Dan arhivista Južne Amerike određen je prema ovom hrvatskom doseljeniku

Od svakojakih vrsta migracija i migranata, ovdje ću izdvojiti dvije: imigranti koji svojim napornim radom, znanjem i kulturom obogaćuju zemlju useljenja i oni koji svojim dolaskom unose društveni nemir i nestabilnost te mogu čak postati potencijalni uzrok raspada društva u koji su došli, pa i civilizacijskih stečevina. To se danas događa u više zemlja zapadne […]

Naime, brojni u Americi rođeni Hrvati već iz mladih godina igrali su američki nogomet, bejzbol, košarku… u nadi da će im neko sveučilište ponuditi stipendiju i primiti ih u sveučilišne sportske momčadi. To se više puta i ostvarilo.

Druga staza do sveučilišta bila je obiteljska materijalna moć. Naime, i u tim vremenima poneki su Hrvati u Americi uspjeli steći dovoljno novčanih zaliha da su mogli svojoj djeci osigurati visoko obrazovanje. Jedan od takvih sretnika, koji je uspio završiti sveučilišne studije i postići zavidnu karijeru, bio je i Nicholas J. Matkovic iz Chicaga.

Ali prije nego što kažemo nešto o Nikoli, bit će vrijedno upozoriti i na uspjehe njegovih roditelja, koji su svojom sposobnošću i neumornim radom omogućili da njihov Nikola i druga djeca budu školovana, uspješna i uzdignu se na višu razinu američke društvene ljestvice, ali i da uvijek ostanu ponosni na hrvatsku baštinu. Uostalom, i priča njegovih roditelja itekako je dio velike priče o Hrvatima u svijetu.

Prvi naraštaj u Americi

Nikolin otac Jakov (1866. – 1939.) rođen je u Starigradu na otoku Hvaru. Majka mu Katica, rođena Beritić (1875. – 1961.), također je bila Hvaranka. Znamo da je Jakov stigao u Chicago 1880-ih godina, a Katica je došla tijekom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća. U obitelji Jakova i Katice Matković rodilo se četvero djece, dvije kćeri i dvojica sinova. Kćeri su završile srednju školu, a obojica sinova studije prava.

Ja sam sada najstariji živući praunuk Bračanina koji je u Kaliforniji okusio čari zlatne groznice

Dvostruke fakultetske naobrazbe – tehničke i umjetničke, tijekom bogate poslovne karijere Slobodan Bodo Gospodnetić razvio je tvrtku međunarodne reputacije Dominis Engineering te pokrenuo, uz nakladničku djelatnost prijevoda klasika hrvatske lirike, muzikološku nakladu Dominis Music s ciljem da objelodani sva pedagoška djela i kompozicije za violončelo svoga slavnoga zagrebačkog profesora, skladatelja, dirigenta i violončelista Rudolfa Matza. […]

Matkovići su bili ugledna obitelj među novodošlim Hrvatima, posebice u jednoj od naseobina u Chicagu u kojoj su većinom bili Primorci i Dalmatinci; u dijelu grada oko 23. ulice i avenije Wentworth. Danas je to kineska četvrt. Jakov je bio ugledan i društveno aktivan član zajednice. Među ostalim, bio je jedan od odbornika dobrotvornoga društva „Maximilijan” i zatim Hrvatske zajednice Illinois. Ali još važnije, bio je pismen, pouzdan, dobar poduzetnik i radišan.

Nakon što je kupio obiteljsku kuću ne samo što je u njoj živjela njegova obitelj nego je u prednjem dijelu otvorio 1887. vlastiti „posao”, trgovinu prehrambenih proizvoda. Nedugo zatim on i njegov prijatelj Ivan Brstilo otvorili su „general store”, trgovinu u kojoj se moglo, uz hranu, kupiti i razne druge potrepštine.

Matković je relativno brzo uvidio koje su potrebe njegovih sunarodnjaka. Mnoge je novopridošle nahranio i pomogao im naći posao. Neke je čak primio u svoju kuću ili im našao smještaj kod susjeda dok nisu našli posao. Velik je broj njih bio nepismen, pa su nakon što bi nešto zaradili novac čuvali u tajnim džepovima ili kakvim rupama. Ta nisu ni znali kako otvoriti bankovni račun.

Mnogi su brzo shvatili da im je Jakov iskreni prijatelj, da mu mogu vjerovati, pa je služio i kao „bankar”. Kod njega su čuvali novac. K njemu su im dolazila pisma od najbližih iz domovine. On im je slao novac i pisma rodbini. Kad je pristigla Velika depresija, njegova trgovina ne samo da nije propala nego je mnogim Hrvatima pomogao da prežive tih nekoliko teških godina.

Vrijedno je zabilježiti da je Jakov godinama bio u Chicagu ekskluzivni distributer grožđa poznatih kalifornijskih vinara, braće Ernesta i Julija Galla. Poslije su nudili njegovu sinu Nikoli (Nicku) da postane ekskluzivni distributer njihovih vina na cijelom području istočno od rijeke Mississippi—tržište koje je u to vrijeme činilo oko 90 posto njihove prodaje vina. Ali Nikola je ostao vjeran svojemu pravničkom zvanju.

Nije bio Pavelićev privrženik, ali je bio za državu

Svakomu samosvjesnomu narodu cilj je imati svoju narodnu državu. Matija Kovačić ne samo da je tako mislio i pisao nego je cijeli život za taj ideal neumorno radio. Nedugo prije nego što je umro, napisao je i sljedeće: „Bit naše narodne tragedije godine 1918. imala je glavni uzrok u tome što mi Hrvati nismo složno […]

Sudac Nikola

Nicholas (Nick) J. Matković bio je mlađi sin u obitelji, rođen 28. kolovoza 1910. Pohađao je katoličke škole. Srednju školu završio je u poznatom katoličkom De La Salle Institutu na južnoj strani Chicaga. Bio je ne samo odličan đak nego i vrstan igrač američkoga nogometa. Pripadao je među najbolje igrače u Illinoisu.

Pravo je diplomirao na katoličkom sveučilištu De Paul, također u Chicagu. Od 1939. do 1942. radio je odvjetničke poslove u Uredu državnoga tajnika države Illinois. Nakon što je Amerika ušla u rat Nikola je pristupio u vojsku. Služio je u tajnoj službi američke vojske i na kraju rata promaknut je za kapetana američke vojske. Nikolin stariji brat, pravnik Guy, također je služio u vojnoj tajnoj službi tijekom Drugoga svjetskoga rata.

Od povratka u civilni život, to jest od kraja Drugoga svjetskoga rata pa do 1962. Nick je obnašao dužnost sudca općinskoga suda u okrugu Cook. Od 1963. do 1980. bio je „pokretni sudac” (Circuit Court judge) u okrugu Cook, Illinois. (Američko zakonodavstvo zadržalo je model „pokretnih sudaca” premda se oni rijetko, ako ikada, miču iz iste sudnice!) Odmah u početku ove službe ime suca Matkovića postalo je poznato jer je presjedao sudskomu procesu koji tada vođen protiv poznatoga Hugha Hefnera, utemeljitelja i vlasnika časopisa Playboy.

Doprinos društvenomu životu

Sudac Matković živo je sudjelovao u kulturnom i društvenom životu grada i hrvatske zajednice u Chicagu. Među ostalim, bio je i predsjednik Akademije likovne umjetnosti (Chicago Academy of Fine Arts). Nikola i cijela obitelj Matković bili su vezani uz život i rad hrvatske katoličke župe sv. Jeronima. Osim toga, Matkovići su znali dobro hrvatski jezik, bili ponosni na svoje podrijetlo i brižno čuvali kulturno nasljeđe svojih roditelja.

Nick Matković bio je oženjen Dolores Flaherty, Amerikankom irskoga podrijetla, koja je umrla prije njega. Prije njega preminuli su i brat mu Guy i sestra Mary, jedino ga je nadživjela sestra Lucija.

Poklonik američkih sloboda i federalizma

Među ranim hrvatskim useljenicima u Ameriku (krajem 19. i početkom 20. stoljeća) brojni su bili iz Hrvatskoga primorja. Neki od njih bili su prvaci domoljublja i rada na organiziranju tamošnjih hrvatskih doseljenika. Dovoljno je spomenuti nekadašnjega zastupnika u Hrvatskom saboru Nikolu Polića (1842. – 1902.), koji je bio jedan od stožernih ljudi hrvatske zajednice u […]

Ovoga uspješnoga i poznatoga Hrvata u Chicagu posebno je krasila poniznost i ljubaznost. Preminuo je 28. rujna 1991. Njegove zemne ostatke ispratili su brojni prijatelji iz hrvatske crkve sv. Jeronima na vječni počinak u groblju Svete Marije (St. Mary Cemetery) u Evergreen Parku, nedaleko od Chicaga.

dr. Ante Čuvalo