U zatvoru zbog nje. U slobodi za nju

Danas je u Zagrebu u 78. godini života preminula Julienne Bušić, američko-hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica. Dirljivim riječima, koje prenosimo u cijelosti, od nje se oprostio i fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM… Julienne Bušić, dobra duša Hrvatske! O, Julienne! Jedna, jedincata Julienne! Znali smo se dugo. Prijatelji smo koje je povezivala […]

Naša draga Julienne, najpoznatija hrvatska snaha, rođena je 20. rujna 1948. godine u Eugeneu u američkoj saveznoj državi Oregon. Studirala je njemački jezik i lingvistiku u SAD-u i Europi, a tijekom boravka u Beču 1969. upoznala je Zvonka Bušića, hrvatskog političkog emigranta i kasnijeg supruga. Vjenčali su se 1972. godine u Frankfurtu.

Svjetskoj javnosti Julienne Bušić postala je poznata nakon otmice zrakoplova američke kompanije TWA 1976. godine. Skupina hrvatskih emigranata, među kojima su bili Julienne i Zvonko Bušić, akcijom je željela upozoriti međunarodnu javnost na položaj Hrvatske unutar tadašnje Jugoslavije.

U New Yorku je tijekom deaktivacije eksplozivne naprave koju je skupina ostavila uz upute za deaktivaciju, poginuo policajac Brian Murray. Nakon predaje u Parizu Julienne Bušić osuđena je na doživotni zatvor, no uvjetno je puštena nakon 13 godina. U jeku demokratskih promjena 90-ih i stvaranja Republike Hrvatske dolazi u Zagreb, gdje je radila, uz ostalo, u uredu prvog hrvatskog predsjednika dr. sc. Franje Tuđmana, diplomaciji i državnim institucijama.

Julienne Bušić u memoarima otkrila jednu od najuznemirujućih spoznaja koju je shvatila izlaskom iz zatvora

“Poslijepodne zna ono što je jutro samo sumnjalo”, Robert Frost. Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap […]

Njezine kratke priče, eseji i kolumne objavljene su u brojnim časopisima i novinama u inozemstvu (The Barcelona Review, Gobshite Quarterly, The Merida Review, Verbatim: A Language Quarterly) i u Hrvatskoj (Most-Bridge, Kolo, Aleph, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik, Autsajderski fragmenti, Tema, Vijenac, itd.) Njezina prva knjiga sjećanja, „Ljubavnici i luđaci“, osvojila je prestižnu nagradu Društva hrvatskih književnika „Fra Lucijan Kordić” 1997. godine.

Autorica je i knjige „Tvoja krv i moja“ te potresnog romana „Živa glava“, temeljenog na istinitoj priči o hrvatskim ženama koje su prisiljene biti seksualne robinje u Vukovaru tijekom Domovinskog rata. Osim nagrade „Fra Lucijan Kordić”, Julija je dobila i nagrade „A. B. Šimić”, „Bili smo prvi kada je trebalo“ i „fra Martin Nedić“.

Njezina posljednja knjiga „Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada“ bavi se sudbinama hrvatskih političkih disidenata i odnosom Zapada prema jugoslavenskom režimu.

Julienne je bila čestita i hrabra žena, odvažna aktivistica za ljudska prava koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Posvetila je svoj život za slobodu hrvatskoga naroda na čemu joj dugujemo veliku zahvalnost. Njezin je naraštaj podnio ključni i najteži teret za uspostavu neovisnosti suvremene Republike Hrvatske, a njezin je obol u tome bio ljudski – ogroman!

Iako Amerikanka, svojim je aktivizmom i spisateljskim umijećem dala nemjerljivo velik doprinos nacionalnoj pomirbi svih Hrvata u drugoj polovici 20. stoljeća, te neraskidivom jedinstvu iseljene i domovinske Hrvatske.

Julienne Bušić: Naslov knjige koju mi je Zvonko poslao iz zatvora slomio mi je srce na milijun bolnih komadića

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap krvi i život dan po dan objavljujemo svaka dva tjedna […]

Laka joj bila hrvatska zemlja. Počivala u miru Božjem!

Julienne Bušić: Naslov knjige koju mi je Zvonko poslao iz zatvora slomio mi je srce na milijun bolnih komadića

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap krvi i život dan po dan objavljujemo svaka dva tjedna […]

Dirljivim riječima, koje prenosimo u cijelosti, od nje se oprostio i fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM…

Julienne Bušić, dobra duša Hrvatske!

O, Julienne! Jedna, jedincata Julienne! Znali smo se dugo. Prijatelji smo koje je povezivala ljubav prema istini i Hrvatskoj! Nisam čvršću, slobodniju, bolju ženu nikada susreo. Čast mi je uvijek bila s njom biti. Svaki dan od nje čuti riječ.

O kako je bezgranično Hrvatsku voljela! U zatvoru zbog nje. U slobodi za nju. To je ljubav. Bezgranična, bezuvjetna, bezinteresna! Pisala je, tražila je, istraživala je, borila se samo za istinu. O kako je istinu voljela! Bila ja zaista nadahnuće upravo zbog te borbe za istinu! Vrhunski intelektualac! Sjećam se godinama neumornog traženja slobode za Zvonku. Zauvijek ću biti zahvalan da sam mogao biti dio… putovanja u zatvor i svih muka i nadanja.

I nakon Zvonkina odlaska nastavila je put. Iako joj bijaše jako teško, nije odustala. Nikada! Pisala je memoare. O tako često sam napominjao i molio ju da piše, koraca naprijed. Pisala je, ali završetak će pisati povijest…

U Hrvatskoj nisu je mnogi razumjeli. Takva je valjda sudbina velikih. Napadali su nju kao i Zvonka. Tako to valjda uvijek ideologije rade. Njih istina nikada nije ni zanimala.

Nisu joj kazali niti hvala. O kako smo u zahvalnosti škrti. O kako joj dugujemo. Njeno ime bit će ipak uvijek među najvećim ženama hrvatske povijesti. Vjerujem doći će vrijeme kada će njeno ime biti tamo gdje zaslužuje! Bog ljubi istinu. On je istina! Vjerujem da je ime Julienne Bušić u njegovu Kraljevstvu istine.

Julienne Bušić u memoarima otkrila jednu od najuznemirujućih spoznaja koju je shvatila izlaskom iz zatvora

“Poslijepodne zna ono što je jutro samo sumnjalo”, Robert Frost. Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap […]

Dodajmo ovome kako je Julienne Bušić napisala nekoliko velikih priča za naš portal Dijaspora.hr koje se nalaze na ovoj poveznici...

Kako je moguće da ‘ustaški simbol’ narušava demokratske vrijednosti u Austriji?

Kako se ove godine navršilo 80 godina od Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskoga naroda, taj je događaj u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji te u nizu drugih država obilježen nizom komemoracija i drugih manifestacija. Ipak, tradicionalnu, masovnu komemoraciju na Bleiburškome polju nije bilo moguće održati, budući da je i dalje na snazi zabrana austrijskih […]

U njoj Bušić tobože govori o tome da je poslovična hrvatska nesloga glavni razlog tomu što Hrvati nemaju svoju samostalnu državu. Nadalje, da će ona ipak nastati kada se bude rušio Berlinski zid, ali da će se sloboda morati izboriti u ratu sa Srbima, a „možda i s Turcima“. Nakon toga slijedi nekoliko ključnih rečenica kojima se poručuje da će Hrvatima zapravo mnogo gore biti „pod našima“, koji će nas rasprodati strancima. I na koncu, upozorava nas „Bušić“, i to 2007. godine – tri desetljeća nakon što ga je smaknula jugoslavenska obavještajna služba u Parizu, da će nam najveći izazov u povijesti biti obraniti se od „naših“.

Bruno Bušić bio je od svojih dječačkih dana, pa do smrti u Parizu, uvjereni zagovaratelj i borac za hrvatsku državotvornu ideju. To je bila konstanta njegovoga djelovanja, a mijenjala su se samo sredstva i načini rada na njenome ostvarenju, ovisno o prilikama i sredinama u kojima je djelovao. Ono je bilo najotvorenije i najraznovrsnije u vrijeme njegovoga trećeg i, kako će se pokazati, posljednjeg egzila, od 1975. do 1978. godine. Konzultiranjem brojnih i različitih izvora koji govore o Bušićevom radu – njegovih objavljenih tekstova u hrvatskim emigrantskim časopisima, pisama suborcima, dokumenata jugoslavenskih obavještajnih službi o njemu te sjećanja suvremenika, nameće se zaključak da je Bruno Bušić u spomenutome razdoblju nastojao modernizirati i revolucionarizirati hrvatsku oslobodilačku borbu.

Želio je da Hrvati, riječima Franje Tuđmana, uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, da se prometnu u faktor koji neće čekati da im slobodu dade netko drugi, nego da se sami izbore za nju. Jedan od najvažnijih elemenata u tome nastojanju bilo je ostvarivanje što šire hrvatske sloge, i među hrvatskim političkim emigrantima u inozemstvu, i među Hrvatima, podijeljenima bratoubilačkim sukobom iz Drugoga svjetskog rata te kasnijim zbivanjima, općenito. Dakle, Bušićev rad u vrijeme kada je navodno dao svoju sumornu i obeshrabrujuću viziju buduće hrvatske države, bio je orijentiran na odlučnu i beskompromisnu borbu za nju na temelju ostvarivanja sloge, zajedništva i suradnje među razjedinjenim i sukobljenim hrvatskim opcijama te na jačanje samosvijesti hrvatskoga naroda, širenje uvjerenja da ima snage vlastitim se rukama izbaviti iz ropstva.

Tobožnja vizija hrvatske države Brune Bušića i njene budućnosti dijametralno je suprotna opisanome Bušićevom nastojanju, za koje je dao život. Bušić, želeći probuditi u Hrvatima prkos, otpor i neustrašivost iz njihovih hajdučkih vremena, te se identificirajući dijelom sa svojim davnim pretkom, hajdučkim vođom Ivanom Bušićem Rošom, nikada ne bi obezvrjeđivao cilj koji je trebao biti konačan produkt te borbe – samostalna hrvatska država. Bušić, koji je povezivao Hrvate raznih pozadina koji su se našli u oprjeci Beogradu – od bivših komunista otriježnjelih od jugoslavenstva, do bivših pripadnika režima Nezavisne Hrvatske Države koji su spoznali i priznali njegove promašaje, pa do mladih revolucionaraca neopterećenih ideologijama, „školovanih“ na Grguru, Golome i Staroj Gradiški, nikada ne bi dijelio Hrvate. Nikada ne bi, bez obzira na nadahnjivanje hajducima, muslimane u Bosni i Hercegovini nazvao Turcima, budući da ih je, kao i svi hrvatski politički emigranti, držao dijelom hrvatskoga naroda. Da ih je smatrao „Turcima“ s kojima će se „pobiti“, ne bi 1976. godine u Njemačkoj išao u posjet umirućem Ibrahim-begu Pirić-Pjaniću, časniku Hrvatskih oružanih snaga i istaknutom Hrvatu muslimanske vjere u emigraciji.

Bruno Bušić, zbog svoje nesalomljivosti pod pritiscima i udarcima jugoslavenskoga komunističkog režima postao je nadahnuće i uzor kako domovinskim tako i na sve četiri strane svijeta protjeranim Hrvatima za otpor Beogradu u borbi za samostalnu hrvatsku državu, kao i simbol prijekopotrebnoga hrvatskog jedinstva u toj borbi. Zbog toga je i izgubio život, pa tako jugoslavenska obavještajna služba nakon što ga je pogubila zadovoljno zaključuje: „Ukupne mjere Službe na razbijanju jedinstva ustaške emigracije posebno su rezultirale nakon smrti Brune Bušića. Dakle, u prošloj godini Služba je uspjela razbiti ono što je Bušić ostvario kroz HNV [Hrvatsko narodno vijeće, krovno tijelo većeg dijela hrvatske političke organizacije, op. au.], tj. kakvo takvo jedinstvo starije i mlađe ustaške emigracije“. Upornim prišivanjem u uvodu spomenutih riječi Bušiću, omalovažava se i umanjuje njegova borba – i u konačnici – žrtva.

Trećina jugoslavenskih građana u inozemstvu bila je u redovitom kontaktu s vjerskim zajednicama

Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) te Hrvati kao nacija bili su natprosječno zahvaćeni procesom masovnog odlaska na tzv. privremeni rad u zemlje zapadne Europe. Potonji je krenuo početkom 1960-ih godina, kada je jugoslavenski komunistički režim, pritisnut ekonomskom krizom koja se manifestirala i kroz visoku stopu nezaposlenosti, odlučio dijelu svojih građana dozvoliti da privremeno borave i rade […]

Bruno Bušić nije imao luksuz promišljati kako će izgledati hrvatska država, jednom kada bude stvorena. Sva njegova pozornost i energija bila je usmjerena na ono što je trebalo prethoditi njenome stvaranju – oslobodilačkome procesu. Jer, boriti se za samostalnu hrvatsku državu u vrijeme Bušićevog života, značilo je boriti se za dalek, gotovo nestvaran cilj, za san. Komunističku Jugoslaviju pomagala su i podržavala oba hladnoratovska bloka, svaki iz svojih interesa, a podrška je dolazila i od brojnih pojedinaca i krugova na Zapadu, zavedenih jugoslavenskom državnom promidžbom o naprednoj i humanoj inačici socijalizma – samoupravljanju. Beogradski je pak režim u zemlji brutalno gušio bilo kakav oblik nezadovoljstva, progoneći i marginalizirajući svoje neistomišljenike i protivnike.

Hrvatske političke izbjeglice na Zapadu demonizirao je i diskreditirao, lijepeći im etikete fašista, terorista i masovnih zločinaca, istodobno ubijajući one koje se nikako drukčije nije moglo obeshrabriti, zaustaviti. Biti borac za samostalnu hrvatsku državu u tim okolnostima značilo je biti idealist. A idealist ne može biti onaj koji bezgranično i bezuvjetno ne vjeruje u svoj cilj. Biti borac za samostalnu hrvatsku državu kada se za to plaćalo i glavom, kako je platio i Bušić, moglo se samo ako je netko bio zaljubljen u Hrvatsku. A takva osoba nikada ne bi o svojem idealu, svojem predmetu obožavanja govorila s razočaranjem i defetizmom. Samo čovjek beskrajno zaljubljen u Hrvatsku mogao je svojevoljno prihvatiti lutanje i životarenje po zapadnoj Europi, život u teškoj neimaštini te neprestano osvrtanje preko ramena zbog Udbinih doušnika i ubojica.

Bruno Bušić bio je veliki protivnik malodušja, očajavanja i žalopojki, upozoravajući svoje klonule sunarodnjake da prestanu druge tražiti da im daju ono što žele – slobodu za Hrvatsku. A njegova navodna vizija hrvatske budućnosti upravo obilježena tim elementima – rezignacijom i dizanjem ruku od cilja za koji je toliko mnogo žrtvovano.

Ostavljajući po strani pitanje zašto je došlo do pripisivanja navedene „žalopojke“ Bruni Bušiću, valja istaknuti da se neprestanim obnavljanjem te laži, više nesvjesno, ali poneki i svjesno, diskreditira hrvatsku državu. Jer, ako nam je pod „našima“ još i gore nego pod „strancima“ – postavlja se pitanje zašto smo se za nju uopće borili? Čin stvaranja nacionalne države, koja i dalje ostaje najidealniji okvir za očuvanje samobitnosti jednoga naroda, valja strogo lučiti od procesa izgradnje države, koji pak nikada ne prestaje, budući da se jednom stvorena država neprestano susreće s novim izazovima te istodobno, pogotovo u hrvatskom slučaju, nastoji sanirati teške posljedice prošlosti – naslijeđe totalitarizama, ratova i teških ideoloških sukoba. U tome procesu svakako ima i pogrešaka, no umjesto da ih se predimenzionira i zbog njih dovodi u pitanje opravdanost stvaranja hrvatske države, treba raditi na njihovome uklanjanju i popravljanju. I umjesto da očajavamo – a Bruno Bušić u pismu jednome prijatelju 1976. godine upozorio je da se „s očajem ne može daleko naprijed“ – valja nam biti graditeljima hrvatske države, nasljednicima onih koji su ju stvorili i ugradili svoje živote u nju. Onih koji su za nju stradali prije ’91 i onih koji su pali u borbi za nju od ’91 nadalje, a koje simboliziraju upravo Bruno Bušić i jedan od heroja obrane Vukovara, Blago Zadro – obojica poginuli na isti datum – 16. listopada.

Tko je bio hrvatski politički emigrant i komunist koji je – „progledao“?

Jedan od vodećih jugoslavenskih komunista iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća – Milovan Đilas, sredinom 1950-ih godina zbog zahtjeva za liberalizacijom i demokratizacijom izbačen je iz Saveza komunista Jugoslavije, a do konca postojanja komunističke Jugoslavije bio je progonjen i zatvaran. S druge strane, na Zapadu je postao daleko najpoznatiji disident iz Jugoslavije, prvenstveno zbog […]

Ako već se želimo nadahnjivati Bušićevim riječima, onda iz pregršta njegovih izvanrednih članaka možemo izdvojiti jednu poruku s kraja teksta naslova „Poziv na dostojanstvo i slobodu“, koji je kao „krik hrvatskih disidenata“, da upotrijebimo naslov nedavno objavljene knjige Julienne Bušić, odjeknuo svijetom 1976. godine. Bruno Bušić poručuje i poziva: „Svaki je građanin Hrvatske sposoban da ponešto pridonese njezinoj slobodi i samostalnosti, svaki je dužan to i učiniti.“ Kao što su se mnogi odazvali tome pozivu u vrijeme stvaranja neovisne Republike Hrvatske i njene obrane u Domovinskom ratu, i danas nam je odazvati se na rad s ciljem njene izgradnje, osnaživanja i daljnjeg pretvaranja u istinski slobodarsko društvo.

Julienne Bušić objavila zabranjena svjedočanstva hrvatskih disidenata

Od 12. do 17. studenog na Interliberu će se predstaviti više od 300 izlagača, na čijim se štandovima nalaze – uz bogatu domaću knjižnu produkciju i međunarodne hitove – brojni odabrani naslovi vezani za stvaralaštvo Hrvata izvan Republike Hrvatske, objavila je Hrvatska matica iseljenika. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica Subotica kao sunakladnici […]

Program je održan u Društvu hrvatskih književnika tradicionalno na dan osnivanja tjednika za kulturu „Hrvatsko slovo“ (28. travnja 1995.).

„Dan 28. travnja obilježavamo ove godine 30. put. Naime, od petka 28. travnja 1995. – kada smo ponosno ovdje u Društvu hrvatskih književnika, hrvatskoj književnoj i svekolikoj kulturnoj javnosti, objelodanili prvi broj nacionalnoga tjednika za kulturu Hrvatsko slovo, pod sloganom: Hrvatsko slovo – svakoga petka – uvijek za Hrvatsku!, Hrvatsko slovo od tada redovito izlazi 28 godina – do onoga crnoga petka hrvatske kulture – 11. veljače 2022. – kada je ugušeno”, rekao je Stjepan Šešelj, ravnatelj Hrvatske kulturne zaklade.

U ugodnom ozračju okupili su se poštovatelji i prijatelji, a Povjerenstvo za dodjelu Nagrada izabralo je laureatkinje: akademkinju Dubravku Oraić-Tolić, Ljerku Mikić i Julienne Eden Bušić.

Julienne Bušić dobitnica je Nagrade „Ljubica Štefan“ za povijesno-istraživački rad i za knjigu “Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada – Croatian Dissidents and the Dissonance of the West” (Školska knjiga, 2024.).

„Julienne Bušić je priznata hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica s bogatim međunarodnim iskustvom. Studirala je u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, gdje je magistrirala iz područja njemačkog jezika i lingvistike. Njezini tekstovi redovito se objavljuju u vodećim američkim i hrvatskim časopisima i novinama, među kojima se izdvaja Gobshite Quarterly, The Barcelona Review, In Other Words-Merida, Verbatim: A Language Quarterly, Inside, The Bridge, Kolo, Tema, Aleph, Most, Autsajderski Fragmenti, Jutarnji list, Večernji list i Vjesnik.

Julienne Bušić otkrila što je pisalo na papiriću koji je našla u jednoj Zvonkovoj knjizi

Na muci se poznaju junaci, i u nevolji pravi prijatelji, narodna poslovica. Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi […]

Osim književnog rada, Julienne Bušić surađuje s američkom izdavačkom kućom Ooligan Press (Portland, Oregon) te s nekoliko multijezičnih književnih časopisa poput Gobshite Quarterly, The Barcelona Review i In Other Words-Merida, za koje je pisala, prevodila, lektorirala, revidirala i plasirala hrvatske knjige, pjesme i eseje za objavljivanje na engleskom jeziku.

Julienne Bušić ima bogato iskustvo u javnoj službi. Radila je kao savjetnica u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu od 1992. do 1995. godine, a zatim kao viša savjetnica u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske od 1995. do 2000. godine.

Julienne Bušić posvetila je svoj život proučavanju ključnih pitanja hrvatske povijesti, osobito u kontekstu Domovinskog rata i političkog angažmana intelektualaca u Hladnom ratu.

Kroz svoja djela i urednički rad, duboko je istraživala sudbinu Vukovara i žrtava rata, a njezin rad na zbornicima poput Uskrsla lica Vukovara i Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada odražava njezinu predanost razumijevanju uloge Hrvata, hrvatskih intelektualaca i disidenata u borbi za slobodu.

Osamdeset pjesama u sjećanje na Zvonka Bušića

Povodom desete obljetnice smrti hrvatskog emigranta Zvonka Bušića, u petak je pred starom crkvom u Gorici predstavljen zbornik “Domosnovlje u verigama”. Riječ je o djelu s osamdesetak epskih i lirskih pjesama koji potpisuje sedamdesetak autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Knjigu je priredio Mladen Vuković, nakladnici su ogranci Matice hrvatske iz Imotskoga i […]

Svojim književnim radom i javnim angažmanom neprestano je isticala važnost nacionalnih interesa Hrvatske, analizirajući položaj Hrvata i njihovih borbi na globalnoj političkoj sceni, a cijeli je svoj angažman posvetila očuvanju i njegovanju kolektivne memorije hrvatskog naroda”.

Obrazloženja Nagrade o Julienne Bušić napisao je prof. dr. sc. Zlatko Begonja.

Nova knjiga o hrvatskoj manjini u europskome susjedstvu

Nova knjiga autora Milana Bošnjaka pod znakovitim naslovom „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“ u nakladi Hrvatske matice iseljenika inventivna je monografija sociokulturne tematike koju krasi potpuno suvremeni narativ o toj vitalnoj grani našeg etničkog korpusa. Zbirka odabranih eseja, članaka, studija i prigodnih zapisa o hrvatskoj manjini iz europskog nam susjedstva – proizišla iz […]

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica Subotica kao sunakladnici predstavili su Školske knjige ediciju „Izabrana djela Balinta Vujkova“ u osam knjiga.

Nakladnici Školska knjiga, Matica hrvatska, Srednja Europa d. o. o. , Fraktura, Alfa, Kršćanska sadašnjost, Leksikografski zavod M. Krleža, Naklada Meandar, Lumen, Disput, Ljevak i ostali – pripremili su za Interliber mnoštvo novih naslova hrvatskih autora te prvoklasnih prijevoda međunarodnih uspješnica, uz klasična djela iz povijesti, luksuzno opremljene monografije raznih žanrova publicistike, književnosti, filozofije i drugih humanističkih znanosti…

Zagrebački nakladnik Školska knjiga uobičajeno ima lijepo uređen izložbeni prostor u paviljonu 5, a u ovogodišnjoj produkciji nastavlja tiskati književna djela hrvatskih velikana, kapitalna znanstvena i stručna izdanja te publicističke uspješnice i kvalitetne ilustrirane knjige i slikovnice za djecu i mlade. Od svih nakladnika najviše ugošćuje posjetitelje Interlibera iz hrvatske dijaspore.

U Zürichu predstavljena nova knjiga fra Ike Skoke. Donosi 621 pitanje koje je Bog postavio u Bibliji!

Hrvatska katolička misija Zürich organizirala je u subotu predstavljanje knjige fra Ike Skoke „Bog pita“. Voditelj misije Graubűnden/Gonzen/FL fra Zlatko Ćorić vodio program predstavljanja knjige u dvorani župe sv. Feliksa i Regule. Predstavljači su bili dipl. teolog Ante Jelavić, fra Goran Azinović, misionar u Zürichu i fra Marinko Šakota, voditelj misije St. Gallen. Tekstove iz […]

Pojavila se nova biblioteka Philosophia s prvim hrvatskim prijevodima temeljnih djela klasične njemačke filozofije, knjiga Edith Hamilton „Mitologija Bezvremene priče o bogovima i junacima“, te novi roman Ivana Aralice „Oni su drugo“. Zanimljiva je i dvojezična knjiga urednice Julienne Bušić „Krik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada / Croatian Dissidents and the Dissonance of the West“. Posrijedi je dvojezični zbornik, koji opseže gotovo šest stotina stranica, sa zabranjenim svjedočanstvima disidenata među kojima se neka prvi put objavljuju u Hrvatskoj. U ovom se djelu prvi put sustavno govori o tome kako su Sjedinjene Američke Države i zapadna Europa gledale na hrvatsku borbu za nacionalnu ravnopravnost tijekom socijalističke Jugoslavije.

Matica hrvatska predstavlja knjigu Milana Bošnjaka „Suvremena hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske – članci i ogledi“. Podsjetimo, autor Bošnjak ovih je dana svom zanimljivom opusu inozemne Croatice dodao još jednu atraktivnu knjigu, ali u izdanju Hrvatske matice iseljenika pod naslovom „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“, koja obrađuje sociokulturnu tematiku hrvatskih manjinskih zajednica iz 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe.

U ovoj pak drugoj knjizi fokusiranoj na recentnu hrvatsku književnost nastalu izvan Republike Hrvatske, Bošnjak obrađuje i književna djela našijenaca napisana na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku koja su u posljednje vrijeme napisali autori hrvatskog podrijetla. Nepristrane i na konkretnim činjenicama utemeljene analize dr. sc. Milana Bošnjaka u ovoj Matičinoj knjizi omogućuju čitateljima upoznavanje s velikim brojem novih autora i njihovih djela, s estetskom vrijednošću tih djela i njihovim više ili manje uspjelim uključivanjima u suvremene trendove književnih sredina u kojima žive u multikulturnim i multietničkim domicilnim destinacijama hrvatskih ljudi u pokretu.

Služeći Hrvatima u Londonu napisao knjigu

Predstavljanje knjige „Ljubav i mir“ fra Ljubomira Šimunovića održano je u petak u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Ujedinjenoj Kraljevini u Londonu. Uz domaćina, Davora Ljubanovića, inače privremenoga otpravnika poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, o knjizi su govorili predstavljači Stjepan Lice, prof. dr. Ivica Žižić i autor fra Ljubomir […]

Potonja spomenuta knjiga bit će, uz niz atraktivnih poetskih iseljeničkih ostvarenja, u fokusu i na 6. svjetskom festivalu hrvatske književnosti koji zajednički organiziraju u Zagrebu (predzadnjeg dana Interlibera) Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska i Hrvatska matica iseljenika.

Deset godina bez Zvonka Bušića: Hvala ti. Jer zbog tebe ideali još postoje!

Na današnji dan prije deset godina ugašen je život hrvatskog emigranta Zvonka Bušića koji je 32 godine proveo u američkim zatvorima. Za domovinu! Nije zaboravljen, a danas mu je na Facebooku lijepu pjesmu posvetio i njegov prijatelj fra Jozo Grbeš… “Prijatelju deset godina kao kap kiše, kao jutarnja rosa.Zaborav ne postoji jer nam je ljubav […]

I ova Likovna kolonija održana je u Taikovoj rodnoj Gorici od 4. do 6. rujna 2024. godine pod naslovom “Zvonko Bušić Taik – 32-godišnji uznički san o slobodnoj domovini Hrvatskoj”.

Likovna kolonija svečano je otvorena u srijedu u Gorici i to prigodnim programom nazvanim „Večer domoljublja“. U programu je sudjelovao župnik fra Marin Karačić koji je uime domaćina pozdravio sve prisutne. Julienne Eden Bušić također se pozdravnim govorom obratila u ovoj večeri domoljublja, zahvalivši svima na trudu i ustrajnosti.

Akademski slikar Anđelko Mikulić, koji je voditelj ove Likovne kolonije, zahvalio je umjetnicima i organizatorima. Nadahnuto prigodno predavanje o Bušićima (Zvonku i Bruni) održao je prof. Dragutin Stjepan Koštro, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Imotskom.

Likovnu koloniju prigodnim je obraćanjem otvorio fra Jozo Grbeš, Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji je dugo godina Zvonka Bušića redovito posjećivao u zatvoru. Ovu su večer glazbom obogatili Jelena Grizelj i Marija Bušić. Program je moderirao Marko Čuljak.

Osamdeset pjesama u sjećanje na Zvonka Bušića

Povodom desete obljetnice smrti hrvatskog emigranta Zvonka Bušića, u petak je pred starom crkvom u Gorici predstavljen zbornik “Domosnovlje u verigama”. Riječ je o djelu s osamdesetak epskih i lirskih pjesama koji potpisuje sedamdesetak autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Knjigu je priredio Mladen Vuković, nakladnici su ogranci Matice hrvatske iz Imotskoga i […]

U četvrtak i petak umjetnici su slikali u lijepom okruženju Šamatorja sv. Stipana Prvomučenika u Gorici. U večernjim satima u petak predstavljena je knjiga „Hrvatski divovi“, autorice Zdenke Bilobrk iz Sinja. Djelo je izišlo u nakladi Ogranaka Matice hrvatske u Grudama.

Klapa Bratovština Gorica-Sovići lijepim je pjevanjem domoljubnih pjesama pridonijela divnom ugođaju ove vedre i tople goričke večeri. Izložbu radova nastalih u Gorici na samom kraju programa otvorio je Ljubo Grizelj, načelnik općine Grude, koji je istovremeno i zatvorio ovogodišnju VIII. humanitarnu Likovnu je koloniju.

Na koloniji su sudjelovali: Anđelko Mikulić, Andrijana Mlinarević-Cvetković, Karin Grenc, Mirela Buzov, Ante Brkić, Ante Ljubičić Car, Damir Boras, Edo Unković, Nikša Erceg, Stipe Renić, Srećko Slišković, Nada Jakičević, Cvjetana Bazina Periša, Jure Jovica, Zdravko Soldo, Tomislav Dugandžić, Lea Matek, Dina Matek, Mate Ljubičić, Tomislav Košta, Ivan Galić i Josipa Udovičić.

Iz tiska izišla nova knjiga posvećena Zvonku Bušiću

Iz tiska je izišla knjiga pjesama “Domosnovlje u verigama” koju je priredio Mladen Vuković, a posvećena je hrvatskom uzniku Zvonku Bušiću Taiku povodom desete obljetnice njegove smrti. Riječ je o djelu s osamdesetak epskih i lirskih pjesama koji potpisuje sedamdesetak autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Nakladnici su Ogranak Matice hrvatske u Grudama […]

Humanitarna likovna kolonija održana je pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke.

Markus Bohrermann

Zvonko Bušić: Rekao sam sebi tada: ‘E, ima, ima barem jedan koji će, ako treba, i umrijeti za te, Domovino’

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Taj djelić hrvatske povijesti odsad ćete moći čitati svake druge srijede na hrvatskom i engleskom […]

Njegovo sjećanje prenosimo u cijelosti…

“Onaj tvoj zatvorski broj ostaje mi u sjećanju: 03941-158. Slušao sam te u zatvorskoj ćeliji obično srijedom od podne do dva i gledao u broj na tvojoj košulji. Ti brojevi zbrojeni zajedno nabrojiše skoro godine koje si tamo proveo. Ta dva sata bila su kao dvije minute. Čudio sam se koliko znaš, koga sve citiraš i koliko voliš tu našu malu daleku zemlju u koju se duša vječno zaljubila. Ljudi koji ne znaju o idealima nisu tebe susreli”, napisao je fra Jozo, komentiravši trenutačno stanje u domovini…

Fra Jozo Grbeš: Mislim da je vrijeme da se ljudi probude

U emisiji “Vizija Hrvatske” koja se snima u Zagrebu, a emitira u Sjevernoj Americi, gost je bio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Fra Jozo je od 2001. služio u Župi sv. Jeronima u Chicagu, a 2012. postao je kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji. Prošle godine izabran je za […]

“Ja još tražim barem slične tebi… nema ih. Ovdje još partizane slave. Sada će im spomenike obnavljati. Mane kao da postaju vrline, a oni koje si i ti znao i očekivao od njih više otišli su igrati nogomet svih boja. Tvoji datumi još nisu stigli na red u TV i radijskim kalendarima, niti 10. rujna 1976., niti 1. rujna 2013. Ali doći će. Istini je uvijek trebalo duže vremena do svjetla”, zaključio je fra Jozo.

Dvaput je odlazio u Njemačku, no na kraju se ipak odlučio vratiti: Jedna stvar posebno me šokirala!

Hrvat iz Bosne i Hercegovine, pa Hrvat u Njemačkoj, pa na kraju – Hrvat u Hrvatskoj. Tako bi se ukratko opisao tijek života Roberta Babića, povratnika iz Njemačke koji već 24. godinu svoj život gradi u Zagrebu sa svojom obitelji. U razgovoru u sklopu serijala o povratnicima, Robert nam je otkrio kako su ga ove […]

YouTubere Ivana i Saru upoznao sam na jednom obiteljskom druženju od moje supruge. Pričajući o nekim općenitim stvarima dotaknuli smo se teme naših poslova pa su oni izrazili su želju da bi htjeli doći kod nas u berbu i snimiti je. Odmah sam se složio s time, a u listopadu smo krenuli s realizacijom.

Recite mi kratku povijest svoje tvrtke: tko su inicijatori, čija je to ideja, tko je sudjelovao u projektu maslinovog ulja?

Tvrtku Dolina maslina d.o.o. pokrenuli su moji roditelji 2008. godine, a prvi maslinik od 28 hektara posađen je 2012. Prije dvije godine posadili smo mladi maslinik na još 30 hektara. Maslinik su moji roditelji temeljili na tri načela kojima su težili. Prvi je “autohtoni sortiment” na koji smo mi jako ponosni i imamo preko 80 posto autohtonih sorti kao naprimjer: Oblica, Buža, Istarska bjelica, Lastovka, itd. Drugo načelo koje su htjeli prilikom podizanja je “djevičansko tlo” što bi značilo da nije tretirano nikakvim proizvodima petrokemije. Treće načelo je “ekološka poljoprivreda” što nam daje puno veći obujam posla, ali smatram da proizvodimo proizvod koji pomaže ljudskom zdravlju i želimo tom ekološkom poljoprivredom staviti šlag na tortu. Naš veliki ponos su hrvatski dobrovoljci Domovinskog rata koji su postali plodouživatelji u našem nasadu, a njihova hrabrost, upornost i optimizam izgrađuju mene kao osobu te sam im neizmjerno zahvalan na tome. Vjerujte mi, nitko se ne može boriti jače za Hrvatsku kao oni i tada i sada.

‘Meni je u Hrvatskoj normalno raditi dva-tri posla kao i u Americi’

Kako bi se zvao mjuzikl s pričom mlade Hrvatice koja svoj put nakon niza uspjeha u SAD-u, a zatim i Europi, u svojim dvadesetima pronalazi ponovno u Hrvatskoj, zemlji iz koje su njezini roditelji otišli prije 30-ak godina? Možda mu ne znamo naziv, ali je sigurno kako bi mu nadahnuće mogla biti Tanya Ariana Bendiš. […]

Može li Hrvatska konkurirati velikim zemljama po prepoznatljivosti svog proizvoda?

Da, Hrvatska je mala zemlja kada gledate broj stanovnika, ali ne i uspjeha, vrhunskih inovacija, proizvoda… Kada pogledamo svjetske proizvođače maslinovog ulja, na kojim količinama hektara oni proizvode i kolika je godišnja proizvodnja litara od samo jednoga proizvođača, svi hrvatski proizvođači ne mogu konkurirati po količini proizvodnje. A s druge strane nitko nam od proizvođača iz velikih zemalja ne može konkurirati kvalitetom. To ne znači da izvan Republike Hrvatske nema vrhunskih proizvođača, dapače, ima ih jako puno, ali hrvatski proizvođači osvajaju najviše nagrade na natjecanjima maslinovih ulja diljem svijeta. Naša klima je savršena za proizvodnju ekstra djevičanskog maslinovog ulja, uz ekološku poljoprivredu i autohtoni sortiment nalazimo se u vrhu najboljih proizvođača ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Vaše je ulje osvojilo velike nagrade i New Yorku i u Tokiju…

Osvojili smo dvije zlatne medalje na natjecanjima, na što smo jako ponosni. Te godine su prvi put dalmatinski maslinari izašli na natjecanja maslinovog ulja izvan Hrvatske i postigli odlične rezultate. Smatram da je od tada počeo veliki uspon dalmatinskih maslinara i da smo se mi počeli polako probijati na tržište.

Hoćete li uskoro izvoziti ulje izvan Hrvatske?

Radimo na tome. Za početak trebamo napraviti analizu tržišta kako bismo dobili konkretnije rezultate o zemljama u kojima je maslinovo ulje traženo. Voljeli bismo da možemo donijeti dašak Lijepe Naše u sve državu svijeta u kojima žive naši Hrvati i Hrvatice kako bi se tijekom korištenja našeg maslinovog ulja vratili barem na trenutak u domovinu i uživali.

Odabrani projekti od interesa za Hrvate izvan RH u 2023.

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijske potpore za posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan RH za 2023. godinu. Javni poziv provodi se s ciljem promicanja veza i jačanja suradnje Republike Hrvatske s Hrvatima izvan domovine te očuvanja i jačanja nacionalnog identiteta, zaštite prava i […]

Koji su vaši dugoročni ciljevi, gdje se vidite za pet ili deset godina?

Naši dugoročni ciljevi su brojni, a prvenstveno se odnose na digitalizaciju i automatizaciju poslovanja. Radimo sa znanstvenom zajednicom na nekim zanimljivim projektima pa ćemo vidjeti u kojem smjeru će završiti. Naravno, naš cilj je izgradnja vlastite uljare kako bi sami mogli precizno pratiti svaki korak proizvodnje ulja. U sklopu te uljare voljeli bi napraviti prezentacijsku dvoranu, kako bi turisti mogli proći kroz cijeli proces proizvodnje ulja te kako bi ga na kraju mogli kušati i kupiti. Voljeli bi proširiti paletu proizvoda i možda se upustit u neke druge grane i industrije. Na samom kraju volio bih vam zahvaliti na ovome razgovoru i htio bih pozdraviti naše Hrvate izvan Republike Hrvatske te napomenuti da se nadam da ćemo se upoznati i vidjeti u masliniku u našoj domovini.

Iz tiska izišla nova knjiga posvećena Zvonku Bušiću

Iz tiska je izišla knjiga pjesama “Domosnovlje u verigama” koju je priredio Mladen Vuković, a posvećena je hrvatskom uzniku Zvonku Bušiću Taiku povodom desete obljetnice njegove smrti. Riječ je o djelu s osamdesetak epskih i lirskih pjesama koji potpisuje sedamdesetak autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Nakladnici su Ogranak Matice hrvatske u Grudama […]

“Prijatelju deset godina kao kap kiše, kao jutarnja rosa.
Zaborav ne postoji jer nam je ljubav jača!
Čuj, otišao si, a ovdje isto i dalje!
Laž još uvijek sebi laže!
Ali hrabri će se dizati!
I tvoje ime spominju.
Nije uzalud.
Nikada hrabrost nije uzalud!
I zbog tebe…
Valja uspravno stati. Dignuti glavu. Šapnuti molitvu.
Udahnuti povijest velikih.
I ne biti kukavica u danu običnom,
niti u trenutku teškom!
I zbog tebe…
Hvala ti. Jer zbog tebe ideali još postoje!”

Detalj iz pisma Zvonka Bušića: Smrt nikada ne bi smjela od čovjeka napraviti kukavicu, jer časni završetak jedna je i jedina stvar koju je nemoguće oduzeti čovjeku

Dijaspora.hr objavljuje posljednji od 33 dijela iz knjige Zvonka Bušića “Zdravo oko”. U poglavlju pod naslovom “Smrt” pročitat ćete sjećanja Julienne Eden Bušić, Zvonkove supruge… Smrt „Godinama pokušavam sačuvati koliko mogu od svoje duše, tako da, kad umrem, ljudi znaju koliko sam i ja volio i osjećao život, promatrao i dodirivao more, tlo, ženu; i […]

Knjigu je priredio Mladen Vuković, nakladnici su ogranci Matice hrvatske iz Imotskoga i Gruda. Gotovo polovica pjesama su prvotisci. Pogovor je napisao Damir Pešorda, a zanimljivo je da je prvi put u povijesti hrvatske književnosti u izbor uvrštena i pjesma koju je o Bušiću napisala Umjetna inteligencija.

O djelu su govorili Mario Bušić, fra Ante Marić i Mladen Vuković. Svima je zahvalila Taikova supruga, Julienne Eden Bušić. Zatim su svoje stihove pročitali Anica Anka Bodrožić, Mate Buljubašić, Nađan Dumanić, Frano Livajić, Jerko Mandurić i Anita Martinac. U glazbenom dijelu nastupile su Marija Prlić i Marija Bušić, a program je vodila Marija Prlić.

Knjiga Domosnovlje u verigama bit će predstavljena i u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu 1. rujna, na spomendan Taikove smrti.

Što piše u bilješkama Zvonka Bušića o globalistima i njihovim planovima za svijet?

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap krvi i život dan po dan objavljujemo svaka dva tjedna […]

Zbog otmice zrakoplova i borbe protiv totalitarnog jugoslavenskog režima, Zvonko Bušić u američkim zatvorima proveo je 32 godine.