Predsjednik u emotivnom govoru pred Hrvatima u Brazilu: Ovo je jedna od prekrasnih stvari koje sam doživio kao političar

“Nema potrebe uvjeravati vas da se vratite u Hrvatsku, ali Hrvatska je uvijek otvorena za vas. Na vama je da odlučite hoćete li biti u Hrvatskoj, hoćete li ostati ovdje jer to je na kraju svačija osobna odluka. Ono što želim da znate – gdje god da budem imao priliku, pričat ću ljudima o ovim […]

“Fakultet obrazovnih znanosti Sveučilišta u São Paulu stavilo se na raspolaganje za primanje lektora hrvatskog jezika. Spremno smo prihvatili tu inicijativu i u tijeku su posljednji operativni koraci vezani uz otvaranje lektorata”, odgovorilo je hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanje i mladih Hini.

Hrvatska ima dva takva lektorata u Argentini (Buenos Aires i Rosario) i dva u Čileu (Punta Arenas i Santiago), a ovo će biti prvi u Brazilu gdje živi oko sto tisuća Hrvata i njihovih potomaka, prema procjeni dviju lokalnih hrvatskih udruga.

U ožujku je u São Paulu održan skup hrvatske dijaspore Južne Amerike prilikom čega su predstavnici hrvatske vlade naveli da bi Lektorat mogao biti otvoren na privatnom sveučilištu Mckenzie gdje radi profesorica hrvatskog jezika Maja Kvaternik.

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs boravio je u službenom posjetu São Paulu od 10. do 14. kolovoza, gdje je u sklopu hrvatske delegacije sudjelovao na konferenciji Inter-američke banke za razvoj na temu obrazovanja. Tijekom boravka u tom gradu posjetio je i Universidade de São Paulo.

“To sveučilište među svojim specijalnostima i djelatnostima ima područje jezika i obrazovanja, s posebnim naglaskom na metodologiju poučavanja jezika, uključujući istraživanja u iseljeničkim zajednicama“, izvijestilo je hrvatsko ministarstvo.

Hrvatska zajednica u Brazilu već je prije stotinu godina imala jezični priručnik: Ova knjiga neka pomogne iseljenika kod prvih neprilika

Hrvatska iseljenička zajednica u Brazilu, kao što se danas zna, nije niti novijeg datuma niti mala u svom broju, no malo je informacija o njezinim aktivnostima, posebno onima koje se tiču hrvatskoga jezika. U tom smislu, pisao sam već u Matičinu iseljeničkom zborniku proteklih godina, no kao što to biva u istraživačkome radu, pri pregledavanju […]

Dodalo je da infrastruktura i tradicija tamošnjeg Centra za studije i istraživanja učenja jezika (CEPEL) omogućuju ponudu tečajeva jezika i kulture, kao i promicanje istraživanja u suradnji sa sveučilištima zainteresiranim za teme vezane za Hrvatsku.

Predsjednik u emotivnom govoru pred Hrvatima u Brazilu: Ovo je jedna od prekrasnih stvari koje sam doživio kao političar

“Nema potrebe uvjeravati vas da se vratite u Hrvatsku, ali Hrvatska je uvijek otvorena za vas. Na vama je da odlučite hoćete li biti u Hrvatskoj, hoćete li ostati ovdje jer to je na kraju svačija osobna odluka. Ono što želim da znate – gdje god da budem imao priliku, pričat ću ljudima o ovim […]

Organizaciju događaja potpisuju: Hrvatsko-brazilska gospodarska komora, udruga Croata Sacra Paulistana i lokalno Društvo prijatelja Dalmacije, a sudjeluje i Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske.

Hrvati i njihovi potomci doći će iz raznih južnoameričkih zemalja te razgovarati o budućnosti hrvatske dijaspore te o rješenjima za nove izazove.

Tijekom četverodnevnog susreta bit će održani paneli iz gospodarstva, kulture i društvenih pitanja te posjeti lokalnim hrvatskim udrugama.

Prošli susret Hrvata i njihovih potomaka iz Južne Amerike bio je organiziran u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja, u studenom 2023.

Vratio se nakon 44 godine života u Brazilu: Prvo sam posjetio grob svoje matere

Joao Miklos rođen je 1910. godine u malom slavonskom mjestu pokraj Našica. Školovanje je započeo za vrijeme Prvog svjetskog rata, najprije u mađarskoj obrazovnoj ustanovi, a zatim ga je njegova majka premjestila u hrvatsku školu u Đurđenovcu. S odličnim uspjehom završio je građansku školu, nakon koje je kao 15-godišnji dječak s obitelji iselio u Sao […]

Dodajmo na kraju kako u Brazilu živi oko 80 tisuća ljudi hrvatskog podrijetla.

Predsjednik Milanović odlikovao najtrofejnijeg trenera u povijesti američkog nogometa

Predsjednik Republike Zoran Milanović odlikovao je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara Williama Stephena Belichicka, najtrofejnijeg trenera u povijesti američkog nogometa. Belichick je odlikovan za osobite zasluge u promicanju ugleda i interesa Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom višegodišnje iznimne sportske karijere. Predsjednik Milanović uručio je odlikovanje Belichicku u petak u Uredu Predsjednika […]

U svom obraćanju Milanović se prisjetio susreta s hrvatskim iseljenicima u drugim dijelovima svijeta te istaknuo kako su oni uvijek ispunjeni snažnim emocijama i sjećanjima na domovinu…

„Kada gledam vas kao da gledam duše predaka, ljude koji su živjeli u Hrvatskoj, napuštali Hrvatsku i uvijek ostali barem na neki način vezani uz Hrvatsku. Nevjerojatna je ta emotivna veza, kao da gledam Hrvatsku kroz vas – Brač, Korčula, Zagreb, Jastrebarsko, Slavonija, Dalmacija u starim danima, cijela Hrvatska“, naglasio je predsjednik.

“Ako je jedna od lijepih i prekrasnih stvari koje sam doživio kao političar, a nisu baš sve bile lijepe, onda su to upravo susreti s potomcima Hrvata u cijelom svijetu“, dodao je Milanović i pojasnio kako te susrete doživljava više kao osobnu zadovoljštinu i sreću, a puno manje kao posao.

Veliki jubilej hrvatske zajednice u Hamiltonu. Na proslavu dolazi i predsjednik Milanović

Hrvatska župa svetog Križa u Hamiltonu poziva sve zainteresirane na slavlje povodom svog 65. rođendana i 54. godišnjice izgradnje i posvete nove crkve u tom kanadskom gradu. Godine 1958. Joseph Francis Ryan, tadašnji biskup u Hamiltona, na inicijativu brojnih hrvatskih doseljenika i štovatelja utemeljio je Župu svetog Križa. Nedugo nakon toga započela je i izgradnja […]

„Neka vas Bog čuva, ali čuvajte se i sami, čuvajte jedni druge. Vjerujem da se svako malo sjetite Hrvatske i znajte da ona misli i na vas“, poručio je okupljenim iseljenicima i njihovim potomcima kojih se okupilo više od stotinu.

Susretom s hrvatskom zajednicom u Sao Paulu predsjednik Milanović završio je svoj službeni posjet Brazilu u koji je stigao kao prvi predsjednik hrvatske države koji je posjetio najveću zemlju južne Amerike. Prije toga sastao se i s predstavnicima Hrvatsko-brazilske gospodarske komore. Riječ je o udruženju osnovanom prošle godine s ciljem da potaknu suradnju dviju država.

Komoru je osnovala skupina stručnjaka, većinom hrvatskog podrijetla i sa snažnom povezanošću sa zajednicom, s raznovrsnim znanjima i iskustvima u mnogim područjima. Kako su istaknuli na sastanku s predsjednikom Milanovićem, žele potaknuti razvoj trgovinskih odnosa, mogućnosti ulaganja te kulturnu, akademsku i tehnološku razmjenu između Hrvatske i Brazila.

Milanović s Hrvatima u Kanadi: Iskreno priželjkujem da se vaša djeca ili unuci, a možda i neki od vas, vrate u Hrvatsku

„Vaša je procjena i odluka trebate li se vratiti u Hrvatsku. Naše je srce otvoreno za vaše iskustvo, znanje, pamet, a iznad svega ljubav prema domovini, prema Hrvatskoj i njezinim tradicijama. To je nešto što će uvijek ostati u vama i to se ne može izbrisati. Novca ste dali dovoljno. Hrvatska ne treba vaš novac, […]

Prema službenim izvorima, u Brazilu živi oko 80 tisuća Hrvata i njihovih potomaka. Samo mali broj hrvatskih iseljenika u Brazilu govori hrvatski jezik, a jedan je od razloga tome i činjenica što u posljednjih 50-ak godina nije bilo novih useljenika u Brazil. U Brazilu nema puno hrvatskih udruga, a upravo u Sao Paulu djeluju dva najznačajnija hrvatska društva: Croatia Sacra Paulistana (SACRA) i Sociedade Amigos da Dalmacia (Društvo prijatelja Dalmacije – SADA).

Vratio se nakon 44 godine života u Brazilu: Prvo sam posjetio grob svoje matere

Joao Miklos rođen je 1910. godine u malom slavonskom mjestu pokraj Našica. Školovanje je započeo za vrijeme Prvog svjetskog rata, najprije u mađarskoj obrazovnoj ustanovi, a zatim ga je njegova majka premjestila u hrvatsku školu u Đurđenovcu. S odličnim uspjehom završio je građansku školu, nakon koje je kao 15-godišnji dječak s obitelji iselio u Sao […]

Ministri su razmijenili mišljenja o globalnim pitanjima od interesa za obje države, suradnji EU-a i Brazila, kao i o situaciji na Bliskom Istoku, Zapadnom Balkanu, Ukrajini i području Latinske Amerike i Kariba.

Brazil je osma svjetska ekonomija i najveća Latinske Amerike, strateški partner EU, te trenutačno predsjedavajuća skupinom G-20. Jedan je od značajnijih trgovinskih partnera Republike Hrvatske u Južnoj Americi, gdje živi oko 80 tisuća pripadnika hrvatske dijaspore.

Sugovornici su istaknuli kako postoji prostor za snaženje gospodarskog partnerstva i trgovinske razmjene, ali i ulaganja. S obzirom na zajednički interes u jačanju međunarodnog mira i sigurnosti, iskustvo Hrvatske kao članice NATO-a te rastuće potencijale hrvatskog vojno-industrijskog klastera, otvorene su mogućnosti i za snaženje obrambeno-sigurnosne suradnje.

Priča o prvim Hrvatima u Brazilu! Već 1903. osnovali su tamburaško društvo

Za Brazil, najveću južnoameričku državu i jednu od najvećih na svijetu (8,513.844 četvorna kilometra), Hrvati su pokazivali zanimanje još i prije Prvoga svjetskog rata. Javnost u Hrvatskoj i u iseljeništvu do Prvoga svjetskog rata često je bila obavještavana o stanju u Brazilu, uz preporuku da se iseljava u tu zemlju. Tako je dubrovačka “Crvena Hrvatska” […]

Ministri su razmijenili mišljenja o procesu pristupanja dviju zemalja na putu članstva u OECD te istaknuli važnost razmjene iskustava. Naglasili su pritom kako članstvo u OECD-u znači jačanje reputacije, sigurnosti i bolje privlačenje ulaganja, bolji uvid u funkcioniranje najvažnijih gospodarstva svijeta, ali i mogućnost sudjelovanja u najboljim praksama i politikama najutjecajnijih država svijeta.

Tijekom posjeta Brazilu ministar Grlić Radman u São Paolu je uručio 115 rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, naglašavajući važnost povezivanja domovinske i iseljene Hrvatske…

Hrvatska zajednica u Brazilu već je prije stotinu godina imala jezični priručnik: Ova knjiga neka pomogne iseljenika kod prvih neprilika

Hrvatska iseljenička zajednica u Brazilu, kao što se danas zna, nije niti novijeg datuma niti mala u svom broju, no malo je informacija o njezinim aktivnostima, posebno onima koje se tiču hrvatskoga jezika. U tom smislu, pisao sam već u Matičinu iseljeničkom zborniku proteklih godina, no kao što to biva u istraživačkome radu, pri pregledavanju […]

“Zahvala pojedincima, udrugama i klubovima koji kontinuirano njeguju veze s matičnom domovinom, na njihovoj osobitoj posvećenosti i iznimnom doprinosu jezičnoj edukaciji potomaka hrvatske iseljeničke zajednice, dugogodišnjoj uspješnoj izdavačkoj djelatnosti, promicanju hrvatske baštine, jezika, kulture, obrazovanja, znanosti i sporta, jačanju gospodarske suradnje, kao i očuvanju hrvatskog identiteta u Brazilu“, istaknuo je ministar.

Kada ćemo doma? ‘Sve je prošlo, još malo pak će sve proći… Pozdravi mi sve one koji me se tamo sjećaju’

Dođete li u neku zemlju, u koju već više od stotinu godina odlaze vaši sunarodnjaci, onda vam ona postaje bližom i dražom. Tako je i s Argentinom. Već se više od jednog stoljeća u tu južnoameričku zemlju iseljava naš svijet. Međutim, najviše je njih u Argentinu otišlo tridesetih godina 20. stoljeća. Pozivali su jedan drugoga. […]

S odličnim uspjehom završio je građansku školu, nakon koje je kao 15-godišnji dječak s obitelji iselio u Sao Paulo.

“Prvih deset godina po dolasku u Brazil bilo je vrlo teško. Novi jezik, novi običaji tamošnjeg naroda… Ipak, završio sam trgovačku školu na portugalskom i engleskom jeziku. Uspješan sam bio i na četverogodišnjem radio i TV elektroničkom tečaju preko National Schools, Los Angeles”, napisao je Miklos 1976. godine.

Tom prilikom opisao je i svoje dojmove tijekom prvog posjeta rodnom kraju…

“Kada sam 1969. navratio u staru domovinu, prvi put nakon što sam 44 godine proveo u Brazilu, najprije sam želio posjetiti grob svoje matere i grudu gdje sam ugledao prvo svjetlo i udisao prvi zrak. A zatim sam želio vidjeti ujake i tetke koji još ostadoše na životu, kao i mnoge nepoznate sestrične”, naglasio je.

Evo kako su se Hrvati predstavili na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine

Ovih je dana 130. obljetnica Svjetske izložbe Chicago Expo (ili Columbian Expo), održane u spomen na 400. obljetnicu Kolumbova, za Europljane, otkrića Novoga svijeta (1492.). Izložba je poznata pod nekoliko naziva: World’s Fair, Columbian Exposition, World’s Columbian Exposition, Chicago World’s Fair i Chicago Expo. Službeno je otvorena u jesen 1892., ali za građanstvo je trajala […]

Miklos se pohvalio da je 1963. napisao svoju prvu knjigu, autobiografiju “Konobar visokog društva”, budući da je više od 15 godina radio u najelitnijim klubovima i restoranima u Sao Paulu.

“Najviše naših ljudi u Sao Paulu zatekao sam 22. studenoga 1975. u ulici Tobias Barreto, 454, Mooca, na Trećoj fešti piva. Na ovoj veseloj svečanosti, gdje se pije, kupuju prigodni ‘lončići’, pleše i pjeva, okupilo se oko 700 naših. Ponajviše mi se dopadaju Dalmatinci koji su među najaktivnijim iseljenicima u cijelom svijetu”, dodao je naš sugovornik, posebno istaknuvši jedan događaj…

Postao junak hrvatskog iseljeništva nakon što je osuđen na 16 godina zatvora: Doći će vam drugi iza mene!

Poznato je da su doznake od hrvatskog iseljeništva bile i ostale velike, pa i pregoleme. Na primjer, prema podacima Svjetske banke, Hrvati iz svijeta samo su u godini 2016. poslali doma 2,253 milijarde dolara. Doznajemo, također, da je od 1993. do 2015. u Hrvatsku od iseljeništva ušlo više od 65 milijardi dolara. Ovo su približni […]

“To je bilo kada sam upoznao Jagodu Buić, pa sam taj susret također ‘ovjekovječio’ fotografskim aparatom. Svima nama koji živimo daleko od rodne grude neopisivo je drago i ponosni smo kada naši umjetnici dožive velike uspjehe u svijetu. Tako su i brojni naši u Brazilu postigli lijepo ekonomsko stanje, bilo u trgovini, bilo u industriji, mnogi su se dobro snašli i poštovani su u svojoj sredini”, zaključio je u svom pismu.

Hrvatska matica iseljenika

Priča o prvim Hrvatima u Brazilu! Već 1903. osnovali su tamburaško društvo

Za Brazil, najveću južnoameričku državu i jednu od najvećih na svijetu (8,513.844 četvorna kilometra), Hrvati su pokazivali zanimanje još i prije Prvoga svjetskog rata. Javnost u Hrvatskoj i u iseljeništvu do Prvoga svjetskog rata često je bila obavještavana o stanju u Brazilu, uz preporuku da se iseljava u tu zemlju. Tako je dubrovačka “Crvena Hrvatska” […]

U tom smislu, pisao sam već u Matičinu iseljeničkom zborniku proteklih godina, no kao što to biva u istraživačkome radu, pri pregledavanju donacije Marije Nilce Bačić Lopes naišao sam na zanimljivo otkriće koje donosi novu sliku o hrvatskome jeziku i njegovu položaju u ovoj latinoameričkoj zemlji.

Riječ je o maloj istrošenoj knjižici koja se skoro pa zagubila u mnoštvu knjiga novijeg datuma čiji je naslov svakako zanimljiv i provokativan: „HRVATSKO (jugoslavensko)-PORTUGALSKO (brazilski) priručnik sa riječnikom“ koji je objelodanjen u ožujku 1929. godine u nakladi „Iseljenik“ u São Paulo. Sam naslov već iziskuje da se dobro razmisli na što se točno ovaj priručnik odnosi budući da imamo četiri filološka naziva u dva para: hrvatsko-jugoslavensko i portugalsko-brazilski, koje možemo označiti kao dva jezika i dvije države.

HRVATSKI JEZIK S BRAZILSKIM ISKUSTVOM

Svakako, moguće su i drukčije interpretacije budući da se u Brazilu i danas može čuti izraz „língua iugoslava” (jugoslavenski jezik) i „língua brasileira“ (brazilski jezik) od pokojeg člana zajednice, nazivi koji nisu uobičajeni u službenome nazivlju.

Ova problematika može se bolje razumjeti uzevši u obzir datum izdavanja i samog nakladnika u sklopu kojeg je djelovao Jugoslaven u Braziliji, najdugovječnije novine u Brazilu koje je osnovao Milan Wollner, naš poznati izdavač koji je i sam u svome „Iseljeničkom almanahu“ 1933. godine govorio o „Gramatici i vježbenici hrvatsko-portugalskog jezika“, za koju još uvijek ne znamo je li uopće objavljena. Ovdje je potrebno pridodati činjenicu da je sama neodređenost i otklon što se samog jezika tiče prisutna u tekstu ove knjižice od 37 stranica, počevši od naslova (riječnik), no i riječi variraju između ijekavice i ekavice, hrvatskoga te srpskoga standarda.

No, čemu je služio, zapravo, priručnik? Kao što stoji u predgovoru: „Ova knjiga, neka pomogne iseljenika kod prvih neprilika, koje svakog postizavaju stigavši u tudji svet, nepoznavajući jezik dotične zemlje“, dakle još dvadesetih godina 20. stoljeća hrvatska zajednica se mobilizirala kako bi proizvela priručnik, a koji se sastoji od izraza koji bi se mogli koristiti u pojedinim situacijama: luka, carina, stanica, mjenjačnica, gostiona, večera, u gradu, u hotelu, posao, u trgovini, u brijačnici, kod liječnika itd.

S. Beatrica Krstačić o životu u Brazilu: Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može ni vratiti kući

Redovnica Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa s. Beatrica Krstačić susrela se u ponedjeljak sa sestrama zajednicâ provincijske kuće u Đakovu i prenijela im iskustvo svojega života i rada u Brazilu, piše IKA. Misionarka je pojasnila prisutnim sestrama da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike vrlo važno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni […]

Sam slijed tema napravljen je tako da slijedi „prirodni“ put prilagodbe koji je iseljenik morao proći i u čemu mu je priručnik trebao pomoći. Tako na samome početku nudi pravila čitanja gdje uspoređuje fonetiku hrvatskoga i portugalskoga jezika, a i većina teksta podijeljena je na tri stupca: hrvatski, portugalski (pisani), brazilski-portugalski (govoreni), kako bi iseljenik razumio te zatim mogao i proizvesti željene zvukove.

PRIRUČNIK HRVATSKOGA 2023.

Na samome kraju možemo naći također informacije o državnim praznicima, službenim mjerilima i novcu, uobičajene natpise i informacije o samome Brazilu, što bi ovome potencijalnom radniku muškog roda trebalo pomoći u svakodnevnom životu.

Uistinu je zadivljujuće vidjeti kako je hrvatska zajednica već u svojim samim početcima, prije skoro stotinu godina, pokazala volju da priredi jedan jezični priručnik za koji nisam znao dok sam pripremao priručnik za učenje hrvatskoga jezika za govornike brazilskoga portugalskog koji će službeno biti dostupan 2023. godine, a u kojem na sličan način, iako u obratnom smjeru, nudim smjer i načine na koje sada već potomci Hrvata i njihovi prijatelji mogu bolje upoznati svoju domovinu.

Više sam o tome pisao u Iseljeničkom zborniku izdanom 2022. godine, no zanimljivo je da su ove dvije publikacije povezane percepcijom da je potrebno osobama koje uče jezik ponuditi specifično štivo, tj. prilagođene materijale koji uzimaju u obzir okolinu u kojoj se izvorno nalazi možebitni korisnik/čitatelj kojeg treba uvesti ne samo jezično, nego i kulturološki u novo društvo.

Brojne aktivnosti Hrvata u Brazilu! Camila otkrila kako je pronašla Hrvatsku u sebi, Lilian je unuka Slavonaca koji su radili na plantažama kave…

Unatoč nemogućnosti da se održe tradicionalni događaji Hrvatske zajednice u Brazilu zbog planetarne koronakrize, ali i oni novi, Hrvati u ovoj najvećoj latinoameričkoj zemlji iskoristili su blagodati tehnologije i brzo se prilagodili novim uvjetima. I iz nužnosti da se ostane u kontaktu ostvarili su se mnogi projekti i nastale nove ideje koje još više učvršćuju […]

Završno se može reći da ovaj mali priručnik pomiče granice onog što znamo o jezično-nastavnim aktivnostima zajednice, ali i dokazuje da su i Hrvati u Brazilu svjesno djelovali kako bi se iseljenik mogao što bezbolnije prilagoditi novoj situaciji, što je potrebno dodatno proučiti kako bismo mogli danas svjesnije i jasnije djelovati na očuvanju hrvatskoga nacionalnog tijela u ovoj najvećoj latinoameričkoj državi.

Milan Puh, Hrvatska matica iseljenika

Pročitajte kako je The Sunday Star iz Washingtona pisao 1939. o uhićenjima zagrebačkih studenata

The Sunday Star, Washington, D.C., 2. srpnja 1939.Autori Tom i Harle Dammann ZAGREB, Jugoslavija – Diploma zagrebačkog sveučilišta (Zagreb je glavni grad Pokrajine Hrvatske) simbol je ne samo mnogih sati provedenih studirajući, već u većini slučajeva i barem nekoliko dana provedenih u zatvoru. Jer sveučilište je žarište i središte opozicije srbijanskoj vlasti u državnoj prijestolnici […]

Javnost u Hrvatskoj i u iseljeništvu do Prvoga svjetskog rata često je bila obavještavana o stanju u Brazilu, uz preporuku da se iseljava u tu zemlju. Tako je dubrovačka “Crvena Hrvatska” još 20. ožujka 1897. pisala: “Nemamo za sada točnih podataka o tome kada su prvi Hrvati počeli dolaziti u Brazil. Prema nekima, bilo je to još sredinom 19. stoljeća. No bilo ih je, zacijelo, malo”.

Spominje se prvi uspješni Hrvat, Tito Sudač, ljekarnik u São Paulu. Međutim, treba naglasiti i da su jača imigracijska kretanja usmjerena prema južnoameričkom kontinentu započela kasno, tek u 19. stoljeću, nakon što je većina zemalja stekla nezavisnost.

Brazil, Argentina i Čile među zemljama su koje su najviše privlačile imigrante. Uvjeti za useljavanje u te zemlje bili su vrlo povoljni. Vlasti tih zemalja nudile su useljenicima različite povlastice, brinući o njima od trenutka iskrcavanja do dolaska na radno mjesto. Brazil, kao i Argentina, nakon stjecanja nezavisnosti u 19. stoljeću poticao je imigraciju bijelog stanovništva, a federalna vlada u većini slučajeva plaćala je prijevoz imigranata od Europe do Brazila.

U imigracijska kretanja prema Južnoj Americi uključili su se, kao što smo spomenuli, i hrvatski emigranti koji su u većem broju dolazili u 19. stoljeću. Budući da je većina zemalja tražila poljoprivrednu radnu snagu, naši iseljenici, pretežno poljoprivredni radnici, za vrijeme zime, kada nisu mogli raditi, odlazili su u Brazil.

Prvi svjetski rat te svjetska ekonomska kriza uvjetovali su pretvaranje jednog dijela naše privremene emigracije u stalnu. U razdoblju između dvaju ratova ojačala je emigracija iz naših krajeva te se tada najviše imigranata uselilo u Brazil. Suvremena imigracijska politika većine zemalja Južne Amerike ne ograničava useljavanje, ali zbog nedovoljne razvijenosti poljoprivrede, ponajprije industrije, te neriješenih socijalnih i drugih problema zemlje Južne Amerike ne mogu privući jaču imigracijsku struju.

S povećanjem broja iseljenika počinje jačati zanimanje za društveni život. Budući da nisu imali svoje društvo, naši su se ljudi najprije učlanjivali u austrougarsko društvo. Godine 1903. osnovali su tamburaško društvo “Viribus Unitis”, a 1907. utemeljili su društvo “Jugoslavenski sokol” i unajmili najljepše prostorije u São Paulu.

“Sokol” je imao biciklistički i glazbeni odjel. Godine 1908. njegovim tamburaškim zborom upravljao je Čeh Emilij Pavlovsky, učenik Praškoga konzervatorija, “koji ga je umjetnički upravo usavršio”.

U prokopavanju Sueskog kanala sudjelovalo je čak četiri tisuće Hrvata. Prolaz je blagoslovio hrvatski biskup koji je preminuo na putu do kuće, a njegovo tijelo bačeno je u more

U današnjem međunarodnom životu Sueski kanal je jedna izložena i osjetljiva točka pa katkada izgleda da o njemu ovisi rat i mir u svijetu. Ali 1869., kada je on prokopan, smatran je pravim čudovištem svoga vremena. Zanimljivo je i da su Hrvati odigrali zapaženu ulogu pri njegovu prokopavanju. Međunarodna javnost početkom 19. stoljeća živo se […]

Prvi hrvatski dušobrižnik u Brazilu bio je vlč. Damjan Rodin koji je u tu zemlju došao 1948. godine. No on je među Hrvatima djelovao samo otprilike godinu dana, a zatim je prešao u Rio de Janeiro, gdje je razvio veliku aktivnost osnivajući župe, škole, bolnicu i svakovrsnu socijalnu skrb za siromahe. Bio je veoma cijenjen pa su ga gradske vlasti Rija imenovale počasnim građaninom i odredile da jedno predgrađe Rija dobije ime “Bario Croacia”. Nakon njega u São Paulo došao je otac Josip Mravak, isusovac koji je razvio veliku aktivnost osnovavši društvo “Croatia Sacra Paulistana” i izgradivši veliko središte, Hrvatski dom kardinala Stepinca, u kojemu se i danas okupljaju Hrvati u São Paulu.

Kada je dr. Mravak imenovan profesorom na sveučilištu u Rio de Janeiru, njegov rad nastavio je vlč. Josip Sukner, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Nakon njega hrvatsku pastvu preuzeli su splitski franjevci otac Ivo Hrstić i otac Pavao Boljat, bez vlastita pastoralnog središta, a misu za Hrvate držali su u crkvi “Nossa Senhora do Carmo”. Dekretom metropolitanske kurije od 1. travnja 1976., fra Ivo Hrstić imenovan je upraviteljem hrvatske personalne župe “Paroquia Pessoal de Croatas”, a u radu mu je pomagao fra Pavao Boljat.

Danas u Brazilu žive djeca hrvatskoga istraživača Stjepana Steve Seljana, ugledni građani. Najveći uspjeh dosegnula je Zora Seljan. Nakon što se udala za uglednoga brazilskog književnika i diplomata Antonija Olinta, počeli su djelovati u paru kao urednici i izdavači novina u New Yorku, Londonu i Rio de Janeiru. Više puta posjetili su Hrvatsku, Zagreb i Karlovac, a u jeku Domovinskoga rata svojim su člancima u svjetskim novinama i osobnim poznanstvima s vodećim državnicima pridonijeli tome da su Brazil i druge južnoameričke zemlje među prvima priznale neovisnu Republiku Hrvatsku.

Zanimljiva vijest o tome kako su se Hrvati 1908. okupljali u Americi: Ta šta je lijepše, ili stajati u salunu i trošiti teško zasluženi novac ili poći u klub?

Naš suradnik Ante Čuvalo pronašao je zanimljivu vijest u hrvatskim novinama „Jadran“ (San Francisco) koju je kasnije prenijela “Hrvatska zastava” (Chicago) u broju od 28. svibnja 1908. Članak govori o osnutku hrvatskog kluba u San Franciscu s početka 20. stoljeća i razlozima zašto postati njegovim članom. Evo što je zapisano o tadašnjem velikom ponosu Hrvata… […]

Još dvojica Hrvata poznata su u Brazilu: ing. Zvonimir Matijević i profesor Mario Vrandečić, koji je postao jedan od najcjenjenijih brazilskih kardiokirurga i kreatora biološkog zaliska koji se danas rabi pri složenim operacijama srca diljem svijeta. I obitelj Šime Deura uspješna je u São Paulu.

Ivan Čizmić, Hrvatska matica iseljenika

Misionar koji je preko kumstava povezao Tordince i Ugandu

Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i misionar u Ugandi vlč. Gabrijel Jukić u nedjelju je posjetio Župu Presvetog Trojstva u Tordincima. Vlč. Jukić predslavio je nedjeljne mise u župnoj crkvi i filijali sv. Antuna Padovanskog u Antinu uz domaćeg župnika vlč. Josipa Erjavca. U prigodnim propovijedima spomenuo je iskustva svog života i djelovanja u Africi. Naglasio je […]

Prisutnima je predstavila djelovanje Milosrdnih sestara Svetog Križa u misijama u Brazilu. Donjomiholjčani već više godina pomažu školovanje siromašne djece u toj zemlji kroz prodaju svojih rukotvorina ili izravnim donacijama nekih obitelji pa je ovaj susret bio prigoda za doznati nešto više o životu na tim prostorima.

S. Beatrica dokumentirala je rad brazilske misionarske zajednice koja trenutačno broji 28 sestara…

“Činimo što i koliko možemo jer nas je sve manje. Preko vaše molitve i pomoći mi možemo učiniti da se podigne konkretan čovjek. U Brazilu djelujemo 60 godina. Prisutni smo i u Amazoniji od koje bismo mogli štošta naučiti, npr. o solidarnost među domorodačkim Indijancima koji sve dijele, nikoga ne ostavljaju nezbrinutog u selu“, rekla je na početku izlaganja.

Pojasnila je da je Brazil zemlja velikih socijalnih razlika s puno siromašnih koji traže posao, a zbog takve situacije puno se ljudi bori s depresijom. Stoga su organizirani tečajevi skupne terapije koji su polučili dobar uspjeh, a pomažu i župniku u pastoralu.

Misionarska zajednica radi sa starijim osobama – okuplja ih na molitvu i ručni rad te se ne osjećaju odbačenima. Tu je i župna kateheza, posjećuju se siromašne obitelji i donosi im se materijalna pomoć, organiziraju se dopunske pouke školskoj djeci, radi se s djecom u dječjim vrtićima koja su iz siromašnih obitelji te ih se nastoji naučiti čitati i pisati kako bi im kasnije bilo lakše u školi.

Misionarka u Beninu: Ovdje sam već 33 godine, a jedna stvar posebno me žalosti

S. Doroteja Dunđer, članica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice sa sjedištem U Osijeku, koja je u misijama u Beninu već 33 godine, posjetila je Misijsku središnjicu u Sarajevu, piše nedjelja.ba. Ondje se susrela s nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela BiH mons. Lukom Tunjićem i misijskom djelatnicom s. Davorkom Šarić. S njima je razgovarala o izazovima […]

Sestre su prisutne i u pastoralu zatvorenika, organiziraju obroke za ljude koji su izgubili vlastiti dom, koji povremeno rade, ali im to nije dovoljno da bi se mogli prehraniti te žive na ulici.

S. Beatrice istaknula kako život u Brazilu nije povoljan pa hranu prikupljaju volonteri katoličkih misija kojima bogatiji građani rado daju donacije namirnica jer su katoličke misije na dobrom glasu, stoga im vjeruju.

U zajednici Milosrdnih sestara Sv. Križa u Brazilu postoje i pridruženi članovi zajednice. Oni prolaze vrijeme priprave i daju obećanje na dvije godine; ostaju u svojim zvanjima te materijalno i duhovno pomažu potrebitima.

„Da nema laika, Crkva bi u Latinskoj Americi bila duhovno vrlo siromašna jer je najviše drže laici. Važno je biti prisutan u velikodušnosti i dobronamjernosti, a ne se pitati dajem li puno ili malo. Hvala Miholjčanima na velikodušnom radu, uvijek ste u molitvi s nama“, zaključila je s. Beatrica.

Hrvatske misionarke s Haitija: Velika politička nestabilnost, prosvjedi, otmice, potres…

Na Haitiju misionarski djeluju sestre Služavke Malog Isusa s. Liberija Filipović i s. Ana Uložnik čiji osvrt na stanje u toj zemlji objavljen na portalu Nedjelja prenosimo u cijelosti… Još i danas živo se sjećamo potresa koji je 14. kolovoza u 8.30 (14.30 po europskom vremenu) pogodio Haiti. Bile smo kod kuće i spremale se […]

Susretu je prisustvovao i preč. Josip Antolović, donjomiholjački dekan i župnik, te mons. Vlado Škrinjarić, župnik u Podravskoj Moslavini koji je i jedan od donatora, javlja Ðakovačko-osječka nadbiskupija.

Iz Etiopije se javio hrvatski misionar: Ovdje bjesni rat. Rezerve su presušile i pomoć izvana prestala je dolaziti

Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj prenijela su poziv misionara u Etiopiji don Josipa Solde na uključivanje u akciju pomoći u školovanja svećenika, piše IKA. Josip je priznao da je dobar dio života proveo u lutanju, i na tom putu često bi zatajio, izdao, uvrijedio Gospodina, ali i svoje bližnje. Međutim, kaže da umjesto da […]

Misionarka je pojasnila prisutnim sestrama da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike vrlo važno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni preko toga susreta i brige opipljivo doživljavaju Božju prisutnost. U toj misiji sestre rade s raznim skupinama te s njima imaju molitvene i edukativne susrete, gimnastiku i druge aktivnosti, a također imaju i skupine koje i nakon nekoliko godina pohađanja škole još uvijek ne znaju niti čitati niti pisati, pa ih uče na način koji je njima najbliži − u njihovoj svakodnevici.

Život misionara težak je jer su uvjeti vrlo zahtjevni. Na fotografijama koje je s. Beatrica pokazala, sestre su mogle vidjeti kuće izgrađene iznad vode.

„Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može niti vratiti kući, nego treba prihvatiti uvjete kakvi nas snađu“, pojasnila je s. Beatrica.

Sestre imaju i skupinu pridruženih članova čija priprema traje dvije godine. Oni su aktivni u svojoj okolini, pomažu potrebnima te organiziraju prikupljanje potrebnih namirnica ili stvari koje nedostaju siromašnima.

Misionarke s Haitija: Bande polako preuzimaju vladavinu i siju strah

Zbog lošeg stanja na Haitiju, gdje su otmice sada već svakodnevne, pismom su se javile misionarke s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović, sestre Služavke Malog Isusa… “Drage naše sestre, rodbino i prijatelji! Vidimo da se vijesti s Haitija brzo šire. Kako se u našem narodu kaže “dobar glas daleko se čuje, a onaj manje […]

Temperament ljudi zahtijeva da im se pristupi na živahan način i da se sam rad prilagodi tome. Tako se s. Beatrica, s Božjom pomoću koju stalno doživljava, snalazi u raznim uvjetima te je došla na ideju da im na slikovit način približi evanđelje i vjeru. Tamo ima raznih religija, ali sestre gledaju okupiti djecu i mlade te ih poučiti o bitnim tajnama vjere, a oni su uvijek spremni doći na slavlja i procesije, uključiti se u sve što je dinamično i u pokretu.

Na pitanje koliko sestara ima u Brazilu i imaju li podmlatka, s. Beatrica je odgovorila da je ondje 30 sestara, a od toga polovica domaćih. Jedna sestra povezana je „online“ s nekoliko djevojaka koje zanima redovništvo. U vremenu pandemije ljudi su imali problema s depresijom pa su sestre pomagale dijeleći im neke konkretne znakove, dajući im tako do znanja da nisu sami i da se Bog i dobri ljudi brinu za njih. Dijelile su pobožne predmete i slike koje su im, kako kažu, mnogo značile i donijele puno radosti u toj situaciji.

Misionarka u Beninu: Ovdje sam već 33 godine, a jedna stvar posebno me žalosti

S. Doroteja Dunđer, članica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice sa sjedištem U Osijeku, koja je u misijama u Beninu već 33 godine, posjetila je Misijsku središnjicu u Sarajevu, piše nedjelja.ba. Ondje se susrela s nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela BiH mons. Lukom Tunjićem i misijskom djelatnicom s. Davorkom Šarić. S njima je razgovarala o izazovima […]

Svoj susret s. Beatrica završila je svjedočanstvom koliko opipljivo doživljava molitve sestara i povezanost sa sestrama iz Hrvatske. Rekla je da se živo sjeća svojih početaka u novicijatu i osjeća snagu Duha Svetoga, prisjećajući se kako su ga zazvale dok su u procesiji išle prema prostorijama novicijata. Susret je zaključen zahvalom domaćih sestara te poticajem na nastavak molitve za s. Beatricu i sve misionare i misionarke u dalekim zemljama, javlja IKA.

Misionarke s Haitija: Bande polako preuzimaju vladavinu i siju strah

Zbog lošeg stanja na Haitiju, gdje su otmice sada već svakodnevne, pismom su se javile misionarke s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović, sestre Služavke Malog Isusa… “Drage naše sestre, rodbino i prijatelji! Vidimo da se vijesti s Haitija brzo šire. Kako se u našem narodu kaže “dobar glas daleko se čuje, a onaj manje […]

I iz nužnosti da se ostane u kontaktu ostvarili su se mnogi projekti i nastale nove ideje koje još više učvršćuju međusobnu povezanost iseljenika i njihovih potomaka. Krajem studenoga završen je webinar „Hrvatska: kolijevka istaknutih inovatora i umova budućnosti“ koji je organizirala novonastala Skupina za poslovanje i istraživanja Brazil – Hrvatska (BRA CRO), čiji je cilj okupiti članove hrvatske zajednice koji žele djelovati na promoviranju poslovne i kulturne razmjene između ovih dviju zemalja.

Sam događaj održan je u virtualnome obliku u formi pet susreta, počevši krajem listopada te završivši s panel raspravom na kojoj je sudjelovao veleposlanik Republike Hrvatske u Brazilu, Ranko Vilović. Time su ovaj webinar i Skupina dobili važnu potporu i našeg Veleposlanstva u Braziliji uz, dakako, sudjelovanje Visoke škole za marketing i promidžbu (ESPM) čiji su profesori i studenti pomogli u organizaciji i održavanju svih pet panela u kojima su se predstavile sljedeće teme: Povijest Hrvatske i hrvatski izumi koji su utjecali na svijet, Inovacije u industriji i tehnologiji s primjerom tvrtke InfoBip, Prirodni resursi, kulturna baština i potencijal raznolikosti turizma, Croatian Business Entertainment – izvrsnost u animaciji te Ekonomski pregled, trgovinski odnosi i investicije.

Ovaj događaj, koji je u cijelosti bio virtualan, uspio je privući veći broj zainteresirane publike koja je mogla upoznati poslovne i kulturne značajke Hrvatske, preduvjet za intenzivniju trgovinsku razmjenu, jedan od glavnih ciljeva Skupine koju podržavaju i Croatia Sacra Paulistana te Društvo prijatelja Dalmacije, kao dvije stožerne hrvatske ustanove. Zaključak je da će događaj dobiti i drugo izdanje kako bi se privukao veći broj ljudi u zajednicu, ali i kako bi se u budućnosti ulagalo ili poslovalo s domovinom.

REZULTATI KNJIŽEVNOG NATJEČAJA

Nadalje, krajem studenoga izašli su i rezultati prvog Natječaja za najbolju kratku priču i najbolji znanstveni članak koji je realiziralo Društvo prijatelja Dalmacija (SADA) u želji da potakne književno i znanstveno stvaralaštvo svojih članova, ali i svih zainteresiranih Hrvata, potomka i njihovih brazilskih prijatelja.

Skoro pa neočekivano, došle su 34 prijave s 28 kratkih priča i šest znanstvenih članaka koji su otkrili veliku želju autora za pisanjem, razmišljanjem, istraživanjem i povezivanjem s Hrvatskom uz pisanu riječ te postavile ocjenjivačkome žiriju težak zadatak određivanja pobjednika (Priče – Camila Folk de Oliveira, Maria Luiza Smiljanić i Tamara Paravić Sarhan Bucalem i Članci – Lilian de Angelo Laky, Dionei Mathias i Priscila de Azevedo de Souza Mesquita).

U kategoriji kratke priče pobijedila je Camila Folk de Oliveira s pričom „Kako sam pronašla Hrvatsku u sebi“ u kojoj nam je pokazala težak put otkrivanja poveznica s domovinom svog djeda, podunavskog Nijemca, koji stiže u Brazil krajem 1940-ih kao izbjeglica i koji prenosi ratna sjećanja i strah na svoje potomke, što je ostavilo duboki strah na njegovu unuku koja je dugo tragala za odgovorima koje nam je na iznimno pjesnički način prepričala u svojoj priči.

U kategoriji znanstvenog članka pobjeđuje Lilian Laky, također unuka Slavonaca koji stižu u Brazil tijekom 1920-tih kako bi radili na plantažama kave, a ono što su usadili u ovu mladu doktoricu povijesti i arheologije jest ljubav prema zemlji i svemu onome što nam ona donosi.

Čestitamo od srca i svaka čast! Vijest iz Paragvaja gdje se govori hrvatski jezik

Paragvajska udruga Hrvata osnovana 2015. godine, jedina je organizacija u Paragvaju koja organizira nastavu hrvatskog jezika i kulture. Tako je u nedavno završenoj online nastavi sudjelovala naša dijaspora iz Ekvadora, Perua, Urugvaja, Argentine, Brazila, Bolivije, Meksika, SAD-a (Miamija), Španjolske, Portugala, Belgije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (Dubai). Škola je započela u veljači ove godine, no prekinuta […]

U svom radu „Arheologija grčkih gradova središnje Dalmacije u vrijeme antike: pogled jedne arheologinje iz dijaspore“ na iznimno pristupačan i zanimljiv način predstavila je prva saznanja svojega poslijedoktorskog istraživanja koje još čeka odlazak na teren u Hrvatskoj u 2021. godini. Više o ovim i ostalim nagrađenim radovima hrvatska publika moći će doznati u prvoj polovici iduće godine kada će izaći dvojezična e-knjiga u kojoj će se naći dio prijavljenih radova koji su pokazali kvalitetu i potencijal svojih autora.

Još jedan kulturni događaj koji se morao održati elektroničkim i online oblicima komunikacije su „Dani baštine“ Ureda za kulturu grada Sao Paula, 5. i 6. prosinca, u kojem više stotina predstavljanja, radionica, šetnji, okruglih stolova i sličnih aktivnosti pokazuje raznolikost i bogatstvo baštine stvorene u ovoj metropoli čiji su dio i Hrvati.

Tako je ove godine Paula Pexider-Srića, voditeljica Kluba „Od veza do veza“, održala radionicu „Hrvatski vez“ u kojoj je predstavila glavne značajke hrvatskoga veza i na didaktički način pokazala kako se može izraditi jedan jednostavan vez s područja Posavine. Ovo je prva radionica ovakve vrste za koju je bilo potrebno puno sati pripreme i snimanja kako bi se višesatno vezivanje moglo sažeti i prikazati u dvosatnoj radionici koja će snimljena biti dostupna na stranici Ureda za kulturu.

Uz to, Katia Gavranich Camargo i Tomislav Correia-Deur, predsjednici Društva prijatelja Dalmacije i Croatije Sacre Paulistane, predstavili su povijest izgradnje i uključenosti u okolinu hrvatskih domova koji su utkani u samo tkivo grada koji još ne poznaje dovoljno svoje hrvatske sugrađane i njihovu baštinu. Baštiniti u ovom smislu znači i biti prisutan u aktivnostima i događajima koji su dio gradskog kalendara, čime hrvatska zajednica dobiva na važnosti i prepoznatljivosti. Tome pomaže i virtualna šetnja Renata de Lucce koji je ispričao priču svoje prabake Ane Fušek, jedne od prvih hrvatskih iseljenica koja je živjela na poznatoj aveniji Paulista, koja je danas žila kucavica grada, a koja je morala proći dug i trnovit put iz Markovca u Slavoniji do Brazila i kolonijalnog nukleusa Pariquera-Açu do poznate avenije.

Svaka individualna priča pomaže nam da razumijemo kako su se morali naši ljudi prilagođavati najčešće nepovoljnoj situaciji u kojoj su se nalazili, a čiji se trag često gubio u mnoštvu etnički i nacionalni priznatijih useljenika. Ali ne možemo zaboraviti i na obiteljske priče naših Korčulana koji su u velikom broju pristigli u Brazil tijekom prvih triju desetljeća dvadesetog stoljeća, a čiji potomci ne znaju mnogo o životu svojih predaka u domovini pa tako predstavljanje knjige „Hrvatske obitelji iz Blata“ urednika Marije Nilce Bačić i Milana Puha, kao i prilagođeni prijevod u zajednici poznate knjige „Župa Blato“ Ive Protića, postaje važna spona naših ljudi s domovinom.

U ovoj prilagođenoj publikaciji prikazana je povijest naseljavanja Korčule i samog Blata te dolazak i smještanje obitelji čiji nemali broj prezimena i danas nose mnogi stanovnici Brazila.

POPIS ISELJENIKA

I za kraj, kao završetak ove plodne godine treba spomenuti početak prvog popisa Hrvata u Brazilu koji je pripremio brazilski ogranak Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji, kao slične inicijative u Južnoj Americi, želi bolje razumjeti broj i profil Hrvata i njihovih potomaka u ove dvije zemlje što bi, pak, pomoglo u osmišljavanju budućih projekata i ideja.

Radovi Drage Štambuka, Lane Derkač i Ružice Cindori objavljeni u čileanskom mediju

U prvom ovogodišnjem broju međunarodnog digitalnog časopisa “Altazor” koji već tri godine u Čileu izdaje Zaklada Vicente Huidobro, objavljeni su radovi troje hrvatskih autora – pjesnika Drage Štambuka te pjesnikinja Lane Derkač i Ružice Cindori. Prijevod potpisuje hispanistica i dopisna članica Hispanoameričke književne akademije Željka Lovrenčić, a pjesme je odabrao panamski književnik Javier Alvarado, jedan […]

Možemo reći da Hrvati u Brazilu ove godine ipak imaju puno razloga za slavlje dok se jedu lumblije, pušurate, orehnjače, kolači i razne ostale slastice u intenzivnom (polu)tropskom ljetu (a dostavljale su se i kućama onih članova željnih okusa domovine, i to u sklopu Useljeničkog festivala – Festa do Imigrante 2020.), budući da ni pandemija svjetskih razmjera nije uspjela zatomiti želju i volju svih onih kojima je Hrvatska u srcu.

Milan Puh, Hrvatska matica iseljenika