Hrvati iz Chicaga dodijelili zanimljivu počasnu nagradu

Tradicionalna Hercegovačka noć u organizaciji Hercegovačkog društva Chicago održana je u subotu u dvorani Hrvatske župe sv. Jeronima. Kao i prijašnjih godina, ovo okupljanje hrvatskih iseljenika iz Hercegovine i njihovih prijatelja bilo je humanitarnog karaktera. Na početku programa u Chicagu sve je pozdravio župnik fra Antonio Musa. Nakon izvođenja američke i hrvatske himne, članovi KUD-a […]

Misno slavlje predvodio je voditelj misije fra Marko Puljić-Vlahić koji je pozvao vjernike na molitvu za sve pobijene i nestale hrvatske svećenike, redovnike, redovnice i vjerni hrvatski puk da ih Gospodin primi u svoju vječnu slavu. Napomenuo je da je u tijeku rad na proglašenju blaženim slugu Božjih pedesetorice franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije.

U nedjelju 15. veljače proslavljeno je Stepinčevo, blagdan zaštitnika ove hrvatske katoličke misije. Svečano misno slavlje predvodio je fra Ante Begić, župni vikar župe sv. Jeronima u Chicagu.

Fra Ante se u svojoj propovijedi dotaknuo snažne simbolike srca, usporedivši srce kardinala Stepinca koje su komunisti spalili, sa srcem svakoga vjernika, istaknuvši kako nam njegovo predanje, hrabrost i vjernost trebaju biti trajno nadahnuće i primjer.

Stepinčevo u Chicagu: Ljubavi i žrtve svjesni i novi naraštaji

U Hrvatskoj župi svetog Jeronima u Chicagu svečano je proslavljen blagdan Stepinčeva. Svetu misu predslavio je župni vikar fra Ante Begić, a koncelebrirao je župnik fra Antonio Musa. Svetopisamska čitanja i molitve vjernika čitali su učenici Hrvatske škole kardinal Stepinac koja od 1973. djeluje u ovoj župi i ponosno nosi Stepinčevo ime. Nakon svete mise […]

S fra Antom je suslavio voditelj misije fra Marko i dvojica đakona: John Ivan Mikan i fra Jakov Jure Nikolić te bogoslov Marko Čuljak, uz lijepi broj ministranata.

Euharistijsko slavlje dodatno su obogatila djeca iz Hrvatske škole te članovi Hrvatske tamburaške folklorne skupine “Loza”, odjeveni u tradicionalne narodne nošnje. Nakon mise druženje je nastavljeno svečanim ručkom u Hrvatskom kulturnom centru. Djeca su tom prigodom izvela zanimljiv program: recitirala su pjesme posvećene bl. Alojziju Stepincu te otpjevala jednu skladbu njemu u čast.

Zajednica se za ovu proslavu pripravljala trodnevnicom. Prvu večer predvodio je fra Gabriel Schibola, župnik Hrvatske župe Presvetog Srca Isusova u Chicagu. Drugog dana misno slavlje predvodio je fra Antonio Musa, župnik Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu, dok je uočnicu predvodio fra Marko Puljić-Vlahić.

Više od 400 Hrvata iz Chicaga na NBA utakmici

U organizaciji Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu je održana Hrvatska večer na NBA utakmici između Chicago Bullsa i LA Clippersa. Naime, različite etničke skupine organiziraju ovakve i slične večeri u kojima promoviraju svoje nasljeđe u ovom velikom američkom gradu. Prije utakmice, koja je okupila više od 400 Hrvata iz Chicaga, svi sudionici imali su […]

Zanimljiv je podatak da je Hrvatska katolička misija bl. Alojzija Stepinca jedina posvećena ovom nebeskom zaštitniku na američkom kontinentu. Stoga je njezino posebno poslanje promicati lik i djelo bl. Alojzija Stepinca te produbljivati svijest o njegovoj važnoj ulozi u prošlosti, ali i za budućnost Crkve, iščekujući s vjerom i nadom skoru kanonizaciju.

Više od 400 Hrvata iz Chicaga na NBA utakmici

U organizaciji Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu je održana Hrvatska večer na NBA utakmici između Chicago Bullsa i LA Clippersa. Naime, različite etničke skupine organiziraju ovakve i slične večeri u kojima promoviraju svoje nasljeđe u ovom velikom američkom gradu. Prije utakmice, koja je okupila više od 400 Hrvata iz Chicaga, svi sudionici imali su […]

Na čelu svečane procesije u kojoj je u crkvu ušlo gotovo stotinu djece i mladih, učenika ove škole, vijorio se barjak sa Stepinčevim likom i imenom kao znak vjere, identiteta i odanosti. Prije početka svete mise troje učenika predvodilo je molitvu Gospi za Domovinu.

Svetu misu predvodio je fra Alojzije Slavko Anđelić, župni vikar s Kočerina koji je u ovoj hrvatskoj župi u Chicagu zaređen za đakona i gdje je služio za vrijeme svojih teoloških studija. Suslavili su fra Antonio Musa i fra Ante Begić iz župe sv. Jeronima, a kod oltara su posluživali fra Marko Galić i fra Luka Bešlić. Skladnim pjevanjem pod vodstvom Maje Galić liturgiju je obogatio župni zbor Hrvatske župe sv. Jeronima, a djeca iz hrvatske škole su čitali molitve vjernika i prinosili darove na oltar.

FOTOGALERIJA: Pogledajte kako su Dubrovčani u Chicagu proslavili festu sv. Vlaha

Tradicionalna festa svetog Vlaha održana je u subotu u Hrvatskoj župi svetog Jeronima u Chicagu, u organizaciji Kluba Dubrovnik. Sveta misa u čast ovoga sveca slavljena je u 18 sati, a zatim je priređena i bogata večera koja je okupila oko 200 uzvanika i gostiju. U nastavku donosimo nekoliko fotografija…

Propovjednik se u svojoj nadahnutoj propovijedi osvrnuo na srce blaženog kardinala, srce koje je gorjelo za Boga i za Crkvu te je pozvao okupljene vjernike da Stepinca slijede u svojem svakodnevnom životu. Na poseban način je istaknuo teme koje su Stepincu bile na srcu, a koje i danas opterećuju srca našeg naroda.

Na kraju svete mise mladi iz hrvatske škole otpjevali su pjesmu “Pastiru dobri Alojzije” u čast blaženom Stepincu, a zatim je uslijedila i molitva za njegovo uzdizanje na čast oltara.

Hrvati u Chicagu organizirali najstariju gradsku procesiju koju je predvodila obitelj Luke Mišetića

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu, svečano je proslavljena još jedno hrvatsko slavlje Velike Gospe. Naime, ovu 119. svečanu proslavu, koju je i grad Chicago službeno potvrdio svojom najstarijom gradskom procesijom s neprekinutom tradicijom, započeli su hrvatski doseljenici još 1906. godine. Za proslavu Velike Gospe vjernici […]

Nakon svete mise kratki program je održan u župnoj dvorani, a zatim je poslužen ručak za više stotina prisutnih. Slavlje Stepinčeva trajno je nadahnuće naraštajima naših ljudi u iseljeništvu i podsjetnik na vjeru, ljubav i identitet naroda kojemu pripadamo.

Nek nad nama uvijek bdije zagovor našeg blaženika.

Predsjednik Milanović dodijelio Povelju Republike Hrvatske ACAP-u: Možda nismo nužno sanjari, ali ciljamo visoko. I trebamo…

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, sa suprugom prof. dr. sc. Sanjom Musić Milanović, sudjelovao je na svečanoj večeri u organizaciji Udruženja hrvatsko-američkih stručnjaka. Na svečanosti je predsjednik Milanović dodijelio Povelju Republike Hrvatske Udruženju hrvatsko-američkih stručnjaka. Ista je dodijeljena za razvoj međunarodne mreže stručnjaka hrvatskog podrijetla u iseljeništvu i osobitom doprinosu njihovom međusobnom povezivanju te povezivanju […]

„Misija ACAP-a i dalje je utjecajna i inspirativna. Naši članovi prepoznaju se i identificiraju s onim što gradimo, a to nam govori da ne trebamo stati. Danas povezivanje nikada nije bilo lakše i moramo nastaviti iskorištavati tu priliku. Kroz našu suradnju s One Croatia, nastavit ćemo ujedinjavati i njegovati zajednicu Hrvata diljem SAD-a i svijeta”, rekao je novi predsjednik, sa svojom adresom u Chicagu.

Članovi ACAP-a vesele se novom poglavlju, a od Meteša očekuju da će unaprijediti misiju udruge usmjerenu na povezivanje, strateško širenje i jačanje globalne hrvatske profesionalne zajednice.

Zatvara se katolička škola u Chicagu koja je utemeljena 1922. godine

“Poštovana župna zajednica sv. Jeronima, s teškim srcem moram podijeliti tešku vijest o zatvaranju naše Katoličke škole sv. Jeronima. Nedavno smo obaviješteni da će škola biti zatvorena na kraju ove školske godine. Zbog niskog broja upisanih učenika od samo 95, očekivanog deficita od preko 450 tisuća dolara za ovu školsku godinu i unatoč napornom radu […]

Kao i prijašnjih godina, ovo okupljanje hrvatskih iseljenika iz Hercegovine i njihovih prijatelja bilo je humanitarnog karaktera.

Na početku programa u Chicagu sve je pozdravio župnik fra Antonio Musa. Nakon izvođenja američke i hrvatske himne, članovi KUD-a Hrvatska baština izveli su plesnu točku Hercegovački linđo u aranžmanu Ivane Čuvalo, a prije same večere i molitve u šaljivom tonu dodijeljene su i nagrade “Počasni Hercegovac/ka” onima koji nisu Hercegovci, ali bi to željeli postati.

Hrvatski etnički institut iz Chicaga dobio svoju poštansku markicu

Hrvatska pošta Mostar tiskala je prigodno izdanje maraka „50. obljetnica Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu“. Misija Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu, središnje institucije Hrvata u Sjevernoj Americi, je pamtiti prošlost i biti izvorom nadahnuća za budućnost. Od 1975. godine, kada je osnovan, čuva sjećanje na iseljeničku povijest Hrvata. Nalazi se u samostanu hrvatskih franjevaca koji […]

Za glazbu je bio zadužen Bože Slišković, a nekoliko stotina gostiju i uzvanika u druženju, pjesmi i zabavi ostali su do dugo u noć.

s teškim srcem moram podijeliti tešku vijest o zatvaranju naše Katoličke škole sv. Jeronima. Nedavno smo obaviješteni da će škola biti zatvorena na kraju ove školske godine. Zbog niskog broja upisanih učenika od samo 95, očekivanog deficita od preko 450 tisuća dolara za ovu školsku godinu i unatoč napornom radu mnogih pojedinaca iz naše škole i župne zajednice, škola više nije financijski održiva. Iako se u srcu borim s ovom odlukom, moram je prihvatiti jer trenutačno nemamo financijskih sredstava za podršku školi.

Više od 400 Hrvata iz Chicaga na NBA utakmici

U organizaciji Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu je održana Hrvatska večer na NBA utakmici između Chicago Bullsa i LA Clippersa. Naime, različite etničke skupine organiziraju ovakve i slične večeri u kojima promoviraju svoje nasljeđe u ovom velikom američkom gradu. Prije utakmice, koja je okupila više od 400 Hrvata iz Chicaga, svi sudionici imali su […]

Gubitak Vladinih stipendija koje je država Illinois u posljednjih nekoliko godina oduzela katoličkim školama utjecao je na naše školske obitelji i kao rezultat toga izgubili smo mnogo učenika. Demografski trendovi u našem području također nam ne idu u prilog. Naša župa je u posljednjih nekoliko godina uložila preko 4,5 milijuna dolara u kampus sv. Jeronima. Jedna od naših nada bila je da će se time preokrenuti trendovi u našoj školi. Nažalost, to se nije dogodilo. Međutim, NAŠA ZAJEDNICA ĆE NASTAVITI UŽIVATI I KORISTITI NAŠ ŽUPNI CENTAR za razne službe naše župe, kao i naše dvije školske zgrade na Princeton aveniji i Wells ulici.

Župa je oduvijek pružala veliku podršku školi i njezinoj misiji, otkako su Klanjateljice Predragocjene Krvi i hrvatski franjevci osnovali školu 1922. godine, te smo im i svim našim župljanima zahvalni na mnogim desetljećima podrške katoličkom obrazovanju. Međutim, kao što je prikazano u godišnjim izvješćima koja smo objavili tijekom posljednjih nekoliko godina, financijski teret tako velikog deficita postao je nepodnošljiv za župu u ovom trenutku, te je Nadbiskupija odlučila zatvoriti školu.

Stepinčevo u Chicagu: Ljubavi i žrtve svjesni i novi naraštaji

U Hrvatskoj župi svetog Jeronima u Chicagu svečano je proslavljen blagdan Stepinčeva. Svetu misu predslavio je župni vikar fra Ante Begić, a koncelebrirao je župnik fra Antonio Musa. Svetopisamska čitanja i molitve vjernika čitali su učenici Hrvatske škole kardinal Stepinac koja od 1973. djeluje u ovoj župi i ponosno nosi Stepinčevo ime. Nakon svete mise […]

Danas poslijepodne podijelili smo ovu vijest s našim učiteljima i osobljem. Naš je fokus sada na podršci našim učenicima, obiteljima, učiteljima i osoblju u budućim mjesecima dok razmišljamo o prošlosti i preispitujemo budućnost katoličkog obrazovanja u našoj župi. Ostanite s nama.

Vrata naše župe i crkve i dalje su širom otvorena svim našim učenicima i njihovim obiteljima. Svjesni smo da će ova vijest posebno pogoditi naše župljane s djecom u školi sv. Jeronima. Želimo vas uvjeriti da ste vi i vaša djeca dobrodošli da nastavite služiti kao ministranti, lektori, redari, kantori i darovatelji u našoj crkvi. Vi ste naši župljani i ne odustajemo od vas! Želimo vas vidjeti u klupama u nedjelju. Cijenimo sve obitelji naše škole, a sv. Jeronim ostat će vaš duhovni dom.

Svima koji su bili dio zajednice škole sv. Jeronima, našim predanim obiteljima, volonterima, edukatorima, bivšim učenicima, kolegama župljanima i velikodušnim donatorima, hvala vam od srca. Vaša nepokolebljiva podrška učinila je školu sv. Jeronima tako posebnim mjestom otkako su se naša vrata prvi put otvorila 1922. godine. Dok tugujemo, znamo da će duh i nevjerojatna ostavština škole sv. Jeronima živjeti u srcima naših učenika, bivših učenika i naše župne zajednice godinama koje dolaze. Planiramo osnovati Udrugu bivših učenika kako bismo očuvali nasljeđe naše škole unutar naše šire župne zajednice, a uskoro ćemo s vama podijeliti te informacije.

Hrvati u Chicagu organizirali najstariju gradsku procesiju koju je predvodila obitelj Luke Mišetića

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu, svečano je proslavljena još jedno hrvatsko slavlje Velike Gospe. Naime, ovu 119. svečanu proslavu, koju je i grad Chicago službeno potvrdio svojom najstarijom gradskom procesijom s neprekinutom tradicijom, započeli su hrvatski doseljenici još 1906. godine. Za proslavu Velike Gospe vjernici […]

U nadolazećim mjesecima želimo ostatak ove školske godine pretvoriti u proslavu 104 godine duge i ponosne ostavštine naše školske zajednice. Zajedno ćemo odati počast uspomenama, prijateljstvima i vjeri koji su školu sv. Jeronima učinili mjestom kakvo nema. Ovdje u župi sv. Jeronima vjerujemo u katoličko obrazovanje. Iz tog razloga planiram istražiti druge mogućnosti za nastavak važne misije katoličkog obrazovanja u župi sv. Jeronima”,

sa zahvalnošću i vjerom,
vaš župnik fra Antonio Musa

Pola stoljeća braka hrvatske obitelji u Bonnu

Andrija i Janja Bratić rođ. Barukčić proslavili su u nedjelju u Bonnu 50. obljetnicu braka. Vjenčani su 1. siječnja 1976. u župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskog u mjestu Sivša (Općina Usora u Bosni i Hercegovini). Misnim slavljem u crkvi St. Remigius, tijekom kojeg su slavljenici obnovili svoja bračna obećanja te primili blagoslov, predsjedao je župnik […]

“Zajedno smo odrastali i išli u školu. Zbližili smo se, zavoljeli i odlučili provesti život zajedno”, rekao nam je Stanko.

Vjenčanje je održano 15. siječnja 1961. u Vrpolju, u crkvi Presvetog srca Isusova. Njihov brak blagoslovio je don Pava Vuković. Šušnjare imaju dvojicu sinova: Filipa i Ivana te čak osmero unučadi…

“Vrlo dobra duša, odnosno moj veliki prijatelj i ja u braku smo dobili četvero djece. Dvoje nam je Bog uzeo”, dodala je Mara, rođ. Lišnić.

Stanko i Mara u Chicagu su, u krugu obitelji i prijatelja, 15. siječnja proslavili 65 godina zajedničkog života.

Sjećanja Stanka Šušnjare: ‘Partizani mi nisu dopustili da odem na očev grob’

Stanko Šušnjara rođen je 3. studenog 1934. u dalmatinskom (patničkom) mjestu Vrpolje. Otac mu je Filip Šušnjara (rođ. 1911./Vrpolje) i majka Matija rođ. Voloder (rođ. 1911./Tijarici). U obitelji od troje djece Stanko je najstariji, a ima i dvije sestre: Anđu ud. Tokić (1937.) i Milu ud. Peša (1940.). Sjećanje na rano djetinjstvo Prvi dani moga […]

Fra Jozo Grbeš napisao je 2022. godine priču u četiri dijela o njihovoj obitelji koju možete ovdje pročitati…

It’s OK

Fra Nenad Josip Galić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji, opremljen svetim sakramentima preminuo je jučer u bolnici Northwestern Chicago u 85. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva. Fra Nenad je rođen 27. siječnja 1941. u Ljubotićima, župa Kočerin u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu […]

Sprovodnu misu predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. U koncelebraciji su sudjelovala 22 svećenika i dvojica đakona, pretežito franjevci, ali i dijecezanski svećenici, subraća i prijatelji pokojnika.

Crkva sv. Jeronima bila je ispunjena mnoštvom vjernika, redovnika i redovnica, članova hrvatske zajednice te brojnih štovatelja fra Pave Maslaća, iz svih župa u kojima je služio što je snažno posvjedočilo koliko je bio cijenjen i voljen među ljudima kojima je služio.

Pokopan fra Lawrence Frankovich: I u posljednjim godinama života ulazio je u raspravu o svim bitnijim teološkim temama

Fra Lawrence F. Frankovich, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u SAD-u i Kanadi, preminuo je u srijedu 29. svibnja u Chicagu, u 86. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva. Sprovodna sveta misa za fra Lawrenca slavljena je jučer u crkvi Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu. Svetu misu predslavio je fra […]

U homiliji je provincijal posebno istaknuo život fra Pave kao život putnika i svjedoka, obilježenog ranim izbjeglištvom, stalnim odlascima i traženjem doma, koji je na kraju uvijek nalazio u Bogu i u ljudima. Naglasio je da fra Pavin život jasno pokazuje kako patnja i ljubav nisu suprotnosti, nego dvije duboko povezane stvarnosti kršćanskoga života, u kojima se rađa zrela vjera.

Provincijal je također napomenuo da fra Pavo nije bio čovjek velikih riječi, nego vjernosti u malome, čovjek prisutnosti, susreta i jednostavnosti, koji je znao slušati i prihvaćati. Njegova često ponavljana poruka „God loves you” bila je, prema riječima propovjednika, sažetak njegova evanđelja i njegova životnog svjedočanstva, poziv na povjerenje u Boga koji ostaje vjeran i onda kada ljudski putovi postanu teški i neizvjesni.

Na završetku misnoga slavlja riječi zahvale uputili su fra Nikola Pašalić, kustos, fra Stipe Renić, gvardijan, te Sanja Laković, u ime Hrvatskog konzulata u Chicagu. U svojim su obraćanjima zahvalili Bogu na daru fra Pavina života i služenja te istaknuli njegovu trajnu povezanost s hrvatskim narodom, Crkvom i iseljeništvom.

Brojne izraze sućuti, pristigle iz domovine i iseljeništva, pročitao je fra Antonio Musa, župnik, čime je još jednom potvrđeno koliko je fra Pavo bio poštovan i blizak mnogima.

Nakon euharistijskog slavlja tijelo fra Pave Maslaća ispraćeno je na groblje Holy Sepulchre gdje je u molitvi i kršćanskoj nadi u uskrsnuće obavljen obred pokopa, gdje već počivaju pedeset i dvojica hrvatskih franjevaca.

Tužna vijest iz Chicaga! Preminuo je fra Ilija Puljić

U 83. godini života, 60. godini redovništva i 55. godini svećeništva, sinoć je u sveučilišnoj bolnici u Chicagu preminuo fra Ilija Puljić. Fra Ilija je rođen 26. srpnja 1941. u Kamenoj u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u franjevačkom sjemeništu u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu […]

Sprovod fra Pave Maslaća bio je tiho, ali snažno svjedočanstvo vjere, zahvalnosti i nade, te oproštaj od brata koji je svoj život u potpunosti darovao Bogu i ljudima.

Tražio je Radićevu Hrvatsku

Prijatelj, kojega zanima sve o hrvatskom iseljeništvu, nedavno me upita kakvi su bili (i ostali) odnosi Hrvata i Srba u Chicagu (gdje sam ponajdulje živio) i drugdje u svijetu. Kažem mu: „Odlični!“ To ga je začudilo, pa priupita: „Zaista odlični?“ „Da, savršeni! Živjeli smo odvojeno, svatko u svojoj etničkoj zajednici, u svom svijetu, i bilo […]

Pokojnik je rođen 21. travnja 1939. u mjestu Proboju, općina Ljubuški, Hrvatska, u seljačkoj obitelji. Pokojnik iza sebe ostavlja brojne članove obitelji: majku Anđu, dva brata, Vlatka i Kamila, u domovini i njihove obitelji; najmlađeg brata Antu i sestru Ivu s djecom u Chicagu, zeta Ivana Mišetića i drugu bližu i dalju rodbinu u Hrvatskoj, Kanadi i Americi.

Na pogreb su iz Hrvatske došli majka mu Anđa, brat Kamilo i nećakinja Iva, a s američkog kontinenta brojni prijatelji i ljubitelji fra Mladena iz New Yorka, Clevelanda, Toronta, Londona i St. Thomasa, te iz drugih bližih i daljih mjesta. Pogrebna povorka bila je duga nekoliko kilometara.

Jedna od dirljivijih i uočljivijih momenata ovog zajedničkog rastanka s fra Mladenom bio je kada je majka Anđa, starica blizu osamdeset godina, tako vedro i s velikim pouzdanjem u Boga predvodila molitvu u pogrebnoj dvorani. Sa sigurnošću se može reći da je to bilo pribranije nego bi to i jedan svećenik obavio. Kad kažem uočljivo i dirljivo, onda mislim da je starica uistinu jača od svakog zla! Samo prije nekoliko tjedana u Zagrebu je ispratila Ravenu, koji je pao od taneta okupatorske vojske na zagrebačkom pločniku. Sigurno je da svaka majka ne bi imala toliko snage. Nije lako oprostiti se u nekoliko tjedana s dva toliko voljena ljudska bića. To je uistinu teško! Ali snaga gospođe Anđe izvire iz čvrste vjere u Boga i ljubavi za svoju Domovinu Hrvatsku zbog koje je izgubila i muža i sama odgojila petero djece pod komunističkim beogradskim režimom.

Sprovodnu misu predvodio je velečasni fra Hrvoslav Ban, kapelan u mjesnoj župi sv. Jeronima, uz asistenciju vel. Mirka Hladnog, župnika iz Clevelanda, i fra Gabrijela Mioča, gvardijana franjevačkog samostana u Tomislavgradu, koji je Mladenov školski kolega, i još 16 svećenika.

Među dobitnicima najvećeg američkog vojnog odličja nalaze se petorica Hrvata. Ovo je priča o jednom od njih

Ponekad se čuje upit: Jesu li američki (i drugi) nacionalni junaci ili uspješni pojedinci koji su hrvatskoga podrijetla i hrvatski junaci i slavljenici? Po starim hrvatskim navadama, na ovo pitanje nećemo dobiti jedinstven odgovor, premda je jasno da bi se domovinska Hrvatska trebala njima ponositi kao što su oni bili ponosni na svoje hrvatsko nasljeđe. […]

Nakon mise duga kolona automobila je slijedila Mladenovo tijelo na vječni počinak. Fra Gabrijel Mioč je na groblju obavio završne molitve i oprostio se s fra Mladenom u ime fratara iz domovine i u ime njegovih školskih kolega. Na samom koncu je otpjevana hrvatska himna i svi su prisutni ubacili po grudicu hrvatske zemlje na njegov lijes, koju su majka i brat donijeli iz Hrvatske, za koju je fra Mladen toliko radio i žrtvovao.

Tko je uistinu bio fra Mladen? Već kao dijete osjetio je mač neprijateljske ruke. Kada je imao pet i pol godina, toliko da je oca mogao upamtiti, poživinčanjeni tzv. Crveni osloboditelji istrgli su mu oca iz toplog obiteljskog gnijezda. Otjeran je i „nestao”! Jednom u razgovoru mi je fra Mladen rekao da se zna da su mu oca nakon mjesec dana ispitivanja, mučenja i mrcvarenja u zloglasnoj Ćelovini u Mostaru ubili. A zna se i tko je odgovoran za ubojstvo njegova oca.

Dakle, fra Mladen je već u petoj godini života osjetio što znači ne imati svoju državu koja te štiti, što znači biti okupiran po ološu s dna balkanske kace. Od tih ranih dana mladosti do dolaska u Ameriku fra Mladen je prolazio kroz pakao „bratstva i jedinstva”, u tom paklu se kalio, izgrađivao u rodoljuba i već kao mladić bio je nacionalno izgrađen. Vjerski i nacionalni duh je usisao u krilu svoje obitelji.

Pučku školu završava u Vitini, nižu gimnaziju u Ljubuškom, gimnaziju u Splitu, Sinju i Visokom. U franjevački red je primljen 1959. u Visokom, a 1966. zaređen je za svećenika.

Godine 1967. dolazi u Ameriku, priključuje se hrvatskoj franjevačkoj zajednici u Chicagu. Jedno vrijeme je proveo u Washingtonu učeći engleski jezik, a zatim je poslan za kapelana na hrvatsku župu u New Yorku. Nakon dvije godine postaje župnikom te župe. U New Yorku ostaje nešto preko 9 godina. Prvo što je nastojao polučiti bilo je dobivanje od biskupije crkve koja bi bila prikladna za tu veliku hrvatsku naseobinu. U tome je i uspio. Hrvati su dobili od biskupije veličanstvenu crkvu i uz nju prostorije koje su postale Hrvatski Centar, koji je ukratko postao bilo svih aktivnosti među Hrvatima New Yorka.

Fra Mladen je bio po prirodi nadaren. Bio je blistav propovjednik, izvanredan organizator, otvoren i vedar, iskren i pošten. Njegove propovijedi bile su uvijek prepletene hrvatskom narodnom mišlju, narodnom problematikom i nukanjem na rad. Osvajao je prisutne glasom i pojavom, svojom otvorenošću i jasnošću, svojom dosljednošću, neumornošću, rodoljubljem i nepopustljivošću u dobru radu. Tako je osvajao mnoštvo i svakim danom se širio krug suradnika i prijatelja u New Yorku tijekom godina.

Osim crkve i crkvenih prostorija, on uspijeva okupiti narod i kupiti lijepo zemljište za izlete Hrvatima, koje nazvaše „Hrvatska zemlja”, a to danas vrijedi velike svote. Hrvatski nacionalni duh u New Yorku, gdje je godinama tinjao, naglo je rastao. On također stvarao prijateljstva i veze kod američkih krugova.

Jugo-beogradska diplomacija je u fra Mladenu otkrila pogibeljnog neprijatelja. Počeli su plesti mrežu svojih špijuna, doušnika svih fela, da bi fra Mladena upleli u sumnjive i nelagodne djelatnosti. On se od svih takvih nastojanja uspijeva ograditi i izbjegava sve klopke. Došlo je vrijeme i fra Mladen otvara molitvom američki kongres, a kongres proglašava taj dan „Stepinčev dan”. Ovo i ovakve stvari, su Beograd potpuno ošamutile, te su mnogi njihovi diplomate dobili pakrački dekret. Jugoslavija je zatim upotrijebila sve moguće samo da se makne fra Mladena i onemogući njegov dalji rad među Hrvatima New Yorka i u američkim krugovima.

Ono što se nije moglo postići uhodama, postiglo se preko većih crkvenih krugova. Tako je fra Mladen morao ići sa župe za koju je toliko učinio. Ali još dok je fra Mladen bio u New Yorku, on je s nekolicinom rodoljuba kupio zemljište u Norvalu kod Toronta, danas zvano „Hrvatski centar”. Nakon New Yorka fra Mladen je boravio jedno vrijeme u Washingtonu i Beaver Fallsu, čekajući da dobije prikladnu župu, ali ju nije dobio.

Odbor Centra iz Norvala pozvao ga je da predvodi rad na izgradnji Centra. Poziv je prihvaćen i fra Mladen je stigao u Kanadu. No, kako je Toronto hrvatski Zagreb u Kanadi, Beograd je poveo još žešću kampanju protiv fra Mladena. Nastojali su puzavci svih boja približiti se – svakako sa željom da mu „budu pri ruci”! Ali sve te juriše uspijevao je odbiti. Tada se počelo pisati razne letke, klevete, laži, obmane i poluistine. Ni to nije uspjelo baciti na koljena fra Mladena. Konačno su došli i iz starješinstva franjevaca u Hercegovini. Obećali su legalizirati Centar u očima Crkve i pobrinuti se za dalji fra Mladenov svećenički život i rad. Za ljubav mira fra Mladen je otišao.

Čovjek u životu s dva usmjerenja

Dok sam pisao nedavni prilog o Anti Kadiću, sveučilišnom profesoru u Americi, bio sam naklon u istom tekstu ponešto reći i o Antinu rođaku Branku Kadiću. Ipak, odlučio sam ih razdvojiti. Obojica su dala, svaki na svoj način, velik obol u kulturnom radu među Hrvatima u iseljeništvu. Ne samo da su im životni putovi bili […]

Centar je postao „zakonito dijete” majke Crkve, a obećanja prema fra Mladenu nisu ispunjena! Ubrzo je fra Mladen teže obolio. Tješio više druge nego sebe da to nije ništa opasno. Pošao je u franjevački samostan u Austriju. Tamo ga je bolest već naglije počela nadjačavati. Poslije zalječenja, vratio se u Ameriku. Smjestio se kod sestre i zeta Ivana Mišetića u Chicagu. Tek tada počeo se intenzivnije liječiti, ali zdravlje je sve više popuštalo i došao je dan 7. rujna 1991. kad je Svevišnji, Tvorac svega i Sudac svakoga, pozvao k sebi svog vjernog slugu na vječni počinak.

Onima koji tvrde da se povijest ne ponavlja, poručujem da su u zabludi. To potvrđuje i slučaj fra Mladenov. Naime, još od Petra Svačića, koji je pao braneći hrvatsku nacionalnu nezavisnost pa do naših dana, redale su se žrtve kroz stoljeća za iste ideale. Uvijek je stranac našao neodgovornih slabića u hrvatskom narodu, da bi s pomoću te slabićke, kržljave, neodgovorne, pa i izdajničke ruke sačinio batinu kojom bi ništio onu svjesnu nacionalnu stranu hrvatskog bića. Samo tako je stranac uspijevao stoljećima držati u ropstvu Hrvatsku i hrvatski narod.

Fra Mladen Čuvalo je vazmeno janje u prljavoj igri i ujedno jedna karika više u tom i previše dugom lancu prljave i nepoštene trgovine po želji neprijatelja, ili bolje reći po narudžbi u ovom slučaju Beograda. Čvrsto vjerujem da će povijest reći svoj pravorijek, nadajući se da neće povijest pisati isključivo onaj koji je fizički jači, nego da će tu doći do izražaja istina koja je na strani poniznih i odbačenih, na strani fra Mladena.

P. S. Fra Mladen nije znao mrziti. Evo jednog mog osobnog doživljaja. Bio sam na proputovanju kroz Chicago, odsjeo sam u jednom hotelu, i, svakako, da sam se odmah javio fra Mladenu kao prijatelju. Pozvan sam na objed od gospođe i gospodina Mišetića, što sam i prihvatio. Poslije objeda fra Mladen me odvezao do mog hotela. Sjeli smo u mojoj sobi i počeli razgovarati pomalo o svemu. Upitao sam ima li pomoć od koga. a on se nasmijao i rekao: „No, dragi Marko, nitko me ništa ne pita, a još manje pomaže. Sestra i zet su moje ‘žrtve’, ne toliko materijalno koliko radi mog zdravlja.“

Tada je dodao, da on nema ni malo mržnje prema nikome, čak da se moli za sve koji su se ponijeli loše prema njemu. Bilo je to 19. siječnja 1991. Vrijeme je bilo dosta hladno, a on nije mogao nositi cipele već je bio u zavojima i čarapama. Taj prizor me se teško dojmio jer sam i ja, nažalost, smrtnik koji tu i tamo očekuje pomoć pa barem lijepu i toplu riječ. A fra Mladen je bio rođen da bude tješitelj.

Dana 29. svibnja 1991. sreo sam se s velečasnim Živkom Kustićem. Naime, vlč. Kustić je želio učiniti jedan intervju s mojom malenkošću. U prisutnosti još jedne osobe upitao sam vlč. Kustića bi li on mogao i htio zauzeti se za fra Mladena Čuvala, koji je pao u nemilost. Trebalo bi nešto učiniti da mu se olakšaju vjerojatno posljednji tjedni života. Vlč. Kustić me je začuđeno pogledao, dodavši: „Pa meni je rečeno da je fra Mladen smješten i da je sve u redu.” Rekao sam, koliko ja znam, a bio sam nedavno s fra Mladenom, da to ne odgovara istini. Obećao je da će sve provjeriti i za sigurno nešto učiniti.

Koliko sam doznao, vlč. Kustić je osobno zvao fra Mladena u Chicagu, ali od toga nije bilo nikakvih konkretnih rezultata. Fra Mladen je danas među pokojnicima. Fra Mladenov „slučaj” je riješen! Danas se svi njegovi prijatelji mole za njegovu dušu i neka počiva u miru Božjem. Neka mu je laka američka zemlja, dok ne dođe vrijeme za prijenos njegovih posmrtnih ostataka u slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, za kojom je toliko žudio i iznad svega ljubio. On je čvrsto vjerovao da hrvatskom narodu sviće dan slobode, koji nažalost nije on mogao doživjeti.

Ovim putem upućujem u ime fra Mladenovih prijatelja i moje osobno ime iskrene sućuti obitelji, majci Anđi, braći, sestri, njihovoj djeci i daljnjoj rodbini. Fra Mladen Čuvalo – s nama je!

U ime prijatelja Londona i St. Thomasa, Canada. M.Dj.

Marko Đukić

Preminuo Hrvat iz Argentine koji je zabilježen kao najmlađi liječnik na svijetu! Bilo mu je tek 19 godina…

Nije lako odrediti tko su genijalci, ali ih relativno lako prepoznajemo. Također, teško je reći kako se postaje genijalan. Odgovori su raznoliki. Neki tvrde da su geni glavni čimbenik. Drugi pak tvrde da priroda nije važna, nego ustrajan i discipliniran rad stvara genije. Čitam da je i J. W. Goethe nešto slično tvrdio, ali ipak […]

Nekrolog fra Mladenu Čuvalu napisao je (sada pokojni) Marko Đukić, koji je tada živio u Londonu, Ontario. Tekst je preuzet iz knjige dr. Ante Čuvala Fra Mladen Čuvalo – Život i djelo. Izbor iz zbirke dokumenata. Prigodom 20. obljetnice smrti 1991. – 2011., Ljubuški – New York, 2011. Autor knjige dodao je uz tekst nekoliko ispravaka: „Fra Mladen je stupio u franjevački red ne u Visokom, nego u Kraljevoj Sutjesci. U New York je došao 1968. i postao župnik 1972. Po povratku iz Austrije djelovao je kraće vrijeme na hrvatskoj župi u Clevelandu. Napomena: Fra Mladen je imao brojne prijatelje u Londonu i St. Thomasu koji su ga voljeli, podržavali i nastojali mu pomoći, posebice poslije njegova odlaska iz Norvala. U ime fra Mladena i obitelji nek im bude velika hvala!“

Ante Čuvalo

Otvoren Javni poziv za poticanje povratka Hrvata i stvaranja boljih uvjeta života u Bosni i Hercegovini

Temeljem Programa pomoći Republike Hrvatske za povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu za 2025. godinu, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić raspisao je Javni poziv za prikupljanje prijava za dodjelu financijske potpore projektima za poticanje povratka Hrvata i stvaranja boljih uvjeta života u Bosni i Hercegovini za 2025. godinu. […]

Frano Spajić, predsjednik Zavičajne zajednice Široki Brijeg, pozdravio je odvjetnika Mišetića i zaželio mu dobrodošlicu, kao i svim prisutnima. Predavanje je moderirao povjesničar Hrvoje Mandić, član predsjedništva ZZŠB.

Prije izlaganja, Mišetić je pozdravio hrvatske branitelje i generale te istaknuo važnost i simboliku 30. obljetnice Oluja i oslobađanja hrvatskih generala za hrvatsku povijest i nacionalni ponos.

Tijekom predavanja, ovaj odvjetnik koji je rođen u Chicagu, iznio je niz kritičnih stavova i analiza vezanih uz suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, posebno u kontekstu političkih pritisaka, manipulacija i pristranosti međunarodnih pravosudnih institucija. Njegove tvrdnje ukazuju na to da su mnogi od navodno ključnih dokaza i interpretacija u ovom slučaju rezultat političke manipulacije, a ne objektivnog pravnog procesa.

Mišetić je podsjetio na izjave značajnih međunarodnih dužnosnika iz tog vremena, uključujući Carla Bildta, koji je kao tadašnji mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju, 1. kolovoza 1995. godine izrazio oštre osude prema hrvatskoj vojnoj ofenzivi. Bildt je tada upozorio da je Hrvatska izvršila napad na područja naseljena Srbima, što će, po njegovim riječima, zasjeniti hrvatsku međunarodnu reputaciju dugi niz godina. Osim toga, navodi se kako je Bildt istaknuo da granatiranje civilnog stanovništva predstavlja posebno ozbiljno pitanje.

Također, Mišetić ističe kako je u to vrijeme Martić, koji je bio predsjednik Srpske krajine, bio optužen za ratne zločine nakon srbijanskog raketnog napada na Zagreb u svibnju 1995. godine. Prema njegovim riječima, teško je razlikovati te napade od bombardiranja Knina, za što je, tvrdi, odgovornost moralno i politički snosio i predsjednik Franjo Tuđman.

Ova teza ukazuje na percepciju da su se u tom razdoblju događali vojni i politički pritisci kojima je Hrvatska često bila optuživana za navodne zločine, a što Mišetić smatra neosnovanim ili zloupotrijebljenim u političke svrhe.

Mišetić posebno ističe izjavu britanskog ministra obrane Porttilla, koji je javno nazvao protjerivanje Srba iz njihovih domova etničkim čišćenjem, te tako otvoreno priznao da je riječ o obliku etničkog čišćenja, što je u europskoj i međunarodnoj pravnoj terminologiji vrlo ozbiljan zločin. Mišetić smatra da su takve izjave, kao i druge političke tvrdnje, korištene za kreiranje određene verzije događaja, a da je istina često bila prikrivena ili interpretirana na način koji je služio političkim interesima.

Plenković poručio Hrvatima izvan RH: Hrvatska računa na suradnju s vama

Danas je u Zagrebu započela četvrta sjednica trećeg saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Sjednicu je prigodnim govorom otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković koji je u svom obraćanju članovima Savjeta Vlade istaknuo važnost kontinuiranog unaprjeđenja odnosa s Hrvatima diljem svijeta. Tom je prilikom naglasio da su nedavne izmjene zakonodavnog […]

U nastavku predavanja Mišetić je kritizirao ulogu neprofitnih organizacija i medija u oblikovanju javnog mišljenja o Oluji. Tvrdi da su Hrvatski helsinški odbor i Documenta plasirali konstrukcije i lažne informacije o događajima, a da su te laži u medijima poput Hrvatske radiotelevizije (HRT) često bile prenesene kao činjenice. Ovakve tvrdnje, prema njegovom mišljenju, narušavaju objektivnost javnog diskursa i stvaraju nepovoljan stav prema hrvatskim snagama i državnim institucijama.

Mišetić također analizira političku pozadinu i kritizira bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, koji je u studenom 2004. godine u Ženevi javno izjavio da je režim Franje Tuđmana predstavljao “tamnu mrlju” u odnosu prema Srbima u Hrvatskoj. Mesićeve tvrdnje, smatra Mišetić, imaju za cilj opravdati ili minimizirati zločine i probleme koji su se dogodili tijekom stvaranja hrvatske države, dok istovremeno optužuju hrvatske vlasti za manipulaciju i antagoniziranje srpskog stanovništva.

Mišetić se posebno osvrnuo na ulogu Haškog suda, kojeg smatra politički instrumentaliziranim. Naglašava da je ovaj sud, pod pritiskom Srbije i političkih interesa, donio odluke koje su, po njegovom mišljenju, bile pristrane i nepravedne. Posebno ističe da je optužnica protiv generala Gotovine, podignuta 15. travnja 2011., bila rezultat političke igre, a ne objektivnog pravnog procesa. Mišetić tvrdi da je Haški sud, pod utjecajem srbijanske politike, namjerno koristio određene interpretacije povijesnih događaja, a da je pravda bila žrtvovana u političke svrhe.

Za programe hrvatske nacionalne manjine 2,2 milijuna eura

Na temelju provedenog Javnog natječaja za prijavu programa/projekata organizacija hrvatske nacionalne manjine u svrhu ostvarenja financijske potpore za 2025. godinu, donesena je Odluka o dodjeli financijskih sredstava. Program potpore hrvatskoj nacionalnoj manjini u europskim zemljama ima za cilj jačanje položaja hrvatskih manjinskih zajednica u političkom i društvenom životu država u kojima žive te pridonosi očuvanju […]

U tom kontekstu, ističe da su troškovi suđenja generalu Gotovini, kao i drugim optuženicima, bili vrlo visoki, te da je za to izdvojeno desetine milijuna dolara. Mišetić je naveo da je njegov tim pokrenuo operaciju prikupljanja dokaza i digitalizacije velike baze podataka, čime su željeli osigurati da pravda bude temeljito istražena i da se dokaže nevinost hrvatskih generala. Posebno je istaknuo da je tako želio oslabiti političke i medijske pritiske, te pružiti argumente za pravično suđenje.

Kada je riječ o presudi Raspravnog vijeća, Mišetić je izrazio nezadovoljstvo većinom odluka, osobito tvrdnjom o “udruženom zločinačkom pothvatu” i takozvanom “pravilom o 200 metara”. Ova pravila, po njegovom mišljenju, neutemeljeno su nametnuta i nisu se ni u jednom trenutku razmatrala tijekom suđenja. U njegovoj analizi, presuda je zanemarila činjenicu da su Srbi napustili određene dijelove Krajine zbog straha, pritisaka i općeg osjećaja nesigurnosti, a ne zbog zločina ili nezakonitosti hrvatskih vlasti.

Mišetić ističe da je u presudi utvrđeno da je deportacija Srba najviše obuhvatila područja poput Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, dok se za druge dijelove Krajine navodi da su Srbi napustili ta područja zbog straha od nasilja, lažnih upozorenja od strane dužnosnika „krajinskih“ Srba, te općeg nepovjerenja u hrvatske vlasti.

Posebna pažnja posvećena je i kontroverznom “pravilu o 200 metara”, koje je, prema mišljenju Mišetića, neutemeljeno i neutvrđeno tijekom suđenja. On ističe da ni u jednom trenu nije dokazano da je ijedan srpski civil stradao ili bio ozlijeđen zbog granatiranja, te da sudsko vijeće nije uspjelo identificirati nijednog konkretnog Srbina koji je tvrdio da je napustio Hrvatsku zbog straha od topničke paljbe. Mišetić smatra da je Haški sud namjerno donio presudu koja je, u njegovoj percepciji, nepravedno okarakterizirala Oluju kao etničko čišćenje. Tvrdnje o masovnoj spaljenoj imovini i zločinima nad civilima, koje su se često koristile u javnosti, Mišetić smatra pretjeranima ili namještenima.

Na kraju, Mišetić je prezentirao svoju konačnu ocjenu i zaključke: Operacija Oluja nije bila etničko čišćenje i ističe da Hrvatska u tom razdoblju nije imala namjeru smanjiti srpsko stanovništvo. Naglašava da predsjednik Tuđman i hrvatske vlasti nisu imali za cilj smanjenje srpske zajednice, već su, prema njegovom mišljenju, radili na obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta Hrvatske”.

Mišetić tvrdi da Hrvatska vojska nije neselektivno granatirala Knin i druge gradove, te da je na tom području bilo ukupno 22 tisuće kuća, a da je interpretirano da je toliko srbijanskih spaljeno. Nadalje, ističe da Hrvatska nije imala politiku neistraživanja zločina nad Srbima ili uništavanja njihove imovine, te da nije postojala nikakva zajednička zločinačka organizacija s hrvatske strane koja bi opravdala optužbe o udruženom zločinačkom pothvatu.

Mišetić na kraju poručuje da su optužbe, presude i cijeli proces suđenja generalima Gotovini i Markaču često bili pod utjecajem političkih interesa i manipulacija. Ističe da je Hrvatska napravila veliki iskorak u obrani svojih interesa i suvereniteta, te da je važno razotkriti istinu i osloboditi se lažnih narativa koji su često narušavali pravdu i objektivnost.

Biraju se novi članovi Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, putem diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske, objavio je dva javna poziva hrvatskim zajednicama izvan Lijepe Naše, za izbor članova četvrtog saziva Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH i prvog saziva Savjeta mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske. Zajednice Hrvata izvan Republike Hrvatske svoje predstavnike u savjete predlažu iz […]

Njegovo predavanje poziv je na promišljanje o pravdi, politici i povijesnoj istini, te na potrebu za realnim i objektivnim sagledavanjem složenih povijesnih događaja.

Hrvoje Mandić

Iznenada preminuo fra Ilija Vrdoljak, voditelj hrvatskih misija u St. Pöltenu, Salzburgu i Beču

Član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak iznenada je preminuo u subotu 1. siječnja u Franjevačkom samostanu u Rovinju u 73. godini života, 56. godini redovništva i 46. godini svećeništva, izvijestili su iz Provincije. Fra Ilija je rođen 20. ožujka 1949. u Kovačevcima (BiH), od oca Mijata i majke Lucije rođ. […]

Sprovodnu misu predslavio je fra Nikola Pašalić, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji, u zajedništvu s petnaestoricom franjevaca i trojicom dijecezanskih svećenika. Okupili su se svećenici, redovnici, redovnice, vjernici iz više hrvatskih župa i zajednica, kao i predstavnici različitih udruga i pokreta, svatko s vlastitom uspomenom i zahvalnošću na susret s fra Nenadom. Na sprovodnoj misi bili su i: Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Sanja Laković, generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu.

Na misi su bili prisutni i članovi njegove najbliže obitelji, brat Anđelko i sestra Mila sa svojim obiteljima, koji su, zajedno s okupljenim narodom Božjim, u molitvi i suzama izrazili poštovanje i ljubav prema svom bratu, koji je život posvetio molitvi, jednostavnosti i služenju Crkvi.

Tužna vijest iz Chicaga! Preminuo je fra Ilija Puljić

U 83. godini života, 60. godini redovništva i 55. godini svećeništva, sinoć je u sveučilišnoj bolnici u Chicagu preminuo fra Ilija Puljić. Fra Ilija je rođen 26. srpnja 1941. u Kamenoj u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u franjevačkom sjemeništu u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu […]

U homiliji je kustos fra Nikola ocrtao lik fra Nenada kao čovjeka duboke pobožnosti, poniznosti i predanja. Posebno je istaknuo njegovu vjernost svakodnevnoj molitvi, ljubav prema Euharistiji i veliku odanost Gospi, napose kroz pobožnost prema Majci Mira u Međugorju. Fra Nenad je godinama vodio vjernike na hodočašća, a ta iskustva ostavila su dubok trag u mnogima koje je duhovno pratio. Njegovo svećeništvo bilo je obilježeno blizinom ljudima, osobito onima ranjenima i tražiteljima nade. Bio je tihi svjedok Božje prisutnosti, čovjek mira i nutarnje snage, osobito u trenucima vlastite bolesti koju je nosio s vjerom i strpljivošću.

Nakon mise sprovodni obredi nastavljeni su na groblju Holy Sepulchre u Chicagu, gdje je fra Nenad Josip Galić pokopan u zajedničkoj grobnici hrvatskih franjevaca. Ondje su ga njegova subraća i vjernici ispratili molitvom i pjesmom, povjeravajući njegovu dušu Gospodinu kojemu je vjerno služio.

Pisma sućuti i molitvene blizine stigla su od fra Joze Grbeša, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, koji je istaknuo fra Nenadovu duhovnu dubinu i njegov tihi, ali snažni utjecaj na zajednice u kojima je služio, te vlč. dr. Tomislava Markića, ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koji je zahvalio za 59 godina svećeničkog služenja i pastoralnog rada među hrvatskim iseljenicima, posebno u Detroitu i Chicagu.

Sprovod fra Nenada Galića bio je snažno svjedočanstvo zajedništva, vjere i zahvalnosti. U jednostavnosti liturgije, molitve braće i prisutnosti mnogih koji su ga poznavali, odražavala se snaga njegova tiha služenja. Iza njega ostaje praznina, ali i primjer svećenika koji je vjerno živio svoj poziv i bio znak nade mnogima.

It’s OK

Fra Nenad Josip Galić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji, opremljen svetim sakramentima preminuo je jučer u bolnici Northwestern Chicago u 85. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva. Fra Nenad je rođen 27. siječnja 1941. u Ljubotićima, župa Kočerin u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu […]

Neka mu Gospodin, kojem je život posvetio, udijeli vječni mir, a njegova duša počivala u zagrljaju onoga kojeg je čitav život ljubio i naviještao.