Kolumna Berislava Vujeve: Propasti nećemo, a tek će se vidjeti ima li nam spasa

Brojne su nelogične, neobjašnjive i običnom umu nedokučive stvari vezane uz ove naše prostore na kojima evo već stoljećima više ili manje uspješno obitavamo. Jedna od njih je svakako misterija kako smo uopće mi, Hrvati, ovdje opstali. Od stoljeća sedmog, otkad smo se ovdje nekim spletom okolnosti doselili, mi se od tada i iseljavamo. Odlazili […]

Ništa manje nego sramno je izgledalo neorganizirano i bezglavo povlačenje Amerikanaca iz Afganistana dok se nasmijani talibani bez ispaljenog metka pobjednički vozikaju Kabulom u američkim oklopnjacima. Jedno je sigurno: era dominacije Sjedinjenih Američkih Država kao svjetskog policajca i hegemona je završila. Trideset godina trajao je period povijesti u kojemu je Amerika imala apsolutnu moć, a danas smo svjedoci nastajanja jednog novog svijeta.

I u selu i u gradu, pa tako i u svijetu uvijek netko mora biti najjači. Američko liderstvo u svijetu nije nepoželjna stvar, posebno jer su aktualni američki protivnici sve samo ne slobodna društva. Ipak su Sjedinjene Američke Države najstarija svjetska demokracija i desetljećima (koliko-toliko) glavni borac za ljudska prava, slobodno tržište i vladavinu zakona.

Iskustvo nam govori jednu stvar: najjači nikada ne silazi mirno s prijestolja. Za očekivati je da ni Amerika neće tek tako lako, dragovoljno i pognute glave sići s trona najjače sile na svijetu, posebno što još uvijek ne postoji jedinstvena vojna i ekonomska sila koja bi ju smijenila.

U ovom trenutku osramoćenim Amerikancima brzo je potrebno dokazati sebi i svijetu da su svjetski lider koji je sposoban i voljan neovisno upravljati svjetskim poslovima, upravljati krizama i davati pečat ukupnim svjetskim odnosima.

Amerika je ranjeni lav i sasvim je sigurno da će ubrzano tražiti način kako svijetu pokazati da su još uvijek broj 1. Za očekivati je da će akcije biti usmjerene za izgradnju ozbiljno porušenih savezništava, a protiv glavnih geostrateških oponenata.

Glavne geostrateške protivnike ne treba puno tražiti jer ih je upravo nedavni američki debakl jasno iskristalizirao. Dva veleposlanstva ostala su neometano raditi u Kabulu iz kojeg Amerikanci i njihovi suradnici ovih dana u panici bježe. Kinesko i rusko veleposlanstvo nisu niti jednog trenutka prekinuli s radom, a talibani su po ulasku u Kabul zaštitu njihovih diplomatskih predstavništava stavili na najvišu listu prioriteta. To su dakle udruženi protivnici kojima će Amerikanci pokušati zagorčati život kako bi pokazali da ih se još uvijek na ovom svijetu nešto pita.

Još je jedna zemlja u zanimljivom položaju. Turska vojska je u NATO-voj misiji u Afganistanu imala zadaću osiguravati zračnu luku u Kabulu i sada se s ostalim zapadnim snagama nalazi s iste strane žice nasuprot Talibanima. Na kojoj strani će se u američkim očima naći Turska ostaje da se vidi uskoro, nakon potpunog povlačenja saveznika iz Kabula. Turski predsjednik i talibanski režim ovih dana javno razmjenjuju verbalne „nježnosti“. Erdoganu je prihvatljiv talibanski režim, a talibanski glasnogovornik Tursku naziva bratskom islamskom zemljom. Erdogan je javno izrazio spremnost turskog priznavanja talibanskog režima.

Amerikanci će djelovati jer moraju. „Uspavani“ (ili „nemoćni“) Joe će sigurno pokrenuti političku i vojnu mašineriju koja će pokušati popraviti narušeni američki ugled i koliko-toliko vratiti savezničko pouzdanje. Za očekivati je da bi pragmatični Amerikanci mogli djelovati po stupnjevima, od najlakših prema težim slučajevima.

Osma obljetnica odlaska Zvonka Bušića: Postat će veliki autoritet, kao što bijaše Starčević u 19. stoljeću, Radić u 20. i Stepinac u svakom stoljeću!

Život stvara autoritete. Oni se ne biraju. Njihov život je put za druge. Taj put za druge je autoritet koji se slijedi! Njihov autoritet dolazi iz njihove snage, a njihova snaga iz njihova Duha. Stoga su spremni na nemoguće, učiniti najviše, prijeći najdalje, izdržati najduže, tražiti moralno najviše, čeznuti za istinom najgorljivije… Takav autoritet ima […]

I evo opet nas…

Bosna i Hercegovina jedno je od žarišta s dugoročno tinjajućim sukobom i svakako predstavlja moguću arenu u kojoj će Amerikanci pokazati svojim protivnicima da se prerano raduju njihovom padu. Rusija se već dugo svim silama protivi američkom utjecaju u BiH i šire, oštro su se protivili imenovanju novog Visokog predstavnika kojeg sada ne priznaju, jačaju svoj regionalni ekonomski utjecaj kupujući strateška poduzeća, poklanjaju naoružanje Srbiji, destabiliziraju susjedne zemlje i opće djeluju destruktivno na ionako trusno područje bivše Jugoslavije.

Na opće iznenađenje, veleposlanstvo NR Kine u Sarajevu je objavilo da NR Kina ne priznaje novopostavljenog Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Kina se ovom izjavom izravno svrstala uz Rusiju. Potez se ne može čitati drukčije nego otvoreni šamar američkoj administraciji kojoj Rusi i Kinezi poručuju da ih se ne samo ne boje, nego ih niti ne poštuju.

Turska je prije par mjeseci s Azerbajdžanom i Pakistanom krenula putem stvaranja zajedničkih muslimanskih oružanih snaga. Pakistan je, uz to, jedan od najvažnijih kineskih saveznika. Vojna i ekonomska suradnja Turske s Rusijom raste, a uslijed kupovine ruskog naoružanja Turskoj je zabranjena kupovina borbenih zrakoplova F35. Turska i nakon ovih sankcija nije promijenila svoje ponašanje. Samostalno sudjeluje u lokalnim sukobima, pokreće vojne intervencije i sve se više udaljava od NATO saveza. Turska je odustala od kandidature u članstvo u EU te traži svoje mjesto pod suncem kao regionalni lider.

Djelovati se mora jer ako bi se ostavilo ovakvo stanje BiH bi mogla doživjeti sudbinu Afganistana, odnosno u slučaju popuštanja strane prisutnosti mogla bi se raspasti, ponovno krvavo. Vlast u Afganistanu je propala jer narod tako organiziranu državu nije doživljavao svojom. Može li se to dogoditi i s BiH? Kako održati tvorevinu koju svojom ne doživljavaju dva od tri naroda? Jedini način je urediti državu da s njome budu zadovoljni narodi koji u njoj žive. Barem značajna većina.

Kako dalje?

Što bi Amerikanci i njihovi europski saveznici mogli učiniti da jednim potezom istodobno vrate poljuljani ugled, udare kontru svojim protivnicima te zemlju pokrenu iz gliba u kojeg je zapala?

U BiH je potrebno podržati snage koja isključivo podržavaju integraciju BiH u EU i NATO. Samo jedan narod u BiH nedvojbeno i bez zadrške podržava NATO i EU integracije. To su Hrvati. Samo Hrvati nemaju nikakvu drugu opciju. Druga dva naroda imaju rezervne opcije u obliku savezništava s Rusijom, Kinom, Turskom i nekim arapskim državama. Hrvati nemaju.

Hrvati traže da prestane tlačenje koje proizlazi iz nepravednog izbornog zakona. Žele sami birati svoje predstavnike i imati osiguranje da većinska bošnjačka vlast neće donositi odluke koje su protivne njihovim interesima. Zasigurno da na svijetu ne postoji etnička skupina koja nema iste ovakve zahtjeve. U svim uređenim zemljama postoje instrumenti koji štite one manje od samovolje većih. Pravednost svakog društva se i mjeri po tomu kako su zaštićeni oni najmanji i najslabiji.

Nije moguće društvo u kojemu bilo konstitutivni narodi, bilo savezne države ili pokrajine nisu u mogućnosti izabrati svoje predstavnike u vlasti i gdje se zakonom štite oni najmanji od preglasavanja onih većih. To su temelji za ostvarivanje samoodrživog društva. Samo tako organizirana BiH neće doživjeti sudbinu Afganistana i samo tako Hrvati mogu BiH početi smatrati svojom domovinom.

Promjena izbornog zakona u BiH rješava skoro sve najteže probleme koji su ovu zemlju doveli u bezizlaznu krizu. Najjeftiniji je to mogući scenarij kojim se BiH istodobno pokreće iz kronične letargije, vraća na put socijalnog i ekonomskog progresa, pokreće prema EU i NATO integracijama. Kao bonus, BiH se približavanjem Europskoj uniji i NATO savezu istodobno odmiče iz rusko/kineskog zagrljaja. Pored toga, približavanjem EU, BiH se lagano distancira i od Turske čiji budući međunarodni politički položaj ostaje nejasan s tendencijom odmicanja od Europe, a moguće i NATO saveza.

Promjena izbornog zakona u BiH bi barem malo popustila ovu luđačku košulju u kojoj je cijela država vezana.

Sjedinjene Američke države zajedno sa svojim saveznicima potpuno kontroliraju poluge međunarodne politike u BiH oličene u Vijeću za provedbu mira. Pored toga, imaju raspoređene vojne snage na terenu te snage za brzo djelovanje koje se nalaze u neposrednom okruženju. Sve ovo osjetno olakšava provedbu zamišljenih aktivnosti.

Bivši konzul BiH u Chicagu analizira: Što je Bosna i Hercegovina Americi?

Našu stvarnost, sadašnjost i prošlost određuju i njome upravljaju veliki i moćni. Tako je u našim susjedstvima, u selima i u gradovima gdje se bogati i utjecajni dogovore, a oni mali i siromašni se tomu prilagođavaju i gledaju ugrabiti nešto za sebe. Nije drukčije i u svijetu gdje veliki uzmu što njima treba i što […]

Amerikanci, ako misle ostati svjetski lider, moraju prestati na silu implementirati svoje zamišljene slike društva nego prihvatiti specifičnosti koju svaka pojedina regija svijeta ima. Bosna i Hercegovina je mjesto gdje su američke i europske sile uspješno djelovale i prekinule rat, te uspostavile mir. Mogu li smoći snage i dalje pozitivno utjecati na ovdašnju politiku i društvo kako bi ono ostalo na pravom putu te BiH dovele u Europu kamo i pripada?

Dodijeljeno 250 stipendija za učenje hrvatskog jezika u domovini

Objavljena je konačna Odluka o dodjeli stipendija za učenje hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj i Prijedlog bodovne liste desetero kandidata za dodjelu stipendije za internetsko učenje hrvatskoga jezika. REZULTATI: Učenje hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj za akademsku godinu 2021./22. S ciljem učenja hrvatskog jezika, upoznavanja i njegovanja hrvatske kulture i nacionalnog identiteta te jačeg povezivanja […]

To je rezultat višednevnog napora hrvatskih institucija: potpredsjednika Vlade zaduženog za nacionalnu sigurnost Tome Medvede, ravnatelja SOA-e Daniela Markića te VSOA-e Ivice Kindera, na čelu s hrvatskom službom vanjskih poslova koja je koordinirala navedene napore. Oni uključuju intenzivno praćenje situacije na terenu, koordinacije i suradnje sa zemljama partnerima te održavanje stalnog kontakta s hrvatskim državljanima.

Kao i pri repatrijacijama hrvatskih državljana na samom početku pojave pandemije COVID-19, i u ovoj situaciju diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske, zajedno s Upravom za konzularne poslove MVEP-a, intenzivnim radom uspješno su osigurali povratak svih hrvatskih državljana svojim kućama.

Tiskana knjiga o životu fra Marinka Vukmana, poniznog, veselog i otvorenog franjevca

U nakladi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja krajem srpnja 2021. tiskana je knjiga „Tragovi vjere i ljubavi. 40 godina života i rada fra Marinka Vukmana u Njemačkoj“. Urednici izdanja su fra Šimun Markulin i fra Ante Akrap, obojica nastavnici na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, piše IKA. Knjiga na 480 stranica monografski obrađuje život i […]

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova zahvalilo je američkim, britanskim, njemačkim i ukrajinskim vlastima koji su pomogli pri repatrijaciji hrvatskih državljana.