero mladih […]

Na kraju misnoga slavlja ohrabrio je vlč. Bizjaka, koji je u kolovozu započeo svoje svećeničko služenje u Aucklandu, da nastavi raditi na povezivanju članova zajednice međusobno i s dragim Bogom, kao i s mjesnom Crkvom u kojoj sada žive. Izrazio je također nadu da će se među brojnim mladima koji su sudjelovali u slavlju pronaći i netko tko bi odgovorio na duhovni poziv.

Ravnatelj Markić pročitao je i prigodno pismo s čestitkom koju je okupljenima uputio kardinal Josip Bozanić, koji je zajednicu u Aucklandu posjetio 1998. godine, a veleposlanica Pavelich pročitala je pismo – čestitku Zvonka Milasa, državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Misno slavlje glazbeno su oblikovali supružnici Silvana i Pere Žigmanov te Goran Kačurov i Folklorni ansambl Kralj Tomislav. Sudjelovala su i djeca i mladi u narodnim nošnjama.

Nakon misnog slavlja svi su se sudionici zadržali na domjenku u župnoj dvorani, a poslijepodne su predstavnici misije s voditeljem Bizjakom i ravnateljem Markićem posjetili grobove hrvatskih svećenika koji počivaju u Aucklandu.

Auckland: Ministar uručio 21 hrvatsko državljanstvo

Ministar vanjskih i europskih poslova zaključio je u subotu službeni posjet Novom Zelandu u Aucklandu, gdje se susreo s Judith Collins, glavnom državnom odvjetnicom i ministricom obrane, Markom Mitchellom, ministrom policije, zatvorskog sustava, izvanrednih situacija i obnove, Shanom Jonesom, ministrom za more, ribarstvo, regionalni razvoj i resurse, Tanyom Unkovich, parlamentarnom zastupnicom, gospodarstvenikom Petrom Simunovichem i […]

Proslava je završila svečanom večerom s članovima Misijskoga vijeća te predsjednicima hrvatskih klubova iz Aucklanda, Julenom Nola iz Dalmatinskog kulturnog društva i Lenom Stulichem iz Hrvatskog kulturnog društva te Ivom Kolichem iz Hrvatskog kulturnog društva u Wellingtonu.

Ministar najavio otvaranje Veleposlanstva RH na Novom Zelandu

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman započeo je danas službeni posjet Novom Zelandu. Tijekom prvog dana sastao se s Winstonom Petersom. potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Novog Zelanda. Ministri su se složili kako su odnosi Hrvatske i Novog Zelanda vrlo dobri i prijateljski, a glavna poveznica je brojna i utjecajna hrvatska zajednica. […]

Petar Jerković (Yerkovich), sin Petra Jerkovića i Marije djevojački Bilčić, rođen je 22. prosinca 1890. godine. Roditelji su mu bili iz Bogomolje na otoku Hvaru. Pretpostavlja se da je Petar došao u Novi Zeland 1906. godine na brodu Mokoia. Radio je sa svojim rođakom Steveom Jerkovichom u mjestu Otoroa. Nakon 1916., Petar je otišao na sjever, u Waihararu, ali sada pod imenom Peter Yerkovich.

U Waihui kod močvare Selwyn, u pokrajini Far North, kopao je kauri gumu. Izgleda da je tada upoznao Maorku Caroline Tipene te su postali par. Caroline (Kararaina) bila je kći Pirimona Tipene i Mariane, rođene Komene, iz Te Hapua. Peter i Caroline osnovali su dom u straćari smještenoj na državnom zemljištu u Motutangi. Vjenčali su se 1923. godine u policijskoj postaji Houhora. Petar je imao 33, a Caroline 22 godine. Imali su devetero djece: Andrew, Doris, Lionela, Lenu, Gladys, Mary, Aliceu, Petera i Draga.

Godine 1927. Peter je kupio 163 hektara zemlje. U starom ograđenom pašnjaku sagradio je malu staju i nabavio 8 krava. U proljeće su lokalne vlasti organizirale otkup vrhnja. Peter je bio među prvim farmerima Far Northa koji je tvornicu mliječnih proizvoda Awanui opskrbljivao vrhnjem. Djeca su pohađala malu školu u Motutangi. Izgleda da je Peter bio prvi Dalmatinac koji je u Far Northu imao vozilo: Bio je to T model Forda iz 1927. godine.

Voditelji najpoznatije novozelandske klape: Svaki čovjek ima tri majke

Na misi na Dan državnosti u dvorani uz Baziliku Srca Isusova u Zagrebu sudjelovali su i voditelji Klape Samoane iz Novog Zelanda, braća Christian i Austin Malietoa-Brown. Nakon mise izveli su program hrvatskih klapskih pjesama prožet svjedočenjem njihove katoličke vjere. Oni su veliki zaljubljenici u hrvatsku kulturu i posebice u hrvatske pjesme koje izvode posljednjih […]

Godine 1932. Caroline je dobila tuberkulozu koja je početkom 1900-ih harala krajem. Umrla je 3. siječnja 1934. Imala je samo 33 godine. Peter je ostao sam s devetero djece. Rješenje je bilo poslati ih u dom.

Svojoj je obitelji napisao pismo u kojem ih je pitao mogu li predložiti prikladnu ženu koja bi bila spremna doći na Novi Zeland pomoći mu podignuti djecu. Predložena je Marija Radić iz njegova sela Bogomolje. Bila je to kći Ivana Radića i Marije, djevojački Ivaković. Naime, ranije je bilo dogovoreno da Marija održava kućanstvo svome bratu Krsti koji je bio svećenik. U međuvremenu je dobio premještaj i to u Argentinu. Brat ju je ohrabrivao da prihvati novu ponudu rekavši kako je Peter dobar čovjek i da bi bilo tužno da djeca ostanu siročad. Peter joj je pisao i Krsto je obavio ceremoniju vjenčanja za svoju sestru. Marija i Peter vjenčali su se preko posrednika. Proslava je održana u Bogomolji, dok je na Novom Zelandu Peter u to vrijeme kopao odvodne kanale.

Marija je stigla u Novi Zeland u studenome 1935. Zgrozila se nad životnim uvjetima koje je našla. Kako je bila iznimno vrijedna, brzo se prilagodila. Bila je dobra majka djeci, kuhala je, čistila i održavala vrt. Marija i Petar imali su dvoje zajedničke djece, Violet i Milana. Krevet za tek rođenu Violet bila je napola prerezana 4-galonska kanta za kerozin izrađena od kositra.

Godine 1938. Petar je na usponu iznad Stony Crossinga sagradio novu obiteljsku kuću od letava. Marija je poslije rekla Violeti da su to bile najbolje godine njezina života. Bili su zdravi i sretni! Obitelj je uživala navečer sjedeći oko vatre, otac je svirao tamburu, dok je majka šivala na ruke. Peter je podigao novu staju i postupno povećao svoje stado na 80 krava.

Godine 1939. kupio je novi crni Chevrolet za 480 funti. Bila je to velika vijest među stanovništvom, za njih je to bio Rolls Royce. Kako je na tom području bilo vrlo malo automobila, Petera su zvali kad im je trebao prijevoz za mnoge poslove i u hitnim situacijama, a onda je pribavio dozvolu za taksi službu. Vozilo mu je služilo kao taksi, ali i za osobne potrebe.

Zatim je kupio Oldsmobile, kamion s dizalicom koji je koristio za usluge u građevini. Godine 1940. – 1941. bio je jedan od izvođača koji su bili pozvani isporučivati građevinske materijale u Cape Reingu za izgradnju svjetionika, elektrane i dvije kuće za svjetioničare.

Novi život na Novom Zelandu: Kiša je nemilo padala, ja sam plakao u nekom kutu, a onda je došao policajac

“Kada sam došao iz svoje Podgore na Novi Zeland, bilo mi je svega 14 godina”, započeo je svoju priču Mate Borić. “Od tada je proteklo pedeset godina, a ja se još uvijek sjećam tog prvog koraka po novozelandskom tlu. Kiša je nemilo padala, bila je zima, a ja sam plakao u nekom kutu u luci. […]

Godine 1941. Peter je za 899 funti kupio traktor s gusjenicama Caterpillar D2, drljaču i set diskova od 24 inča. Sinovi Peter i Lionel krenuli su zajedno raditi. Sjever je bio u ranim fazama razvoja i bilo je jako mnogo posla. Činjenica je da su Lionel i Peter zaslužni za nastanak većeg djela poljoprivredne zemlje oko Waiharare u četrdesetim i pedesetim godinama prošlog stoljeća. Radili su od Tekaoa na sjeveru do Kaitaia na jugu, krčeći i drljajući zemlju.

Mirjana Piskulić

Ministar najavio otvaranje Veleposlanstva RH na Novom Zelandu

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman započeo je danas službeni posjet Novom Zelandu. Tijekom prvog dana sastao se s Winstonom Petersom. potpredsjednikom Vlade i ministrom vanjskih poslova Novog Zelanda. Ministri su se složili kako su odnosi Hrvatske i Novog Zelanda vrlo dobri i prijateljski, a glavna poveznica je brojna i utjecajna hrvatska zajednica. […]

Ministar Gordan Grlić Radman u svom je obraćanju pozdravio uključivanje Hrvatske u plan pregovora sljedeće godine o Sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja…

“To su odlične vijesti, jer to je vitalni sporazum koji će najviše pomoći poslovnim ljudima. Ojačat će suradnju i komunikaciju u poslovanju, uspostavit će se bolje veze poslovne zajednice te će pomoći Hrvatima koji se vraćaju u Hrvatsku”, naglasio je ministar.

Govoreći o izazovnim vremenima, uzrokovanih situacijama u Ukrajini i na Bliskom istoku, Grlić Radman je istaknuo kako su više nego ikad važna partnerstva i suradnja s državama s kojima dijelimo iste stavove.

Ministar Grlić Radman je, također, uručio 21 hrvatsko državljanstvo u Hrvatskom kulturnom društvu koji je najveća hrvatska udruga na Novom Zelandu od 1991. godine…

“Hrvatska zajednica na Novom Zelandu vrlo je organizirana i aktivna, puno je učinila za Hrvatsku i nastavlja to činiti. Naše zajedništvo nikada nije bilo više vidljivo nego upravo u najtežim vremenima, poput Domovinskog rata i borbe za međunarodno priznanje Hrvatske, ali i razornih potresa koji su 2020. godine pogodili Zagrebačku i Sisačko-moslavačku županiju”, istaknuo je ministar.

Grlić Radman je pritom istaknuo kako je Hrvatska jedna od samo 15 zemalja svijeta koja je članica NATO-a i Europske unije te odnedavno šengenskog prostora i eurozone…

Postavljeno važno pitanje Australiji: Što je s osobama za kojima je raspisana tjeralica zbog počinjenja ratnih zločina?

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se danas u Melbourneu s Katherine Jones, zamjenicom glavnog državnog odvjetnika, s kojom je razgovarao o važnosti postizanja pravde za žrtve ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. U tom smislu naglasio je kako je Hrvatska putem Interpola raspisala niz međunarodnih tjeralica za osobama koje borave u […]

“Hrvatska koja prije 30 godina nije bila na karti svijeta kao samostalna država, u tri desetljeća došla je u jezgru najrazvijenijih država. Hrvatska posebno cijeni i vrednuje doprinos Hrvata na tom putu”, zaključio je ministar na susretu s hrvatskom zajednicom.

Ministar Grlić Radman: Postoji veliki interes zajednice američkih Hrvata za povratak i doseljavanje

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se u nedjelju s hrvatskom zajednicom u New Yorku. Ministar je po dolasku u New York, gdje će sljedeći tjedan sudjelovati na 77. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, posjetio Hrvatsku katoličku misiju blaženog Ivana Merza te prisustvovao svetoj misi u crkvi Predragocjene krvi Kristove u njujorškoj […]

Ministri su se složili kako su odnosi Hrvatske i Novog Zelanda vrlo dobri i prijateljski, a glavna poveznica je brojna i utjecajna hrvatska zajednica. Naime, Hrvati su jedini doseljenički narod koji je dobio plemensko ime Tarara s obzirom na povezanost s maorskim narodom te činjenicom da je na Novom Zelandu više od sto tisuća osoba hrvatskog podrijetla.

Izražena je, također, potpora Novog Zelanda hrvatskom pristupanju OECD-u. Ministri su razgovarali i o najavi uključivanja Hrvatske u plan pregovora sljedeće godine o Sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Na sastanku su razmatrane teme jačanja trgovinske razmjene, mogućnosti poticanja suradnje u području turizma, energetike, korištenja luka, IT-a…

Postavljeno važno pitanje Australiji: Što je s osobama za kojima je raspisana tjeralica zbog počinjenja ratnih zločina?

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se danas u Melbourneu s Katherine Jones, zamjenicom glavnog državnog odvjetnika, s kojom je razgovarao o važnosti postizanja pravde za žrtve ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. U tom smislu naglasio je kako je Hrvatska putem Interpola raspisala niz međunarodnih tjeralica za osobama koje borave u […]

Na sastanku s predsjednicom Vrhovnog suda Novog Zelanda Helen Winkelmann, razgovarali su o suradnji na području pravosuđa, kao i značajnoj ulozi brojnih osoba hrvatskog podrijetla koje obnašaju dužnosti u sudstvu Novog Zelanda.

Susreo se, također, s parlamentarnim zastupnicima hrvatskog podrijetla: Shaneom Jonesom, ministrom mora, ribarstva, regionalnog razvoja i resursa te zastupnicama Tanyom Unkovich i Camillom Belich.

Tijekom boravka u Wellingtonu, ministar se susreo i s hrvatskom zajednicom u Hrvatskom klubu Wellington koji na čelu s Ester Andrijolić aktivno pridonosi očuvanju kulture, kroz učenje hrvatskog jezika i obogaćivanje hrvatske knjižnice. Pritom je ministar najavio otvaranje Veleposlanstva u Wellingtonu, što će osnažiti vezu Hrvatske i Novog Zelanda gdje su Hrvati ostavili neizmjeran trag u svim društvenim područjima.

Ministar Grlić Radman boravio među Hrvatima u Rimu: Nadam se još boljoj suradnji

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman posjetio je jučer u Rimu Hrvatsku crkvu sv. Jeronima i Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima. U Papinskom zavodu ministar se susreo s rektorom velečasnim Markom Đurinom koji ga je upoznao s radom zavoda te prikazao povijesnu važnost i vrijednost ovih ustanova za sve hrvatske hodočasnike u Rimu. […]

“Čvrsto vjerujem da uspostava hrvatske diplomatske misije na Novom Zelandu ne odražava samo duboke veze i potporu hrvatskoj zajednici, već također naglašava izvrsne bilateralne odnose naših dviju zemalja koje dijele iste vrijednosti i ciljeve demokracije, slobodu, mir i prosperitet”, naglasio je ministar.

Novi život na Novom Zelandu: Kiša je nemilo padala, ja sam plakao u nekom kutu, a onda je došao policajac

“Kada sam došao iz svoje Podgore na Novi Zeland, bilo mi je svega 14 godina”, započeo je svoju priču Mate Borić. “Od tada je proteklo pedeset godina, a ja se još uvijek sjećam tog prvog koraka po novozelandskom tlu. Kiša je nemilo padala, bila je zima, a ja sam plakao u nekom kutu u luci. […]

Djelo donosi sustavan prikaz nakladničke djelatnosti Hrvata u Novome Zelandu koji se temelji na pomnim istraživanjima temeljem kojega se rekonstruira niz društvenih aktivnosti novozelandskih Hrvata.

Autorice su se uputile u daleku zemlju kako bi pronašle zaboravljene primjerke hrvatskih novina koje tamo izlaze od kraja 19. stoljeća, tako u knjizi donose nove spoznaje o komunikacijskim modelima Hrvata u Novome Zelandu kroz povijest. Sve je to potkrijepljeno odabranim citatima iz brojnih izvora koji svjedoče o kulturnome i društvenome djelovanju Hrvata u Novome Zelandu, ali i o sudbinama pojedinaca koji su gradili novozelandsko društvo, čuvajući pritom hrvatsku baštinu i tradiciju.

Prikazana je detaljna kronološka analiza formalne i neformalne komunikacije – od usmene predaje, preko prvih novina i knjiga pa sve do društvenih mreža. Vrijedan dodatak knjizi su online pretražive bibliografije serijskih publikacija i djela koji su dostupni putem poveznica i kodova za brzi pristup.

Objavljena knjiga o zastupljenosti hrvatskoga jezika u dijaspori od 1880. do kraja 20. stoljeća

Knjigu dijalektologinje i povjesničarke jezika Sanje Vulić “Blago rasutih – Jezik Hrvata u dijaspori” nedavno je objavio splitski nakladnik Književni krug. Autorica, dijalektologinja i povjesničarka jezika s jezikoslovnoga aspekta obrađuje hrvatsku dijasporu u cjelini, što do sada još nije bilo učinjeno. Istražila je brojnu literaturu koja se odnosi na iseljavanje Hrvata na druge kontinente i […]

“Djelo donosi nove i izvorne podatke na tri načina. Prvo, na jednome mjestu kritički objedinjuje dosadašnje spoznaje o problematici hrvatskoga iseljeništva u Novome Zelandu te ih upotpunjuje novim podacima iz do sada nepoznatih izvora. Drugo, donosi nove i izvorne podatke o suvremenoj situaciji hrvatskih iseljenika i Novozelanđana hrvatskih korijena te ukazuje na ulogu i upotrebu informacijske i komunikacijske tehnologije. Treće, daje jasan pregled upotrijebljene metodologije što omogućava da se istraživanje ponovi i u drugome kontekstu”, u recenziji je napisala dr. sc. Maja Krtalić, izv. prof. Victoria University of Wellington, Novi Zeland.

„Autorice su prikupile sve dostupne podatke o udrugama i o publikacijama Hrvata u Novome Zelandu, identificirale ustanove u kojima se publikacije čuvaju i stavile ih u širi društveni kontekst, analizirale uređivačke politike serijskih i odabranih monografskih publikacija te izradile online dostupne i pretražive bibliografije ovih publikacija. Ovime su realizirane i predradnje potrebne za pripremu odabrane građe za digitalizaciju… Kroz narative, pisma, fotografije i izvatke iz novina donosi se bogato, slojevito i kompleksno svjedočanstvo teške povijesti hrvatskoga čovjeka u tuđini. Stručno i znanstveno relevantno autorice su ukazale na značaj nakladničke produkcije i potrebu njezina daljnjeg istraživanja“, napisala je dr. sc. Renata Relja, red. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu.

Ivana Hebrang Grgić izvanredna je profesorica i znanstvena savjetnica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je i predstojnica Katedre za knjigu i nakladništvo. Nakon održanih pozvanih predavanja na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju i upoznavanja s osnovnim korpusom publikacija australskih Hrvata, godine 2018. pokrenula je projekt Hrvatski iseljenički tisak čiji je cilj okupiti nakladničku produkciju Hrvata izvan Hrvatske.

Tiskana knjiga o životu fra Marinka Vukmana, poniznog, veselog i otvorenog franjevca

U nakladi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja krajem srpnja 2021. tiskana je knjiga „Tragovi vjere i ljubavi. 40 godina života i rada fra Marinka Vukmana u Njemačkoj“. Urednici izdanja su fra Šimun Markulin i fra Ante Akrap, obojica nastavnici na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, piše IKA. Knjiga na 480 stranica monografski obrađuje život i […]

Ana Barbarić redovita je profesorica na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu gdje od 1998. godine izvodi nastavu iz više kolegija na preddiplomskome, diplomskome i poslijediplomskome studiju. Od lipnja 2010. obnaša dužnost predstojnice Katedre za bibliotekarstvo na navedenome Odsjeku. Redovito izlaže na domaćim i međunarodnim skupovima te objavljuje radove u domaćim i stranim publikacijama. Kao suradnica sudjelovala je na više znanstvenih i stručnih projekata, trenutačno surađuje na projektu Hrvatski iseljenički tisak. Područja od posebnoga znanstvenog i stručnog interesa su joj bibliografska organizacija te inkluzivne knjižnične usluge. Bila je gošća urednica nekoliko tematskih brojeva znanstvenih časopisa, nekoliko zbornika sa znanstvenih skupova, a značajnije uredničke knjige su Međunarodni skup u čast 100. godišnjice rođenja Eve Verona (2007.) i 80 godina Hrvatskoga knjižničarskog društva: 1940. – 2020. (2020.).

Što se to događa u Australiji? Tjednik Domovina javlja o prodaji dva hrvatska kluba

U sjeni koronavirusa sve je palo u drugi plan i normalan život je zamrznut, tako da i dalje vlada neizvjesnost oko prodaje hrvatskog kluba “Sydney” u Punchbowlu, javlja australski tjednik Domovina. Taj list piše i kako je odgođen sastanak članova kluba koji je trebao biti održan u nedjelju 18. srpnja, a na njemu su sudionici […]

Tko je autorica i kako je usmjerila svoj rad ka dramatičnoj hrvatskoj povijesti 20. stoljeća?

Otac Suzanne Brooks-Pinčević bio je britanski vojnik, borio se protiv japanske invazije na Hong Kong i proveo je četiri godine u zarobljeništvu. Majka joj je Francuskinja čija je obitelj morala napustiti kuću zbog invazije Nijemaca. Oboje su roditelja jako propatili zbog Nijemaca i Japanaca – pa ta imena nisu bila poželjna u njihovoj obitelji.

Suzanne se udala za Hrvata iz Dubrovnika, a kada je započela agresija na Hrvatsku 1991. godine, suočila se sa strašnim činjenicama za koje sama kaže da bi mnogi željeli da ih nikada nije otkrila.

Kao akademska likovna umjetnica ratne vijesti iz Hrvatske od 1991. do 1995. godine doživljava kao slikovne vizije te ih prenosi na platno i tako izražava svoje neslaganje s ratnom agresijom na domovinu svog supruga. Autorica je i pjesnikinja pa knjigu upotpunjuje i lirskim sadržajima. Kroz dostupnu literaturu intenzivno počinje istraživati hrvatsku povijest, prikuplja izjave svjedoka i tijekom vremena i praćenja medija spoznaje cjelovitu tragediju.

Logikom istraživača nastaju njezina razmišljanja i tekstovi na kojima bi joj mogli pozavidjeti i politički analitičari u Hrvatskoj. Autorica odbacuje pojam građanskog rata u Hrvatskoj, jer osim Srbije i Crne Gore, ostale nacije u Jugoslaviji nisu nikada ratovale na tuđem tlu, a odbacuje kao uzrok i vjersku mržnju, budući da su svi političari bili komunisti-ateisti, pa vjera nije igrala nikakvu ulogu u njihovom životu, a još manje imala utjecaja na njihove političke poglede i uvjerenja.

Australski Hrvati uz rakiju, vino, kobasice, ćevape i kestenje obilježili Ivanjske krijesove

U prošlu srijedu u Hrvatskom katoličkom centru Blacktown, hrvatsku dijasporu okupio je običaj paljenja Ivanjskih krijesova, događaj koji se veže uz početak ljeta, javlja Domovina. Od pamtivijeka se obilježava 24. lipnja kada pada ljetni solsticij i ujedno je najduži dan u godini. Kasnije su se ovi narodni, nekoć poganski običaji, povezali s blagdanom rođenja sv. Ivana […]

Njezini kasniji politički komentari i analize otkrivaju da Suzanne Brooks-Pinčević ima još jedan izvanredan talent – izuzetno dobro poznaje politička kretanja, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ono što rijetki strani dopisnici uočavaju, Suzanne događaje u Domovinskom ratu povezuje kao povijesne uzroke i posljedice te posebno raščlanjuje stradanje Hrvata na Bleiburgu krajem Drugog svjetskog rata, piše Domovina.

Hrvat kao Rocky prije Rockyja. Postao je boksački prvak Južne Amerike, no nije dugo uživao u slavi i bogatstvu

Brojni su naši zemljaci, žitelji Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odlazili “trbuhom za kruhom” već u ranoj mladosti. Najčešće se odlazilo na druge kontinente – Ameriku i Australiju. Oni koji su ranije otišli, čim bi se u dalekom svijetu snašli pomagali su svojim rođacima i prijateljima u rodnom kraju te ih pozivali da pođu njihovim […]

“Od tada je proteklo pedeset godina, a ja se još uvijek sjećam tog prvog koraka po novozelandskom tlu. Kiša je nemilo padala, bila je zima, a ja sam plakao u nekom kutu u luci. Spustila se već i noć, a ja još uvijek nisam znao kuda mi je poći, kome da se obratim. Najzad me pronašao neki policajac, ustanovivši da u blizini žive neki Borići koji su mi na sreću bili rođaci.

Ali i dalje sam se morao brinuti sam o sebi, zarađivati kruh raznim poslovima. Ni sam više ne znam što sve nisam radio: prodavao voće, obavljao razne fizičke poslove, kopao smolu, bio sam čak i model za veštide, ili kako se to reče — maneken, pa neki glumac… Kasnije sam se bacio na trgovinu, bavio sam se i športom, i bio nekoliko puta prvak Novog Zelanda u boćanju.

Oženio sam, naravno, našu ženu, i s mojom Mirjom i danas živim u Hamiltonu gdje držimo trgovine. Onima koji dosele danas na Novi Zeland neusporedivo je lakše, prema onome kao što je to nekad bilo. Tko je tada do nas držao na Novom Zelandu? Nazivali su nas ‘austrijskim mulcima’, ponižavali nas.

Na dar prije mnogo godina dobio sam štap poglavice Maora. Evo kako se to zbilo. Kada sam jednom otišao s Maorima u lov na divlje konje, unuk poglavice je upao u neku vodu. Umalo se dječak utopio, da ga ja nisam spasio. Poglavica mi je tada darovao svoj štap koji je, izrezbaren raznim likovima, simbolički prikazivao život plemena i predstavljao najveću dragocjenost.

Inače, mi u Hamiltonu imamo svoje ‘Dobrotvorno društvo’. Tamo se sastajemo, pjevamo naše stare narodne pjesme, gledamo filmove… Svi čeznemo za starim krajem, i najsretniji smo kad se nađemo u zavičaju. Ja sam sa svojim bratom podigao kuću u Podgori, pa neka je posjećuju i obilaze moja djeca i unučad. Neka se sjete odakle potječu i gdje im se otac rodio. Čili svit sam obiša’, ali nema do našeg Jadrana, i do naše zemlje…”

Glumac i plesač iz Los Angelesa: Dao sam obećanje svojoj babi da ću posjetiti korijene i obnoviti zidove stare kuće

Nostalgija, ples, povijest i ljubav prema pokretu i izražavanju te Zaostrog ključne su riječi koje povezuju ovu priču u zanimljivo iskustvo pripadanja s jedne strane plesnoj zajednici, a s druge strane jednom podrijetlu. To je znanje i sjećanje koje se nosi kao vodeni žig, nevidljiv kreativni trag s jednog dijela svijeta na drugi. Odredište iz […]

Tako je pričao Mate Borić iz Hamiltona na Novom Zelandu. Nismo prekidali njegovu priču. Živo su mu tekle riječi, kao same od sebe… I nakon pola stoljeća, Mate govori materinjim jezikom, kao da nikada nije napustio prag roditeljske kuće.

Matica, 1973.