Tko je čovjek koji je dao ogroman doprinos razvoju tamburice u Americi?

Čuvanje i razvoj hrvatske folklorne baštine u Americi ima dugu i bogatu povijest, posebice tamburaška glazba. Na primjer, jedan od najranijih hrvatskih tamburaških sastava, „Vila“ iz Alleghenyja (Pennsylvania), nastupio je na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. Ljubitelji tamburaške glazbe i folklora u Americi (i svijetu) nisu samo svirali i pjevali, već su također izrađivali tamburaške […]

Dodao je da tadašnje hrvatsko političko predstavništvo nije bilo na visini, pa smo lutali u balkanskim maglama. Zato je njegov cijeli život bio ispunjen radom za hrvatsku državnu samostalnost.

Domoljublje od mladih dana

Kovačić je rođen u Ljubljanici, nedaleko od Siska, 1. rujna 1901. Srednju školu pohađao je u Požegi, a 1920. preselio se u Zagreb na studije prava. Od mladosti je bio pristaša Stjepana Radića, a 1916. postao je član Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS).

Nakon upisa na Pravni fakultet bio je među prvacima akademskoga kluba „Matija Gubec”, studenata sljedbenika HRSS-a. Bile su to teške poratne godine, kada su se po Hrvatskoj srpski „osloboditelji” vladali kao u okupiranoj zemlji, a na sveučilištu je bilo pogibeljno izjasniti se kao Hrvat, jer je beogradska vlada štitila sve koji su i nasiljem sprječavali širenje hrvatske narodne misli.

Udba je ubila više od 70 hrvatskih domoljuba u emigraciji

Dobro je poznato da je zločinačka Udba ubila više od 70 hrvatskih domoljuba u emigraciji. K tomu treba dodati više od 20 neuspjelih ubojstava, nekoliko otmica i „nestalih” Hrvata u svijetu. Titov režim, kao i današnji sljedbenici titoizma, uobičajeno su takve zločine opravdavali (i opravdavaju) navodnom obranom države od terorista – od onih koji su […]

Radićevo prihvaćanje dinastije Karađorđevića i Vidovdanskoga ustava (1925.) imalo je velik odjek i među sveučilištarcima u Zagrebu. Kovačić, koji je tada bio predsjednik odbora sveučilišne organizacije HRSS-a, zajedno s još blizu stotinu studenata, istupio je iz stranke i zatim sudjelovao u osnivanju neovisnoga sveučilišnoga kluba „Hrvatska Mladica” i bio među prvacima kluba.

Nezadovoljnici iz HRSS-a i zastupnici Hrvatske zajednice (HZ) utemeljili su Hrvatski narodni federalistički savez i potom (siječnja 1926.) Hrvatsku federalističku seljačku stranku (HFSS). Premda mlad, Kovačić je bio jedan od uglednijih sudionika tih političkih gibanja, uvijek zagovarajući hrvatsku slobodu i pravo na vlastitu državu.

HFSS je izdavala dva glasila, dnevnik „Hrvat” i tjednik „Hrvatski seljački narod”. Matija je bio suradnik dnevnika „Hrvat” i urednik spomenutoga tjednika. Da bi izbjegle „Zakon o zaštiti države” (iz 1921.), obje su tiskovine uspijevale „između redaka” jačati ideju stvaranja samostalne hrvatske države. Od 1927. godine Kovačić je bio i dopisnik osječkoga dnevnika „Hrvatski list”. Nakon zabrane (1929.) svih stranačkih glasila, Matija se preselio iz Zagreba u Osijek i deset godina (do 1941.) bio politički urednik „Hrvatskoga lista”. List je utemeljen 1921. i odigrao je važnu ulogu u političkom životu, odnosno jačanju hrvatske slobodarske ideje, ne samo u Osijeku nego i u cijeloj Slavoniji. Kovačić je bio jedan od ključnih ljudi u tom narodnom radu.

‘U domovini si bio nešto, a u Parizu ćeš biti ništa’

Srgjan pl. Tucić rođen je u Požegi 9. veljače (ponegdje se navode 9. i 29. ožujka!) 1873. od oca Dragutina pl. Tucića Sokolovačkoga i majke Karmele pl. Jovanović. Temeljnu naobrazbu stekao je u Virovitici i Požegi. Nakon (ponovljenoga) četvrtoga razreda gimnazije upisao je i uspješno završio (1889.) Kraljevsku obrtnu školu u Zagrebu. Premda je po […]

Ratno doba

Matija Kovačić bio je Radićev susjed, ne samo po mjestu rođenja nego i kao odani sljedbenik učenja braće Radića. Ali je istovremeno bio, moglo bi se reći, istinski starčevićanac po uvjerenju da su Hrvati samosvjestan politički narod i da trebaju imati svoju neovisnu državu. U tom je duhu pozdravio proglašenje hrvatske državne nezavisnosti 1941.; nije bio Pavelićev privrženik, ali je bio za državu.

Tijekom rata, među ostalim, bio je urednik državne novinske agencije „Velebit“ (kasnije Hrvatski državni dojavni ured „Croatia”), glavni urednik i ravnatelj dnevnika „Hrvatski Narod (1941. – 1942.), ravnatelj za promidžbu (1942. – 1943.), predsjednik novoutemeljenoga Hrvatskog novinarskoga društva (1941. – 1942.), savjetnik Ministarstva vanjskih poslova i ravnatelj Hrvatskoga državnoga glavnoga ravnateljstva za promidžbu u Ministarstvu narodne prosvjete (1942. – 1944.). Pisao je u većini tadašnjih listova, a ponajviše u „Hrvatskom narodu“.

Izbjeglištvo i smrt

U svibnju 1945. i Matija Kovačić se našao u izbjegličkim logorima Austrije i Italije. Otuda je otišao u Argentinu, ali nakon više godina preselio se, sa suprugom Irenom, u Španjolsku da bi bio bliže domovini. Članke je objavljivao u časopisu „Hrvatska Revija“ i novinama „Hrvatska država“ u Njemačkoj. Nedugo prije njegove smrti, svjetlo dana ugledala je vrijedna knjiga njegovih političkih uspomena, Od Radića do Pavelića: Hrvatska u borbi za svoju samostalnost: uspomene jednoga novinara. München-Barcelona: Knjižnica Hrvatske Revije, 1970. Knjiga bi trebala biti nezaobilazno štivo svima koji se bave hrvatskom poviješću od kraja Prvoga do kraja Drugoga svjetskoga rata.

Hrvati iz Žumberka u Americi: Braća Krajačić uspjela su u Hollywoodu

Brojni Hrvati iz Žumberka pristigli su u Ameriku krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Bili su toliko brojni da su već u početku prošloga stoljeća (1901.) u Clevelandu utemeljili hrvatsku grkokatoličku župu sv. Nikole. Veliki su i njihovi doprinosi organiziranju američkih Hrvata u potporna i kulturna društva u ranim desetljećima useljeničkoga života. Mnogi od njih […]

Matija Kovačić, koji je cijeli život posvetio Hrvatskoj, napustio je ovaj svijet 12. siječnja 1972. u Barceloni. Tako blizu, a tako daleko od svoje ravne Posavine i Hrvatske za koju je živio i borio se. Bolesničke dane olakšavala mu je tadašnja hrvatska mladež u Hrvatskoj koja mu je ulijevala nadu u hrvatsku bolju budućnost, ali radost u domovini ugušio je „udar iz Karađorđeva”, a Matiji je na vrata zakucala tjelesna smrt.

Njegovi zemni ostaci počivaju na groblju Cementerio Nuevo, Santa Eulalia.

dr. Ante Čuvalo