‘U njoj sam rođen od hrvatskih roditelja, ona me podigla, i njoj sve dugujem’

Hrvati su obogatili moderni svijet solidnim brojem glazbenika koji su bili visoko cijenjeni i izvan granica Hrvatske, od slavnih opernih pjevačica, violinista, klavirista, gitarista i dirigenata, do pjevača zabavne glazbe. O nekima od njih već sam pisao, a ovdje ću predstaviti čovjeka za kojega se rijetko, ako ikada, čuje. Nisam siguran da se violinist Zlatko […]

Nekoliko detroitskih Hrvata postalo je poznato diljem Amerike pa i šire. Na primjer, pjevač Guy Mitchell (Albert George Crnić, podrijetlom iz Mrkoplja); oskarovac u crtanom filmu Joseph Petrović, podrijetlom iz Srijemske Mitrovice; košarkaš Rudy Tomjanović, podrijetlom iz Like; Franjo Vlašić, rodom iz Livna, i sin mu Josip, „osvojili” su Ameriku svojim kiselim krastavcima i kupusom… U industrijskoj proizvodnji bio je poznat John Dražić (Drazick), rodom iz Bribira, vlasnik velike „Northeastern Tool and Die Corp”. A od doseljenika (emigranata) koji su pristigli nakon Drugoga svjetskoga rata, najuspješniji je bio Ilija Letica. On je ostavio trajan trag u Americi i šire u proizvodnji plastičnih spremnika za višestruku uporabu.

Od Tomislavgrada do Amerike

Ilija Letica rođen je 30. studenoga 1933. godine od oca Ante i majke Anđe u selu Kovači, nedaleko od Tomislavgrada (Duvna). Bio je najmlađi od devetero djece u obitelji. Prve razrede škole pohađao je u rodnom kraju. Godine 1947. otišao je u Jesenice, u Sloveniji, i ondje nastavio školovanje do 1951., a tada je s jednim prijateljem pobjegao preko granice u Austriju. Ilija, kao i mnogi drugi, nije htio živjeti u jugo-komunističkoj tiraniji. Bio je željan slobode. Premda je dobio pravo boravka u Austriji, Ilija i njegov kolega pošli su u Njemačku. Ilegalno, naravno!

U Njemačkoj ga je prihvatila američka vojna služba i dobio je politički azil. Tijekom tamošnjega boravka radio je razne poslove i družio se s hrvatskim emigrantima, ali je išao i na tečajeve engleskoga jezika, te uz pomoć katoličke crkvene organizacije pohađao sveučilišni studij iz metalurgije.

Na tečaju engleskoga jezika upoznao je Njemicu Gudrun Röder s kojom se vjenčao 1954. godine u Kaiserslauternu. Prvo dijete (Mara) rođeno im je 1955., a iste je godine mlada obitelj stigla u Kanadu. Ali u njoj nisu dugo ostali. Naime, Ilija je 1957. dobio inženjerski posao u tvrtki „Ford” i pošao u Detroit, a zatim se k njemu preselila i obitelj. Nedugo zatim, iz „Forda“ je Ilija prešao raditi u tvornicu plastike u Greenvilleu, Michigan, jer ga je ta relativno nova industrijska grana zanimala i tu je vidio velike mogućnosti napretka.

Veliki uspjesi

Nakon pomnoga istraživanja raznih poslovnih mogućnosti, Letica je pronašao svoju „nišu” u američkoj industriji. Godine 1967. utemeljio je u Rochesteru, Michigan, tvrtku „Letica Corporation” i dao se na proizvodnju plastičnih kontejnera od pet galona (c. 19 litara), koji se rabe za razne proizvode, od boja i drugih kemikalija do pakiranja prehrambenih proizvoda. Prve velike narudžbe stigle su od proizvođača kiselih krastavaca koji su, na Ilijin nagovor, počeli rabiti plastičnu umjesto metalne ambalaže.

Rasle su potražnja i proizvodnja. Letica je postao jedan od najvećih proizvođača plastičnih spremnika u Americi. Godine 1991. Letičina korporacija pokrenula je odjel za potrebe onih koji se bave uslugama brze hrane i počela proizvoditi čaše, poklopce i druge potrepštine u toj grani poslovanja.

Početkom 21. stoljeća „Letica Corporation” brojila je 13 tvorničkih pogona diljem Amerike, a imala je i licencije u Japanu, Venezueli i Portoriku. Tvrtka je proizvodila oko 70 posto sve plastične ambalaže u Americi.

Jedan od poznatih hrvatskih novinara koji je izbjegao oštricu mača komunističke ‘pravde’

Iz knjige Tihomira Dujmovića Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995. iz 2017. doznajemo, među ostalim, da je od 352 hrvatska novinara samo njih 27 smjelo nakon „oslobođenja” nastaviti s radom u svojoj profesiji. Svi ostali bili su rastjerani, za stalno ušutkani ili pobijeni. To se (pre)često zaboravlja, odnosno o tome se šuti! Ali i danas, […]

Domoljubni rad

Ilija Letica nije se bavio, što se zvalo, hrvatskom emigrantskom politikom niti je za to imao vremena, ali nije bio ni apolitičan! Poznavao sam ga od davne 1972. godine i poznate su mi njegove djelatnosti na hrvatskoj njivi. Pratio je događanja među Hrvatima na lokalnoj razini, kao i sve što se događalo u domovini i svijetu. Prividno je bio postrani, ali je pomagao tamo gdje je smatrao da treba pomoći. Nadalje, u američkoj politici bio je vjeran republikanskoj stranci. Poznavao je vodeće ljude te stranke u državi Michigan, a i na federalnoj razini, uključujući i neke od predsjednika. Kao gorljivi antikomunist i antijugoslaven, gdje god je imao prigodu, tumačio je Amerikancima da Hrvati žele slobodu i državnu samostalnost.

Već u listopadu 1989., dakle prije pada Berlinskoga zida (9. studenoga 1989.), Letica je sa suradnicima otpočeo s pripremama na okupljanju domoljubnih snaga u Americi da bi mogli zajednički nastupati pred američkim utjecajnim krugovima u Washingtonu. To je urodilo (i) dvodnevnim skupom, nazvan „Forum on Croatian Affairs” (Park Hyatt Hotel, 26. – 27. veljače, 1990.), kojemu je organizator i sponzor bio sam Ilija Letica. Među prisutnima bilo je američkih kongresnih zastupnika, politologa, povjesničara, a bio je i predstavnik State Departmenta koji je branio politiku čuvanja Jugoslavije. Na kraju drugoga dana bilo je upriličeno svečano primanje u prostorijama američkoga Kongresa na kojem su se okupili brojni hrvatski prijatelji iz američke politike. Tih je dana bio i početak udruge Croatian American Association (Hrvatsko-američka udruga) kojoj je Letica zadugo bio na čelu, a promicala je i branila interese Hrvatske i Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Bilo je očito da nadolaze povijesne prekretnice, da je i za Hrvate kucnuo pravi čas. Letica nije čekao, nego se dao na posao. Ulagao je vrijeme i novac. Među ostalim, brinuo se da iz Amerike odu što ugledniji promatrači prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj (travanj-svibanj 1990.) i s njima mladi Hrvati iz Amerike kao prevoditelji. Svemu tomu trebala je logistička priprema, kao i prijevod izbornoga zakona, rezultata i slično.

Nadalje, ne treba zaboraviti da je Letica stajao i iza masovnoga okupljanja Hrvata iz cijele Amerike i Kanade u Washingtonu 26. srpnja 1991. pod imenom „Croatian Peace and Freedom March” (Hrvatski pohod mira i slobode). Okupljanje i govori bili su kod „Washington monumenta”, poslijepodne je povorka otišla pred Bijelu kuću, a predvečer je bila zajednička molitva u Nacionalnoj bazilici Bezgrješnoga začeća. Bili su to dani okupljanja hrvatskih snaga u Americi, a Ilija je prednjačio i nije škrtario.

Ništa nije za sebe tražio

Letica je imao viziju i bio neumoran u radu. To ga je dovelo do velikih uspjeha u poslovnom svijetu. Slično je zamišljao slobodnu hrvatsku državu u kojoj će živjeti slobodni ljudi s vizijom i spremnošću da svojim radom osiguraju bolju budućnost sebi i hrvatskom narodu. Znao je reći: „Što god mogu drugi, možemo mi još bolje!” Ali je relativno brzo shvatio da vladajuća klasa u Hrvatskoj ne dijeli s njim viziju hrvatske budućnosti niti je spremna znojiti se za nacionalne ideale.

Zato je Letica bio sumnjičav prema političarima koji su tada pristizali iz Hrvatske, a i on je njima postao hrvatsko-američka enigma. Nije se ni čuditi. On je bio američki „self-made man”, a na drugoj strani bili su ljudi socijalističke samoupravne „proizvodnje”. Tako je Letica s vremenom postao nevidljiv na pozornici hrvatske zbilje. Nastala je „gužva” pred vratima interesa i slave, a njemu od toga svega ništa nije trebalo. Nije se „gurao” jer ništa od Hrvatske nije ni tražio. Sve je radio iz ljubavi prema slobodi i domovini.

Tko je Ilija Letica, čovjek koji je u Americi izgradio milijunski posao od papira i plastike?

Ilija Letica osnivač je istoimene korporacije u Rochesteru, u saveznoj državi Michigan. Tvrtku je pokrenuo 1967. godine, proizvodeći plastične kante zapremnine pet galona. Danas potpisuje razne industrijske proizvode za pakiranje, s postrojenjima diljem Sjedinjenih Američkih Država te nizom licenci u Japanu, Venezueli, Portoriku i diljem svijeta. Rođen u je Duvnu, danas poznatom kao Tomislavgrad, kao […]

Ilija i Gudrun, koja je i hrvatski lijepo govorila, živjeli su u skladnom braku oko 70 godina. Imali su četvero djece, tri kćeri i jednoga sina. Gudrun je umrla 6. srpnja 2024., a Ilija 2. ožujka 2025. godine.

dr. Ante Čuvalo

Životna priča fra Hrvoslava Bana, čovjeka koji je zbog svog nacionalnog i vjerskog rada dvaput bio utamničen

Dok je cijela Crkva slavila blagdan Kristova Uskrsnuća 23. travnja 2000., lagano se gasio zemaljski život našega fra Hrvoslava u franjevačkom samostanu na Humcu kod Ljubuškog. Po završetku uskrsnih obreda braća su mu došla čestitati blagdan. Okupljeni oko njegova kreveta zapjevali su uskrsnu pjesmu. Na trenutak je otvorio oči da im zahvali. Bio je to […]

Rođen u je Duvnu, danas poznatom kao Tomislavgrad, kao najmlađi u obitelji s devetero djece. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu, a gimnaziju u Jesenicama. Pobjegao je iz komunističke Jugoslavije 1951. godine.

“U vrlo mladoj dobi dao sam si obećanje da crvena zvijezda nikada neće biti za mene”, rekao je Letica.

Uz podršku Katoličke službe za pomoć, pohađao je Sveučilište u Strasbourgu, gdje je stekao diplomu kemijskog inženjerstva. Svoju buduću suprugu Gudrun upoznao je na satu engleskog jezika. Vjenčali su se 1954. godine i 1955. emigrirali s kćerkicom u Kanadu. U SAD je doselio 1957. kao inženjer za Ford.

Godine 1960. osnovao je vlastitu inženjersku tvrtku te se kroz process prilagođavanja i razvitka fokusirao na posao koji je temelj današnjeg vodećeg poslovanja s ambalažom.

“Imao sam nekoliko velikih snova kao i svaki mladić. Moji junaci jesu Rockefeller, Carnegie i Edison. To su američki heroji; to su ljudi koji su sagradili Sjedinjene Američke Države. Napravilisu javne knjižnice, muzeje, kazališta i druge spomenike kulture”, dodao je naš sugovornik, prisjetivši se kako je uvijek bio dizajner i inovator raznih proizvoda od plastike i papira…

“Budućnost smo vidjeli u proizvodima sintetičkih materijala. Fokusirali smo se za razvoj najinovativnijih industrija ambalažnih proizvoda”, naglasio je.

Velika ispovijest Borisa Mikšića: U formuli krv + znoj + suze malo mjesta ostaje za ono što zovemo slavom

Šezdeset i osme godine, koju svijet pamti kao neobuzdanu godinu prosvjeda mladosti, jedan je običan izlet u samoborske brege presudno odredio cijeli moj životni put. Na povratku, idući prema “Samoborčeku”, prolazili smo moja djevojka Dunja i ja glavnim trgom kad smo začuli neuobičajeno glasno brujanje automobilskog motora. Okrenuli smo se i ugledali crveni Ferrari 500 […]

Iako je u Sjedinjenim Državama preko 40 godina, Letica nikada nije odustao od sna da će Hrvatska jednog dana zamijeniti crvenu zvijezdu za slobodnu demokratsku budućnost.

U ljeto 1989. otišao je u domovinu i iz prve ruke vidio utjecaj američke politike na sve komunističke zemlje: “Znao sam da je upravo tada bilo najbolje vrijeme da Hrvati postanu slobodni”.

Bio je angažiran u aktivnostima prodemokracije u Hrvatskoj. Sastao se sa stotinama političara u Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu i diljem Europe, uključujući s predsjednikom Bushom, Margaret Thatcher i potpredsjednikom Al Goreom (koji je u to vrijeme bio senator).

“Bila je to masovna edukacijska kampanja, jer u tom trenutku mnogi političari i državni službenici nisu ni znali za Hrvatsku”, otkrio je.

“Nažalost, Hrvatska je potom postala previše poznata, te kažnjena od strane Jugoslavenske vojske zbog glasanja za slobodu. Prevelika cijena plaćena je životima hrvatskih sinova i kćeri. Znali smo da se JNA 1990. godine ekstremno pripremala za rat, čak i prije nego što su ljudi u Hrvatskoj glasali za slobodu. Ostalo je sada povijest”, napomenuo je naš sugovornik, nastavivši raditi na razvoju snažne demokratske Hrvatske.

Velika životna priča o fra Ljubi Krasiću: Učinismo što smo mogli, drugo neka učine moćniji

Fra Ljubo Krasić, jedan od najuglednijih hrvatskih misionara i prosvjetnih djelatnika u dijaspori 20. stoljeća, zauvijek nas je napustio 21. lipnja 2020. na Humcu u 83. godini života. Svećenik, pisac i urednik Ljubo Krasić rođen je 18. ožujka 1938. u Čitluku, gdje je pohađao franjevačku gimnaziju u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu, […]

“Budućnost Hrvatske je u razvoju istinskog slobodnog tržišta gospodarstva, snažnog neovisnog pravnog sustava i nastavka rada na razvoju demokratskog političkog sustava. Hrvatska je blagoslovljena prirodnim resursima i dobrim ljudima. Moramo i dalje vrijedno raditi i nikada ju ne ispuštati iz sna”, zaključio je.

Hrvatski kalendar, 2001. (preveo Nikola Meteš)