Upoznajte pionira moderne hrvatske javne diplomacije

O stotoj godišnjici rođenja filologa Branka Franolića (Rijeka, 2. VII. 1925 – London, 11. I. 2011) prigoda je iskazati pijetet tome strastvenom poklisaru hrvatskoga naroda koji je među pionirima hrvatske moderne javne diplomacije kao globalnoga komunikacijskoga fenomena što je zahvatio našu dijasporu na svim kontinentima od sredine šezdesetih 20. stoljeća. Cilj je bio isti – […]

„Oluja“ je započela 4. kolovoza 1995. godine u zoru, a već do 7. kolovoza Hrvatska je vojska oslobodila okupirana područja u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini te ih vratila u sastav Republike Hrvatske. Obljetnica „Oluje“ svake se godine obilježava 5. kolovoza, na dan kada su hrvatski vojnici ušli u Knin, glavni grad samoproglašene paradržave Republike Srpske Krajine (RSK). Preostala područja u istočnoj Slavoniji, uz granicu sa Srbijom, Hrvatskoj su vraćena nakon mirne reintegracije Podunavlja 1998. godine. Operacija „Oluja“ pokrenuta je tri mjeseca nakon operacije „Bljesak“ kojom je Hrvatska vratila kontrolu nad zapadnom Slavonijom te nakon što su predstavnici agresorskih srpskih snaga iz RSK-a odbacili svaku mogućnost mirnog rješenja, uključujući i plan međunarodne zajednice znan po akronimu Z4, kojeg su izradili veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a.

No, odlučnošću hrvatskih branitelja predvođenih prvim hrvatskim predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske dr. sc. Franjom Tuđmanom, „Olujom“ je okončan rat u Hrvatskoj tijekom kojeg su poražene sve snage RSK, potpomognute vojnom i financijskom podrškom iz Srbije. Uz Knin, operacijom „Oluja“ oslobođeni su i Gračac, Obrovac, Korenica, Slunj, Plitvice, Sveti Rok, Benkovac, Kijevo, Vrlika, Dubica i brojna druga mjesta, a hrvatske snage došle su na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S druge strane, sa spomenutih se područja nakon „Oluje“ iselilo oko 200 tisuća građana, pretežno srpske nacionalnosti, unatoč jamstvima Republike Hrvatske da mogu mirno nastaviti živjeti ako poštuju zakone RH. Vojna operacija kojom je oslobođena jedna petina hrvatskog teritorija nije prošla bez ljudskih gubitaka, a za nestalima se još traga.

Trideseta obljetnica „Oluje“ obilježena je i veličanstvenim vojnim mimohodom 31. srpnja u Zagrebu u kojem je sudjelovalo oko 3400 vojnika, 500 borbenih i neborbenih vozila te ukupno 41 zrakoplov iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Također, više od pola milijuna mladih Hrvatica i Hrvata proslavili su 30. jubilej hrvatske slobode pjevanjem pjesama domoljubnog karaktera na zadivljujućem koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu u glavnom gradu svih Hrvata – Zagrebu. Pjevalo se satima na najvećem ikad održanom koncertu i to na onom istom mjestu na kojem je Sveti Otac Ivan Pavao II blagoslovio hrvatski narod i suvremenu Republiku Hrvatsku slavnih devedesetih. Posebne emotivne snage bio je i drugi obljetnički koncert Marka Perkovića Thompsona na kojem se u Sinju okupilo gotovo 180 tisuća mladih iz svih krajeva Lijepe Naše te Bosne i Hercegovine, kao i onih koji su pristigli za ljetne praznike iz hrvatskoga iseljeništva sa svih kontinenata, uoči Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti 4. kolovoza 2025. Pjevalo se i slavilo na sinjskome Hipodromu do ranih jutarnjih sati – kada su mnogi krenuli na središnju državnu proslavu u Knin. Obilježavanje „Oluje“ u Kninu počelo je na ulicama Zvonimirova kraljevskoga grada uobičajeno budnicom u zoru.

Tri zadivljujuća primjera koja pokazuju kako danas učiti hrvatski jezik

Jezične tehnologije i digitalni resursi te klasični udžbenici za poučavanje hrvatskoga jezika u višejezičnome okružju sve su dostupniji potencijalnim ljubiteljima hrvatskoga jezika i kulture, zahvaljujući stručnjacima Instituta za hrvatski jezik kao i brojnim autorima koji djeluju na Sveučilištu u Zagrebu. Sve je to u središtu aktualne znanstveno-popularne manifestacije Mjesec hrvatskoga jezika (21. veljače – 17. […]

Službeni dio programa nastavljen je polaganjem vijenaca, nakon čega je uslijedila centralna svečanost na stadionu NK Dinara gdje su održani prigodni govori čelnih ljudi hrvatske države i predstavnici veterana Domovinskoga rata. Istodobno, na Kninskoj tvrđavi priređena je ceremonija podizanja zastave, uz čitanje 245 imena branitelja koji su poginuli i nestali u „Oluji“.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković u Kninu je tijekom središnje svečanosti proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Oluja“ istaknuo u nadahnutom govoru: „Svake se godine ovdje u Kninu okupljamo s istim osjećajima, ponosom na pobjedu, zahvalnošću prema braniteljima i pijetetom prema poginulima. Prije tri desetljeća združena snaga hrvatskog naroda oslobodila je okupirane gradove i sela, porazila agresora, vratila život i ponos hrvatskim prognanicima. Nadasve donijela je mir, u kojem skloništa više nisu bila utočišta nego uspomena. Danas ta hrvatska snaga više ne brani domovinu oružjem, nego odgovornošću, znanjem i odlučnošću, te čuva naše temeljne vrijednosti”.

Plenković je podsjetio da je „Oluja“ bila najveći kopneni boj u Europi u tom trenutku od Drugog svjetskog rata kojim je slomljen projekt Velike Srbije, poražen agresor, a taj je junački podvig hrvatskih snaga promijenio vojni i geopolitički poredak jugoistočne Europe, odredivši sudbinu Hrvatske i omogućivši završetak rata u Bosni i Hercegovini.

“Nadalje, nakon rata Hrvatska je omogućila i povratak hrvatskim Srbima koji su to željeli”, dodao je Plenković, naglasivši da je time pokazala političku zrelost, moralnu odgovornost i ljudsku širinu.

Oluja, je prema Plenkoviću, potvrdila hrvatsku snagu: „Snagu koja ne porobljuje nego oslobađa, snagu koja ne prijeti nego štiti, snagu koja ne razara nego stvara“. Ta snaga nije se ugasila u Oluji, ona i danas živi u svakom domovini vjernom hrvatskom vojniku, kao i u svakom hrvatskom čovjeku, ma gdje živio, u Hrvatskoj ili diljem svijeta u dijaspori, ona se očituje u svakom hrvatskom uspjehu, u svakoj našoj pobjedi, u svakoj pa i teškoj odluci kojom zajedno gradimo sigurnu, slobodnu i dostojanstvenu državu.

Prisjetio se premijer Plenković i svih onih koji su dali život za slobodu Hrvatske, istaknuvši da njihova žrtva nije samo broj, nego zavjet – zavjet zahvalnosti jer je Hrvatska zahvaljujući njima postala svoja, suverena i slobodna. Prisjetio se i snage hrvatskih žena koje su bile uz hrvatske vojnike, hrvatske djece kojoj je rat ukrao djetinjstvo, kao i pripadnika drugih naroda koji su dijelili istu borbu za slobodnu Hrvatsku. Posebno je naglasio i da se ne smiju zaboraviti ni oni koje još tražimo, 1744 (tisuću sedamsto četrdeset i četiri) nestale osobe…

„Očekujemo da Beograd konačno pokaže stvarnu spremnost na suradnju – jer bez pune istine o nestalima nema ni iskrenih odnosa, ni europske budućnosti“, ustvrdio je premijer.

Gledajući u budućnost, naglasio je da se mir ne osvaja jednom nego čuva iz dana u dan: ” Poučeni iskustvom Domovinskog rata, a posebno Oluje, znamo da nema slobode bez snage, ni mira bez sposobnosti da ga obranimo. Dan 5. kolovoza nije samo obljetnica – to je dan hrvatske savjesti, zavjet domovini da ćemo je uvijek čuvati, zavjet braniteljima da ih nikada nećemo zaboraviti, zavjet djeci da im ostavljamo domovinu koja zna svoju vrijednost i cijenu kojom je stečena. To je dan našeg ponosa, zajedništva i snage”, zaključio je premijer Andrej Plenković.

Pravna „Oluja“ u Den Haagu – kruna jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske

Petar Cvitković u djetinjstvu je bio prisiljen prestati svirati tamburu jer je kao doseljenik morao raditi na polju. Ali onda je dao zavjet…

Školarinska zaklada Hrvatske bratske zajednice Amerike ovih je dana primila novu donaciju pa je glavni predsjednik te naše najdugovječnije fraternalističke organizacije u dijaspori Edward W. Pazo najavio u službenome glasilu Zajedničaru osnivanje Memorijalnog fonda za stipendije obitelji Petra i Marion Cvitković, američkih Hrvata iz Waukegana, smještenog u sjevernome dijelu metropolitanskoga područja Chicaga (Illinois) gdje naraštajima […]

Uz branitelje i državni vrh prigodom ove okrugle obljetnice valja se prisjetiti i pravne bitke za „Oluju“ i hrvatske generale koja je vođena u pobjedničkom duhu na koju nas je podsjetio ovoga ljeta u svome zagrebačkom predavanju o Međunarodnome kaznenome sudu u Haagu odvjetnik iz Chicaga Luka Mišetić. Ne umanjujući slavu odvjetničkog umijeća iskazanog u obrani Republike Hrvatske pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu najistaknutijoj trojci Mišetiću, Kehou te Mikuličiću, posebno smo ponosni na stručnost kanadskih pravnica hrvatskih korijena Ane Katalinic i Diane Juricevic te američkog Hrvata Tomislava Z. Kuzmanovica.

Nakon odluke Žalbenog vijeća Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Den Haagu, kojom su preinačene osuđujuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u oslobađajuće, moguće je bilo ležernije progovoriti o valu neopisive radosti građana diljem domovine i među našim ljudima u svijetu, posebno onima čija je stručnost bila presudna za slom lažne optužnice generalima i Hrvatskoj – koja je počivala na koncepciji udruženoga zločinačkog pothvata (Joint Criminal Enterprise). Riječ je o stručnjacima s međunarodnom reputacijom čija je argumentacija uvjerila predsjednika Žalbenoga vijeća MKSJ suca Theodora Merona, američkog Židova brilijantne profesionalne karijere koji je i sam proživio strahote druge svjetske kataklizme, da je pravda spora ali dostižna.

U odvjetničkim timovima koji su dokazali čestitost Domovinskoga rata i VRO „Oluja“ marljivo su radili Amerikanci, Kanađani, Irci, Hrvati i jedan Iranac, uvjerivši uz Merona suce Mehmeta Güneya i Patricka Robinsona u nedužnost generala Ante Gotovine i Mladena Markača. U javnosti je i danas najprisutniji Luka Mišetić, rođen 1970. u obitelji čikaških Hercegovaca koji do 17. godine nije dolazio u Hrvatsku. Njegov otac Ivan potječe iz Grabovnika, a majka Iva Čuvalo iz Proboja. Nakon završenoga studija politologije, upisuje pravni fakultet u Chicagu, gdje danas ima odvjetnički ured. U središte medijske pozornosti Luka Mišetić dolazi 1999. kada je kao najmlađi odvjetnik u povijesti zastupao nekoga pred međunarodnim kaznenim sudom. Bio je to Haaški sud, a klijent mu je bio bosanski Hrvat Ante Furundžija.

Ne umanjujući slavu odvjetničkog umijeća najistaknutijoj trojci Luke Mišetića i one koju nesporno zaslužuje Greg Kehoe te voditelj tima generala Markača zagrebačkome odvjetniku kakav je Goran Mikuličić, posebno smo ponosni na stručnost dviju kanadskih pravnica koje su danonoćno iščitavale mega-spis u timu generala Gotovine. Tri ugla Mišetiću i Kehou, pobjednicima specijalnog rata protiv Hrvatske u 21. stoljeću, godinama je držala u Haagu jedna žena Ana Katalinic, rođena u gradiću Prince Georgeu. Roditelji su joj se doselili iz Brinja i Vratnika. Ističe da je poticajnu iskru osjetila kad je 1990-ih započeo Domovinski rat. Studirala je međunarodne odnose i prijavila se za službu u UN-u, odakle je upućena u Haag. Afirmirala se radeći u tužiteljstvu. Bila je istražiteljica u procesu Miloševiću. Uz Anu, zadivljuje pronicavost i druge Kanađanke, samozatajne Diane Juricevic, čiji su roditelji iz Omiša i Pule. U njezinu stručnom fokusu su ljudska prava otkad je doktorirala na Sveučilištu u Torontu 2004. godine. U timu je bila usredotočena na analitiku presedana, tj. analize svih slabosti protivničke tužiteljske strane. Inteligentnim Kanađankama pridružio se u Markačevu timu i američki Hrvat Tomislav Z. Kuzmanovic iz Milwaukeeja.

Obiteljske su im priče poput antičkih drama jer je iza njih egzodus iz domovine šezdesetih godina prošloga stoljeća, koji se smirio na sjevernoameričkom kontinentu, ne zaboravivši svoju dalmatinsku kolijevku u kojoj su baštinili bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Od srca im hvala! Kćeri i sinovi iseljenika do pobjede, rame uz rame sa stručnjacima kakav je profesor prava iz Montreala Payam Akhavan, podrijetlom Iranac, koji je uložio fascinantnu energiju u analitiku cijeloga slučaja. Iz timova u Zagrebu, uz Marina Ivanovića, treba pohvaliti svih 20 odvjetnika, istražitelja, informatičara i prevoditelja koji su pet godina obrađivali desetke tisuća stranica dokumenata i tisuće sati video i audio zapisa.

Samo Zagreb i Ljubljana, među 12 europskih gradova, nemaju spomenik žrtvama komunizma! Ali ima Ottawa u Kanadi…

U Ottawi je svečano otvoren ovih dana nacionalni „Spomenik žrtvama komunizma – Kanada, zemlja utočišta“, podignut u reprezentativnom Vrtu provincija i teritorija u središtu kanadskoga glavnoga grada u znak sjećanja na milijune ljudi koji su patili ili stradali pod opresivnim režimima iz cijelog svijeta. Spomenik žrtvama komunizma oblikovao je Raffov tim za dizajn, uprizorujući memoriju […]

Među najučinkovitijim zajedničkim inicijativama za pomoć u obrani spomenutim generalima je Zaklada Za istinu o Domovinskom ratu, utemeljena 16. siječnja 2006., čiji su formalni utemeljitelji bili zakladnici Dunja Zloić-Gotovina, stožerni brigadir Željko Hučić i načelnik općine Pakoštane Milivoj Kurtov, dok je u Upravnom vijeću Zaklade djelovalo devet uglednih osoba iz različitih područja javnog života domovinske i iseljene Hrvatske. To su Igor Zidić, nekadašnji predsjednik Matice hrvatske, neurokirurg Josip Paladino, glazbenik Miroslav Škoro, reprezentativac Stojko Vranković, poduzetnik iz Australije Marko Franović, financijašica Dunja Vidošević, poduzetnik iz SAD-a Ilija Letica, te odvjetnici Ivan Ćurković i Ante Župić. Olujni jubilej još je jednom potvrdio snagu zajedničkih postignuća domovinske i iseljene Hrvatske, koje smo dužni poštovati i čuvati za nova pokoljenja.

Što će hrvatska zajednica u Sydneyu učiniti s 26 milijuna dolara dobivenih od prodaje kluba? Franović: Kupovina drugoga? Za koga?

Marko Franović, istaknuti član hrvatske zajednice u Australiji, za Domovinu je komentirao prodaju Hrvatskog kluba „Sydney“ u Punchbowlu, o čemu smo prošli tjedan obavijestili svoje čitatelje. Upravo je posljednja velika proslava prije zatvaranja bila Franovićev 80. rođendan, u svibnju ove godine. “Nemamo više najveći hrvatski klub u Australiji, ali i u svijetu. Mogao je biti […]

Mi stariji sjećamo se niza godina u kojima je pokojni Slobodan Milošević urlikao i zapomagao “Svi Srbi u jednoj državi”. Neki su se intelektualci i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji tome smijali – ali on je 1990. započeo rat u kojem je poginulo više od 100 tisuća ljudi.

Jednako tako, Aleksandar Vučić i njegov ministar Vulin sada traže “Srpski svet” koji nije ništa drugo nego Miloševićevo “Svi Srbi u jednoj državi”. Neupućeni se tome mogu smijati, govoriti da je to nemoguće. Ali to je žalosna budućnost regiona u kojem je Lijepa Naša Hrvatska, možda ne ove godine, ali jedne od sljedećih deset, sigurno.

Vučić je relativno mlad, ima potpunu vlast u Srbiji i on će rat sasvim sigurno – izazvati. To je njegova životna misija i on će za taj cilj i poginuti, jer je odlučniji i fanatičniji neko komunist Milošević. A kako će se taj rat voditi? Netko će reći da je iza nas NATO i EU, a iza Srbije nitko. Bilo bi dobro da je tako, ali nije.

Kada se vodio Domovinski rat, Rusija je bila na koljenima i nije mogla pomoći Srbiji, a na kraju je ipak, 1995. godine, Amerika pomogla Hrvatskoj. Važnije je bilo to što se Moskva uzdržala od pomoći Srbima. Danas, nažalost, nije tako. Rusija je na potezu, Amerika se davi u svojim problemima, a Europska unija je neodlučna – postoji li uopće i što je ona? Federacija, savez država, carinska unija ili interesni klub elita?

Dok je bio na vlasti, Donald Trump je govorio da NATO nije tu da bi se financirala obrana država koje ne žele potrošiti novac na naoružanje samih sebe. I bio je u pravu. Zašto bi Amerika pomogla državu koja troši manje od 2 posto BDP-a za vojsku? Nažalost, među tim zemljama je i Hrvatska koja se nakon smrti Gojka Šuška ponaša kao da ratova više u svijetu – nema.

Mjesec dana proveo je na respiratoru, na Novu godinu potpisao je ček od 250 tisuća dolara, a jučer je molio krunicu

Otac Ivan Ike Mandurić u subotu 2. siječnja organizirao je 22. krunicu “Hrvata svega svijeta”. Molilo se putem zoom platforme i YouTubea za sve žrtve potresa na Banovini. U molitvu je uveo sisački biskup mons. Vlado Košić. Uz njega i o. Iku Mandurića, molitelji su bili australski dobrotvori Ante Mihaljević, Marko Franović, Mihael Mile Bošnjak, […]

Hrvatska vojska ima dobro naoružanje, ali ga ima malo, a što je još gore – nema opći vojni rok, dakle, ima vrlo malo obučenih mladih ljudi. Napravljena je više za operacije u Afganistanu, Libanonu i Litvi, nego za tenkovski rat na Dunavu. A on dolazi – Srbi i Rusi svake godine od 2014. imaju zajedničke vojne vježbe u otetom od Hrvatske istočnom Srijemu koji je bio dio i Banovine i NDH, a onda su ga oteli komunisti. Tamo se vježba – invazija na Hrvatsku.

Kada su počele borbe 1990. godine, i izbio rat 1991., svi su ustali u obranu Hrvatske. Niti na prste jedne ruke nisu se mogli nabrojati oni koji su – protiv i za Srbiju. Borili su se i ljevičari i desničari. Neki su, kao današnji premijer Plenković i predsjednik Milanović, izbjegli vojnu službu, ali nitko od Hrvata nije bio za Beograd, osim nekoliko nebitnih budala.

Postavlja se pitanje – tko bi branio Hrvatsku u mogućem novom ratu? Naša je mladost pobjegla iz domovine u Europsku uniju, ne samo zbog zarade, jer posla sada ima i u Hrvatskoj. Otišli su zbog nepravde. Otišli su jer je korupcija velika, jer “tatini sinovi i kćeri” rade na izmišljenim radnim mjestima za plaće od deset do 14 tisuća kuna, a radnik sada ipak ima gdje raditi, ali se dobro oznoji za puno manje od toga.

A napredovanje postoji samo za – povlaštene. Tko će braniti Hrvatsku ako se zna da brojni lopovi nisu osuđeni za milijune i milijune o kojima su pisali svi mediji? A najviše – tko će braniti Hrvatsku, ako se zna da su generali poslani u Haag, gdje su nevini robijali da se Slobodan Praljak morao otrovati, a dezerteri su na najvišim pozicijama? Da se naslijeđe HOS-a ne poštuje, a orgija se svakodnevno u korist komunističke ideologije?

Hrvati iz Sydneya šalju u domovinu gotovo 500 tisuća dolara

Hrvatska zajednica Sydneya prikupila je u petak 1. siječnja 2021., u Hrvatskom klubu Kralj Tomislav, čak 500 tisuća dolara za žrtve potresa u Petrinji i okolici. Marko Franović donirao je 250 tisuća dolara (100 tisuća dolara dao je i za prvi potres u ožujku), njegov brat – Božo Franović donirao je 100 tisuća dolara, Ivan […]

Zato nam trebaju političari koji su pravi domoljubi, kao što je to bio Franjo Tuđman. Ako ne budemo imali prave domoljube u najskorije vrijeme na položajima premijera i predsjednika, budućnost Hrvatske nije sigurna.

Marko Franović, poduzetnik iz Sydneya, Domovina

Donosimo zašto je prodan hrvatski klub u Sydneyu i koji su planovi za dalje: Bio je institucija. Koliko je samo pomoći i sredstava ovdje skupljeno

Od prodaje Hrvatskog kluba „Sydney“ u Punchbowlu prošlo je više od mjesec i pol dana i Uprava kluba o svemu je obavijestila svoje članove. Zbog bolesti koronavirusa i mjera povezanih s njime, članovi se nisu mogli okupiti na sjednici. Podsjećamo, odluka o prodaji donesena je još 2014. godine. Razloga je bilo više… “Klub nam je […]

Upravo je posljednja velika proslava prije zatvaranja bila Franovićev 80. rođendan, u svibnju ove godine.

“Nemamo više najveći hrvatski klub u Australiji, ali i u svijetu. Mogao je biti bolje prodan, budući da je cijena zemljišta u posljednjih sedam godina udvostručena”, otkrio je Franović za Domovinu, priznavši kako ga je Uprava pitala za mišljenje o tome što dalje…

“Pozvali su me da pogledamo taj novi RSL klub u Concordeu, no bit ću iskren, ne vidim to kao dobru ideju pa nisam ni htio ići. Gledajući kako propadaju klubovi drugih nacija ovdje u Australiji, vidim da je jedino još ostao talijanski klub ‘Marconi’, s time da su oni daleko bolji poslovni ljudi nego mi, a i ima ih mnogo više nego nas”, naglasio je Franović.

Ovaj cijenjeni Hrvat u Australiji prisjetio se gradnje hrvatskog kluba u Punchbowlu i svojih tadašnjih dojmova…

“Kada sam vidio koliko je velik, rekao sam: ‘Mi ćemo imati problem s time’. Odmah sam shvatio da je prevelik za našu zajednicu. Previše je tu sijalica i raznih troškova. A novca nema”, napomenuo je Franović.

Hrvatski svećenik živi kao pustinjak u Australiji. Koristi Facebook, pomaže duhovno i pokreće molitvenu revoluciju

Australija je velika poput cijele Europe i kada se pogleda karta može se lako shvatiti da najveći dio stanovništva zapravo obitava u nekoliko većih milijunskih gradova koji su uz obale oceana, a praktično sve ostalo je tzv. buš (suha i pusta zemlja pokrivena grubom travom i niskim grmljem), piše Domovina. Nekoliko stotina kilometara od Sydneya […]

Od prodaje Hrvatskog kluba „Sydney“ u Punchbowlu prošlo je dva mjeseca i Uprava kluba o svemu je obavijestila svoje članove.

“Što će sada dalje biti kada je klub prodan? Gleda se da se kupi drugi klub. Ja se pitam za koga? Da si pucao sve ove godine po našem klubu, nikada nikoga ne bi pogodio ni ozlijedio, jer nikoga tamo uglavnom nije ni bilo, osim nešto malo ljudi nedjeljom”, zapitao se naš sugovornik.

Klub je prodan za 26 milijuna australskih dolara i već neko vrijeme nije imao nikakvih dugova. Predsjednik Zvonimir Kurtović rekao je kako razmišljaju o kupovini novog prostora…

“Ma kakva kupovina novog kluba? Za koga? Budimo realni i pogledajmo što bi bilo najbolje. Klub Kralj Tomislav je najbliži našoj crkvi, našem nogometnom klubu, najviše ljudi hrvatske zajednice upravo tamo i živi pa to vidim kao jedino razumno rješenje”, naglasio je Franović, istaknuvši kako novac dobiven od prodaje treba uložiti upravo u kralja Tomislava.

Život se vraća među hrvatsku zajednicu u Sydneyu. Ljepota zavičaja, dobra hrana i bogatstvo tradicije

Dan Hrvatske baštine koji je proslavljen u Hrvatskom katoličkom centru “Sv. Nikole Tavelića” u St. John’s Parku, bio je svojevrsna naznaka dolaska normalnih vremena nakon koronavirusa, piše Domovina. Sveta misa služena je u dvorištu crkve bez ikakvih ograničenja, razmaka i maski, a nakon dugo vremena (skoro godinu i pol) čuli smo: “Pružite znak mira jedni […]

“Ostali dio novca treba pametno uloži u nešto što će donositi novac, da se njime mogu financirati korisne stvari unutar naše hrvatske zajednice u Sydneyu. Dio sredstava treba otići u fond za pomoć nemoćnima i bolesnima, bez obzira na to jesu li u Sydneyu, Adelaideu ili Perthu”, zaključio je Franović za Domovinu.

Ugledni poduzetnik iz Australije želi financirati istinu o povijesti Hrvatske: Spreman sam uložiti novac pa da se ta laž raščisti jednom zauvijek

Svaki narod na svijetu ima svoju povijest. Svaki onaj koji je i najmanje bio u školi uz osnove matematike, tj. da su dva i dva četiri, učio je prvo osnovne stvari iz svoje povijesti. Svi smo mi učili u onoj državi povijest koju su napisali Jugoslaveni, Hrvati-Jugoslaveni i naši neprijatelji susjedi Srbi. Sve u lažima […]

Evo njegovog novog komentara…

Sve što govorim gledam da bude što jednostavnije i razumljivije, a posebno sam oprezan kada se govori o novcu jer na kraju krajeva ja sam prije svega i prvenstveno te najveći dio svoga života poduzetnik te znam i cijenim svaki cent i svaku lipu svoga, ali isto tako i tuđeg novca.

Drago mi je da je razgovor tako dobro odjeknuo diljem dijaspore cijeloga svijeta te da su ga prenijeli mnogi domoljubni portali koji su iz svega onoga važnoga što sam izgovorio kao ključnu rečenicu izvukli i mnogi to kao naslov stavili da sam spreman dati novac za to da se u Hrvatskoj napokon istraži i jednom za svagda tumači istinita, a ne lažna povijest.

Mogu vam kao ekskluzivnu informaciju s ponosom reći da su u Hrvatskoj u tijeku pripreme oko formiranja fonda u koji ću čim se sve radnje pravno završe za početak poslati milijun hrvatskih kuna, a to je napominjem samo početak mojih aktivnosti u ovom projektu.

Ovaj projekt je strogo namjenski, tj. sva sredstva će biti uložena u pripremanje i financiranje znanstvenih skupova, tj. suočavanja povjesničara domoljuba. Kontaktirat ćemo sve povjesničare s povijesnih odsjeka i instituta na svim hrvatskim sveučilištima, među kojima su npr. svima dobro poznati Josip Jurčević, Stjepan Lozo, Blanka Matković, te istraživače poput Igora Vukića, Romana Leljaka i svih ostalih povjesničara i domoljuba, a s druge strane će biti pozvani, kako ih ja zovem, lažni povjesničari kao Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i njima slični koji svojom lažnom poviješću i danas truju hrvatsku mladost pomoću laži u školskim udžbenicima te širenjem laži pomoću medijskih istupa na državnoj televiziji i raznim tiskovinama.

U današnjoj Hrvatskoj i ove 2021., 25 godina nakon slavnog Domovinskog rata, nažalost povijest nam pišu i tumače srpski ekstremisti i četnici te lažni povjesničari, a sve to uz prešutnu suglasnost nekadašnje domoljubne stranke.

Nedavno sam proslavio 80. rođendan i najveća mi je želja da Hrvatska napokon skine luđačku košulju laži izmišljotina i kleveta koje o nama već dva stoljeća uporno cijelim svijetom pronose naše neprijatelji i agresori iz Domovinskog rata, a koje smo pobijedili.

Prijedlog Marka Franovića iz Australije: Želimo na HRT-u okrugli stol o NDH

Nažalost, hrvatski se politički život uvijek vrti u krug. Propitivanje o prvom bijelom polju na grbu reprezentacije, prije dva tjedna, opet pokazuje ono što znamo: Hrvati su uvijek krivi. Iz pisanja projugoslavenskih medija, ispada da su naši nogometaši – ustaše, zato što imaju prvo bijelo polje na svojim dresovima. A zašto bi to bilo loše […]

Naš posao nije gotov, Hrvatska nije i neće biti slobodna dok se napokon ne počne učiti prava, a ne lažna hrvatska povijest.

Prijedlog Marka Franovića iz Australije: Želimo na HRT-u okrugli stol o NDH

Nažalost, hrvatski se politički život uvijek vrti u krug. Propitivanje o prvom bijelom polju na grbu reprezentacije, prije dva tjedna, opet pokazuje ono što znamo: Hrvati su uvijek krivi. Iz pisanja projugoslavenskih medija, ispada da su naši nogometaši – ustaše, zato što imaju prvo bijelo polje na svojim dresovima. A zašto bi to bilo loše […]

Sve u lažima tako da se mnogi i danas stide svoje nacije i svog hrvatskog naroda. To je najveća sramota jednog naroda da poslije 76 godina istu lažnu povijest uče naši mladi po školama jer u udžbenicima povijesti i danas piše da je npr. u Jasenovcu pobijeno 80 tisuća Srba.

To je najveća laž, dokazano je toliko puta, no nikada se nije ispravilo. Ja sam u stanju financirati da se ta laž raščisti jednom zauvijek. Nisam toliko bogat, no radim svaki dan pa uvijek nešto zaradim, dolar ili dva i spreman sam to uložiti u ovaj projekt istine o našoj povijesti.

To mi je želja i dužnost kao što bi trebala biti svakom Hrvatu koji je u stanju da tjera tu stvar da se dođe do prave istine i da svaki Hrvat bude ponosan na svoj narod i na svoju prošlost, a ne kako naša Vlada u Hrvatskoj radi sve obratno, ona se oglušuje na sve ovo.

Jugoslaveni i sinovi koljača i unuci koljača danas su na svim vodećim mjestima u Hrvatskoj.

Hrvat iz Australije: Ne ulažem u dionice, nego u studente Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Svečanom akademskom činu u dvorani “Blaženi Alojzije kard. Stepinac” prisustvovali su rektor HKS-a vlč. prof. dr. sc. Željko Tanjić, prorektor za nastavu izv. prof. dr. sc. Roko Mišetić, sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singo, moderatorica i asistentica s Odjela za sociologiju Matea Škomrlj, tajnica Povjerenstva za dodjelu stipendija dipl. iur. Ingrid Floigl Lončar te suradnici iz […]

Imamo mi puno malih TV postaja, ali imamo i državnu HRT koju svi u Hrvatskoj plaćaju, a koja širi propagandu više nego išta drugo i to uvijek za vodeće stranke koje god bile u to vrijeme kada su na vlasti.

Trebaju se dakle suočiti povjesničari kao što su npr. dr. Josip Jurčević, Stjepan Lozo, Igor Vukić, Roman Leljak s jedne strane, a s druge neka budu Ivo Goldštajn, Markovina, Ognjen Kraus i slični. Neka sjednu za stol i neka se pokažu podaci i suoče se s argumentima i dokazima.

No, ti lažni povjesničari nemaju dokaza za svoje tvrdnje, a naša država kao što je rekao nekadašnji predsjednik Ivo Josipović, treba omogućiti da svaki čovjek treba biti dostojno pokopan i imati i znati gdje mu je grob. Zašto se to već jednom ne istraži da ih se sve pristojno pokopa i da jednom zasvagda završimo s tim lažima oko naših pokojnika i naše povijesti?

Naše političke vođe to nažalost ni najmanje ne zanima. Koliko su i kako ti jugopovjesničari spremni za raspravu vidjelo se nedavno u Novinarskom domu u Zagrebu kada je Ivo Goldštajn nasrnuo na saborskog zastupnika Antu Prkačina samo zato što je htio razgovarati o povijesnim temama.

Naši ljudi nažalost ne izlaze na izbore, gledajući na sve što se događa oko njih ljudi često misle i osjećaju – pa za koga ću ići glasovati. Ne želim sada komentirati aktualna događanja u Domovinskom pokretu i ostavku Miroslava Škore, no i to je nažalost nešto što će među naše birače uvesti samo još veću pomutnju.

Hrvatski svećenik u Australiji: Sve se više Hrvata vraća u domovinu! Evo zašto…

O velikodušnoj pomoći koju su vrlo brzo nakon razornog potresa na Banovini poslali Hrvati iz Australije, HKM je razgovarao s fra Ivom Tadićem, delegatom za hrvatske katoličke zajednice na području Australije i Novoga Zelanda. Već prvog dana nakon potresa, točnije 1. siječnja 2021., nekolicina Hrvata koji žive u Sydneyu se sastala i dogovarala kako prikupiti […]

Imamo toliko krasnih domoljuba i toliko pametnih i sposobnih ljudi, ali nažalost oni stoje sa strane. Valja nam se uključiti u borbu da se u Hrvatskoj napokon počne tumačiti ispravna Hrvatska, a ne lažna povijest.

Marko Franović, Domovina

Mjesec dana proveo je na respiratoru, na Novu godinu potpisao je ček od 250 tisuća dolara, a jučer je molio krunicu

Otac Ivan Ike Mandurić u subotu 2. siječnja organizirao je 22. krunicu “Hrvata svega svijeta”. Molilo se putem zoom platforme i YouTubea za sve žrtve potresa na Banovini. U molitvu je uveo sisački biskup mons. Vlado Košić. Uz njega i o. Iku Mandurića, molitelji su bili australski dobrotvori Ante Mihaljević, Marko Franović, Mihael Mile Bošnjak, […]

Iz pisanja projugoslavenskih medija, ispada da su naši nogometaši – ustaše, zato što imaju prvo bijelo polje na svojim dresovima. A zašto bi to bilo loše – kao i uvijek, onda se nameće lažna priča o Jasenovcu.

Kad god se neki Hrvat istakne, postavi se pitanje ustaštva. Naša srebrna i brončana nogometna reprezentacija se proglašava ustaškom zbog bijelog polja na grbu. Nije važno što su osvojeni Pariz s brončanom medaljom, a Moskva sa srebrnom medaljom – protiv cijelog svijeta – nego je važno bijelo polje i što je bilo u Jasenovcu.

Naša lijepa Hrvatska pati i umire jer povijest nije razjašnjena. Jedini način da Hrvatska i Hrvati izađu iz začaranog kruga gdje se svatko proglašava ustašom ako napreduje, je taj da se – povijest razjasni.

Najveći spor naše povijesti je – Jasenovac. Kad kod se neki Hrvat uzdigne, istakne, ispada da mu je netko bio nešto u NDH i onda naši Jugoslaveni ponavljaju kao idioti: Jasenovac, Jasenovac, tu su bili milijuni žrtava…

Hrvati iz Sydneya šalju u domovinu gotovo 500 tisuća dolara

Hrvatska zajednica Sydneya prikupila je u petak 1. siječnja 2021., u Hrvatskom klubu Kralj Tomislav, čak 500 tisuća dolara za žrtve potresa u Petrinji i okolici. Marko Franović donirao je 250 tisuća dolara (100 tisuća dolara dao je i za prvi potres u ožujku), njegov brat – Božo Franović donirao je 100 tisuća dolara, Ivan […]

To se mora prekinuti. Ali ne u malim medijima i na lokalnim televizijama. Hrvatska ima javni servis za informiranje. To je Hrvatska televizija, koja se financira od naroda i služi narodu. Neka se naša povijest raspravi na pravom i najvećem mjestu, a to je program Hrvatske televizije!

Saborski zastupnici naših desnih stranaka, koje god one bile – Domovinski pokret, MOST, neovisni – trebaju kako narodni poslanici tražiti da se javni servis za informiranje, Hrvatska televizija, upotrijebi kako bi se na nizu okruglih stolova razjasnila Hrvatska povijest i tako prekinulo stalno optuživanje.

Prvi od tih okruglih stolova neka budu o Jasenovcu. Pozovimo u 2-3 okrugla stola sve povjesničare. Neka dođu i Goldstein i Igor Vukić, i svi ostali koji se time bave. Neka rasprava bude civilizirana i argumentirana, ali poštena, i neka se sve kaže što se ima za reći.

Nakon toga, neka budu i okrugli stolovi o Bleiburgu, Bosni, granicama NDH, o svemu što je ostalo nerazjašnjeno. Kad se završi takav niza okruglih stolova, građani Hrvatske bi mogli sami razmisliti za sebe što je istina.

Hrvat iz Australije: Ne ulažem u dionice, nego u studente Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Svečanom akademskom činu u dvorani “Blaženi Alojzije kard. Stepinac” prisustvovali su rektor HKS-a vlč. prof. dr. sc. Željko Tanjić, prorektor za nastavu izv. prof. dr. sc. Roko Mišetić, sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singo, moderatorica i asistentica s Odjela za sociologiju Matea Škomrlj, tajnica Povjerenstva za dodjelu stipendija dipl. iur. Ingrid Floigl Lončar te suradnici iz […]

Mislim da je to potrebno i spreman sam podržati ovakvu inicijativu na svaki način. Pozivam sve domoljubne političare da se uključe u ovu moju inicijativu, da se Hrvatska oslobodi okova lažne prošlosti – ne samo zbog nas starih, nego najviše zbog mladih koje se zbunjuje i ponižava ovim lažima.

Marko Franović

pater Ike Mandurić s hrvatskom dijasporom iz Australije: Nemojmo prestati voljeti ono što je svake ljubavi vrijedno

“Hvaljen Isusa i Marija, dragi Hrvati pozdravljamo vas u našoj ‘Krunici Hrvata svega svijeta’”, i tako već 20 subota pater Ike Mandurić započinje svoje obraćanje. I to ne u crkvi, nego putem zoom aplikacije. Ova zanimljiva inicijativa izazvala je ogroman interes među hrvatskom dijasporom i našim ljudima u domovini. Ideja za molitvom pojavila se nakon […]

U molitvu je uveo sisački biskup mons. Vlado Košić. Uz njega i o. Iku Mandurića, molitelji su bili australski dobrotvori Ante Mihaljević, Marko Franović, Mihael Mile Bošnjak, Damir Berdi, Zoran Mihaljević i Mark Franović (svi iz Sydneya) te Marko Štefanec iz Kanade, koji su se zdušno angažirali u akciji prikupljanja humanitarne i financijske pomoći za potresom razrušenu hrvatsku Banovinu.

Biskup Košić prije same molitve opisao je razmjere štete nastale u potresu na crkvenim objektima u Sisačkoj biskupiji, a njegove riječi pratili su stravični prizori urušenih crkvi, kapela, ali i sisačke katedrale.

Marko Franović, 80-godišnjak koji je prošle godine preživio koronu (mjesec dana bio je na respiratoru bez svijesti), u petak 1. siječnja 2021. ispisao je ček na 250 tisuća dolara za žrtve potresa, a dan kasnije u pola noći molio je krunicu.

Na pitanje novinara portala Domovina što se u njegovom životu promijenilo nakon korone, Franović, kojemu je ovo samo još jedan od mnogobrojnih čekova za hrvatske ustanove i crkve diljem Australije i Lijepe Naše, odgovorio je: “Prije sam radio šest dana tjedno po desetak sati i ustajao se svaki dan ujutro pet minuta do četiri. Sada sam to promijenio – ustajem u 4.20 sati (jasno opet ujutro)”.

“Bez obzira na rijeku volontera, svu humanitarnu pomoć koja dolazi iz cijele Hrvatske, ali i pomoći sa svih kontinenata i država svijeta, uvijek je važno i moliti. Ovim putem spajamo tri kontinenta u molitvi”, naglasio je otac Ivan Ike Mandurić.

fra Jozo Grbeš: Osjećam se malen u usporedbi s ljudima koji su prošli ovim stazama

Naša dijaspora iz Sjedinjenih Američkih Država molila je 21. krunicu Hrvata svega svijeta. Predvodnik je bio fra Jozo Grbeš iz Chicaga, a pridružili su mu se Vera Ćosić, Zoran Planinić, obitelji Kosić, Akrap i Paša, fra Lovro Šimić i idejni začetnik ovog online projekta, pater Ike Mandurić. “Drago mi je da smo danas zajedno. Ima […]

Fra Zvonko Tolić također je trebao biti jedan od predmolitelja, ali su ga spriječile prethodno dogovorene obveze. Ipak, poslao je svoju videoporuku iz sjedišta Hrvatske katoličke misije u Berlinu.

Marko Franović donirao je 250 tisuća dolara (100 tisuća dolara dao je i za prvi potres u ožujku), njegov brat – Božo Franović donirao je 100 tisuća dolara, Ivan Špehar pomogao je s 50 tisuća dolara, Hrvatski katolički centar sv. Nikola Tavelić iz Sydneya prikupio je 30 tisuća dolara, dok je “Kruh sv. Antuna” donirao 40 tisuća dolara.

Poziv Hrvatima u Kanadi za pomoć: Činimo male stvari s velikom ljubavlju

Vlč. Marko Štefanec, svećenik na službi u Župi Svetog Križa u Hamiltonu, pozvao je našu dijasporu u Kanadi da pomogne pogođenima u potresima koji su napravili veliku štetu u Petrinji i Sisku. “Dragi župljani, Hrvati u Kanadi, ljudi dobre volje, vjerujem da su potresne i šokantne slike razornog potresa s epicentrom u Petrinji već stigle […]

Braća Franović novac šalju Caritasu Sisačke biskupije.

pater Ike Mandurić s hrvatskom dijasporom iz Australije: Nemojmo prestati voljeti ono što je svake ljubavi vrijedno

“Hvaljen Isusa i Marija, dragi Hrvati pozdravljamo vas u našoj ‘Krunici Hrvata svega svijeta’”, i tako već 20 subota pater Ike Mandurić započinje svoje obraćanje. I to ne u crkvi, nego putem zoom aplikacije. Ova zanimljiva inicijativa izazvala je ogroman interes među hrvatskom dijasporom i našim ljudima u domovini. Ideja za molitvom pojavila se nakon […]

Program je vodio Anto Glavor, predsjednik HALUD-a. Nakon hrvatske himne koju je otpjevao Josip Zorić, održana je minuta šutnje za sve poginule za domovinu. Zatim se okupljenima obratio Zvonimir Kurtović, novoizabrani predsjednik Hrvatskog kluba “Sydney” i hrvatski branitelj koji je govorio o pokojnom predsjedniku i svojim susretima s njim, javlja hrvatsko-australski tjednik Domovina.

Tomislav Lerotić, predsjednik Hrvatskog kluba “Kralj Tomislav”, pozdravio je okupljene, a nakon njega prisutnima se obratio Ivica Glasnović, generalni konzul Republike Hrvatske u Sydneyu. Ante Maleš, predsjednik HDZ-a podružnice Sydney, također je govorio o predsjedniku Tuđmanu.

Imali smo priliku čuti i dvije pjesme o prvom hrvatskom predsjedniku – Rosice Perić koja je krasnoslovila djela Ante Glavora i Zorice Marušić.

Skupu je bilo prisutno stotinjak rodoljuba, a ljubav i zahvalnost hrvatske dijaspore najbolje je izrazio poznati domoljub i dobrotvor Marko Franović iz Sydneya.

Hrvat iz Australije: Ne ulažem u dionice, nego u studente Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Svečanom akademskom činu u dvorani “Blaženi Alojzije kard. Stepinac” prisustvovali su rektor HKS-a vlč. prof. dr. sc. Željko Tanjić, prorektor za nastavu izv. prof. dr. sc. Roko Mišetić, sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singo, moderatorica i asistentica s Odjela za sociologiju Matea Škomrlj, tajnica Povjerenstva za dodjelu stipendija dipl. iur. Ingrid Floigl Lončar te suradnici iz […]

“Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Kao i svi veliki ljudi, ni Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeći naraštaji. Ali, vjerujte, učinit će to. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom”, zaključio je Franović.

Zabrinutost za inozemne radnike u lockdownu

Stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima nadbiskup Ivan Jurkovič u govoru pred Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) u Ženevi 26. studenoga izrazio je zabrinutost zbog stanja u kojem su se zatvaranjem zbog pandemije našli inozemni radnici u zemljama useljavanja, prenosi Vatican News. Dok su migranti koji useljavaju kao radna snaga dobrodošli, u lockdownu nailaze […]

Uslijedili su govori rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željka Tanjića i prorektora za nastavu izv. prof. dr. sc. Roka Mišetića koji se stipendistima obratio u ime Povjerenstva za dodjelu stipendija.

Rektor Tanjić je najprije pozdravio sve okupljene i zahvalio Povjerenstvu za dodjelu stipendija, prof. dr. sc. Robertu Antoloviću, izv. prof. dr. sc. Roku Mišetiću i izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič, dosadašnjoj prorektorici i predsjednici Povjerenstva te tajnici Ingrid Floigl Lončar, dipl. iur., na savjesno obavljenom poslu. Posebno se obratio gospodinu Marku Franoviću, zahvalivši mu na njegovoj nesebičnoj darežljivosti kojom podupire rad Sveučilišta i potpori u izdvajanju sredstava za stipendije. Potom se obratio studentima stipendistima.

“Stipendije koje dodjeljujemo izričaj su solidarnosti, zajedništva i brige našeg Sveučilišta i naše Crkve za vas, dragi studentice i studenti. Ne radi se o ogromnim sredstvima, ali vjerujemo da će vam ona u ovim kriznim vremena olakšati studiranje u ovoj akademskoj godini. Stipendije koje dodjeljujemo iz vlastitih sredstava i donacije gospodina Marka Franovića, samo su dio brige Sveučilišta za studentski standard. Za Ovom prigodom želim zahvaliti i Američkoj biskupskoj konferenciji koja stipendira studiranje naših asistenata na doktorskim studijima te Zakladi Renovabis Njemačke biskupske konferencije koja, osim financiranja projekata našeg Sveučilišta, jednim dijelom financijski podupire i doktorande na našem Sveučilištu. Sva ta materijalna sredstva izričaj su ljudske i kršćanske duhovne brige za studente: studente sportaše, studente s invaliditetom, studenta slabijeg socioekonomskog statusa, studente bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a osobito za one koji su se iskazali izvrsnošću u studiranju i koji su veliki ponos našega Sveučilišta- Svima vam od srca čestitam! Neka ova stipendija bude poticaj za još bolje studiranje, potpora za još bolje izgrađivanje našeg Sveučilišta kao i vašeg osobnog i zajedničkog života”.

Rektor je na kraju pozdravio obitelji i roditelje jer smo ovim akademskim činom posredno ušli u domove naših stipendista te zaželio da nas sve povezuje zajedništvo i prijateljstvo. „Ostanite postojani i zdravi i da se što prije vidimo na našem Sveučilištu“, poručio je rektor Tanjić stipendistima.

Priča o postojanju i stvaralaštvu jednog naroda

Zagrebačka izdavačka kuća Ibis grafika nedavno je tiskala knjigu Vladimira P. Gossa “Početci hrvatske umjetnosti”, čija je građa raspoređena na 488 stranica. Najbitnije dijelove knjige na engleskome jeziku možete pročitati na ovome linku… Autor je hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar, Professor emeritus povijesti umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a tijekom karijere predavao je na University of […]

Prorektor Mišetić iznio je neke podatke o natječaju za dodjelu stipendija, istaknuvši veliko zanimanje studenata za dodjelu stipendija u akademskoj godini 2020./2021.

“Dodjela stipendija svečan je i radostan čin koji kod mene kao člana Povjerenstva budi različite osjećaje. U prvom redu sam izrazito ponosan i sretan jer na Hrvatskom katoličkom sveučilištu imamo toliko vrijednih studenata koji unatoč svim izazovima ovoga vremena na studiju ostvaruju jako dobre rezultate. Na natječaj se prijavilo 63 izvrsnih studenata, što ne znači da ih na sveučilištu nema više. Stipendije dobiva njih 18 (gotovo svaki treći prijavljeni), čime je Hrvatsko katoličko sveučilište za ovu godinu osiguralo iz stipendijskog fonda Marko Franović i vlastitih sredstava 180 tisuća kuna. Izraženo relativnim pokazateljem ove godine stipendiju dobiva 1.5% studenata Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (za usporedbu, na četiri najveća hrvatska sveučilišta taj udio kreće se oko 0.8%). No unatoč ovim dobrim pokazateljima, istovremeno, osjećam i žaljenje što nismo mogli stipendijom nagraditi još veći broj uspješnih studenta. Ponekad je uz sve petice samo jedna dobivena četvorka u zadnje dvije godine studija bila razlog da netko ne dobije stipendiju u kategoriji izvrsnosti. No, brojke su bile neumoljive i unaprijed postavljena pravila u natječaju jasno definirana, kako u slučaju ove kategorije, tako i u slučaju kategorije studenata slabijeg socioekonomskog statusa. Potaknuti upravo velikim brojem studenata koji su bili blizu, ili studentskim žargonom kazano ‚odmah ispod crte‘, osjećamo obvezu da u narednim godinama osiguramo veća sredstva za dodjelu stipendija”, rekao je dr. Mišetić, javlja IKA.

“Stipendije su i neka vrsta nagrade za vaš protekli rad, ali i povjerenja u vas, vaše potencijale i buduće rezultate. One imaju i dimenziju socijalne osjetljivosti, ali prije svega pokazuju da se trud, marljivost, kontinuirani rad i uspješnost na Hrvatskom katoličkom sveučilištu uistinu prepoznaju i cijene. Stipendijama koje ćete danas dobiti, dajemo vam poticaj za budući akademski, profesionalni i osobni razvoj i priliku da kao članovi društva značajno doprinesete široj zajednici”, zaključio je.

U skladu s Natječajem, Hrvatsko katoličko sveučilište u akademskoj godini 2020./2021. dodijelilo je ukupno 18 stipendija u pet kategorija u iznosu od 180 tisuća kuna. Tako je 12 stipendija dodijeljeno u kategoriji za studentsku izvrsnost, jedna stipendija se dodjeljuje za vrhunske sportaše, tri stipendije za studente slabijega socioekonomskog statusa, jedna stipendija za studente s invaliditetom i jedna se stipendija dodjeljuje za studente bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ukupni iznos svake pojedine stipendije iznosi 10. tisuća kuna.

Stipendije su dobili:

Adriana Borić, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Domagoj Puljizović, student diplomskog sveučilišnog studija Komunikologija,
Helena Vuković, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Ivana Malivuk, studentica diplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Karla Arar, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Sociologija,
Lara Fiolić, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Lucija Dorotić, studentica diplomskog sveučilišnog studija Komunikologija,
Lucija Pandžić, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Luka Drnić, student preddiplomskog sveučilišnog studija Povijest,
Magdalena Bilkić, studentica diplomskog sveučilišnog studija Komunikologija,
Magdalena Magdić, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Komunikologija,
Marija Opačak, studentica diplomskog sveučilišnog studija Sestrinstvo,
Matea Valešić, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Sestrinstvo,
Mia Tomić, studentica diplomskog sveučilišnog studija Sociologija,
Nikica Polak, student diplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Nikola Butković, student diplomskog sveučilišnog studija Povijest,
Sara Jelovčić, studentica diplomskog sveučilišnog studija Psihologija,
Terezija Gložinić, studentica diplomskog sveučilišnog studija Sestrinstvo.

U ime stipendista zahvalni govor izrekla je studentica diplomskog sveučilišnog studija sociologije Mia Tomić.

“Iako u vrlo drukčijim i ‘novonormalnim’ okolnostima, okupili smo se ovdje kako bismo primili nagradu za trud, rad i zalaganje tijekom naših studija. Ovdje nas je danas okupilo nečije velikodušno i nesebično djelo, koje je mnogo više od njegove same materijalne vrijednosti. Ono je motivacija, inspiracija i nit vodilja moga, a vjerujem i daljnjeg rada, razvoja i angažmana svih nagrađenih studenata. Nadam se i vjerujem da će svaki naš pojedinačni uspjeh ne samo onaj studentski, sveučilišni već i onaj životni biti dovoljna zahvala za stipendiju koju smo primili od gospodina Marka Franovića. Na nama je velika odgovornost, mnogo smo toga primili, dobili i usvojili od naše akademske zajednice. Ona nas je prije svega naučila kako se svačiji trud prepoznaje i cijeni. Naša akademska zajednica pokazala je kako je svaki student član i sudionik iste, a ne puka brojka zatrpanog sustava. Ponosna sam što će na našoj diplomi stajati upravo ime našeg Sveučilišta. To ime otkriva naš identitet, naše vrijednosti i naše odlike koje smo uz sve stečeno znanje razvijali tijekom studija”, napomenula je Tomić.

Stipendistima se videovezom obratio i Marko Franović. Istaknuo je da je ponosan na studente i njihova dostignuća. Iskazao je uvjerenost u njihov napredak, posebice na korist Hrvatske.

Dobro došli na portal dijaspora.hr, mjesto daljina i dobrih ljudi

Dijaspora je riječ koja je prečesto označavala daljine, izgubljene ljude ili zabranjene živote. Ali dijaspora je zapravo knjiga života mnogih naraštaja na svim kontinentima. Knjiga imena, ideja, događaja i pokreta koji su ispisali najmoćnije stranice povijesti nekih drugih zemalja, ali i povijesti borbe za svoje ime. Naraštaji ljudi koji su došli iz daleke, velikom dijelom […]

“Ne ulažem u dionice, nego ulažem u studente Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji su i koji će biti važni dionici života hrvatske Domovine, kako bi ostala i hrvatska i katolička”, naglasio je, prenosi IKA.