Prije točno pola stoljeća počela je važna večer za Hrvatsku

Dok ulazimo u deveti mjesec svjetske bitke protiv misterioznog virusa poznatog kao Covid-19, sveprisutna maska ​​u svim svojim stilskim manifestacijama podsjeća na još jednu bolest za koju još uvijek ne postoji cjepivo: hrvatsku šutnju. U vrijeme Titove diktature, kada je skovan ovaj izraz, ljudi su također nosili maske, ali one su bile nevidljive ljudskom oku. […]

Poslije ubojstva Stanka Nižića u Švicarskoj i Ante Kostića u Münchenu, ovo je treće ubojstvo u nepunih dva mjeseca.

Mate Kolić rođen je 1939. u selu Zagorje, kotar Ogulin, Lika. Osnovno školovanje završio je u Zagorju. Godine 1958. bježi u emigraciju, najprije u Italiju, a mjesec dana kasnije odlazi u Francusku. Godine 1961. pristupa organizaciji HOP, a postaje i članom Hrvatskog Radničkog Saveza u Francuskoj, gdje vrši dužnost predsjednika. Bio je medu glavnim osnivačima Mjesnog Odbora HNV-a “Bruno Bušić” u Parizu, u kojem je vršio najprije dužnost predsjednika, a onda rizničara.

Hrvatski Radnički Savez iz Pariza usko je surađivao sa svim hrvatskim organizacijama, a posebno s Ujedinjenim Hrvatima Europe. Radnički Savez se smatra ogrankom UHE u Parizu. Za sve to nemalu zaslugu ima Kolić.

Atentat na njega izvršen je u ranim jutarnjim satima. Kada je u 7,45
ušao sa suprugom u automobil pred svojom kućom i upalio motor, odjeknula je snažna eksplozija. Mate je na mjestu ostao mrtav, a supruga je snažnom eksplozijom izbačena iz auta. To joj je spasilo život.

Atentat je izvršen u ponedjeljak 19. listopada. Simptomatično je da je točno prije tri godine u ponedjeljak navečer izvršen atentat na Brunu Bušića. Atentatori su svakako imali na umu ovu podudarnost. Bruno je ubijen u 22.45 u ponedjeljak.

Od smrti Brunine i atentata na Danu Šarca u srpnju 1975. godine Hrvati su
nepovjerljivo gledali na parišku sredinu, jer su se oba atentata dogodila
pod sumnjivim okolnostima. Naime, poznato je da se neki emigranti sastaju
s jugo-predstavnicima, jugokonzulima i udbašima.

Slobodni narodi imaju opoziciju, a neslobodni emigraciju

Nekada se govorilo da ono što nije napisano u povijesnim knjigama da se to i nije ni dogodilo. Latinska “verba volant, scripta manent” (dosta slobodan prijevod: “riječi odlijeću, napisano ostaje”) nije baš u potpunosti točna, jer u svakoj kulturi mnogo toga “ostaje”, ponešto dugujemo usmenoj predaji, živu svjedočenju. Danas bi se reklo i da ono […]

Atentat na Matu Kolića možda je čak izvršen iz straha da ne bi javno progovorio što je znao o sredini i okolnostima pod kojima je ubijen Bruno Bušić ili nastrijeljen Dane Šarac — i da ne bi raskrinkao one koje treba raskrinkati.

Pokojni Kolić iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece.

Danica, 1981.