Filmska priča pariškog Slavonca u Firenci do početka studenog

U povodu Svjetskoga dana audiovizualne baštine, koji se na prijedlog UNESCO-a tradicionalno obilježava 27. listopada, ove sezone uočili smo hvalevrijedan napor istarske udruge ArtRencontre, bračnoga para poduzetnikā Tamare i Kristijana Floričića, koja s velikim entuzijazmom predstavlja zanemarene umjetnine hrvatskoga slikara i kipara međunarodnoga ugleda s polustoljetnom pariškom adresom – Slavka Kopača (Vinkovci, 21. VIII. 1913. […]

Hrvatska nastava u inozemstvu pretežito je u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, a provodi se od uspostave neovisnosti Lijepe Naše na temelju Kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu (Narodne novine 194./03.) koji propisuje nastavne sadržaje ne samo iz jezika i književnosti, nego i povijesti, vjerskih sadržaja, geografije, likovne i glazbene kulture.

Pored nasljednih govornika, hrvatski jezik i kulturu sve više uče ili pak studiraju ljubitelji slavistike na lektoratima hrvatskoga jezika u svijetu, a uslijed migracijskih i gospodarskih gibanja zamjetan je i sve veći broj strane radne snage na području suvremene Republike Hrvatske. Izazovi su brojni, a kvalificirane učitelje hrvatskoga kao inoga jezika sve više potražuju obrazovne institucije s obje strane granice.

Poseban studijski program za obrazovanje ovoga profila učitelja upravo se u Lijepoj Našoj kreira u akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu. Trenutačno, studijski su programi za obrazovanje učitelja hrvatskoga jezika u prvom redu usmjereni na poučavanje izvornih govornika, iako se isti učitelji upućuju i na rad u nastavu hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu gdje rade u heterogenim skupinama najčešće upravo s nasljednim govornicima hrvatskoga jezika. Rad je za sve učitelje i lektore hrvatskoga kao inoga jezika višeslojan i zahtjeva velik osobni angažman nastavnika. Taj moderni nastavnik kada radi u inozemstvu s djecom hrvatskih korijena mora biti vješt u kombiniranju ključnih identitetskih sadržaja, ne samo iz hrvatskoga jezika i književnosti, nego i povijesti, vjerskih tema, geografije, likovne i glazbene kulture. Usto, naše vrijedne nastavnike i lektore često zatječemo i u organizacijskim, administrativnim i društvenim poslovima pri umrežavaju obrazovne i lokalne zajednice hrvatskih govornika od Sjevernog do Južnog pola, drugim riječima od Aljaske do Ognjene zemlje, a na europskome kontinentu od Skandinavije do Republike Sjeverne Makedonije.

Obogaćena leksikografska građa vojvođanskih Hrvata

U sedamnaestom svesku Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, koji obuhvaća slova N, Nj i O, to jest od natuknice nacija do glasila Otac Gerard, četrdesetak autor napisalo je ukupno 148 članaka, koje prati 21 uputnica i 95 ilustracija. U ovu je brojku uvršten i nešto veći broj priloga na kraju sveska (25 članaka […]

Zagrebačka inicijativa

U tom smislu velika su očekivanja od aktualne Međunarodne znanstveno-stručne konferencije koja se održava ovih dana u Zagrebu (3 – 4. XI. 2025.) pod znakovitim naslovom „Hrvatski jezik i kultura u inozemstvu: pogled u prošlost, sadašnjost, budućnost / Croatian Language And Culture Abroad: Exploring The Past, Present And Future“ i to u organizaciji Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Ozbiljnosti konferencije nastoje doprinijeti i suorganizatori kao što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Croaticum, Institut za slavistiku Sveučilišta u Regensburgu, Njemačka; Fakultet obrazovnih znanosti, Sveučilište u Sao Paolu, Brazil; Filozofski fakultet, Odsjek za hrvatski jezik i književnost, Sveučilište u Pečuhu, Mađarska; Fakultet za postdiplomske studije, Sveučilište u Torontu, Kanada; Centar za germanistiku i europske studije Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatska matica iseljenika – koja se kao ustanova afirmirala u (ne)formalnim oblicima jezičnog poučavanja Hrvata u višejezičnim sredinama.

Sa zanimanjem pratimo izlaganja stručnjaka iz interdisciplinarnih znanosti od lingvistike, glotodidaktike, povijesti, pedagogije, do demografije – kako bi proširili spoznaje o procesu ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom, valorizirali potrebe učitelja hrvatskoga kao inoga i nasljednoga jezika, uz stjecanje vjerodostojnog uvida u očuvanje hrvatskoga jezika i kulture u zemlji i inozemstvu, uključujući škole pri hrvatskim katoličkim misijama u tuđini anglofonog, germanofonog i hispanofonog okružja.

Dvojezično školstvo u 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe u kojima višestoljetno živi raspršena hrvatska manjina – može se reći da je zadovoljavajuće u tek nekoliko zemalja kao što su Mađarska, Austrija i Rumunjska. U ostalih desetak zemalja srednje i jugoistočne Europe valja još puno uložiti napora za potrebe obrazovanja djece i mladih pripadnika hrvatske manjine.

Republika Hrvatska svojim Ustavom jamči zaštitu prava svojih iseljenika i pripadnika hrvatske manjine u europskome susjedstvu kao i potrebu promicanja veza heterogenih grupa hrvatske dijaspore s matičnom domovinom. Jedan od ključnih oblika takvoga djelovanja Republike Hrvatske svakako je provođenje nastave hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu.

Tematski okvir aktualne zagrebačke inicijative

Aktualna zagrebačka Konferencija podijeljena je u više tematskih okvira među kojima izdvajamo panele kao što su: Hrvatski kao nasljedni jezik te očuvanje hrvatskoga jezika u iseljeništvu i manjinskim zajednicama; Umjetnost i kultura u službi očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskih iseljenika; Gospodarski, sociološki i kulturni vidovi integracije hrvatskih iseljenika – povratnika; Hrvatsko iseljeništvo kao brend i promotor Hrvatske u inozemstvu; Uloga Katoličke crkve u hrvatskom iseljeništvu – nekad i danas; Hrvatska u kontekstu ekonomskih i demografskih promjena; Integracija doseljenika iz trećih zemalja – izazovi i prilike; Uloga i položaj Hrvatske u novom geopolitičkom kontekstu; Motivi iseljavanja i namjere povratka iseljenika u suvremenom hrvatskom društvu; Demografska revitalizacija Hrvatske i nacionalna sigurnost; Izazovi očuvanja hrvatskoga identiteta u multinacionalnom društvu; Novi oblici razvijanja i izražavanja nacionalnog identiteta među potomcima hrvatskih iseljenika; te Izazovi, stanje i potrebe održavanja nastave hrvatskoga jezika u inozemstvu.

Pia Pilipović iz Zagreba dobitnica nagrade Hrvata iz Amerike

U Zagrebu je krajem srpnja u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih priređena svečana dodjela Nagrade Marin Soljačić, Nagrada dr. Ante Žužul za hrvatski jezik i povijest te Nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih maturantima koji su ostvarili vrhunski uspjeh na državnoj maturi u školskoj godini 2024./2025. Maturantica Pia Pilipović, koja je izvrsno završila XV. gimnaziju […]

Primjeri dobre prakse u europskome susjedstvu

Mogućnosti učenja jezika u redovitom obrazovnom sustavu vrlo su bitne. Podsjetimo, kako se položaj dvojezičnih škola mora brže usklađivati sa statusom hrvatskoga jezika u određenim sociolingvističkim zadatostima. Hrvatski jezik je službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini te je danas i jedan od 24 službena jezika u Europskoj uniji, a kao manjinski jezik (standardni hrvatski jezik ili lokalni dijalekt hrvatskoga jezika) u službenoj je uporabi u cijeloj državi ili u pojedinim dijelovima Republike Austrije, Crne Gore, Talijanske Republike, Mađarske, Rumunjske, Slovačke Republike i Republike Srbije.

Od 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe u kojima žive pripadnici hrvatske nacionalne manjine tek njih nekoliko omogućava nastavu na hrvatskome jeziku (i hrvatskoj inačici latiničnog pisma) u svome obrazovnom sustavu: Mađarska, Austrija (samo u Gradišću), Rumunjska (u svim hrvatskim mjestima) i Srbija (u Vojvodini iako nedostatno), i to cjelokupnu nastavu, dvojezičnu nastavu ili izborni predmet Hrvatski jezik i kultura. Treba reći kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih dodatno pomaže kvalitetnijem održavanju nastave u Rumunjskoj i Vojvodini upućivanjem učitelja te asistenata u nastavi u Gradišće.

U svim drugim državama manjinskoga kruga u europskome susjedstvu organiziranje hrvatske nastave u cijelosti je preuzela Hrvatska te MZOM upućuje učitelje hrvatske nastave (nastave hrvatskoga jezika i kulture) iz Hrvatske i financira njihov rad u Crnoj Gori, Italiji, S. Makedoniji, Slovačkoj i Sloveniji. Vrlo je nejasna i kompleksna situacija s obrazovanjem Hrvata u Janjevu, Republika Kosovo gdje malobrojni preostali Hrvati razredne odjele pohađaju zajedno s pripadnicima romske manjine. Iako postoji nastava hrvatskoga kao drugoga modernoga europskog jezika u dvije škole u Sofiji te u jednoj školi u Pragu, ne možemo reći da, u klasičnom smislu, postoji hrvatska nastava u Republici Bugarskoj i Češkoj Republici.

Potporu nastavnim i izvannastavnim aktivnostima učenika koji pohađaju hrvatsku nastavu sustavno u 21. stoljeću daje Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske. Posljednjeg desetljeća razvila se i živa suradnička veza učenika i njihovih škola pa samostalno ostvaruju intenzivnu suradnju sa školama iz Lijepe Naše, što svakako doprinosi privlačnosti i zanimljivosti, ali i kvaliteti nastave. Kvaliteti nastave hrvatskoga jezika i kulture, nastavnicima i učenicima iz manjinskih sredina tradicionalno pružaju stručnu potporu razni ljetni neformalni kulturni programi Hrvatske matice iseljenika, a najpoticajnija im je za učenje hrvatskoga jezika i kulture Matičina Mala škola hrvatskoga jezika i kulture, koja se održava u Novom Vinodolskom dulje od tri desetljeća.

Ljetni programi Hrvatske matice iseljenika izvrsno doprinose razvijanju pragmatičke kompetencije koja je od vitalne važnosti u nastavi dvojezičnih sredina jer ona, uz jezičnu i sociolingvističku, tvori komunikacijsku kompetenciju. Naime, posve specifičnom skupinom učenika pokazali su se govornici blisko srodnih slavenskih jezika čija pragmatička kompetencija uglavnom nije jednako razvijena kao i jezična, a tu je razliku potrebno prevladati pomno strukturiranim poučavanjem konteksta kako to rade profesori i dramski pedagozi na Matičinoj Maloj školi hrvatskoga jezika i kulture ili pak iskusni predavači na Matičinoj Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture, koja se održava desetljećima u suradnji s Rektoratom Sveučilišta u Zagrebu.

Na visokoškolskoj razini, studentima se, barem kao sveučilišni tečaj a rjeđe, kao primjerice u Mađarskoj ili Slovačkoj, kao studijski program, nudi mogućnost učenja hrvatskoga jezika u svim državama, s iznimkom Crne Gore. Do prije nekoliko godina stanje je bilo još i lošije, a u proteklome razdoblju osnovani su prvi lektorati hrvatskoga jezika u Srbiji, Kosovu i Austriji te je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih uputilo lektore iz Hrvatske na Sveučilište u Novome Sadu, Sveučilište u Prištini i Visoku pedagošku školu Gradišće u Željeznome, što je bio prvi lektorat hrvatskoga jezika u državama njemačkoga govornog područja. Od preklani je i na Sveučilištu u Regensburgu u Saveznoj Republici Njemačkoj počeo s radom lektorat hrvatskoga jezika.

Dokazali smo da nismo ni fašisti ni teroristi

Ovih je dana istaknuti publicist, povjesničar, političar i diplomat s polustoljetnom američkom adresom Mate Meštrović navršio okrugli 95. rođendan pa smo poželjeli, uz riječi zahvalnosti, prisjetiti se njegovih osobnih prinosa uspostavi hrvatske neovisnosti i to s čelne pozicije kultnog emigrantskog Hrvatskog narodnog vijeća. Povijesni kontekst statusa hrvatskoga naroda u drugoj polovici burnog 20. stoljeća, i […]

Hrvatski jezik može se učiti i u nekim katoličkim gimnazijama i visokim školama u Austriji, Rumunjskoj i Srbiji. Katolička Crkva imala je neizmjerno važnu i nezamjenjivu ulogu u očuvanju hrvatskoga vjerskog, ali i jezičnoga i nacionalnoga identiteta, a i danas ima izuzetno važnu i aktivnu ulogu. Najbolja ilustracija za tu zaključnu tvrdnju je vitalnost sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade (HIŠAK-a) sa sjedištem u Chicagu.

U rodnom gradu Che Guevare i Messija možete besplatno upisati koliko god studija želite, a ne morate ih ni završiti u određenome roku da biste izgubili pravo na besplatno studiranje

Na Fakultetu humanističkih znanosti i umjetnosti Narodnog sveučilišta u Rosariju (Universidad Nacional de Rosario) hrvatski jezik počeo se poučavati 2005. godine na inicijativu Konzulata i zahvaljujući nastojanjima Maríje Galian Nikolic, hrvatske iseljenice koja je ujedno bila i prva nastavnica hrvatskoga jezika na Fakultetu. Na tim je temeljima akademske godine 2009. osnovan Lektorat u nadležnosti hrvatskoga […]

Uspostavljanje lektorata u svijetu ne pobuđuje baš neko „grozničavo“ zanimanje naše medijske javnosti, no sjećam se da je vijest o potpisivanju memoranduma o osnivanju hrvatskoga lektorata u vojvođanskome glavnom gradu, s prizvukom (vjerojatno i opravdane) senzacije, bila objavljena u središnjemu dnevniku HTV-a. Vijest me, blago rečeno, ugodno iznenadila, a zapravo oduševila, to više što sam svojedobno, dok sam prije desetak godina u Subotici radio kao izaslani prosvjetni djelatnik, odnosno kao nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti, priželjkivao lektorat i zagovarao njegovo osnivanje.

MUKOTRPNA NASTOJANJA HNV-a

Hrvati u Vojvodini, po svojim organskim govorima dobrim dijelom štokavski ikavci, kao autohtono stanovništvo prije tri desetljeća postali su stjecajem povijesnih okolnosti nacionalnom manjinom. Danas u Republici Srbiji, službeno, ima nešto manje od jedan posto Hrvata (točnije 0,8 posto), ali u višenacionalnoj Vojvodini treća su po brojnosti nacionalna manjina (nakon Mađara i Slovaka). Na tragu te činjenice i oni su iskazivali težnje da se njihov jezik studira na sveučilišnoj razini. No, putu do hrvatskoga na sveučilišnoj razini prethodila su manje-više mukotrpna nastojanja Hrvatskoga nacionalnog vijeća kao krovne organizacije (s kojim Lektorat kvalitetno surađuje) da se uspostavi obrazovanje na hrvatskome jeziku.

‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju… Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New […]

Specifičnost rada zrcali se u samoj činjenici postojanja i djelovanja Lektorata u sredini, posebice akademskoj, koja u manjoj ili većoj mjeri nije pretjerano sklona prihvaćanju hrvatskoga jezika kao zasebnoga/posebnoga jezika. Ali tomu sam nastojao ne pridavati preveliku važnost, trebalo se usredotočiti na organiziranje nastave, a ono u svojim počecima nije moglo proteći bez izazova. Kako bilo, nastavno djelovanje u ovome trenutku načelno se ostvaruje na dvjema razinama (program usavršavanja nastavnika i tečaj), ali na žalost ne i na studijskoj razini premda Lektorat provodi testiranja iz hrvatskoga jezika za studente koji se natječu za stipendije radi studijskoga boravka u Hrvatskoj. Koliko god se navedeni vidovi djelovanja možda mogu učiniti skromnima, treba podsjetiti da se u programsko-operativnome smislu manje-više krenulo od ništice.

EDUKACIJA PROSVJETARA

Hrvatski lektorat u Novome Sadu „preuzeo“ je od domaćih profesora sve kolegije (predmete) Programa za stjecanje kompetencija iz hrvatskoga jezika, književnosti s metodikom rada, s tim da sam mu kao sastavljač dodao i naziv kultura, uz pripomenu da „stari“ program nije ni zaživio jer nije bilo polaznika. Tako je djelokrugom Lektorata postalo samostalno organiziranje i vođenje cjelokupnoga jednogodišnjega (dvosemestralnoga) edukacijskog programa usavršavanja odgojno-prosvjetnih djelatnika iz subotičkoga kraja koji rade u hrvatskim razrednim/vrtićkim odjelima. Riječ je o programu jezično-nastavnog usavršavanja, praktički „ministudiju“, poprilično širokoga stručnog spektra, sastavljenome od pet kolegija, i to, u pravilu, s vrlo heterogenom skupinom koja obuhvaća polaznike različitih stručnih profila i različite dobi, od onih koji su pred mirovinom do onih koji su nedavno završili fakultet. U prve četiri godine Lektorat je vodio i izveo „kompletno“ osposobljavanje više od trideset polaznika.

ZAPAŽENA GOSTOVANJA

U organizaciji Lektorata, unatoč izazovnim okolnostima, održane su mnoge aktivnosti koje lektorati obično poduzimaju, primjerice zapažena gostovanja hrvatskih sveučilišnih profesora i kulturni programi. Zahvaljujući i potpori resornih hrvatskih ministarstava, organizirani su na Fakultetu brojni kulturno-znanstveni događaji s hrvatskim predznakom. Tu izdvajam izvedbu monodrame Joška Ševe „Govorite li hrvatski“ te predavanje prof. dr. Krešimira Mićanovića sa zagrebačkoga sveučilišta o hrvatskome jeziku u socijalističkoj Jugoslaviji, a svakako treba spomenuti angažman Lektorata i u organizaciji međunarodne znanstvene konferencije Interkulturalnost u obrazovanju – Interkult 2019 koja je u uvodno-plenarnome dijelu bila posvećena hrvatskomu jeziku i kulturi.

Hrvatica u Parizu: Uvjerila sam se da život ovdje može biti vrlo miran, ugodan i nimalo stresan

Na INALCO-u se može studirati gotovo 90 jezika srednje i istočne Europe, Azije, Oceanije, Afrike i Amerike, po čemu je jedinstvena ustanova u svijetu. U tom jedinstvu svoje mjesto našao je i hrvatski jezik. Sjećam se toga jesenskog dana 2019. godine kada sam prvi put kročila u modernu zgradu u koju se Institut preselio 2011. […]

Osnivanje hrvatskoga lektorata u Srbiji u okvirima je sveučilišne hijerarhije malen, ali u nacionalno-simboličkome smislu relativno znatan korak u nastojanjima da se uspostavi sveučilišni studij ili barem katedra hrvatskoga jezika. U duhu sveučilišne interkulturalnosti na tome treba i dalje ustrajati premda prepreka vjerojatno neće manjkati.

Tomislav Ćužić, Hrvatska matica iseljenika

Tomislav Ćužić rođen je 1975. godine u Vukovaru. Diplomirao je kroatistiku i doktorirao filologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na mjestu profesora hrvatskoga jezika i književnosti radio je u srednjim školama u Iloku, Kutini, Subotici (Vojvodina) i Zagrebu. Predavao je hrvatski jezik i književnost na sveučilištima u Ljubljani, Skoplju i Novome Sadu. Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima u Iloku, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Ohridu, Skoplju i Novome Sadu. Kao autor ili urednik objavio je knjige Hrvatski jezik u teoriji i primjeni, Pravopisna norma, Spomenice županjskih škola i Hrvatsko-makedonska čitanka 2 (s Ljudmilom Spasovom) te niz znanstvenih i stručnih radova.

‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju… Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New […]

Na tim je temeljima akademske godine 2009. osnovan Lektorat u nadležnosti hrvatskoga Ministarstva znanosti i obrazovanja. Hrvatski jezik jedan je od ukupno 19 jezika koji se poučavaju na Odjelu za moderne jezike (Departamento de Idiomas Modernos), koji djeluje u sklopu Odsjeka za jezike (Escuela de Lenguas). Studenti mogu upisati hrvatski jezik kao obvezni izborni strani jezik ili kao neobvezni dodatni kolegij, a predavanja su otvorena i za „zajednicu“, što znači da ih može pohađati svaka odrasla osoba koja to želi, neovisno o stupnju obrazovanja, zanimanju i slično.

To nije slučaj sa svim kolegijima na Odsjeku, ali je svakako odraz jednoga važnog obilježja argentinskoga obrazovnog sustava, a to je poticanje cjeloživotnog obrazovanja. Osim što je obrazovanje besplatno, tijekom života možete besplatno upisati koliko god studija želite, a ne morate ih ni završiti u određenome roku da biste izgubili pravo na besplatno studiranje – ono se ne gubi.

40 STUDENATA OVE GODINE

Gotovo svi jezici na Odjelu za moderne jezike mogu se učiti do dvije godine. Lektorat hrvatskoga jezika nudi i treću godinu učenja, gdje su u jednoj mješovitoj skupini okupljeni svi napredniji studenti. Na prvoj godini upisuje se puno studenata (ove godine 40), ali tek njih 20-ak redovito polazi nastavu, a otprilike pola njih pristupi završnim ispitima. Na drugoj i trećoj godini ima po desetak studenata.

Uglavnom, kako gradivo postaje složenije, tako opada broj studenata. Prošle dvije akademske godine nastava se zbog pandemije koronavirusa održavala isključivo u virtualnome obliku, kao i sve ostale nastavne i nenastavne aktivnosti na Sveučilištu. Od travnja 2022., to jest od početka ove akademske godine, na Fakultetu je dopuštena nastava uživo, ali se zbog radova na obnovi fakultetske zgrade i nedostatka radnoga prostora i dvorana velik dio nastave i dalje održava u virtualnome obliku. Na Lektoratu se zbog tih razloga još uvijek virtualno održavaju predavanja za treću godinu i konzultacije, kao i izvannastavne aktivnosti.

Od dodatnih aktivnosti aktualne su radionice prevođenja koje su zbog velikog interesa već ušle u svoj četvrti dvomjesečni ciklus. Otvorene su za sve stanovnike regije, a posebno su privlačne i korisne onima koji žive daleko i kojima je to jedini kontakt s jezikom.

SPOMENIK ZASTAVI

Kad u Argentini kažemo da je nešto daleko, onda je to za hrvatske pojmove stvarno daleko. Samo administrativna regija Provincia Santa Fe, u kojoj se nalazi Rosario, površinom je gotovo dvostruko veća od Hrvatske, a Argentina od Hrvatske čak 49 puta. Rosario, kao treći grad po veličini u Argentini i najveći u regiji, ima oko milijun stanovnika. Rodni grad Che Guevare i Messija poznat je i po monumentalnome Spomeniku zastavi, izgrađenom u sjećanje na dan kad je prvi put, i to baš ovdje, podignuta argentinska zastava. Sa spomenika puca pogled na rijeku Paraná, na kojoj su veliki teretni brodovi uobičajen prizor. Luka je važna za gospodarstvo regije zbog trgovine žitom, no pridonijela je i razvoju mafijaške aktivnosti 1930-ih, kad je grad prozvan argentinskim Chicagom. I danas ga ponekad tako nazivaju zbog velikih problema s trgovinom drogom, nasiljem i mafijaškim obračunima.

Hrvatica u Velikoj Britaniji: Cilj je ukazati na razlike između hrvatskog i srpskog jezika

Škola za slavenske jezike (SSEES) pri UCL osnovana je 19. listopada 1915. godine kada je Tomáš Garrigue Masaryk političar, sociolog i filozof, kasniji prvi predsjednik Čehoslovačke, održao predavanje “Problem malih naroda u europskoj krizi”, kojim je započela s radom jedna od najpoznatijih obrazovnih institucija za slavenske studije u svijetu. Korijeni visokog školstva u Velikoj Britaniji […]

FIESTA DE LAS COLECTIVIDADES

Duga šetnica uz rijeku te otočići na rijeci omiljeno su utočište stanovnika grada tijekom teško podnošljivih ljetnih sparina. Parkovi i druge zelene površine također igraju vrlo važnu ulogu u svakodnevnom životu ovoga vrlo gusto naseljenoga grada. Njihova funkcija nije samo dekorativna: koriste se u sportske i rekreacijske svrhe ili kao zamjena za dvorište.

Na prostirkama i stolicama donesenim od kuće ljudi se sunčaju, druže, jedu i piju mate, omiljeni topli napitak Argentinaca. Oko matea i tipičnog asada ili govedine s roštilja okupljaju se obitelj i prijatelji. Osim toga, gastronomska i kulturno-zabavna ponuda grada je raznolika i zadovoljava potrebe i interese zajednice u kojoj većina vuče podrijetlo od doseljenih Talijana i Španjolaca, ali ima i mnogo potomaka doseljenika iz drugih prekooceanskih zemalja, pa tako i Hrvata. Ta se multikulturalnost možda najbolje može vidjeti i osjetiti na tradicionalnoj godišnjoj priredbi Fiesti de las Colectividades. Tada u velikom parku uz rijeku kulturni centri predstavljaju sve te zemlje podrijetla stanovnika ovoga grada.

Moglo bi se reći da je i široka ponuda jezika na našem Odjelu za moderne jezike, od velikih svjetskih jezika do nekoliko jezika južnoameričkih domorodaca, odraz multikulturalnosti ovoga grada. U tom smislu Lektorat hrvatskoga jezika ne nudi samo kvalitetan program učenja jezika, nego je i jedna od potvrda hrvatskoga traga u regiji. Ujedno je i jedna od spona između potomaka doseljenih Hrvata i Hrvatske. Akademska, ali dostupna svima, pa iako naše druženje može potrajati samo do prve složenije gramatičke teme.

Martina Kalamari, Hrvatska matica iseljenika

Hrvatica u Bukureštu: Grad sam zavoljela zbog brojnih sunčanih dana i otvorenih ljudi

Hrvatski jezik poučava se u glavnom gradu Rumunjske, na Fakultetu stranihjezika i književnosti u okviru studija kroatistike koji je osnovan 1996. godine. Riječ je o dvopredmetnom studiju na kojemu studenti odabiru još jedan jezik. Svoja razmišljanja o učenju hrvatskog jezika, ali i životu u Bukureštu, s nama je podijelila profesorica Sanja Franković… Na katedri za […]

Martina Kalamari rođena je 1985. godine u Čakovcu. Nakon završene gimnazije u rodnome gradu, studira kroatistiku i hispanistiku na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 2010. godine i otad se najviše bavi poučavanjem hrvatskoga i španjolskoga jezika i prevođenjem. Tri godine radila je u hrvatskoj nastavi u Punta Arenasu, u Čileu, a zatim dvije godine kao profesorica španjolskoga jezika u 16. gimnaziji u Zagrebu. Tada je položila i stručni ispit za profesora španjolskoga jezika. Od 2019. godine lektorica je hrvatskoga jezika na Odsjeku za jezike pri Fakultetu humanističkih znanosti i umjetnosti Narodnog Sveučilišta u Rosariju. U slobodno vrijeme uživa u čitanju, kuhanju, druženjima s prijateljima i putovanjima.

Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]

Bez obzira na to što nije velik grad, Padova nudi pregršt raznolikih aktivnosti i sadržaja za svačiji ukus te međunarodnu atmosferu.

Hrvatski jezik u Padovi uči se na Katedri za hrvatski i srpski jezik pri Odsjeku za jezike i književnost (Dipartimento di Studi linguistici e letterari – DiSLL) još od davne 1937. godine kad je hrvatski počeo poučavati Arturo Cronia u sklopu slavističkih studija. To je najstarija katedra za hrvatski jezik u Italiji.

Lektora na najviše tri godine izabiru zajedno Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske koje predlaže tri kandidata i Sveučilište u Padovi koje odabire jednog od ponuđenih.

Interes za učenje hrvatskoga jezika nije malen. Nastavu u akademskoj godini 2021./22. pohađa 28 studenata raspoređenih u pet skupina. Jezik se uči na preddiplomskom i diplomskom studiju (od A1 do C1 razine). Osim nastave iz lektorata, studenti prate i ostale kolegije iz jezika i književnosti čiji je nositelj profesorica Monica Fin.

Studenti uče hrvatski iz znatiželje, ljubavi prema slavenskim jezicima (mnogi uz hrvatski studiraju ruski, poljski ili slovenski) dok su neki studenti podrijetlom iz Hrvatske. Zbog blizine dviju zemalja, neki studenti nakon završene škole u Hrvatskoj (najčešće u Puli i Rijeci) upišu studij u Padovi. Svaka skupina ima nastavu iz lektorata dvaput tjedno u predavaonici i paralelno na Zoomu za studente koji ne mogu biti fizički prisutni zbog pandemijskih razloga.

Osim klasične nastave, mogu sudjelovati u različitim prevoditeljskim radionicama i natječajima, slušati gostujuće predavače, a prošle godine studenti su sa mnom pratili preko Zooma i predavanja nekih profesora Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Također je vrlo plodonosna suradnja među lektoricama takozvanih malih jezika (osim hrvatskog i srpskog to se odnosi na češki, slovenski, poljski, mađarski i rumunjski) koje zajedničkim snagama organiziraju različite aktivnosti poput čitanja poezije ili fešte svetog Nikole, a ove akademske godine studenti se mogu pridružiti i kazališnim radionicama na jeziku koji studiraju.

‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju… Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New […]

Petero studenata na kraju ove godine pokazat će svoja glumačka umijeća na hrvatskome jeziku. Zasigurno će i na proljeće 2022. godine sudjelovati u aktivnostima proslave 800 godina Sveučilišta u Padovi koje je osnovano davne 1222. godine te je jedno od najstarijih sveučilišta u svijetu i drugo po starosti u Italiji (nakon Bologne).

Sveučilište je od samih začetaka bilo zanimljivo mjesto za studij ne samo mnogim poznatim Talijanima, već i brojnim strancima i Hrvatima. Tako je ovdje predavao veliki Galileo Galilei, čija se katedra još uvijek čuva u Palači Bo (sjedištu Sveučilišta), a studirali su Torquato Tasso, Nikola Kopernik, Faust Vrančić, Dimitrije Demeter, Juraj Šižgorić i Dominko Zlatarić. Zanimljiva je činjenica da je na ovom sveučilištu 1678. prvi put na svijetu diplomirala jedna žena, Elena Lucrezia Cornaro Piscopia.

Padovani, gran dottori, kako ih često zovu, odnosno Padovanci, veliki doktori, ne ponose se samo bogatom sveučilišnom povijesti, već i poznatim svetištima svetog Ante Padovanskog i svetog Leopolda Mandića, Kapelom Scrovegni (koja je od 2021. godine na listi UNESCO-ove svjetske baštine), bogatim Botaničkim vrtom osnovanim u 16. stoljeću (najstarijim sveučilišnim vrtom na svijetu, također na listi UNESCO-a) i jednim od najvećih trgova u Europi – Prato della Valle.

Za Talijane na sjeveru kažu da su hladni i rezervirani, što je dijelom istina, no s druge strane kad ih upoznate otkrit ćete da jako vole druženja, najviše uz prosecco i spritz i odličnu hranu. Uz aperitivo nakon posla, dobre specijalitete kao što su baccalà alla vicentina, tiramisù i sarde in saor (što bismo mi u Dalmaciji rekli srdele u sauru) i izvrsne kolege, život u Padovi uistinu je ugodan.

Dražesne srednjovjekovne i renesansne arkade u središtu, kameni mostovi i bicikli, mnogobrojne tržnice na otvorenom, blizina Venecije i prekrasnih izletišta samo su malen dio onoga što Padova uistinu jest i onoga što nudi. Ali da bih sve ispričala i opisala, potrebno je nešto više od dvije stranice.

Vini Mušac, Hrvatska matica iseljenika

Hrvatica u Punta Arenasu: Na prometnoj žili kucavici nalazi se hrvatski grb i bista Marka Marulića

Nakon gotovo dvodnevnoga putovanja i konačnog slijetanja u Punta Arenas, dodatno me prizemljila temeljita pljuska magallaneskoga vjetra koji nemilice šiba svakog dana na, kako ga lokalci zovu, samome kraju svijeta. Za europske pojmove nezamislivih 4300 km duljine i širina od samo 90 do 445 km pripadaju jednoj od oblikom najneobičnijih zemalja svijeta, Čileu. Sa svojih […]

Vini Mušac rođena je 1986. godine u Splitu. Nakon završene opće gimnazije u Omišu, upisuje studij kroatistike i talijanistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila je kao profesorica u Hrvatskoj nastavi u Francuskoj Republici, kao nastavnica u Osnovnoj školi Jesenice – Dugi Rat, u različitim školama stranih jezika poučavajući talijanski jezik i hrvatski za strance te kao lektorica na Sveučilištu La Sapienza. Radi i kao prevoditeljica s talijanskoga jezika te povremeno kao turistički vodič za talijanski i francuski jezik. Dodatno se školovala na tečajevima talijanskog jezika i kulture u Školi Dante Alighieri (Castelraimondo, Marche) i na Sveučilištu u Udinama. Godine 2019. prijavljuje se za mjesto lektorice na Sveučilištu u Padovi, gdje radi i danas. U slobodno vrijeme uživa u putovanjima, pisanju bloga i fotografiranju.

‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju… Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New […]

Za europske pojmove nezamislivih 4300 km duljine i širina od samo 90 do 445 km pripadaju jednoj od oblikom najneobičnijih zemalja svijeta, Čileu. Sa svojih 18 milijuna stanovnika poznat je i kao carstvo bakra, vina, ribe, prirodnih ljepota te kao odredište za ostvarenje južnoameričkoga sna budući da slovi i kao ekonomska uzdanica svojega kontinenta. Stabilnost ove zemlje, opasane Tihim oceanom, nakon mnogo vremena dovedena je u pitanje impresivnim milijunskim prosvjedima krajem 2019. godine što se, dakako, odrazilo i na obrazovne procese.

OKO 150 STUDENATA

Lektorat hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Magallanes počeo je s radom u rujnu 2018. godine. Riječ je o novootvorenome lektoratu pa je trebalo uložiti mnogo truda u promociju. U tri godine rada Lektorat je uspio okupiti oko 150 studenata, što je svakako lijep uspjeh s obzirom na to da je riječ o manjoj i prilično izoliranoj sredini. Hrvatski jezik ima status izbornoga kolegija i studenti zasad mogu sudjelovati u nastavi dviju razina (Croata 1 i Croata 2), a postoji i posebna skupina za sve djelatnike Sveučilišta i zajednicu. Prva razina obično se održava u tri skupine budući da početkom svakoga semestra ima sve više zainteresiranih i s obzirom na to nastoji se ponuditi što više termina kako bi se svima pružila prilika za sudjelovanje u nastavi. Od ožujka 2020. godine nastava se izvodi isključivo na daljinu, a Sveučilište se potrudilo pomoći svima te educirati svoje profesore i ostale djelatnike na redovitim online radionicama.

Studenti svake godine štrajkaju najmanje mjesec dana kako bi poboljšali uvjete studiranja u svojoj zemlji, a nije im bila strana ni aktivna potpora dvomjesečnim štrajkom i masovnim prosvjedima u državi tijekom čileanske krize krajem 2019. godine, koja se nastavila i u 2020. Međutim, svijet je imao druge planove pa su prosvjedi ugušeni dobro organiziranim te iznimno ekstremnim (barem u Čileu) protupandemijskim mjerama.

VESELI I ZNATIŽELJNI MAGALLANCI

O Hrvatskoj znaju malo, no po prirodi uvijek veseli i znatiželjni Magallanci često vole skrenuti sa zadane teme i priupitati štogod o nogometu ili sportu općenito, hrani, pojedinim hrvatskim proizvodima koji se mogu kupiti čak i u Punta Arenasu, a ponajviše o kulturološkim razlikama – stereotipima o Hrvatima, što je primjereno u Hrvatskoj, što nije i slično.

Ekstremna klima, neumoljivo snažan vjetar i potpuno nepredvidiva zasljepljujuća svjetlost koja mami suze na oči bez obzira na vaše emocionalno stanje, slika su prosječnoga puntaarenaskoga dana. Uvijek dobro raspoloženi Čileanci pošteno će vas izgrliti pri prvom i svakom idućem susretu, ljubazno poželjeti dobrodošlicu i pozvati vas na empanade, fajite ili pak na tzv. once, poslijepodnevnu čajanku, obično je to mate, a može biti i kava i to uz obvezne slatke zalogajčiće.

Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]

Punta Arenas najjužnija je čileanska luka koja suvereno vlada jugom čileanskog dijela Patagonije i to s pogledom na Ognjenu zemlju i Magellanov prolaz. Miran je to i relativno siguran grad za razliku od mnogih drugih. Vožnja javnim prijevozom prava je avantura za sve pridošlice. Naime, rute i stajališta potpuna su enigma koju je najbolje riješiti upuštanjem u vožnju bez očekivanja. Uz autobuse, do željenoga odredišta možete se odvesti i tzv. colectivosima, posebnim taksijima koji voze zadanim rutama i to vrlo povoljno.

Osim na španjolskome jeziku, teško ćete se moći sporazumjeti i na kojem drugom. Bez obzira na to, turizam se ubrzano razvija prije svega zbog zanimljive povijesti temeljene na kolopletu događaja proizašlih iz napetih odnosa između Indijanaca i pridošlih Europljana, zbog blizine fantastičnoga nacionalnog parka Torres del Paine, mogućnosti posjeta sve ugroženijim pingvinima, ali i zbog značajne uloge u transportu do najzagonetnijeg nam kontinenta, Antarktike.

DOBRO ORGANIZIRANA HRVATSKA ZAJEDNICA

Hrvatska zajednica u Punta Arenasu najbrojnija je i jedna od najbolje organiziranih u Čileu, ali i općenito u Južnoj Americi. Redovito se obilježavaju sve svečanosti vezane uz hrvatsku imigraciju i samu Hrvatsku te se često organiziraju male fieste u povodu svih važnih događaja.

Hrvatski dom u Punta Arenasu nalazi se u samome središtu grada te lako možete primijetiti hrvatski grb na pročelju jednog od posebnih arhitektonskih ostvarenja koje vjerno podsjeća na obol koji su dali hrvatski doseljenici i njihovi potomci.

Na Aveniji Bulnes, prometnoj žili kucavici pravokutno organiziranoga grada, nalazi se vjerojatno najveći hrvatski grb uopće u čijoj je blizini i bista Marka Marulića. Danas novi dio identiteta donose mnogobrojni Venezuelanci, Brazilci, Kolumbijci, pa i doseljenici iz Srednje Amerike, čineći Punta Arenas pravim malim latinoameričkim melting potom.

Hrvatska nije zemlja, kamen ili voda. Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi

Svaki lektorat na kojemu se uči i predaje hrvatski jezik, svekolika kulturna baština i suvremena nacionalna kultura, neizmjerno je vrijedan kao njihov posrednik i kao promotor naše prelijepe domovine. Lektorati hrvatskoga jezika raspršeni su posvuda – od toploga Lisabona, živopisnog Praga, egzotičnog New Delhija, modernog Toronta, kišovitog Londona… Baš kao i vrijedni lektori i profesori […]

Pravi je izazov snaći se u vrevi španjolskih/kasteljanskih dijalekata, no i iznimno zadovoljstvo uživo osluškivati najvažnije sredstvo komunikacije u njegovim različitim i živopisnim formama koje redovito iznjedre valjda nigdje zabilježene izraze te vas tako lako zarobe u vječnoj potrazi za odgovarajućim ekvivalentima na materinskome jeziku.

Kristina Barišić, Hrvatska matica iseljenika

Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]

Pečuh je grad koji se nalazi na obroncima planine Mecsek, a udaljen je 30-ak km od granice s Hrvatskom. Ima oko 165 tisuća stanovnika i peti je grad po veličini u Mađarskoj iza Budimpešte, Debrecena, Miškolca i Segeda. Pečuh je sjedište Baranjske županije i pečuške mikroregije, ali i sjedište rimokatoličke Pečuške biskupije. Jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti. Na mjestu današnjeg Pečuha, Rimljani su početkom 2. stoljeća osnovali grad Sopianae, a naseljavali su ga većinom Kelti i Panonci. U 4. stoljeću postao je glavni grad provincije Panonije Valerije kao važno središte kršćanstva, poznat pod imenom Quinque Ecclesiae (Pet crkava). Ta se bogata povijest, u gradu vidi i osjeti na svakom koraku.

Među brojnim studijima i programima nalazi se i Institut za slavistiku u sklopu kojega je i Katedra za hrvatski jezik i književnost. Katedra je osnovana 1950. i djelovala je kao Katedra za hrvatsko-srpski jezik. Nakon demokratskih promjena u Mađarskoj i raspada bivše nam države, od godine 1992. djeluje kao Katedra za hrvatski jezik. Studenti mogu studirati Hrvatski jezik i književnost u sklopu minor studija u kombinaciji s nekim drugim programom, ali i kao profesorski ili prevoditeljski smjer master studija.

Studenti koji se odlučuju na studij hrvatskoga jezika većinom su pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. Kao što je poznato u Mađarskoj već stoljećima žive Hrvati, a najbrojniji su upravo u južnom dijelu zemlje. Studij također upisuju Hrvati i Mađari iz Hrvatske.

Što se tiče profesora, studenata i osoblja, Katedra nije velika, ali su zato povezanost, međuljudski odnosi, atmosfera i radni uvjeti na iznimno visokoj razini. Slobodno mogu reći da vlada iznimna opuštenost i „obiteljski“ ugođaj. Ovu tvrdnju potkrepljujem i činjenicom da se profesori i studenti često druže i izvan redovitog nastavnog procesa.

Već sam spomenuo da je hrvatska manjina na tome području važan dio zajednice, tako da postoje brojne hrvatske institucije. Postoji i hrvatska radiostanica, novine i televizijski program na hrvatskom jeziku. Sa svim tim institucijama Katedra za hrvatski jezik izvrsno surađuje, a studenti i profesori redovito sudjeluju u organizaciji različitih kulturnih, umjetničkih, sportskih, gastronomskih događaja.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja nudi posao lektorima hrvatskog jezika u 12 gradova diljem svijeta

Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisuje Javni natječaj za izbor i imenovanje lektora hrvatskoga jezika i književnosti za akademsku godinu 2021./2022. na stranim visokoškolskim ustanovama u Bratislavi, Budimpešti, Dublinu, Lisabonu, Londonu, Ljubljani, Novom Sadu, Prištini, Punta Arenasu, Rimu, Varšavi i Vilniusu. Svugdje je potreban jedan izvršitelj na određeno vrijeme. Pristupnici moraju, pored općih uvjeta prema općim […]

Moram spomenuti da naša Katedra uvijek sudjeluje na zabavno-gastronomskim manifestacijama i festivalima koje organizira Sveučilište. To su primjerice Okroberfest, kao i različita kulinarska natjecanja od kojih je najpoznatije ono u pravljenju kobasica. Od institucija moram još spomenuti Generalni konzulat Republike Hrvatske u Pečuhu. Od samog dolaska u Pečuh, od njih sam imao veliku podršku te izvrsnu suradnju. Između ostalih, zahvaljujući njima mogao sam organizirati i provesti nekoliko višednevnih stručnih ekskurzija naših studenata i profesora u Hrvatsku u sklopu kojih smo obišli Karlovac, Ogulin, Krk, Rijeku, Sisak, Petrinju, Ozalj, Zagreb, Osijek i druga mjesta.

Osim Hrvata, u Pečuhu postoje i druge manjinske zajednice: Nijemci, Srbi, Bošnjaci… pa se može reći da je Pečuh multikulturalna zajednica. UNESCO je 1998. Pečuhu dodijelio nagradu “Grad mira” zbog promicanja manjinskih kultura te tolerancije i prihvaćanja izbjeglica tijekom Domovinskog rata i rata u BiH. Godine 2010., zajedno s Essenom i Istanbulom, Pečuh je proglašen za Europski glavni grad kulture. To je iskorišteno za obnovu gradskih trgova, ulica i predgrađa, knjižnica, koncertnih dvorana, kulturnih i sportskih centara.

Sve ovo, uz bogatu gastronomsku ponudu, vrlo atraktivan noćni život te blizinu poznatog vinogorja Villany, čini život u Pečuhu izuzetno ugodnim. Pečuh je arhitektonski pravi mali dragulj. Tu se mogu vidjeti građevine različitih stilova gradnje, a osobito je oku ugodno samo središte grada sa svojim poznatim secesijskim palačama, glavnim Szechenyi trgom na kojemu dominira Kasim-pašina Džamija te katedralom sv. Petra i Pavla. U blizini se nalaze i ostaci gradskih zidina s neobičnom okruglom kulom Barbacan. Jedna od velikih atrakcija Pečuha je Kulturni centar Zsolnay. Nekoć glavni industrijski pogon za proizvodnju čuvenog i svjetski poznatog porculana, godine 2010. je pretvoren u veliku kulturnu četvrt. Kulturni centar nudi različite umjetničke radionice, muzeje sa stalnim i privremenim izložbama, koncertne prostore, planetarij, sportske, trgovačke i ugostiteljske objekte.

Kao i svaki grad koji drži do sebe, Pečuh ima promenadu tj. šetnicu kamo se ljudi odlaze sresti, ali i biti viđeni. To je poznata Kiraly ulica koja oživi u kasnim poslijepodnevnim satima, a osobito vikendom.

Hrvatska nije zemlja, kamen ili voda. Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi

Svaki lektorat na kojemu se uči i predaje hrvatski jezik, svekolika kulturna baština i suvremena nacionalna kultura, neizmjerno je vrijedan kao njihov posrednik i kao promotor naše prelijepe domovine. Lektorati hrvatskoga jezika raspršeni su posvuda – od toploga Lisabona, živopisnog Praga, egzotičnog New Delhija, modernog Toronta, kišovitog Londona… Baš kao i vrijedni lektori i profesori […]

Brojni restorani, kafići, klubovi ovdje su našli svoje mjesto, a kada se zateknete tamo u večernjim satima i u dobrom društvu, vrlo lako dočekate zoru. Kada se zasitite gradske vreve i gužve i poželite udahnuti svježega zraka, u okolici Pečuha se pružaju mnoge mogućnosti za izlet i bijeg u prirodu. Na obroncima Mecseka su brojne pješačke i biciklističke staze, a tu je i atraktivno izletište na jezeru Orfű koje posjetitelje mami prekrasnom prirodom te poznatim kupalištem. Isto tako, možete se zaputiti na vrh Mesceka gdje se nalazi mali, ali atraktivan zoološki vrt, a kada vas uhvati nostalgija za domovinom, popnete se na obližnji televizijski toranj s čijeg vidikovca za vedrih dana pogled puca sve do hrvatske planine Papuk.

Dubravko Vrbešić, Hrvatska matica iseljenika

o autoru

Rođen u Našicama 1976. godine, od svoje treće godine do danas živi u Donjem Miholjcu gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1995. upisuje Studij hrvatskoga jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Isti završava pet godina kasnije. Prvo radno mjesto dobiva u OŠ „August Harambašić“ u Donjem Miholjcu te u OŠ „Matija Gubec“ u Magadenovcu. Godine 2004. diplomirao je knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Godinama je radio u nekoliko osnovnih i srednjih škola, a najduže u OŠ Dalj. Godine 2016. zapošljava se na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Pečuhu na mjestu lektora za hrvatski jezik gdje živi i radi tri godine. Godine 2020. dobiva posao na sveučilištu Beijing Foreign Studies University (BFSU) u Pekingu, Narodna Republika Kina gdje i danas radi. U slobodno vrijeme putuje svijetom i radi kao turistički vodič te je do sada posjetio 62 svjetske zemlje.

Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]

Lektorati hrvatskoga jezika raspršeni su posvuda – od toploga Lisabona, živopisnog Praga, egzotičnog New Delhija, modernog Toronta, kišovitog Londona… Baš kao i vrijedni lektori i profesori koji sa sobom nose vrijedna i nerijetko neizreciva životna i profesionalna iskustva, ali i naši brojni studenti koji marno, korak po korak, svladavaju naš jezik vrlo ljupka zvuka, no kompleksnih i zahtjevnih jezičnih pravila.

Jedan takav lektorat nalazi se na Visokoj pedagoškoj školi u najistočnijoj austrijskoj pokrajini Gradišće. Poznato nam je svima kako ondje žive gradišćanski Hrvati koji svoju arhaičnu čakavštinu škrto čuvaju od zaborava već gotovo pet stoljeća.

Veliku zahvalu za ovaj korak dugujemo predanoj prof. dr. Andrei Zorki Kinda Berlaković, voditeljici studija, koja je svoj cijeli ne samo profesionalni, nego i životni put posvetila očuvanju jezika gradišćanskih Hrvata, njihove književnosti i kulture, a kao kruna toga posla osnutak je ovoga studija koji obrazuje buduće nastavnice i nastavnike.

Situacija u Austriji je takva da se hrvatski studira i uči kao „BKS“ jezik (bosansko-hrvatsko-srpski) na nekoliko austrijskih sveučilišta. Ovo je prvi iskorak u smjeru njegova osamostaljenja ne samo u Republici Austriji, nego i na cijelom njemačkom govornom području.

Hrvatica u Velikoj Britaniji: Cilj je ukazati na razlike između hrvatskog i srpskog jezika

Škola za slavenske jezike (SSEES) pri UCL osnovana je 19. listopada 1915. godine kada je Tomáš Garrigue Masaryk političar, sociolog i filozof, kasniji prvi predsjednik Čehoslovačke, održao predavanje “Problem malih naroda u europskoj krizi”, kojim je započela s radom jedna od najpoznatijih obrazovnih institucija za slavenske studije u svijetu. Korijeni visokog školstva u Velikoj Britaniji […]

Studij je namijenjen svima koji žele raditi u školama i predavati hrvatski jezik na svim razinama. Osobito je važan za prostor Gradišća u kojemu se u nekoliko desetaka škola predaje hrvatski jezik, no njegova se važnost očituje i u daljnjem njegovanju baštine, jezika i kulture gradišćanskih Hrvata po prvi puta na akademskoj razini.

Odjel je mali, ali funkcionira poput jedne velike obitelji. Naši studenti uglavnom su gradišćanske Hrvatice i Hrvati koji dolaze na studij s jezičnim predznanjem, iako je studij otvoren i za studente koji ne znaju hrvatski jezik. Kada govorimo o našim studenticama i studentima moram spomenuti neke od njih, na primjer Štefana koji je pred mirovinom, ali je odlučio usavršiti svoje jezično znanje i pokazao mi da nikada nije kasno ulagati u sebe, učiti i obrazovati se. Ana-Maria nam redovito na jezičnim vježbama otpjeva pokoju pjesmu Olivera Dragojevića, kreativna Lena već radi s najmanjim uzrastom djece u jednoj osnovnoj školi i poučava ih jeziku njihovih predaka, a Andrea iz silne ljubavi prema hrvatskom jeziku pohađa ovaj studij. Martina je Zagorka rođena u Gradišću i sa svojim dečkom Lukasom, koji također poučava na hrvatskom u jednoj osnovnoj školi, vodi folklornu skupinu i najmanje Gradišćance podučava sviranju tamburice.

Ove akademske godine dobili smo nove studentice i studente koji će obogatiti naš studij i motivirati profesoricu Zorku i mene da budemo još bolji u svome poslu. Na kraju ovoga teksta, moram se zahvaliti svim divnim ljudima koji ovdje predano rade na očuvanju svega onoga što su im njihovi „stari“ predali u naslijeđe i što su mi baš ovdje, među pitomim gradišćanskim „bregima“, pokazali da ni brda nisu, ni doline, ni rijeke, ni more, ni oblaci nisu, ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska … Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi…

Vladan Čutura, Hrvatska matica iseljenika

Hrvatica u Bukureštu: Grad sam zavoljela zbog brojnih sunčanih dana i otvorenih ljudi

Hrvatski jezik poučava se u glavnom gradu Rumunjske, na Fakultetu stranihjezika i književnosti u okviru studija kroatistike koji je osnovan 1996. godine. Riječ je o dvopredmetnom studiju na kojemu studenti odabiru još jedan jezik. Svoja razmišljanja o učenju hrvatskog jezika, ali i životu u Bukureštu, s nama je podijelila profesorica Sanja Franković… Na katedri za […]

Vladan Čutura rođen je u Somboru u Vojvodini, a nakon osnovne škole i gimnazije, upisuje studij kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 2018. stekao titulu doktora znanosti obranivši rad naslova Fenomenologija zločina u hrvatskome kriminalističkom romanu. Radio je u programu hrvatske nastave u inozemstvu u Subotici, a trenutačno je zaposlen kao lektor hrvatskoga jezika na Visokoj pedagoškoj školi Gradišće te predavač na kolegiju Interkulturalne kompetence na Viskoj poslovnoj školi Burgenland. Surađivao je sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Hrvatskom maticom iseljenika, Ministarstvom obrazovanja i istraživanja Republike Austrije i Direkcijom za obrazovanje Gradišće na različitim projektima u kulturi i obrazovanju. Živi u Beču. Govori engleski, mađarski i njemački jezik.