Hrvatski svećenik u Americi u godišnjem izvješću župljanima: Pritisla bijeda i nevolja svaka. Nerad na sve strane!

Dijaspora.hr ekskluzivno objavljuje godišnje izvješće Hrvatske župe sv. Jeronima u Chicagu iz 1932. u kojem župnik fra Blaž Jerković analizira tešku prethodnu godinu i nada se uspješnijoj 1933. “Dragi moji župljani! Prođe i ova, kud i ona.Ako ikad to se za ove prošle dvije godine može s pravom reći.U lanjskom vam Godišnjem izvješću napisah: ‘Ovo […]

Đakon Bob, voljeni suprug, marni otac i djed, priznati sudac i javni tužitelj te dugogodišnji đakon Nadbiskupije Chicago preminuo je 11. siječnja nakon duge i teške bolesti. Svetu misu zadušnicu, u suslavlju brojnih svećenika i đakona, predslavio je njegov sin vlč. Tom Boharić, svećenik lokalne Nadbiskupije i župnik župe Gospe – Majke Amerika.

Robert Bob Boharić bio je uistinu jedinstven čovjek. S tim se slažu svi koji su ga poznavali. Njegova životna priča nadahnjujuća je i jedinstvena. Priča je to o nadi usred očaja, vjeri unatoč poteškoćama i ljubavi koja nadilazi sve rane.

Bob Boharić rođen je 7. srpnja, 1945. u Chicagu. Njegova majka, Mary Jukić, dijete hrvatskih useljenika u Ameriku, rodila ga je kao mlada djevojka u prihvatilištu za trudnice. Tih su godina naime časne sestre na jugu Chicaga vodile dom za djevojke koje, ostavši u drugom stanju, nisu imale kamo. U taj dom pokucala je početkom 1945. i ova mlada djevojka i ostala tamo kroz sljedećih šest mjeseci. Po porodu, a po nagovoru svojih roditelja, Mary Jukić dala je usvojiti svoga sina Roberta.

Časne sestre pak, znajući etničku pozadinu djetetove majke pronašli su novorođenčetu prikladan dom. Nekako u isto vrijeme mlada je hrvatska obitelj, u nemogućnosti začeća, tražila dijete za usvajanje. I tako je maleni Robert svoj dom pronašao u toplini obiteljskog gnijezda Johna (Ivana) i Marije Boharić koji su ranije u Chicago doselili iz Zagreba.

Prema riječima samoga Boba Boharića bilo je to pravo čudo: „Ja nisam bio odbačen, nego izabran. Moja me je biološka majka odlučila roditi, a moji su me roditelji izabrali odgojiti”. Robert Boharić od samog je djetinjstva pokazivao izrazitu bistrinu. Pohađao je osnovnu katoličku škole sv. Sabine, a zatim i srednju katoličku školu na jugu Chicaga. Po završetku škole upisao je prestižno John Caroll Sveučilište u Clevelandu. U Americi je tih godina sve bilo u znaku rata u Vijetnamu. Bob Boharić prijavio se u američke marince kao dobrovoljac, ali umjesto u Vijetnamu završio je u Japanu. Bog je za njega imao druge planove.

Po povratku u Chicago Boharić je upisao studij prava i završio ga u rekordnom roku. Malo po završetku studija dobio je zaposlenje u uredu državnog tužitelja za saveznu državu Illinois kao asistent. Odatle je krenula njegova duga i priznata karijera javnog službenika za koju svi imaju samo riječi hvale. Po završetku svojega osmogodišnjeg mandata na spomenutoj poziciji, Boharić je izabran za suca na sudu okruga Cook pod koji pripada i grad Chicago.

Odlazak dobre duše hrvatske zajednice u Americi

Fra Lawrence Francis Frankovich, član Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji, opremljen svetim sakramentima preminuo je jučer u Chicagu u 85. godini života. Rođen je u Pittsburghu od hrvatskih roditelja koji su u Ameriku doselili iz Bosiljeva. Uz njega imali su još jednu kći Katarinu, koja je postala redovnica i članica je Školskih sestara franjevki u […]

Godine i godine Boharić je proveo na kriminalnom sudu ovoga okruga i upravljao je nekim od najtežih slučajeva. Zaradio je reputaciju strogoga, ali pravednoga suca i poštovanje mnogih, a među njima često i onih koje je osudio. Vlč. Tom, njegov sin, u svojoj je sprovodnoj propovijedi spomenuo trenutak kada je njegovog oca, po silasku s vlaka, zaustavio muškarac koji ga je pitao je li on sudac Boharić: “Tata je mislio da je njegov život došao kraju”. Ipak, ovaj je mladić imao nešto drugo na pameti. Zahvalio je sucu Bohariću što ga je poslao u zatvor i na odvikavanje od droga jer je to bilo najbolje što mu se tada moglo u životu dogoditi.

Sudac Boharić, uvjereni Republikanac i istinski američki konzervativac, ušao je u utrku i za suca Vrhovnoga suda savezne države Illinois. Zanimljivo je da se s druge strane, kao kandidat Demokratske stranke, natjecao Michael Bilandić, nekadašnji gradonačelnik Chicaga, također dijete hrvatskih useljenika. Bilo je to vrijeme kada su djeca naših iseljenika bila na najodgovornijim javnim službama u ovom dijelu Amerike. Bilandić je uvjerljivo pobijedio, ali poštovanje između ove dvojice američkih Hrvata ostalo je netaknuto.

Iako vrlo uspješan u svojoj pravničkoj profesiji, Bob Boharić je u prvom redu bio obiteljski čovjek. Sa svojom suprugom Kate živio je u skladnom kršćanskom braku iz kojeg se rodilo petero djece: Bobby, Marie, Margaret, Tom i John. Na samom početku njihovog obiteljskog života zadesila ih je prava tragedija. Naime, njihov sin Bobby imao je samo tri godine kada je preminuo od dječjeg raka. Udarac je to koji je bračni par Boharić duboko uzdrmao. Ipak, nije ih slomio. Baš su u tim trenucima pronašli mir i utočište u svojoj katoličkoj vjeri kojoj su postali još odaniji. Ova obiteljska tragedija dovela ih je natrag u Crkvu na potpun način. Aktivirali su se u svojoj župi, a nakon nekog vremena Bob je, na poticaj župnika, postao i trajni đakon lokalne nadbiskupije Chicago. Kao trajni đakon služio je u svojoj župi, ali i na brojnim drugim odgovornim službama na kojima ga je Crkva trebala.

Imati profesionalca takvoga kalibra uvelike je olakšavalo život Crkve u brojnim područjima njezine aktivnosti. Đakon Bob pak uživao je služeći Crkvu. Osobito je volio sakramente krštenja, ali i posjete bolesnicima, usamljenima i zatvorenicima. Ozbiljno je pristupao svojoj đakonskoj službi i tko je god imao priliku slušati njegove propovijedi, mogao se uvjeriti u dubinu misli i enciklopedijsko znanje ovoga čovjeka. Đakon Bob je bio bliski prijatelj hrvatskih franjevaca u Chicagu te je redovito pohađao mise u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. Osobito je volio devetnicu u čast Velike Gospe gdje je često i propovijedao.

Nekoliko puta je pak kao đakon u istoj crkvi služio svetu misu koju je predvodio njegov sin vlč. Tom Boharić. Blizina obitelji Boharić s njihovim hrvatskim identitetom očitovala se i na njihovom sprovodu. Upravo su hrvatski franjevci, na molbu obitelji, bili tik uz vlč. Toma dok je predslavio svetu misu za svojega oca. Bob i Kate rado su slušali i učili o Hrvatskoj.

Voljeli su na poseban način Međugorje i Kraljicu Mira. Tako se pisac ovih redaka rado sjeća kada su godine 2015. došli u posjetu Zagrebu, Međugorju i Sarajevu zajedno s tadašnjim kapelanom u župi sv. Jeronima fra Stipom Renićem koji se velikodušno ponudio biti njihov vodič kroz staru domovinu. Oduševljenje svime što su vidjeli i doživjeli nisu mogli sakriti. Za Boba je osobito emotivan trenutak bio posjeta zagrebačkom domu njegovih roditelja Ivana i Marije te posjeta crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu, crkvi u kojoj je kršten njegov otac. U Sarajevu su sudjelovali na svetoj misi koju je predslavio papa Franjo na stadionu Koševo. Posjeta Hrvatskoj kao da je zaokružila priču o ljubavi jednoga djeteta prema domovini koju nikada nije imao priliku upoznati.

Fascinantna životna priča Hrvata iz Chicaga! Od pilota do svećenika, od dobitnika britanske medalje do misionara

Povijest hrvatskih iseljenika puna je raznolikih životnih priča, od tragičnih i neslavnih (srećom malobrojnih) do veoma uspješnih i osebujnih, pa i junačkih. Američko-hrvatska saga o životu Joea Laura ne samo što je zanimljiva nego je i neobična. Ovdje ćemo ukratko prepričati njegov životni put jer rijetki su živući Hrvati i u Americi koji su čuli […]

Kada je Robertova kćer Marie pohađala magisterij iz socijalnog rada, praksu je radila u nadbiskupijom Caritasu. Njezino zaduženje bilo je povezivanje udomljene djece s njihovim biološkim roditeljima. Znajući životnu priču svojega oca, ponudila mu je da ga pokuša spojiti s njegovom biološkom majkom. Kakva li je to radost bila kada je Bob upoznao svoju majku i otkrio da ima krvne srodnike. Njegova majka Mary Jukić se naime udala i sada se prezivala Mary O’Hara. Bob je tako doznao da ima dva brata i sestru. Obitelj, iako je njihov otac bio irskoga podrijetla, također su ostali povezani uz hrvatsku zajednicu.

Naime, njihova majka Mary vezala ih je uz svoju župu, Hrvatsku župu Presvetog Srca Isusova u Južnome Chicagu gdje su oni i danas župljani. Obitelji Boharić i O’Hara su se upoznale, zbližile i postale prava obitelj, velika, neobična i bliska. Upravo su Robertov brat i nećak nosili njegov sanduk na sprovodnoj misi. Bog uistinu i krivim crtama pravo piše.

Bob Boharić bio je duboko jedinstven čovjek, čovjek duboke vjere, velikog integriteta, neiscrpnog znanja i kreativne ljubavi. Iako je njegova životna priča mogla biti i njegova isprika za ranjenost, neučinkovitost ili malodušje, Bob je život gledao kroz prizmu blagoslova i kao veliku priliku. Svaki je dan rado koristio istražujući, služeći i radeći ono što voli, posebno se radujući svemu dobrome što se događalo u životu njegove djece i brojne unučadi. Kada bismo se vidjeli, često bi mi rekao: „Toliko je toga za što trebamo biti zahvalni!”

Ta zahvalnost progovarala je iz njega svaki put kada bi široki osmijeh zasjao na njegovom licu, kada bi propovijedao Riječ i svaki put kada bi u razgovoru podigao glas, uzbuđen i radostan da ima priliku doživjeti baš taj trenutak i sa svojim sugovornikom podijeliti svoje misli o temi o kojoj se govori.

Uvijek ću se rado sjećati kako bi ponosno na hrvatskom jeziku molio Zdravo Marijo za vrijeme devetnice Velikoj Gospi i kako bi, duboko uronjen u molitvu, zajedno sa svojom suprugom i drugim članovima obitelji klečao pred njezinom slikom u našoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. On kojemu je nebo na zemlji namijenilo dvije majke, majke koje su ga voljele svaka na svoj način, znao je da mu je Bog darovao i onu Nebesku Majku.

Život bez nade da će se dvije grane ikada spojiti

Nakon dužeg pobolijevanja sklopio je umorne oči naš znanac Antun Troščan, u 88. godini života. Na Antunovo, njegov rođendan i imendan i vidjesmo ga na Drexelu, u samostanu sv. Ante, u svečanu raspoloženju. Župa sv. Jeronima bijaše njemu novim zavičajem. Niz godina je ondje nadzirao crkvu i dvoranu, pomno i brižno, kao da njeguje svoj […]

Dok je njegov sin, vlč. Tom, kadio mrtvački sanduk svojega oca, svećenici, đakoni i vjerni puk pjevali su pjesmu upravo njoj – Gospi: Salve Regina – Zdravo Kraljice. I pošao je đakon Bob Boharić – suprug, otac, djed, javni službenik, tužitelj, sudac i prijatelj mnogih – ususret Gospodinu praćen zagovorom one koju njegovi oci odavna nazvaše Fidelissima Advocata Croatie – Najvjernijom Odvjetnicom Hrvata. Neka sada počiva u miru Božjemu!

Od ratova i selidbi do iseljeništva i umiranja. Život ju je učinio najstarijom Hrvaticom Chicaga

Tereza Nagy, rođ. Sampl, rodila se 13. listopada 1913. godine u Bokanima kod Voćina, u Slavoniji, od roditelja Juliane i Leopolda. Bijaše jedno od sedmero djece. Velike obitelji obično stvaraju i veliki krug ljubavi, brinu jedni za druge i razvijaju nesebičnost. Tereza je upoznala svog životnog suputnika Josipa Nađa te se vjenčala s njime 22. […]

Mike je rođen 1923. u Chicagu od hrvatskih roditelja, doseljenika u Ameriku, početkom prošlog stoljeća. Otac mu je Mate Bilandžić (promijenjeno u Bilandić), rodom iz sela Dicma kod Sinja, a majka Minnie, rođena Lebedina, bila je iz Bobovišća na Braču. Imali su jednu kći (Eleonore) i trojicu sinova (Mikea, Stevea i Nicka). Sjećam se dobro, Minnie je bila hrabra, odvažna i rječita žena. Premda im je otac rano umro, djeca su ustrajnim radom, požrtvovnošću i živeći u skladu uspjela završiti visoke škole i imati uspješne profesije.

Nakon završenih osam razreda u hrvatskoj župnoj školi sv. Jeronima u Chicagu i srednje škole nedaleko od kuće, Mike je pohađao Saint Mary sveučilište u državi Minnesota. Tijekom Drugog svjetskog rata (1943. ‒ 1945.) bio je marinac, po činu poručnik. Nakon rata upisao je poslijediplomske studije prava, diplomirao na DePaul sveučilištu u Chicagu i postao odvjetnikom.

Obitelj Bilandić živjela je u radničkom irsko-talijansko-hrvatskom naselju na južnoj strani nedaleko od središta grada. Dugogodišnji gradonačelnik Chicaga, Richard J. Daley, koji je također živio u tom susjedstvu, zapazio je sposobnosti mladog odvjetnika Bilandića i pozvao ga da „uđe“ u politiku. Mike je pošao tim putem te je 1969. godine izabran za zastupnika 11. izborne jedince u gradskom vijeću. Tu je dužnost s velikom odgovornošću i s uspjehom obnašao do 1976. godine, a građani su ga nagrađivali velikom podrškom na izborima.

Nakon nagle smrti gosp. Daleya (1976.), Bilandića je gradska skupština izabrala za gradonačelnika i tu je službu obnašao do travnja 1979. godine. Nakon toga bio je sudac u višim sudovima, uključujući i Vrhovni sud države Illinois.

Sedam desetljeća života u Americi slavi fra Pavao Maslać, čovjek koji svoju obitelj nije vidio 23 godine. Otac je na Radio Vatikanu doznao da mu je sin zaređen za svećenika

Znam da uvijek treba ićiZnam da ima bezbroj mjestaPostoji bar jedna cestaDo svih mjesta, ljudi svih. Znam da negdje ima stazaJedna staza, možda malaKoja bi nas povest’ znalaDo svih ljudi, srca svih. Sve bih, sve bih, sve bih pute pregazioDo svih mjesta stić’ bih htioSvima bih rekao drage riječi:Prijatelj svakom sam mio. Znam da ima […]

Bilandić je bio političar koji je zaista služio narodu, brinuo se i zastupao njegove interese, a ne svoje, svoje obitelji ili prijatelja. Njega je krasila izvanredna plemenitost. Poštivali su ga i cijenili njegovi podupiratelji i politički takmaci jer su znali da je Mike dosljedan i načelan profesionalac i čovjek.

Njemu nije politika bila put do moći, nego u službi za opće dobro. Mike je cijeli život bio ponosan na svoje hrvatsko podrijetlo i katoličku vjeru. On, kao i sva djeca u obitelji Bilandić lijepo su govorili hrvatski i bili u središtu svih događanja u hrvatskoj župi sv. Jeronima i šire. Vrijednosti koje je upio od svojih roditelja i u hrvatskoj župnoj školi i zajednici ostale su trajna okosnica u njegovu životu.

Mike se 1977. godine oženio s Heather Morgan i potom im se rodio sin Michael Jr. Bilandić, voljen od svih Hrvata u Chicagu i Americi, kao i ljudi općenito, preminuo je 15. siječnja 2002.

Ovaj Amerikanac i Hrvat bio je i ostao dobar uzor mnogima, posebice mlađim Hrvatima u Americi. On je iz siromašne radničke obitelji, u teškim vremenima, svojom požrtvovnošću završio visoke škole i postigao zavidne uspjehe. Biti gradonačelnik višemilijunskog grada Chicaga nije šala! Velika je to čast i odgovornost.

Slomljena majka piše 1909. svom Ivanu u Chicagu: Voliš li još da si otišao tamo ili da si doma ostao?

Kada razgovarate s tisućama ljudi onda vam samo neki ostanu u trajnijem sjećanju. Jedan od njih je John Aranza koji je rođen i živi u Chicagu. Gospodin srednjih 80-ih godina, poznajemo se skoro dva desetljeća. Njegov otac je ovdje došao iz Kaštela početkom 20. stoljeća. Dok sam skupljao građu ze neke projekte, John je sa […]

On je i svojim životom ukazivao da se može biti dobar Amerikanac i istovremeno ponosan na svoje hrvatske korijene; ostati vjeran sam sebi. Hrvatski korijeni i tradicija obogaćivali su njegovo amerikanstvo. Povrh svega, krasila ga je poniznost (riječ iz naslova, op. ur.) koja je još više isticala veličinu njegove čovječnosti. Ako je bio (i ostao) uzor mladim Hrvatima u Americi, može biti i uzor svima u hrvatskoj domovini – mladima i starijima, posebice političarima.