U dva tjedna ostao je bez oba roditelja, ali jednu stvar nikada nije izgubio, zbog čega ga je nagradila Australska pošta!

Lijep broj Hrvata postigao je zapažene uspjehe diljem svijeta. Neki su postali poznati po upornom radu i stečenom bogatstvu, drugi po sportskim vještinama, treći po doprinosima znanosti, neki kao pisci i umjetnici…. Vinko Romanik postao je poznat cijeloj Australiji jednostavno po svojem poštenju, dobroti, nesebičnosti i ustrajnosti u radu za dobro drugih. Rođen je 21. […]

Donirajte danas, donirajte sada, svoj novčani dar za nastavak i kraj obrane nepravde “Hrvatske šestorice” iz koje je proizašlo teško ocrnjivanje hrvatskog imena! Ja, Ina Vukić, jedna sam od brojnih zagovornica postizanja konačne pravde za šestoricu Hrvata koji su 1981. godine osuđeni na po 15 godina zatvora zbog tzv. planova terorističkih napada na više lokacija u gradu Sydneyu, uključujući i njegove opskrbe vodom, a koje su optužbe bile evidentno lažne i postavljene od strane UDBA-e, koja se trudila svim sredstvima, pa i lažnim optužbama i podmetanjem dokaza, ocrniti ime Hrvata u Australiji i svijetu.

Danas je jasno da su presude protiv “Hrvatske šestorice” proizašle iz smišljene operacije jugoslavenske UDBA-e da se ljudi koji čine Hrvatsko-australsku zajednicu prikažu kao ekstremisti i teroristi i da se poveća podrška javnosti komunističkoj Jugoslaviji. Na svima nama je da zajedno stanemo i podržimo sudsku istragu koja se sada održava u okviru Vrhovnog suda NSW-a u Sydneyu i tako sudjelujemo u konačnoj pobjedi pravde, istine i čišćenja hrvatskog imena diljem svijeta!

Veliki je uspjeh da je nakon više od 40 godina nastojanja da se ovaj slučaj ispita Vrhovni sud države NSW u Australiji odobrio sudsku istragu.

U veljači 1979. godine uhićeni su kako u Sydneyu tako i u bliskom gradiću Lithgow, Maksimilijan Bebić, Mile Nekić, Vjekoslav Brajković, Tony Zvirotić i braća Josip i Ilija Kokotović. Uslijedile su policijske racije u Sydneyu i gradu Lithgowu u Novom Južnom Walesu. Uhićen s njima (i brzo pušten kao glavni policijski svjedok protiv Hrvatske šestorke) bio je čovjek kojeg su poznavali kao Vico Virkez, koji je policiji u Lithgowu prijavio navodnu urotu. Virkez, koji će postati ključni svjedok krunskog tužiteljstva u njihovom procesu, dobio je dvogodišnju kaznu i nakon puštanja na slobodu vratio se u Jugoslaviju/Bosnu i Hercegovinu. Pravi Virkezov identitet otkrio je 1991. godine australski istraživački novinar Chris Masters i potvrdio da je Virkez ustvari Srbin Vitomir Misimović, jugoslavenski agent UDBA-e koji se kao Hrvat infiltrirao u hrvatsku zajednicu u Australiji.

“Hrvatska šestorka” uvijek je tvrdila da je nevina, tvrdeći da im je to smjestila jugoslavenska tajna policija uz pomoć Virkeza. Uporno su negirali da su eksplozivi poput želignita i naprava za izradu bombi pronađeni u nekim od njihovih domova njihovo vlasništvo, da su im isti podmetnuti, te su uvijek osporavali kao neistinita usmena priznanja krivnje iznesena kao dokaz na sudu od strane policije.

Od Pariza do kanadskog Londona: Tog dana u logoru je vjenčano 30 parove i sve mlade imale su isti buket

“Život je lijep i radostan unatoč svim poteškoćama. U poteškoćama Bog nam daje posebnu snagu”, često kaže Rezika. Nju poznaju svi u hrvatskoj župi sv. Leopolda Bogdana Mandića London – St. Thomas. Ona pomaže u župi dulje od četrdeset godina, točnije od 1980. Od tada do danas u Londonu su župnici bili fra Ilija Puljić […]

Žalbe tijekom godina žalbenom sudu NSW-a i Visokom australskom sudu bile su neuspješne, kao i naknadne peticije hrvatske zajednice upućene vladi NSW-a za sudsku reviziju slučaja. Svaki član skupine poznate kao “Hrvatska šestorica” odslužio je po 11 godina zatvora kada su 1992. pušteni na uvjetnu slobodu nakon što je postalo jasno da je Virkez izmislio svoju priču o planiranju terorističkih napada. Kasnija otkrića pokazala su da je osuda protiv hrvatske šestorke bila rezultat namjerne operacije jugoslavenske UDBA-e da prikaže hrvatsko-australsku zajednicu kao ekstremiste i teroriste i da poveća javnu potporu Jugoslaviji. U ovom slučaju, kako javlja dopisnik Sydney Morning Heralda Hamish McDonald, ni policija ni ASIO (Australska sigurnosno obavještajna služba) nisu uspjeli uočiti da su angažirani agenti provokatori, unatoč godinama praćenja Hrvata.

Ključna pitanja kojima se bavi sudska istraga koja se trenutačno vodi u Sydneyu uključuju što su australska policija i policija NSW-a, ASIO i Državno tužiteljstvo znali o Virkezovom identitetu i aktivnostima i kada? Zašto podaci o Virkezu nisu dani obrani na prvom suđenju? I je li uskraćivanje informacija dovelo do neostvarenja pravde? Sudska istraga – kojom predsjedava sudac Robert Hulme – također ispituje ponašanje policajaca uključenih u uhićenja i istragu od 1979. do prvobitnog suđenja, sudskog ročišta 1980. godine da se vidi jeli bilo korupcije i namještanja dokaza.

Evo prijevoda s engleskog jezika pisma koje je 22. svibnja 2024. pisala odvjetnička tvrtka Marsdens poduirateljima i suporterima Hrvatske šestorice, odnosno hrvatskoj zajednici, u vezi potrebe sakupljanja novčane pomoći.

Poštovani podupiratelji Hrvatske šestorice,
Predmet: Sudska Istraga u presude protiv Hrvatske šestorice

Angažirani smo kao odvjetnička firma u pružanju stručne potpore g. Davidu Buchannanu SC i g. Sebastianu De Brennanu s kaznenom žalbom/sudskom istragom u presude iz 1981. godine protiv članova skupine poznate kao Hrvatska šestorica.

Prvo je suđenje bilo najduže suđenje u australskoj pravnoj povijesti, trajalo je 172 dana i bilo je 111 svjedoka koji su svjedočili. Od tada je predmet otišao pred Kazneni žalbeni sud države Novi južni Wales/NSW, na Visoki sud Australije te je bio predmet niza drugih zahtjeva za reviziju prije uspješnog ponovnog otvaranja iste 2022. godine.

Prije odluke kojom se nalaže provođenje istrage o osudama, g. De Brennan i g. Buchanan SC radili su na tom predmetu potpuno pro bono od 2011. I mi smo preuzeli ovaj predmet bez sredstava, s obzirom na javni interes za ovo pitanje, i nužnost da ti ljudi imaju dovoljno pravnog zastupnika s obzirom na opsežna pravna pitanja koja će biti pokrenuta u Žalbenom postupku.

Međutim, kako bismo podmirili bitne pravne troškove, sada tražimo pravna sredstva u ovoj stvari u svrhu čitanja, razmatranja i sažimanja materijala prije istrage (trenutno 42 velike mape ili fascikla), naknade g. Davida Buchanana SC, naknade g. Sebastiana De Brennana, naknade Marsdens Law Group za dnevno održavanje predmeta, sastanke s klijentima, pristojbe za podnošenje zahtjeva, isplate, uključujući opsežno kopiranje materijala (izvorni transkript suđenja ima više od pet tisuća stranica, s tisućama dodatnih dokumenata koji dolaze postoji od prvobitnog suđenja 1980).

U skladu s Jedinstvenim zakonom o pravnoj struci (NSW), dužni smo vam dati procjenu Marsdensovih naknada za vođenje ovog predmeta.

Značajan broj sati posvećen je pripremi za Sudsku istragu, pri čemu se značajan broj tih sati odnosi na konferencije, istraživanje i pregled dokumenata i pripremu.

Nakon ovog pripremnog rada, rasprava o ovoj stvari započela je u prosincu 2023. U okviru Vrhovnog suda NSWa. Od tada je došlo do brojnih runda rasprava, sa sljedećim dodatnim datumima koji su određeni kako slijedi:

od 1. do 5. srpnja 2024
od 15. i 16. kolovoza 2024
od 24. do 26. rujna 2024
od 1. do 4. listopada 2024
od 1. studenoga 2024
od 4. do 8. studenog 2024

Nakon 43 godine stižu odlične vijesti iz Australije: Taj postupak bio je montiran od strane jugoslavenske tajne službe!

Nakon 43 godine, osam mjeseci i 21 dana Vrhovni sud NSW-a naredio je danas sudsku istragu o osudama protiv takozvane “Hrvatske šestorke”. Podsjetimo, 1981. šestoricu Hrvata australske vlasti osudile su na 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog planiranja postavljanja bombe u sydneyski gradski vodovod, kazalište i turističke agencije JAT-a. Među hrvatskom zajednicom u Australiji desetljećima je vladalo […]

Kako bismo pokrili obvezne troškove i po znatno nižoj osnovi (sniženoj cijeni), procjenjujemo da će biti potreban minimalni iznos od AU$500.000 (uključujući porez na robu i usluge/PDV) kako bi se podmirili osnovni pravni troškovi i zaštitila pozicija Hrvatske šestorice u sudskoj istrazi.

Što se tiče ovih naknada i tekućih donacija u ovom predmetu, potvrđujemo da smo do danas uspjeli prikupiti AU$156.126. I dalje se oslanjamo na velikodušne donacije zajednice kako bismo pokrili ove procijenjene naknade.

U nastavku dostavljamo podatke o Marsdens Trust računu za polog bilo kojeg novca koji možete donirati pravnom fondu Hrvatske šestorke:

Commonwealth Bank of Australia
Shop 66/67A Campbelltown Mall, 271 Queen St, Campbelltown NSW 2560, Sydney, Australia
Account name (Naziv računa): Marsdens Trust Account
BSB (Broj podružnice banke): 062517
Account Number (Broj bankovnog računa): 10526169
Reference must be left (Prilikom uplate doniranih sredstava OBAVEZNO ostaviti referencu): 446838 Cro6 SLR
Ime i adresa firme koja administrira fond: Marsdens Law Group, 49 Dumaresq Street, Campbelltown NSW 2560, Sydney, Australia

(Ako uplaćujete donaciju na ovaj račun onda koriste i SWIFT šifru: CTBAAU2S. Ako zemlja izvan Australije traži da koristite pri uplati i IBAN onda koristite IBAN 06251710526169, a ako to u vašoj zemlji banka ne prihvati onda pokušajte IBAN AU06251710526169. Naime, informirani smo da Australija ne koristi IBAN broj za bankovne uplate izvan Australije kao neke druge zemlje, no ipak ako vašoj banci to treba onda pokušajte ovo navedeno).

U skladu sa zahtjevima Jedinstvenog zakona o odvjetničkoj struci (NSW), sredstva uplaćena na ovaj račun moraju biti u potpunosti obračunata i revidirana od strane Odvjetničkog društva NSW-a.

Ako budete u mogućnosti donirati novac za ovu stvar, potvrđujem da će naši standardni uvjeti angažmana biti dostavljeni, što je potvrda uvjeta našeg angažmana u ovom pitanju. Nadalje, ove informacije će potvrditi gdje se vaš novac koristi.

Cijenimo svaku i svu podršku koja je iskazana po ovom pitanju i potičemo da se, ako imate dodatnih pitanja, obratite našem uredu.

S poštovanjem,
MARSDENS LAW GROUP
(Potpis) SHARON RAMSDEN
Partner
Ovlašteni specijalist za kazneno pravo

Postavljeno važno pitanje Australiji: Što je s osobama za kojima je raspisana tjeralica zbog počinjenja ratnih zločina?

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se danas u Melbourneu s Katherine Jones, zamjenicom glavnog državnog odvjetnika, s kojom je razgovarao o važnosti postizanja pravde za žrtve ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. U tom smislu naglasio je kako je Hrvatska putem Interpola raspisala niz međunarodnih tjeralica za osobama koje borave u […]

Nadam se da će se što više Hrvata i Hrvatica diljem svijeta aktivirati u vezi donacija na ovaj račun koji vodi odvjetnička tvrtka. Svačija, velika i mala pomoć je hitno potrebna.

Hvala Vam

Ina Vukić

Hrvat iz Chicaga otkrio: UDBA je tijesno surađivala s američkim FBI-jem. Shvatio sam to kada sam u kući jednog agenta ugledao dvije boce srbijanske šljivovice!

U četvrtom dijelu priče Stanko Šušnjara prisjeća se dolaska u Chicago, svog prvog posla, kupovine stanova, kuća i zemljišta, osnutka radija Slobodna Hrvatska i izazova s FBI-jem… Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte ovdje… Povratak iz Njemačke Godine 1969. vratio sam se doma iz Njemačke. Njemačku sam napustio jer je supruga bila sama s djecom. […]

Podsjetimo, 1981. šestoricu Hrvata australske vlasti osudile su na 15-godišnju zatvorsku kaznu zbog planiranja postavljanja bombe u sydneyski gradski vodovod, kazalište i turističke agencije JAT-a.

Među hrvatskom zajednicom u Australiji desetljećima je vladalo uvjerenje da su cijelu priču i optužnice Hrvatima smjestili jugoslavenski špijun i UDBA.

“U povijesnoj odluci sudac Robertson Wright naredio je sudsku istragu 41-godišnje presude Maksimilianu Bebiću, Mile Nekiću, Vjekoslavu Brajkoviću, Antonu Zvirotiću, Iliji Kokotoviću i Josephu Kokotoviću koji su bili osuđeni na najviše 15 godina zatvora u vezi s navodnom zavjerom”, iz Sydneya javlja novinarka Ina Vukić.

Godine 2016. cijela hrvatska zajednica u Australiji dignula se na noge jer je voditelj ABC-a Tony Jones prekinuo senatoricu Queenslanda Pauline Hanson kada je govorila kako u toj zemlji nikada nije bilo terorizma…

Emigranti i gastarbajteri: Štrajk glađu održali smo u središtu Stuttgarta 1976.

Tragični događaji u Hrvatskoj zbog odluka donesenih u Karađorđevu 1971. dokazali su još jednom potrebu da ujedinjena i organizirana emigracija aktivno sudjeluje u borbi za obnovu hrvatske državnosti. Isto tako, dolazak sve većeg broja Hrvata na privremeni rad u zapadnu Europu pretvorio se u izazov političkoj emigraciji da taj dio hrvatskoga naroda, prisiljenog na rad […]

“Pauline, to nije točno. U sedamdesetima smo doživjeli nekoliko bombaških napada od strane hrvatskih katoličkih ekstremista”, rekao je novinar svojoj gošći.

Prema pisanju tamošnjih hrvatskih medija, voditelj je mislio na slučaj “Hrvatske šestorke”. Tvrdili su i da je Jones napravio poveznicu islamskog terorizma s djelovanjem političke emigracije.

Tijekom uhićenja hrvatskih iseljenika voditelj Pravnog odjela u uredu tadašnjeg premijera bio je Ian Cunliffe koji je otkrio neke zanimljive detalje iz tog vremena…

Detaljna rekonstrukcija večeri u kojoj je cijeli svijet doznao za Hrvatsku

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Taj djelić hrvatske povijesti odsad ćete moći čitati svake druge srijede na hrvatskom i engleskom […]

“Premijer Malcolm Fraser primio je pismo od nekog tko je očito bio uključen u tu zavjeru. Činilo mi se da je postupak montiran od strane jugoslavenske tajne službe kako bi se ocrnila hrvatska zajednica u Australiji”, otkrio je, dodavši da su brojni policajci sudjelovali u ovom namještenom slučaju, poput Rogera Rogersona koji je osuđen za ubojstvo.

Godine 1991. svi optuženi Hrvati pušteni su na slobodu.

Emotivni oproštaj od Miroslava Tuđmana: Dobar je boj bio, trku završio, ideale sačuvao

Tuga, nevjerica i golema praznina koju osjećamo nakon spoznaje o Mirinoj smrti pokazuju nam koliko je on bio važan u našim životima. Nije to samo emocija, žal za preranim odlaskom prijatelja i bliske nam osobe. To je i racionalna spoznaja, svijest o nenadoknadivom gubitku jedinstvenog i dragocjenog nam čovjeka, gubitku koji je duboko potresao cijelu […]

Srpski nacistički fašisti blisko su surađivali s njemačkim nacističkim dužnosnicima kako bi Beograd sredinom 1942. godine postao prvi europski grad “Judenfrei”. Srpski čelnik Milan Nedić boravio je u službenom posjetu Adolfu Hitleru 19. rujna 1943., šireći i zagovarajući ideju da Srbija nije mjesto za Židove i zahvalivši se “Führeru” na odluci da istrijebi židovski narod u Europi. I jesu – između 90 i 94 posto srpskih Židova istrijebljeno je u raznim koncentracijskim logorima diljem Srbije do polovice 1942. godine.

Adolf Hitler zahtijevao je od Ante Pavelića i Nezavisne Države Hrvatske da Hrvatsku očisti od Židova (da i Hrvatska bude Judenfrei) – Pavelić je odbio i Hrvatska nikada nije bila na “Judenfrei” putu istrebljivanja Židova, čak iako je imala rasne zakone, kao što su to tada uostalom imale gotovo sve zemlje u Europi i izvan nje.

Gideon Greif, autor knjige “Jasenovac – Auschwitz Balkana”, koju je očito naručila srbijanska vlada, samo je još jedna poveznica antihrvatskog propagandnog lanca koji izlazi iz Srbije, šireći se svijetom poput odvratnog smrada podstavljenog srpskom nacionalističkom platformom Velike Srbije (primjeri iz nedavne prošlosti takve propagande uključuju srpsku izložbu u siječnju 2018. u New Yorku “Pravo da se ne zaboravi”, zatim film “Dara iz Jasenovca” u siječnju 2021.)…

Ova je knjiga još jedan urez u srpskom lancu pokušaja uključivanja Srba ubijenih u Drugom svjetskom ratu u brojeve žrtava holokausta, u samo srce holokausta, istrebljenja Židova u kojem su, usput rečeno, Srbi sudjelovali do te ekstremne mjere da su postigli Srbiju očišćenu od Židova do sredine 1942. godine! Kao nijedna druga država bivše Jugoslavije niti zapravo istočne Europe!

Iako sveučilišni profesor po svijetu, Gideon Greif nema nikakvih problema s objavljivanjem brojeva žrtava u logoru Jasenovac u Hrvatskoj koji ne samo da nemaju utemeljenje u istini nego ni u nekom činjeničnom istraživanju (on možda pripada onima koji će takvo istraživanje nazvati “revizionizmom”, jer bi ih takvo istraživanje dokazalo lažljivcima!), koji su pretjerani do smiješnih i fizički nemogućih brojeva, koji očito služe i služile su agendi srpske i komunističke Jugoslavije da se cijela krivnja za holokaust u bivšoj Jugoslaviji svali na Hrvatsku kako bi jugoslavenski komunisti uglavnom vođeni Srbima, među ostalog, mogli govoriti da su “oslobodili” Hrvatsku 1945. godine. Gideon Greif u svojoj odluci da Jasenovac nazove “balkanskim Auschwitzom” ne bavi se temeljitom usporedbom broja ili postotka Židova i ostalih koji su stvarno stradali u Jasenovcu s brojevima ili postocima Židova i ostalih koji su stvarno stradali u koncentracijskim logorima iz Drugog svjetskog rata u Srbiji ili, ako želite, koncentracijskim logorima diljem Jugoslavije. Možda zato što bi u tom slučaju morao zaključiti da je Srbija, a ne Hrvatska, bila preuzela vodstvo u progonu Židova i u postotku istrebljenih domaćih Židova. Da je Greif proučavao cijelu Jugoslaviju, ne dajući izmišljenom broju žrtava nikakvu važnost, shvatio bi da je “balkanski Auschwitz” zapravo bio u Srbiji, a ne u Hrvatskoj. Srbija je bila ponosna sama na sebe i svoje brojne koncentracijske logore putem kojih je istrijebila i ostala očišćena od Židova, a Nezavisna Država Hrvatska to nije, niti je takva ikada željela biti.

U svojoj se raboti Greif neprestano poziva na takozvanu Nezavisnu Državu Hrvatsku Drugog svjetskog rata kako bi sebi valjda dao nekakvo opravdanje (ne čini mi se on kao osoba koja radi barem moralne odgovornosti traži opravdanje po tim pitanjima) tome što se u svojim pisanjima nije obratio na Jugoslaviju u cjelini. Međutim, činjenica je da se Hrvatska u travnju 1941. proglasila neovisnom, ali nije bila u potpunosti međunarodno priznata kao neovisna ili suverena država. Stvarnost je bila takva da se dio hrvatskog naroda borio za hrvatsku neovisnost tijekom Drugog svjetskog rata (i nije uspio), a dio hrvatskog naroda kojem su se pridružili i Srbi, borio se za zadržavanje Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji (i uspio). Stoga se u obraćanju na holokaust u Hrvatskoj, mora obratiti pažnju i na holokaust u Jugoslaviji i svim njezinim državama kako bi se povijesti dalo zasluženo mjesto u istini i činjenicama.

Hrvatski slikar iz Kanade umjetnički odgovorio na koronavirus

Slikar Anton Cetin ovih je dana u Kanadi završio ciklus radova inspiriran izazovima pandemije koronavirusa i kušnjama te bolesti. Slikarevo nadahnuće koje dođe od Apokalipse opisuje ugledni filolog i likovni kritičar Vinko Grubišić… Pojava kuge, kolere ili neke druge pandemije, koja se – prema nekima – javlja ciklički svakih stotinu godina, nerijetko je rezultirala značajnim […]

Gideon Greif u ovoj knjizi podupire srpski put izopačenosti na kojem Srbi neprestano lažu svijetu da je 500 tisuća ili više Srba ubijeno u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu i nastavljaju nasilno vezivati ??Srbe uz žrtve holokausta! Nema nam smisla tražiti provjeru ili potvrdu tih podataka jer ih nema. Nema nijedan izvor tih divljih brojki koji se temelji na činjenicama, ali onih koji se temelje na političkoj mašti i političkom propagandom ima na pretek. Broj žrtava objavljen putem evidencije Memorijalnog centra Jasenovac je da je tamo stradalo 47.627 Srba, stradalo 11.116 Židova itd. Niti blizu brojki koje Greif u toj knjizi pokušava progurati kao istinu. Trenutačna istraživanja i nedavna istraživanja povijesnih dokumenata počinju pokazivati ??mnogo manji broj žrtava u Jasenovcu nego što je gore naveden, a vjerujem da bi veći dio tog trenutnog istraživalačkog rada na činjenicama trebao ugledati svjetlo dana u publikacijama dolazećih par godina.

Gideon Greif kaže svijetu da je dobio informacije o broju žrtava u Jasenovcu/Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i da se penje do oko milijunu; kaže da je ubijeno oko 800 tisuća Srba, oko 40 tisuća Židova… ali ne kaže da su informacije koje je dobio informacije od osoba koje su koristile nagađanja, procjene i pretjerivanja brojeva žrtava iz političkih razloga, niti da su ti brojevi činjenice koje se mogu provjeriti u bilo kojem objektivnom obliku ili formatu. Nastavlja reciklirati brojeve Srba koji su navodno ubijeni u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, a koji nemaju apsolutno nikakvo utemeljenje u činjenicama i istini, ali su ih desetljećima iznosili Srbi i jugoslavenski komunisti na način koji bi zasramio i nacističkog Josepha Goebbelsa i njegov PR pristup: “Izgovarajte dovoljno veliku laž i ponavljajte je, ljudi će na kraju povjerovati u nju!”

Dakle, svijet i istina o holokaustu jednostavno si ne mogu priuštiti oslanjanje na pisanja Gideona Greifa, jer su njegovi tekstovi selektivni kada je u pitanju Drugi svjetski rat, koriste izmišljeni ili procijenjeni broj žrtava i stoga su po mojem viđenju primarno politički obojeni i prevarantski.

Evo isječka istine iz ustiju preživjele žrtve holokausta u vezi sa Srbijom i njezinim pokušajima tijekom posljednjih nekoliko godina da rehabilitira mesara srpskih Židova tijekom Drugog svjetskog rata – premijera Srbije Drugog svjetskog rata Milana Nedića.

Yahalom Kashny, 4. rujna 2010. godine: “Kao preživjela žrtva holokausta, sve me više uznemirava srpska revizionistička propaganda na internetu”.

Zločini hrvatskih ustaša bili su strašni, ali srpski četnici su surađivali s njemačkim nacistima u Drugom svjetskom ratu. Srbija je bila nacistička marionetska država u Drugom svjetskom ratu koju je vodio Milan Nedić, srpski fašistički suradnik.

Ugnjetavanje Židova u Srbiji započelo je prije dolaska Hitlerovih okupacijskih snaga. Šest mjeseci prije nacističke invazije na Jugoslaviju, Srbija je dobrovoljno donijela zakon kojim se ograničava sudjelovanje Židova u gospodarstvu, obrazovanju i zapošljavanju. Godinu dana kasnije, 22. listopada 1941., glavni grad Srbije, Beograd, financirao je antisemitsku “Veliku antimasonsku izložbu”.

Srpski nacifašisti usko su surađivali s njemačkim nacističkim dužnosnicima kako bi Beograd postao prvi europski grad “Judenfrei”. Srbijanski čelnik Milan Nedić boravio je u službenom posjetu Adolfu Hitleru 19. rujna 1943., šireći ideju da Srbija nije mjesto za Židove i zahvalivši se “Führeru” na odluci da istrijebi naše ljude u Europi.

Tijekom cijelog rata srpski četnički pokret ostao je gotovo potpuno neaktivan protiv okupacijskih snaga i sve je više surađivao s Osovinom, gubeći svoje međunarodno priznanje kao jugoslavenska snaga otpora.

Dana 20. prosinca 1941., vrhovni zapovjednik srpske četničke vojske, Draža Mihailović, izdao je “upute” svojim jedinicama, ocrtavajući svoju misiju stvaranja etnički čiste Srbije i počinjenja genocida nad nesrbima, posebno bosanskim Muslimanima koji su se u velikom broju pridružili partizanima. Prema Mihailovićevim uputama, cilj četničke vojske je:

‘”Stvaranje Velike Jugoslavije, a unutar nje i Velike Srbije, etnički čiste unutar granica Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srijema, Banata i Bačke; Čišćenje svih nacionalnih manjina (uključujući Židove) i protudržavnih elemenata s državnog teritorija; Stvaranje izravnih zajedničkih granica između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije čišćenjem bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka i bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine; naseljavanje područja koja su Srbi i Crnogorci očistili od nacionalnih manjina i protudržavnih elemenata (treba uzeti u obzir siromašne, nacionalno domoljubne i poštene obitelji)”.

Uz blagoslov Adolfa Hitlera, srpski nacistički suradnici osnovali su srpsku Državnu gardu koja se sastojala od oko 20 tisuća srpskih fašista, u usporedbi s 3400 njemačke policije u Srbiji. Njihova misija bila je loviti i ubijati Židove, Cigane i druge nesrbe.

Drugi zapovjednik Milana Nedića bio je Dimitrije Ljotić, koji je osnovao Srpsku fašističku stranku i organizirao srpski SS dobrovoljački korpus koji je lovio i ubijao Židove, Cigane i Muslimane. Državljani Srbije dobili su novčane nagrade za hvatanje ili ubijanje Židova.

Koncentracijskim logorom Banjica uglavnom su upravljali srpski nacisti koji su sadističkim zadovoljstvom ubijali Židove. Logor je stvoren preuređivanjem vojarni 18. pješačke divizije SS-a Srbije. Financije za ovu konverziju nisu donijeli Nijemci, već općinski proračun Beograda.

Čini se: što je veća nevolja, to je snažniji zagrljaj

“Nemojte se uznemirivati”, govori moj nećak dok sa svojom majkom – mojom sestrom, svojim ocem, svojom sestrom i svojom bakom – mojom majkom, neposredno nakon razornog potresa 29. prosinca 2020. u Petrinji i okolici, stoji nasred jednog zagrebačkog trga, kamo su – tražeći sigurnost – izišli iz kuće u kojoj stanuju. “Nemojte se uznemirivati, smrt […]

Operacija Halyard često se navodi kao “dokaz” da četnici nastavljaju snažnim pro-savezničkim simpatijama za spašavanje čak 500 oborenog savezničkog zrakoplovnog osoblja. Međutim, učinili su to jer su za svako spašavanje plaćeni u zlatu.

Partizani i ustaše spasili su savezničke zrakoplovce, i također su plaćeni u zlatu. Izgubivši svu savezničku potporu u korist partizana (zajedno s priznanjem kralja Petra II.), i očitim porazom Osovine u Europi, srpski nacistički suradnik Draža Mihailović učinio je sve da sebi povrati potporu saveznika i da im se prikaže u povoljnom svjetlu. Međutim, saveznici su bili svjesni da Mihailovićeve trupe spašavaju njemačke i ustaške avijatičare od partizana (kako je naznačeno u izvješću Nedićeve vlade iz veljače 1944.), a u drugim su prilikama čak lovili savezničke avijatičare u ime okupacije osi.

Srpske surađivačke snage tijekom tog razdoblja, koje je podupirala srpska fašistička vlada, također su uključivale stranku ZBOR i Srpski dobrovoljački zbor predvođeni Dimitrijem Ljotićem i skitničku četničku frakciju Koste Pećanca. Srpski gestapo, službeno poznat kao 1. beogradski specijalni borbeni odred, bio je posebna srpska SS policija koja je osnovana u Srbiji u Drugom svjetskom ratu.

Tek nakon povlačenja Nijemaca i svrgavanja s vlasti Nedićevog režima u listopadu 1944. godine, Srbi u Srbiji počeli su se u velikom broju pridruživati ??partizanima. Ti novi partizani uključivali su desetke tisuća bivših srpskih nacističkih suradnika koje su privukla Titova obećanja o amnestiji…

Umjesto da truju internet poluistinama i izravnim lažima, vrijeme je da se Srbija i Srbi suoče sa stvarnošću i priznaju da su surađivali s nacistima i počinili genocid nad židovskim i bosansko-muslimanskim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Neka vam Bog oprosti, ali židovski narod neće.

Haris Deutsch, član Židovske općine Beograd, rekao je u listopadu 2016. da će udruga pozvati svjedoke koji će svjedočiti o Nedićevom aktivnom sudjelovanju u holokaustu na tekućim saslušanjima za rehabilitaciju…

“Oko 90 posto židovskog stanovništva u Srbiji ubijeno je dok je Nedić bio na vlasti, a Beograd prvi grad u Europi koji je proglašen očišćen od Židova. Rehabilitacija bi predstavljala obezvrjeđivanje neospornih povijesnih činjenica i uvredu za sve žrtve i preživjele holokausta”, rekao je Deutsch.

Srbija i jugoslavenski komunisti lažu svijet od 1945. u vezi istinskih činjenica o žrtvama Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj i Srbiji, osiguravajući svojim službenim “državnim” stavom da Hrvatska dobije glavninu krivnje po pitanju žrtava. I izmislili su broj žrtava u Hrvatskoj do razine koja je zasigurno šokirala svijet i Hrvatima prišila nezasluženu etiketu ubojica! Danas Hrvatska doživljava zastrašujući nedostatak političke i vladine volje koja bi ispravila te nepravde počinjene nad hrvatskim narodom iz Drugog svjetskog rata.

Ta je tužna stvarnost takva zato što su bivši jugoslavenski komunisti, bivši srpski agresor iz 1990-ih odnosno njegovi simpatizeri u Hrvatskoj, na pozicijama moći i vlasti. I onda Hrvatska još ima i neke glasne Židove poput Ognjena Krausa, predsjednika Židovske zajednice Zagreb, bivši komunist i današnji mentalni komunist, koji čini mi se spada u neku posebnu vrstu Židova (možda čak i pretvarani Židov), nešto poput Greifa – tj. nemojte dirati Jugoslaviju/Srbiju samo udarajte po Hrvatskoj kada je holokaust u Jugoslaviji u pitanju!

Možda je Kraus na ovom putu jer je njegov otac Božidar Ivo bio komunistički državni tužitelj u Jugoslaviji koji je sudjelovao u progonu i lažnim, izmišljenim optužbama protiv blaženog kardinala Alojzija Stepinca!? Njihov politički program obrane ubojite komunističke Jugoslavije i Srbije odgovara da se u tome ne obraćaju na Jugoslaviju Drugog svjetskog rata kao cjeline, već da se samo usredotoče na Hrvatsku i neprestano vrte skandalozne laži i divlje, lažne, šokantne brojke žrtava.

Fra Jozo Grbeš: Tko kontrolira glavnu priču?

“Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost”, George Orwell, 1984. Smisao se prenosi putem priče. Priča je neophodno mjesto događaja, pripadnosti, povezanosti, povjerenja i ljubavi. Neki ljudi žive cijeli svoj život, a da se nikad ne povežu s većom snagom značenja. Bez dobrih životnih priča koje nas oslobađaju, ostajemo zarobljeni […]

Gledati kako Gideon Greif očito povlači ovu liniju prijevare sa Srbima i komunistima, baš kao što to čini Efraim Zuroff iz centra Simon Wiesenthal, prilično otvara oči i, vjerujem, postaje motivacijski poticaj za one koji su ustrajni u istraživanju povijesne istine Jasenovca i drugih navodnih stratišta u NDH, uključujući i onih punih žrtava komunizma i srpske politike u Hrvatskoj.