Stepinčevo u New Yorku. Krčki biskup pozvao mlade da češće dolaze u domovinu

U Hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda na Cardinal Stepinac Placeu u New Yorku u nedjelju je svečano proslavljen spomendan blaženog Alojzija Stepinca. U koncelebraciji sa župnikom vikarom fra Lovrom Šimićem misno slavlje predvodio je fra Iko Skoko, piše IKA. Fra Iko je u propovijedi rekao kako obilježavamo 125. obljetnicu rođenja kardinala Stepinca, 70. obljetnicu […]

Svečano misno slavlje predvodio je mons. mr. Željko Majić, biskup banjolučki, u koncelebraciji sa župnikom fra Lovrom Šimićem, župnim vikarom fra Slavenom Tomićem i fra Nikolom Pašalićem, kustosom hrvatskih franjevaca za Ameriku i Kanadu.

“Danas, u vremenu kada se govori da je stari poredak u kojemu smo rođeni i živjeli mrtav, a pred našim se očima rađa novi – poredak sile i nepravde, osvajanja i porobljavanja, ubijanja nevinih, paljenja sela i gradova, gaženja siromašnih i nemoćnih – ovaj svijet više nego ikada treba ljude Stepinčeva kova. Treba ljude Stepinčeva DNK-a. Samo takva snaga – tiha i ponizna, evanđeoski hrabra – snagom Božje milosti može izvući svijet iz vrtloga zla i ponovo ga usmjeriti prema istini, pravdi i miru – prema životu”, rekao je biskup u svojoj propovijedi.

Svečana procesija prošla je kroz središte crkve na čelu s ministrantima i mladima u narodnim nošnjama koji su članovi Hrvatske škole i Kolo grupe kardinala Stepinca. Pjevane dijelove mise predvodio je župni zbor…

Misno slavlje u hrvatskoj župi u New Yorku predvodio tamošnji kardinal: Još kao srednjoškolac učio sam o Stepincu…

U Hrvatskoj župi svetih Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, u nedjelju je u New Yorku svečano proslavljen dan blaženog Alojzija Stepinca. Svetu misu predvodio je tamošnji nadbiskup i metropolit kardinal Timothy M. Dolan, uz koncelebraciju župnika fra Nikole Pašalića, župnike župe sv. Dominika u Goraždu don Josipa Tadića te asistenciju župnoga vikara fra Lovre […]

“Iako vas od domovine dijele kilometri kopna i milje môra i oceana, blaženi Alojzije Stepinac danas vam govori kao pastir i čovjek koji nikada nije napustio svoj narod, čak ni onda kada je to značilo zatvor, klevetu i smrt u tišini. Stepinac je znao da hrvatski narod živi ondje gdje žive njegovi ljudi. Zato Crkva u Hrvata ne prestaje na granicama domovine, nego živi u iseljeništvu, u vašim obiteljima, župama, zajednicama i srcima – ovdje u New Yorku. U teškim vremenima Stepinac je govorio: ‘Kad vam uzmu sve, ostat će vam dvije ruke – sklopite ih na molitvu’. To je poruka i vama danas. U užurbanosti ovoga grada, u radu, borbi i često nevidljivoj žrtvi, ne zaboravite tko ste i čije ste”, zaključio je biskup.

U nastavku pogledajte fotogaleriju iz New Yorka…

Biskup Medo krizmao devetero mladih u Canberri i trojicu dječaka u Wollongongu

Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo u subotu je predslavio euharistijsko slavlje u Hrvatskom katoličkom centru u Canberri tijekom kojega je devetoro mladih primilo sakrament svete potvrde. Na slavlju se okupilo mnoštvo vjernika, a suslavili su: vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i fra Anto Šimunović, voditelj HKC-a Canberra. U homiliji je […]

Biskup je u subotu 18. listopada u New Yorku prisustvovao proslavi 130. obljetnice Dobrovoljnog društva Anchor Benevolent Society Inc., jedne od najstarijih hrvatskih iseljeničkih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama.

Središnji dio slavlja bila je misa zahvalnica u crkvi Most Precious Blood u Astoriji koju je predvodio biskup Petanjak u zajedništvu s domaćim župnikom i dušobrižnikom za Hrvate u New Yorku Sašom Ilijićem te gvardijanom Samostana sv. Antuna iz Pule porijeklom s otoka Cresa fra Diegom Deklićem.

U propovijedi je biskup zahvalio članovima društva na dugogodišnjoj vjernosti Crkvi i na ljubavi prema domovini i rodnom otoku Cresu…

„Vaša povezanost, solidarnost i zajedništvo znak su da korijeni vjere i pripadnosti nikada nisu iščezli – ni u dalekome svijetu“, istaknuo je.

Predsjednik Milanović na svetoj misi s Hrvatima iz New Yorka

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović doputovao je u New York na 80. zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda pa se tom prigodom sa suprugom prof. dr. sc. Sanjom Musić Milanović susreo u nedjelju s Hrvatima koji žive u tom američkom gradu. U prigodnom obraćanju predsjednik se osvrnuo i na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, istaknuvši […]

Nakon euharistijskog slavlja održana je svečana večera i program u čast obljetnice Društva. Predsjednica društva Ines Kučić istaknula je kako je Anchor Benevolent Society, osnovano 1895. godine, uvijek bilo više od organizacije – bilo je to mjesto okupljanja, uzajamne pomoći i čuvanja identiteta otočana, posebice s otoka Cresa, čiji su se iseljenici među prvima naselili u New Yorku.

U pozdravnom govoru vlč. Ilijić podsjetio je kako su naraštaji članova Društva Anchor pomogli u izgradnji hrvatskih zajednica u Americi te su i danas oslonac Hrvatskoj katoličkoj misiji bl. Ivana Merza…

„Ljubav prema svome kraju i otoku, u dalekom svijetu, čuva se kroz zajedništvo, vjeru i prijateljstvo koje ste prenijeli na svoju djecu i unuke”, ustvrdio je.

Proslavi je prethodio posjet groblju Calvary i molitva na grobu članova i osnivača Društva.

Na svečanom misnom slavlju koje je u nedjelju 19. listopada predvodio mons. Petanjak, četvero mladih članova misije primilo je sakrament potvrde.

Hrvati iz New Yorka oprostili se od župnika koji im je služio gotovo dva desetljeća

Nakon 19 godina provedenih u Hrvatskoj župi svetih Ćirila i Metoda u New Yorku, fra Nikola Pašalić službeno se oprostio od svoje zajednice. Podsjetimo, sredinom ožujka na redovnom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu, koji je održan u samostanu hrvatskih franjevaca u Chicagu, ovaj franjevac izabran je za novog kustoda. Gotovo […]

Biskup je potaknuo krizmanike da ostanu vjerni Kristu unatoč izazovima života: „Zajednica vjernika polaže u vas velike nade. Ne bojte se svijeta, ali sačuvajte u sebi ljudskost, poštenje i dobrotu. To će vam pomoći da se ne izgubite i ne propadnete. Dok god Bog bude imao mjesta u vašem životu, nećete se izgubiti i nećete propasti”.

Ministar pozvao Hrvate u New Yorku da se vrate kući

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman tijekom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama u subotu i nedjelju susreo se s pripadnicima hrvatske zajednice u New Yorku i New Jerseyu. Posjetio je hrvatsku župu sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, Hrvatski kulturni klub Kardinal Stepinac, Klub „Hrvatska Zemlja“ u New Jerseyu, Klub bosanskih Hrvata […]

U prigodnom obraćanju predsjednik se osvrnuo i na položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, istaknuvši kako se ne slaže da u Daytonu stvari nisu dovoljno jasno određene…

“Problem je u tome da su definirane jasno, ali se krade, potkrada i otima. Bio bi manji problem da su nejasne pa da to zahtjeva dodatne konzultacije i razgovore. Naprosto, Hrvatima se oduzimaju prava, a očekuje se da budu lojalni građani. Taj narod mora dobiti svoja prava da bira svoje predstavnike“, rekao je predsjednik Milanović.

Prije susreta razgovarao je s fra Lovrom Šimićem u župnom dvoru crkve i sa suprugom bio na svetoj misi.

Milanović s Hrvatima u Sjevernoj Makedoniji

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, tijekom službenog posjeta Republici Sjevernoj Makedoniji, susreo se u Skoplju s predstavnicima hrvatske zajednice i članovima Hrvatskog poslovnog kluba u prostorijama Veleposlanstva Republike Hrvatske. U obraćanju prisutnima osvrnuo se, između ostaloga, i na položaj Republike Sjeverne Makedonije u procesu približavanja Europskoj uniji, naglasivši kako Hrvatska može pomoći tako da prenosi […]

Hrvatska župa svetih Ćirila i Metoda i svetog Rafaela središte je vjerskog, ali i kulturnog života hrvatske zajednice u New Yorku i okolice. U tom velikom američkom gradu djeluje od 1974. godine, vode je hrvatski franjevci i daje veliki doprinos očuvanju hrvatskog jezika, kulture i običaja. Župa okuplja Hrvate iz četiri savezne države – New Yorka, New Jerseya, Connecticuta i Pennsylvanije.

Republika Južna Afrika izuzima hrvatske državljane od viza

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je detalje o odluci Republike Južne Afrike o izuzimanju hrvatskih državljana od potrebe ishođenja viza za boravak do 90 dana. “Ovo postignuće rezultat je ojačane suradnje i komunikacije s južnoafričkom stranom, predvođene ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, te djelovanja na svim razinama unutar MVEP-a, uključujući Veleposlanstvo […]

Tom je prigodom ministar istaknuo važnu ulogu koju hrvatske župe, kulturna društva i klubovi imaju u očuvanju vjere, jezika, kulture i identiteta Hrvata u iseljeništvu. Zahvalio je na srdačnom dočeku i predanosti kojom se njeguje hrvatski duh te promiče ime domovine daleko izvan njezinih granica.

U hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, ministar je u svom govoru podsjetio da je Hrvatska otvorena za sve naraštaje Hrvata diljem svijeta – od prvih do četvrtih – nudeći dobrodošlicu svima koji žele posjetiti ili se vratiti u domovinu. Naglasio je da hrvatska Vlada provodi projekte potpore povratnicima, uključujući financijske poticaje i porezne olakšice, s ciljem jačanja veza s iseljeništvom.

Središnji državni ured za Hrvate izvan RH objavio Javni natječaj. Na raspolaganju od tisuću do 50 tisuća eura

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske objavio je Javni natječaj za prijavu programa/projekata organizacija hrvatskog iseljeništva radi ostvarenja financijske potpore za 2025. godinu. Na Javni natječaj mogu se javiti organizacije hrvatskog iseljeništva (udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice i ostale organizacije) koje su se opredijelile za obavljanje djelatnosti i aktivnosti koje su predmet financiranja. […]

„Vlada Republike Hrvatske nastavlja predano raditi na očuvanju veza s hrvatskim zajednicama diljem svijeta“, istaknuo je ministar te posebno naglasio trajnu skrb i zalaganje Republike Hrvatske za jednakopravnost i politička prava Hrvata u Bosni i Hercegovini kako bi mogli birati svoje legitimne predstavnike.

Tijekom prijema u organizaciji Generalnog konzulata Republike Hrvatske ministar Grlić Radman ponovio je važnost zajedništva, naglasivši kako su Hrvati u iseljeništvu istinski mostovi između domovine i Sjedinjenih Američkih Država te najbolji veleposlanici hrvatskog naroda i države. Dodao je kako Vlada Republike Hrvatske i dalje neumorno radi na jačanju međunarodnog položaja naše zemlje. Podsjetio je da je sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisan Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, čija se ratifikacija očekuje u Senatu, što će olakšati život i poslovanje iseljenika te dodatno učvrstiti snažne veze s domovinom.

Američka turneja predstavljanja knjige “Rat nakon rata 1945. – 1951.”

Dijaspora.hr najavljuje američku turneja predstavljanja knjige “Rat nakon rata 1945. – 1951.”, autora Hrvoja Mandića, koja će se održati u Chicagu i New Yorku. Otvorenje je u Chicagu, u maloj dvorani crkve sv. Jeronima, u nedjelju 12. listopada u 12.30 sati. Domaćin i organizator predstavljanja bit će fra Antonio Musa, župnik Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu. Uz […]

U sljedećim danima, ministar Grlić Radman će u New Yorku, osim na svečanom otvaranju zasjedanja Opće skupštine UN-s, sudjelovati na nizu multilateralnih događanja, među kojima se ističu visoki sastanak povodom obilježavanja 80. obljetnice Ujedinjenih naroda, ministarski sastanak država članica Jadransko-jonske inicijative, obilježavanje 30. obljetnice Četvrte svjetske konferencije o ženama, kao i sastanci u okviru Europske unije i EU-CELAC-a.

Dubrovnik: Trodnevni susret pjesnika Hrvatske iseljeničke lirike – New York

Dvadeset i drugi susret pjesnika Hrvatske iseljeničke lirike – New York pod nazivom „Dubrovniče vječni grade, umjetnošću na dar tebi iz cijelog svijeta” održan je od 8. do 10. lipnja. U višednevnom programu pjesnici s pet kontinenata susretali su se na raznim manifestacijama od pjesničkih večeri, nekoliko predstavljanja knjiga, predavanja, slavlja misa u dubrovačkim crkvama […]

Ovo događanje dio je već tradicionalnog programa Susreta iseljenika koji se svake godine održava u kolovozu u Dubrovniku u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. U sklopu programa Srđan Gjivoje 29. kolovoza održat će koncert ispred crkve Svetoga Vlaha na Stradunu.

Inače, Club Dubrovnik iz New Yorka osnovan je 1941. godine od strane nekolicine dubrovačkih pomorskih kapetana, a njihovo djelovanje aktivno je kako u SAD-u tako i u Hrvatskoj. Do danas su donirali značajna sredstva za razne udruge i institucije u Dubrovniku, a pomažu godinama i potrebitim pojedincima. Sljedeće godine slave veliku obljetnicu 85 godina postojanja kluba koja će se svečanim programom obilježiti i u njihovom Gradu.

Hrvati iz New Yorka darovali bolnici u Dubrovniku dva elektromotorna bolnička kreveta

Veliko srce hrvatskih iseljenika i njihova ljubav prema domovini iskazana je i putem najnovije donacije Kluba Dubrovnik iz New Yorka. Naime, naša dijaspora iz tog američkog grada ovih je dana darovala dva elektromotorna bolnička kreveta za standardnu njegu. Podsjetimo, prije nekoliko mjeseci klub je donirao pasivne anti dekubitusne madrace za bolesničke krevete Općoj bolnici Dubrovnik. […]

Događanju u Matici pridružili su se i Niko Hazdovac, predsjednik udruge iseljenih Hrvata Libertas Foundation iz San Pedra i njegova kći Marijana. Tom prilikom najavili su dodjelu stipendija učenicima obrtničkih i deficitarnih zanimanja za školsku godinu 2025./2026. koja će se održati sredinom rujna u Deši u Dubrovniku.

Do sada je on govorio o drugima, a sada je vrijeme da se progovori o njemu

Bila je godina 1990. Već je dobrano mirisalo na rat. Studirao sam kršćansku duhovnost u Rimu. Preda mnom je bilo ljeto. Trebalo ga je iskoristiti, a to znači negdje usavršiti još koji jezik i nešto zaraditi za trošak tijekom akademske godine. Izabrao sam New York. Onako nekako nasumce. Hajde da iskušam i taj dio kugle […]

Kao dijete otišao 1960-ih u tada daleki Dubrovnik u sjemenište, pa u Sarajevo. Onda na put u svijet: u talijanski Trento i u vječni Rim, te u njemački Koningstein gdje je postao svećenik 29. lipnja 1972. Onda počinje njegov put i život dijaspore.

Fra Slavko: svećenik, fratar, misionar, župnik, poglavar franjevaca u Americi i Kanadi, provincijal franjevaca u Hercegovini, duhovnik, odgojitelj, ispovjednik. Životni put ga je vodio tisućama milja daleko, ali i vraćao na početke.

I ovim tekstom mu govorimo hvala. U zahvalnosti smo uvijek škrti, oh kako je važno zahvaljivati. I danas njemu govorimo hvala za dobar život, za služenje, za primjer dobrote, za vremena kada mu možda nitko nije rekao hvala. Govorimo zbogom jer vjerujemo. Vjerujemo da s Bogom svi naši krugovi se zatvaraju i s njim svi naši počeci imaju svoj cilj.

Fra Slavkove četiri bitne točke putovanja bijahu: Dijaspora (NY), služba poglavara (Chicago-Mostar), služba odgojitelja (Humac) i Međugorje.

Dijaspora

Dijaspora je ispisala noviju povijest hrvatskih odlazaka, tragedija, nada, zajedništva. U sredini tog iskustva stoji hrvatski svećenik, misionar, dušobrižnik, branitelj izbjeglih, tužnih, zarobljenih, odvojenih. Fra Slavko je bio taj!

On je ondje gdje nikoga nema, politički nepodoban, glasan u suprotstavljanju diktaturama i sam žrtva komunističkog režima. Domu svom nije smio putovati samo zato što bijaše hrvatski svećenik. Dijelio je sudbinu svih za koje se brinuo. Kada nisu mogli oni vidjeti oca i majku ili ići im na sprovod u domovinu, nije ni on išao! Da, s njima je plakao, molio, šutio, patio, sanjao, nadao se. Kada su oni bili progonjeni, medijski ili fizički bijaše i on. Ni svome ocu na sprovod nije mogao doći. Ta on bijaše župnik hrvatske župe u New Yorku, najopasnijem mjestu za komunizam, a najveselijem mjestu hrvatskih snova o slobodi. Njegova jedina krivnja bijaše njegova misija: dijeliti put sa svojim hrvatskim pukom nadajući se slobodi. Svoga oca i majku susretao je u Italiji jer on je mogao otići u bilo koju zemlju svijeta, ali nije smio u svoju domovinu. Kada susreti nisu bili mogući onda je slao audio vrpce kako bi otac i majka mogli čuti njegov glas.

Bijahu to mučne godine, ali godine koje su ispisale najljepše sudbine ljudi koji u slobodi sanjaju slobodu svog neslobodnog naroda tisućama milja daleko. On se našao i u crkvi i u bolnici, i na pomoći polaganja stotina vozačkih ispita i u sudnici samoće i u zatvoru i na cesti i na fešti. On je slavio obljetnice i narodne povijesti i Stepinčeve smrti i župne zajednice u vremenima kada je to bilo po životno opasno. I zbog toga postade nepodoban. Taj hrvatski svećenik fra Slavko postao je znak jednog vremena i sudbine jednog naroda.

It’s OK

Fra Nenad Josip Galić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji, opremljen svetim sakramentima preminuo je jučer u bolnici Northwestern Chicago u 85. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva. Fra Nenad je rođen 27. siječnja 1941. u Ljubotićima, župa Kočerin u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu […]

On bijaše svjedok mučnih 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća u Americi. Svjedok hoda hrvatske zajednice, svjedok zatvaranja, suđenja hrvatskih uznika, svjedok tihe patnje obitelji i prijatelja. I Američki FBI mu je priznao da je i on na meti komunističkih vlasti za ubojstvo i ponudili mu pomoć u zaštiti što je fra Slavko odbio rekavši: “Svi znaju gdje sam ja!” Bio je za Udbu persona non grata. Ovaj dobar čovjek kao i tisuće dobrih Hrvata diljem svijeta, iste sudbine. Da, on je svjedok. A svjedoci su ljudi kojima se vjeruje. Pomagao svima u potrebi i bio kao što to jedan uznik reče: “Otac svima nama. Znak sigurnosti.” Ta uloga oca kao da je postala dio fra Slavkova identiteta.

O kako možemo puno naučiti iz toga njegova život dijaspore i svih s kojima je on živio. O kako možemo naučiti snagu i važnost slobode i beskompromisnog zalaganja za istinu. Uvijek istinu! Život se čini apsurdnim, pun suprotnosti. I po njegovu životu iščitavamo kako: Teška vremena stvaraju jake ljude. Jako ljudi stvaraju laka vremena.

Domovina

I kada braća odlučiše, vratio se u domovinu, služio kao provincijalni ministar, stvarao zajednicu nakon godina neredovitosti, ne sustavnosti i svih lokalnih muka, posluha i neposluha. Bilo mu je jasno što treba i kako treba. Iskustvo dalekog svijeta mu je pomoglo da bude odlučan, da se ne boji i da krene naprijed. I opet se nađe u ulozi oca, oca provincije, oca braći kojima je bio na čelu u služenju. O kako možemo naučiti iz ovoga njegova iskustva kako se ne treba nikada bojati, uvijek ići naprijed, uvijek znati kako pjesma kaže:

“Znam da uvijek treba ići. Znam da ima bezbroj mjesta, Postoji bar jedna cesta do svih mjesta, ljudi svih. Znam da negdje ima staza, Jedna staza, možda mala koja bi nas povest’ znala do svih ljudi, srca svih”. (D.T.)

Odgojitelj

Bijaše fra Slavko odgojitelj naše mladosti dajući im temelje za život i put franjevačkog habita. I tu kao da je ponovno na nov način shvatio da je “Gospodin blaženstvo sakrio u služenju.” Kako to lijepo iskaza ovih dana jedan od mladih fratara kojemu je fra Slavko bio odgojitelj:

Tužna vijest iz Chicaga! Preminuo je fra Ilija Puljić

U 83. godini života, 60. godini redovništva i 55. godini svećeništva, sinoć je u sveučilišnoj bolnici u Chicagu preminuo fra Ilija Puljić. Fra Ilija je rođen 26. srpnja 1941. u Kamenoj u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u franjevačkom sjemeništu u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu […]

“Bio je čovjek drugačijeg mentaliteta i pogleda na svijet. Izvandomovinstvo ga je oblikovalo. Bio je pravedan, čovjek od reda, discipline, molitve i rada. U njemu se tako jasno zrcalio svećenik, redovnik, otac i brat. Samo čovjek s jasnim idealima može voditi drugog čovjeka. Volio je naše mlade kao vlastite sinove, a to je prava definicija ljubavi. Naglašavao je njihove talente i darove i poticao ih da ih razvijaju. Nikad od nas nije tražio nešto što sâm nije bio spreman učiniti. Živio je s nama i za nas. Posebno je volio Blaženu Djevicu Mariju i Alojzija Stepinca. Uvijek nam je s velikom ljubavlju i žarom govorio o svom narodu koji je otišao iz domovine trbuhom za kruhom.” (M.K.)

“Čovjek od riječi Starog kova. Iskreno je volio novake i sve fratre. Braća i zajednica su mu bili iznad svega.” (A.M.).

U tim godinama odgoja naše mlade braće opet bijaše otac svima.

Međugorje

I onda opet na početak. Ovdje u Međugorju gdje je počeo njegov fizički život, ovdje gdje se krug zatvara, ovdje gdje je bio ispovjednik, svećenik duhovnik, brat i opet otac mnogim dušama. Ovdje gdje su mnogi i po njegovim riječima dobili mudrosti i Duha, mira i snage i milosti novih početaka. Ovdje gdje se “savršenstvo postiže, ne kada se više nema što dodati, već kada se više nema što oduzeti.” (Antoine de Saint-Exupe). Da ovdje kao i svugdje fra Slavko je bio staložen, strpljiv, blizak ljudima. Njegova blagost je bila nadahnuće mnogima. Mnogi su ga stoga tražili za razgovor. Pomagao mnogima steći mir! Uistinu opet bijaše otac mnogim dušama koje su tražile riječ ljubavi.

Odlazak

I dođe vrijeme odlaska. Sve je ostavio u redu. Jasno i čisto. Iza njega je uvijek ostalo čisto i jasno. I kada sam ga upitao uz njegov bolesnički krevet: “Fra Slavko, kako si danas”? Odgovorio je: “Zreliji sam nego jučer. Svaki dan zreliji. Čekam odlazak.” Pet godina bolesti kao da je neprimjetno hodio tim putem. Bolest bijaše vidljiva na njegovu tijelu, ali u njemu bijaše snaga. Da, i po tom hodu nas je učio kako se nositi, kako biti strpljiv,

U sobi iznad radnog stola visi slika Isusova blaga lica, umjetnika Zvjagina koji je puno toga lijepoga učinio u našoj mostarskoj crkvi. Gledam fra Slavka i gledam tu sliku. I kažem mu, ovaj Isus sliči na tebe… Kaže on: “Isus sliči na svakoga od nas.” U njemu kao da je dio svakoga od nas. Dok ne postane cjelina svakoga od nas.

U toj sobi stoji veliki Alojzije Stepinac, njegov sveti zaštitnik! Svoj imendan fra Slavko uvijek slaviše 10. veljače na spomendan blaženog Stepinca. On bijaše i u njegovoj sobi u New Yorku i u njegovu uredu u Chicagu, tako i ovdje u Međugorju. Njega je zaista volio i od njega crpio snagu u vremenima samoće, uzništva, neizvjesnosti. Kao da su mu Stepinčeve riječi: “Samo Bog je vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga!” bile dovoljne!

Draga braćo i sestre! I mi na svoj put ponesimo najbolje od fra Slavka. Ne bojmo se novoga. Niti izazova niti poslanja. Budimo i mi otvoreni novim putima, bliskim i dalekim jer u njima stanuje Gospodin. Fra Slavko je tome svjedok! Valja i nama znati i biti učvršćeni u vjeri da sve što umire opet živi i kako reče pjesnik: Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo? (M.S.)

Preminuo je fra Slavko Soldo. U Americi je napravio ogromne stvari

U 79. godini života, 58. godini redovništva i 53. godini svećeništva, u Međugorju je preminuo fra Slavko Soldo. Fra Slavko je rođen 29. studenoga 1946. u Međugorju, gdje je i kršten 1. prosinca iste godine u župnoj crkvi sv. Jakova Apostola. Osnovno školovanje pohađao je u Međugorju (1954. – 1958.), u Čitluku (1958. – 1961.) […]

Fra Slavko je svjesno, spremno i savjesno čekao svoga Gospodina. Neka ga taj uskrsli Gospodin kojemu je do kraja vjerovao primi k sebi. Neka nama da vjere i nade da i mi naše dane možemo živjeti vedro, tiho, smireno i strpljivo kako nas je on učio. Da i mi možemo vjerovati vazda i svagda i sa blaženikom Alojzijem svjedočiti: “Samo Bog je vječan! To je, braćo, naša utjeha i naša snaga!”

Preminuo je fra Slavko Soldo. U Americi je napravio ogromne stvari

U 79. godini života, 58. godini redovništva i 53. godini svećeništva, u Međugorju je preminuo fra Slavko Soldo. Fra Slavko je rođen 29. studenoga 1946. u Međugorju, gdje je i kršten 1. prosinca iste godine u župnoj crkvi sv. Jakova Apostola. Osnovno školovanje pohađao je u Međugorju (1954. – 1958.), u Čitluku (1958. – 1961.) […]

Još na uzletištu dočekao me fra Slavko Soldo. A u Misiji torta dobrodošlice. S. Robertina Barbarić učila me kako je rezati, nisam baš bio navikao na to. I svi drugi prijateljski raspoloženi.

Ubrzo se pokazalo da doček nije bio puka uobičajena formalnost. Međusobno poštovanje i ozbiljnost, povezani s ljudskom toplinom i opuštenošću činili su život ugodnim. Snalazio sam se koliko sam god najbolje znao, nisam htio razočarati takvu dobrodošlicu.

I onda se dogodi balvan-revolucija. Mrki jugovelikosrbi iziđoše na hrvatske ceste. S puškama u ruci. Fra Slavko je neumorno bdio nad vijestima. Pomagao sam mu oko njihova prijeme faksom i odabira za objavu. Radilo se o tjednoj emisiji za Hrvate New Yorka i okolice ili odgovaranju na telefonske pozive. Fra Slavko se brinuo za novonastalo stanje, da bi godinu dana kasnije pokrenuo Croatian Franciscan Emergency Relief Fund u New Yorku za pomoć domovini.

Otišao je prema domovini, a meni je ostavio dužnost pripreme i snimanja emisije. Prihvatio sam to, u onom skučenom prostoru ispod stubišta prema dvorani. I osjećao sam se dobro, jer sam nešto radio za domovinu. Pamtim da su mi tada dolazile majke sinova iz župe. Zapravo, dolazile su fra Slavku, a budući da njega nije bilo imale su povjerenje i u mene jer on ima to povjerenje prema meni. Pitale su kako prebaciti sinove u domovinu da se bore za Hrvatsku. A to je bilo kažnjivo po američkim zakonima. Same su mi to priznale, a ja sam razmišljao o onima koji su prije zbog ljubavi prema Hrvatskoj zaglavili u američkim tamnicama.

Tužna vijest iz Chicaga! Preminuo je fra Ilija Puljić

U 83. godini života, 60. godini redovništva i 55. godini svećeništva, sinoć je u sveučilišnoj bolnici u Chicagu preminuo fra Ilija Puljić. Fra Ilija je rođen 26. srpnja 1941. u Kamenoj u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u franjevačkom sjemeništu u Visokom. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu […]

Pričao mi je o tome fra Slavko, upijao sam svaku riječ jer nisam baš nešto posebno o svemu znao. Tek sam to polako otkrivao, kao i da je fra Slavko posebno od 1975. bio “narodni neprijatelj”. Pisale su o njemu kao takvome jugoslavenske novine, američke službe mu nudile zaštitu jer je, po njima, na njega bio poslan ubojica. Nije se prestrašio, nije uzeo zaštitu. Stavio se u ruke Božje, pa što bude.

Rastali smo se u dobrom sjećanju, ali ne takvome da bismo se kasnije javljali jedan drugome. No, klica povjerenja je posijana.

Postao je fra Slavko 2001. provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije. Čestitao sam mu i mislio sam da je to sve. No, ubrzo me iznenadio. Htio je da budem tajnikom Provincije. A meni se to nije bivalo, ne samo zbog onoga što sam trenutačno radio. Ipak, iskustvo New Yorka me “slomilo”. Ima smisla s jednim takvim čovjekom biti na istome zadatku. Predmnijevao sam da neće mirovati i da će napraviti stvari koje napraviti treba. I nisam se prevario. Dogovorili smo se da ću uz tajnički posao do kraja dovršiti započeti proces dobivanja frekvencija za Radiopostaju “Mir” Međugorje, jer sam Informativni centar “Mir” Međugorje već podigao na zdrave temelje i ostalo je samo to. Hvala mu za svu potporu u tim trenucima, utkao je i dio sebe u tu radiopostaju.

Provincija je u to vrijeme plovila uzburkanim vodama. Trebalo je taj brod privesti u mirnu luku. On je to uspio. Promatrao sam sve izbliza, učio i pomagao koliko sam znao i mogao. Neću sada o pojedinostima, samo nastaviti o njegovoj veličini koju je pokazivao uz veliku skromnost. Ozbiljni crkveni povjesničari zasukat će jednoga dana rukave te istinu iznijeti na svjetlo dana.

Naizgled nas je život opet razdvojio, ali zapravo nije. Ostalo je duboko razumijevanje iz vremena naših dužnosti u Mostaru. On se nije išao odmarati, već je bez krzmanja počeo preuzimati važne dužnosti odgojitelja mladih naraštaja u Provinciji. Ja sam, pak, preuzeo dužnost vicepostulatora postupka mučeništva za našu pobijenu braću.

A taj postupak mučeništva njemu je bio itekako na srcu. Pričao mi je šire o našim uhićenicima u Americi, o prosvjedima za slobodu, o našoj ubijenoj braći. I onda je jednoga dana došao s namisli da pokrenemo postupak mučeništva za našu pobijenu braću. Podupro sam to cijelim srcem, ali se nisam vidio u tome. Pomoći ću koliko mogu i to je to.

Na sjednici Uprave Provincije u Slanom 4. studenoga 2004. zaživjelo je Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika naše pobijene braće. Tko sretniji od njega. Govorio je u toj prigodi da su naša pobijena braća i Kraljica Mira temelji na kojima počiva Provincija. Stoga je učinio sve da Široki Brijeg bude proglašen središnjim žrtvoslovnim mjestom Provincije, a 7. veljače središnjim nadnevkom. Danas možemo reći da je tako započela prekrasna povijesna priča.

Godine su išle svojim tijekom, fra Slavko se povukao u Svetište Kraljice Mira te tu neumorno propovijedao i ispovijedao. Mnogi su znali čekati dugo pred njegovom ispovjedaonicom da bi došli na red. Svjedočio je iskrenu ljudskost, kršćanstvo i domoljublje. To je jednostavno zračilo iz njega. A ja sam nastavio skupljati građu za bazu podataka o našim pobijenim fratrima. Pričali smo o tome, jer ga je sve zanimalo, iako mi se nikada nije miješao u posao. To mogu, pak, samo veliki ljudi.

Preminuo fra Silvestar Bota, svećenik kojeg će se rado sjećati Hrvati iz Stuttgarta, Münchena i Esslingena

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja javlja rodbini, prijateljima i znancima da je u 84. godini života, 65. redovništva i 56. svećeništva, jučer u Samostanu o. fra Ante Antića u Splitu preminuo fra Silvestar (Stanko) Bota. Fra Silvestar rođen je 20. studenog 1939. u Prugovu od oca Ivana i majke Ane r. Jurić Popović. Prva četiri razreda […]

Zdravlje mu se pogoršavalo. Pritisnula ga bolest. Nije kukao, nego je do posljednjeg obnašao svoj posao. Po medijima ovih dana gledam njegovu sliku obojenu bolešću. Ali oči i smiješak na licu ostali su oni stari. Tijelo je kopnilo, duh je i dalje bio mlad. Osjetilo se to i u glasu koji je odjekivao eterom Radiopostaje “Mir” Međugorje dok smo se vozili na njegov sprovod. Skroman i uspravan do kraja.

Dok je bolovao, upitao me jednoga dana bih li mu mogao nešto pomoći. Odmah sam se usredotočio na boju glasa i izgovor. Nije mi zvučao zabrinjavajuće. Odahnuo sam i naravno pristao. Povjerio mi je brigu uređivanja knjige na temelju građe koju je u razgovoru s njim prikupila Valerija Ćorić. Osjećao sam to čašću, ne znajući da ću u tome još više upoznati njegovu skromnost.

Predložio sam mu sliku za naslovnicu na kojoj on govori na nekim prosvjedima početkom devedesetih. Lecnuo se. Zbog čega baš ta, ma nije on važan, važno je… Morao sam mu objašnjavati da to koncepcija knjige jednostavno zahtijeva. Pristao je. Zajedno smo odredili i naslov, U osvit slobode, te je knjiga mogla započeti svoj put. Ali opet poteškoće. Nisu mu se pravila predstavljanja, ta važni su oni naši uhićenici o kojima govori u knjizi, naša borba za slobodu… Pristao je kada smo došli do toga da su oni u središtu pozornosti i na takav način. Nije htio da to bude nešto pompozno, kako je inače zaslužio, nego onako skromno pa smo morali to poštivati. No, došlo je mnoštvo naroda i time iskazalo počast i spomenutima u knjizi i njegovu radu za njih.

Kada mi je na upit porukom “Kako ide zdravlje” odgovorio prvi put da ide kraju znao sam da je vrijeme zaista sazrelo. Došao sam iz Zagreba na Obljetnicu ukazanja Kraljice Mira. Još je mogao govoriti i stisnuti mi ruku. Zamolio me da jednome iz knjige, Ivanu Vujičeviću, pošaljem dogovoreni broj primjeraka jer on to više ne može učiniti. Odgovorio sam da ću se potruditi da to što prije bude napravljeno. Na susretu dva dana nakon toga pitao me, a da nisam imao prilike sam prije reći, jesam li to učinio. Pogođen bolima razmišljao je i o takvim stvarima.

Nakon dva dana je umro. Do posljednjeg trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo sveci.

It’s OK

Fra Nenad Josip Galić, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji, opremljen svetim sakramentima preminuo je jučer u bolnici Northwestern Chicago u 85. godini života, 66. godini redovništva i 59. godini svećeništva. Fra Nenad je rođen 27. siječnja 1941. u Ljubotićima, župa Kočerin u Hercegovini. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu […]

Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.

fra Miljenko Stojić

U Norvalu održan jubilarni Mladifest. Glavni govornik obratio se u Međugorju

Na Hrvatskom franjevačkom središtu i župi Kraljice Mira u kanadskom Norvalu održan je 10. Mladifest – Susret hrvatske katoličke mladeži u Sjevernoj Americi. Ovaj događaj okupio je nekoliko stotina mladih hrvatskih katolika iz SAD-a i Kanade koji su kroz tri dana sudjelovali u bogatom duhovnom programu molitve, pjesme, svjedočanstava, klanjanja, slavlja svetih misa i ispovijedi. […]

Naime, u New York je od 19. do 22. lipnja, u Hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, održan Mladifest, 11. susret mladih Hrvata katolika od 16 do 35 godina starosti.

Tijekom četiri dana 140-ero mladih Hrvata katolika sudjelovalo je u aktivnom programu osobne duhovne obnove koji se sastojao od nagovora, a ovogodišnji govornici bili su: Patricia Sandoval, Fr. Dan Reehil i don Damir Stojić.

“Bilo je prigode i za osobno druženje, upoznavanje i razgovor kao i za susrete sa svećenicima koji su cijelo vrijeme bili na raspolaganju. Osjetili smo Božju prisutnost i milost koja nije izostala. Baš ovdje u ovom gradu i u ovoj župi. Bogu smo prezahvalni na predivnom iskustvu.

Nebo je dotaknulo zemlju. Duh je puhao kamo je htio, doticao koga je htio, liječio i blagoslivljao koga je htio. Božjoj ljubavi nema granica. Zato Mu neizmjerna slava i hvala.

Bili smo na devetom Mladifestu u Los Angelesu koji je okupio više od 70 mladih

Učitelju, kamo ideš? Dođi i vidi! (Iv 1,38) – ovogodišnje je geslo Mladifesta, susreta mladih Hrvata Amerike i Kanade. Domaćin devetog susreta bila je hrvatska župa sv. Ante Padovanskog u Los Angelesu, na čelu sa župnikom don Ivanom Jordanom i Marilyn Majich. Od istoka do zapada pa sve do sjevera i juga američkog kontinenta, 70-ak je […]

Uistinu jedan blagoslovljen susret koji je učinio puno toga novoga. Novi početak. Nova stranica. Novo poglavlje. Novi redak. Novi dan. Onako kako je Isus poručio da svojom mukom, smrću i uskrsnućem koje je proizašlo iz ljubavi, sve čini novo. Neka tako bude svim sudionicima. Svim župljanima. Ovoj nadbiskupiji. Ovom gradu. Ovoj državi. Cijelome svijetu. I poruka svima vama, a posebno mladima: Ne bojte se”, javili su fratri iz New Yorka.

Pag: Susret hrvatskih pjesnika iseljenika

Pod pokroviteljstvom Američko-hrvatskog kongresa, Hrvatske katoličke misije bl. Ivana Merza Astoria New York, Društva hrvatskih književnika – ogranak Zadar, Matice Hrvatske – ogranak Pag, Grada Paga i Turističke zajednice Paga, održan je od 22. do 25. kolovoza 2024. – 23. susret hrvatskih pjesnika iseljenika. Prva večer susreta održana je u Kneževu dvoru, a započela je […]

Povijest ove udruge započela je 1999. dolaskom don Roberta Zubovića u Hrvatsku katoličku misiju Astoria, kada su se, uz bogat vjerski i kulturni život, počeli okupljati i zaljubljenici u hrvatsku riječ.

U ozračju molitve i pjesme nastala je ideja koja će nadživjeti granice, oceane i godine – povezati raseljene Hrvate putem poezije, čuvajući jezik, identitet i ljubav prema domovini.

Od tada, ova priča prošla je tisuće milja – od New Yorka, Toronta i Los Angelesa, preko Chicaga, Montreala i Vancouvera, sve do Beča, Vukovara, Rima i Dubrovnika. Svaki susret bio je novi korak u pjesničkoj misiji. U svakom gradu stihovi su se pretvarali u mostove, a riječi su zrcalile čežnju, ponos i neraskidivu vezu s Hrvatskom.

Zbirke koje su iz tih susreta nastajale – njih ukupno 24 – nisu samo književna djela, već i kronika duše iseljenika. Naslovi poput “Na braniku lipe nam hrvatske riči”, “U okrilju kraljice Jelene uz žubor Jadra”, “Tisuće milja opletenih stihovima i Dubrovniče, umjetnošću tebi na dar” govore o snazi emocije koja ne blijedi, već se pretače iz naraštaja u naraštaj.

Recenzije ovih zbirki potpisuju istaknuta imena hrvatske književnosti, jezikoslovlja i kulturne scene – od Mate Marasa, Igora Zidića i Tomislava Marijana Bilosnića, do Vinka Grubišića, Željke Lovrenčić i pokojnog akademika Jakše Fiamenga. Imena koja daju legitimitet, ali i potvrdu da je riječ iseljenika jednako vrijedna kao ona napisana u domovini.

Pjesme hrvatskih pjesnika objavljene u Čileu

Ovih dana objavljene su pjesme trojice hrvatskih pjesnika – Borisa Domagoja Biletića, Dražena Katunarića i Pere Pavlovića te ulomak iz romana “Identitet” književnice Tihane Petrac Matijević na internetskoj stranici Croacia/Chile koju uređuje Andrés Morales Milohnic, čileanski pjesnik i akademik hrvatskih korijena. Tekstovi su popraćeni fotografijama i kraćim životopisima autora, a prijevod potpisuje Željka Lovrenčić. Objavljen je […]

No, ono što najviše osvaja u ovoj priči jest ljudska toplina. Pjesnici koji se prvi put susreću, rastaju se s osmijehom i suzom u oku, s istom željom: “Sretan ti povratak doma – vidimo se dogodine”. U toj jednoj rečenici sabrana je cijela filozofija – zajedništvo, ljubav, vjera u riječ i vječna čežnja za domovinom.

Na jubilarnom susretu u Astoriji, predstavljena je i nova, 24. zbirka, kao simbol zatvorenog kruga i novog početka. Pjesnici su hrvatskoj katoličkoj misiji darovali i sve dosadašnje zbirke te monografiju “Tisuće milja opletenih stihovima – trajni trag za buduće naraštaje Hrvata u Americi”. Među novim pjesnicima našli su se i oni iz Argentine, Australije, Brazila i SAD-a. Bili su to Ante Radić, Ruža Dabić Bučak, Žarko Dugandžić, Ivan Grbac, Javier Santich, Milan Knezović, Srećko Mavrek i Željko Maračić, a gost pisac Stjepan Asić iz Pertha također je bio dio te svečane obljetnice.

Ona, međutim, ne bi bila moguća bez ljudi koji već desetljećima bdiju nad Hrvatskom iseljeničkom lirikom. Posebne zahvale upućene su Josipu Bogoviću, pjesniku iz New Yorka i moderatoru programa, don Saši Ilijiću, voditelju Hrvatske katoličke misije bl. Ivana Merza, kao i Američko-hrvatskom kongresu i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske na potpori.

Značaj HIL-a NY prepoznala je i Kolinda Grabar-Kitarović, nekadašnja predsjednica Republike Hrvatske, koja je pružila svoje visoko pokroviteljstvo.

Dvadeset i pet godina kasnije, Hrvatska iseljenička lirika New York, zahvaljujući inicijatorici Nadi Pupačić, ostaje svjetionik hrvatske riječi u svijetu.

U Zadru održan Susret pjesnika hrvatske iseljeničke lirike. Udruga je do sada izdala 20 zbirki pjesama te broji više od 150 članova

Na Sveučilištu u Zadru održan je 20. Susret pjesnika hrvatske iseljeničke lirike “Niko drugo more i drugi ljudi”. Pjesnici iz iseljeništva okupili su se u Zadru nakon 11 godina kako bi dali prikaz stvaralaštva u prošloj godini te predstavili zbirku “Tisuću milja opletenih stihova”. Sudionici su u petak upoznali zadarske znamenitosti, a potom je u […]

U vremenu kada se identiteti gube i jezici razvodnjavaju, ova udruga dokazuje da materinska riječ, izgovorena sa srcem, ima moć povezivati ljude, premostiti oceane i trajati zauvijek.

Branka Bezić Filipović

‘U Chicagu smo blagoslovljeni predivnim fratrima, a mladi naše zajednice jedna su složna ekipa’

Chicago, treći po veličini grad u cijelom SAD-u, dom je prema nekim procjenama oko 150 tisuća stanovnika koji su Hrvati ili hrvatskog podrijetla, čineći pet posto ukupnog stanovništva. Ovaj vjetroviti grad na jezeru Michigan zato je i dom nekoliko hrvatskih župa koje osnažuju hrvatsku tradiciju… “U Chicagu smo doista blagoslovljeni predivnim fratrima koji dišu sa […]

Naime, na samom početku te ulice ponosno stoji crkva sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, jedina crkva s hrvatskim predznakom u ovom svjetski poznatom i milijunskom kvartu New Yorka. “Ljepotica”, kako je nazivaju i franjevci koji brinu o ovoj crkvi, u čemu su zasigurno u pravu, u ruke Hrvata dospjela je 1974. godine. No, priča koja je hrvatske župljane dovela u samo srce New Yorka, seže još dalje.

Još 1913. godine fra Irenej Petričak dolaskom u Sjedinjene Američke Države odlučio je osnovati prvu hrvatsku župu na istočnoj obali SAD-a, nazvavši je župom Sv. Ćirila i Metoda. Simboličan naziv, pojašnjava nam povijest ove župe fra Nikola Pašalić, s obzirom na to da Ćiril i Metod slove kao zaštitnici Slavena…

“Sveti Ćiril i Metod su, kako znamo, zaštitnici naših slavenskih naroda, i vjerujem da je fra Irenej koji je utemeljitelj župe imao to pri srcu kada je župu posvetio ovoj dvojici braće koja su pronijela Evanđelje našim slavenskim prostorima. Vjerujem da je i on imao namjeru da se eto i na našem hrvatskom jeziku, u ovome velegradu, davne 1913. čuje i molitva upućena Bogu za sve naše sunarodnjake koji su tada živjeli i stvarali novi dom u jednoj dalekoj zemlji”, rekao je fra Nikola.

Župa je djelovala na 10. aveniji i 50. ulici sve do 1941., kada su franjevci uspjeli dobiti na korištenje prostor iza crkve sv. Rafaela u koju su u to vrijeme odlazili Irci i Talijani. Broj vjernika je rastao s godinama, da bi 70-ih godina dosegnuo svoj vrhunac – oko tri tisuće obitelji. Svakako velik broj vjernika za tako malen prostor…

Hrvatska crkva više od 100 godina bila je dom brojnih Hrvata, a onda je donesena odluka o njezinu zatvaranju

Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]

“Ono što mogu reći za ovu župu je to da je uvijek bila drugi dom Hrvatima katolicima koji su u njoj nalazili i svoj smiraj, a i ruku pomagačicu koja im je pomagala u svim aspektima njihovih života. Župa je kao i cijeli SAD prolazila svoje uspone i padove, broj župljana se smanjivao i povećavao zavisno od vremena i godina u kojima se živjelo. Najveći broj župljana zabilježen je u kasnim šezdesetim prošloga stoljeća i ranim sedamdesetim istoga stoljeća kada je veliki val naših sunarodnjaka došao u New York i okolicu”, objašnjava nam franjevac ove župe. No, sretan dan je stigao, i nakon što su Hrvati početkom 70-ih dobili na korištenje crkvu sv. Rafaela nedjeljom kako bi mogli izvoditi mise na hrvatskom jeziku – crkva sv. Rafaela 1974. je postala u potpunosti hrvatska…

“Nakon što se preselilo i uselilo u ovu crkvu, počela je prva obnova i popravci, jer je crkva bila u dosta derutnom stanju. Nakon toga bilo je još nekoliko manjih obnova i zahvata da bismo onda od 2009. do 2013. imali kompletnu obnovu naše ‘ljepotice’ kako je mi volimo zvati. Crkva je obnovljena od krova do poda. Ne samo da je to kažem, već većina ljudi koji dođu i posjete našu crkvu složit će se da je ona stvarno ljepotica: sa svojim velikim predivnim bijelim oltarom, s fantastičnim ikonama i nebu uzdižućim vitrajima te s drugim umjetničkim djelima među koje valja svakako spomenuti radove velikog umjetnika i fratra fra Joakima – Jakoga Gregova”, dodao je naš sugovornik.

Crkva je stoga, u spomen povijesti koju sadrži, dobila objedinjeni naziv koji nosi i danas – crkva Sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela…

“Moram priznati da su nam sva tri sveca nekako draga i da ih štujemo. No ova naša ‘moderna’ ako smijem tako reći župna zajednica već od same smrti sada blaženoga kardinala Stepinca, njega je nekako uzela sebi za zaštitnika i na njegov dan smrti, ili najbližu nedjelju, danu njegova preminuća, okupljala se i Bogu zahvaljivala za takvog velikana duha kojega nam je Bog podario”, istaknuo je fra Nikola.

Blaženom Alojziju Stepincu ovi franjevci nisu ostali “dužni” pa su tako Hrvatsku školu i folklornu skupinu nazvali upravo po njemu…

“Mi ovdje imamo našu kolo skupinu ‘Kardinal Stepinac’ a i hrvatsku dopunsku školu istoga imena koje obje upravo promiču hrvatsku tradiciju i običaje kroz pjesme, plesove, tamburicu i druge oblike našega zajedništva i naše kulture”, otkrio nam je fra Nikola.

Hrvati u Americi radili su toliko teške poslove da su postali junaci narodnih priča

Joe Magarac bio je sav od čelika, visok kao dimnjak, sa širokim ramenima poput vrata ljevaonice. Njegove ruke sličile su posudama iz kojih se izlijevao rastaljeni metal. Nakon rođenja u željeznoj rudi, odrastao je u peći. Lik su u prvoj polovici prošlog stoljeća osmislili hrvatski doseljenici iz okolice Pittsburgha. Jesu li svoje prijatelje i sebe […]

Usprkos svim naporima, broj Hrvata posljednjih je godina značajno pao, a posebice nakon osamostaljenja Hrvatske devedesetih, jer se veliki broj župljana odlučio vratiti svojoj domovini. No, ova hrvatska župa i crkva ponosno i rade i služe hrvatskom narodu i danas, propovijedajući i učeći 450 aktivnih obitelji, odnosno oko tisuću vjernika. Godišnje se usred Manhattana, u ovoj “ljepotici” krsti i oko 15-ero vjernika te odradi oko deset vjenčanja i isto toliko pogreba. Prvopričesnika je oko 30, pokazuju posljednji podaci, a svake druge godine održava se i krizma za 40-ak hrvatske djece…

“Kada pitate što je ‘ključ’ opstanka ove naše zajednice na duže razdoblje, to je onda sigurno novo doseljavanje i novi dolazak Hrvata koji neće dolaziti samo zbog materijalnoga blagostanja u SAD-u, već koji će dolaziti u našu župu poradi svojih vjerskih potreba. Dakle, ako bude novih dolazaka vjernika Hrvata župa ima svoju budućnost za naredne naraštaje. No, ako se i ne budu ti dolasci dogodili vjerujem da naša župa ima svoju budućnost u ovomu velegradu koji nudi svoje čari ali koji ima i svoje probleme kao i svaki veliki grad. Dolaziti na misu, dolaziti na vjeronauk, voziti po sat vremena ili više da bi se došlo na svetu misu jest veliko odricanje i velika žrtva. Onaj tko nije živio u New Yorku nikada neće shvatiti što znači biti dio ove naše vjerničke zajednice. Biti dio ove župe je jako lijepo no isto tako jako odgovorno i s velikom žrtvom. Zahvalan sam Bogu koji daje snage svim mojim župljanima da i dalje dolaze, da se i dalje okupljamo, da i dalje Boga slavimo na našem lijepom materinskom jeziku”, emotivno će fra Nikola.

On kao problem gleda i asimilaciju Hrvata koji dolaze živjeti u New York, za koju smatra da “polako nagriza” broj župljana ove župe, no on nikako ne strahuje da će ona u skorije vrijeme uzeti i posljednji zagriz. A kako doprijeti do župljana riječju, pitali smo fra Nikolu Pašalića…

Velika priča o najstarijoj hrvatskoj župi u Americi: Mi smo dio šire kulture u kojoj mnogi tradicionalni elementi više ne prevladavaju

Zanimljiva je povijest danas najstarije “živuće” hrvatske crkve na tlu Sjeverne Amerike, poznate župe sv. Nikole u Millvaleu u Pennsylvaniji, gdje je sve počelo još krajem 19. stoljeća. U 124 godine postojanja, Hrvati smješteni u Pittsburghu i šire prošli su kroz svakakve poteškoće kako bi njihova župa i danas ponosno stajala i predstavljala hrvatski narod […]

“Svatko od nas tko propovijeda bazira se na svetopisamskim tekstovima, napose na Evanđelju koje se čita u određene nedjelje ili svetkovine. Ja bih rekao moja poruka je poruka Isusa Krista, a to je ljubav i razumijevanje jednih prema drugima. Živimo u dalekom svijetu i važno je imati na umu da trebamo biti jedni drugima potpora, oslanjajući se na Krista i njegovo Evanđelje ljubavi i praštanja. Sjetimo se Kristove kada reče: što učinite jednomu od svoje braće i sestara meni ste učinili. Evo možda je to ono što želim svojim župljanima prenijeti i usaditi u srce. A mogu reći da sam u tomu i uspio jer je ova naša župa kroz svoju karitativnu djelatnost daleko poznata kako u domovini tako i diljem Afrike, Azije i Južne Amerike. Stotine tisuća dolara smo darovali i dali braći i sestrama koji imaju manje od nas a opet sljedeći Krista i njegovu uputu da nam valja svakomu pomagati”, zaključio je fra Nikola.

urednik projekta: Ivan Ril