Preko dana u rudniku, navečer u školi… A onda ga je u Detroitu angažirao čuveni General Motors

Istinske velikane likovne umjetnosti znamo i pamtimo! Ali umjetnikova veličina više puta nije odraz njegova ili njezina umjetničkoga talenta i stvaralačkoga dosega, nego popularnosti koju su sami ili netko drugi za njih stvorio. Imamo one koji su snalažljivi i znaju sami sebe promicati. Drugi imaju sposobna trgovca ili prijateljsku galeriju koja ih uzdiže. Utjecajan i […]

Nikola Zaninović rođen je 7. rujna 1878. u Starom Gradu. Rodno mjesto napušta već kao 15-godišnjak. Kao i mnogi Hvarani, zbog poznate ekonomske situacije trbuhom za kruhom odlazi u svijet. Sreću je odlučio potražiti u obećanoj zemlji Americi, gdje se pridružio svojim rođacima koji su živjeli u Portlandu, u državi Oregon.

U zemlji belcanta

Odmah po dolasku prilagodio se na novi način života. Prihvaćao je svaki, pa i najteži posao koji je redovito pratio pjesmom. Njegov veliki talent nije prošao nezapaženo: na poticaj svojih rođaka počeo je školovati glas.

Satovi glazbe u kratkom roku su se isplatili. Zaninović je s lakoćom savladao tehniku pjevanja te su ga pedagozi iz Portlanda, svjesni da ih je učenik nadmašio, uputili u New York na daljnje usavršavanje.

Selidba u Veliku Jabuku bila je pun pogodak. Već po dolasku 1905. godine Nikola Zaninović počeo je kazališnu karijeru u jednom od poznatijih kazališta. Sudbina je htjela da se u to vrijeme u New Yorku nađe i operna pjevačica iz Zagreba Milka Trnina. Primadonino iskusno uho zapazilo je Zaninovićev lirski, a opet, kako je tvrdila, muževni bariton koji mora dobiti mjesto u samom vrhu. Svjesna da njegovo vrijeme tek dolazi, Zaninoviću je savjetovala nastavak školovanja u Italiji, što je on bez razmišljanja prihvatio.

Boravak u zemlji belcanta višestruko mu se isplatio: dobio je prigodu pjevati u Donizettijevoj operi “Lucia di Lammermoor” 1911. godine. Već za prvi nastup pobrao je priznanja i visoke ocjene publike, ali i kritike.

Iako je pjevački uspjeh pratio i uspon na društvenoj ljestvici, sve više ga je mučila nostalgija za domovinom. Godine 1912. posjećuje obitelj u Starom Gradu, prvi put otkako je otišao u Ameriku. Iako je mislio da će se nakratko odmoriti od pozornice, boravak u rodnom zavičaju provodi radno.

Priča o Hrvatu iz Youngstowna koji je život posvetio uzdizanju hrvatskih doseljenika u Americi

Povijest hrvatskoga iseljeništva u Americi uobičajeno se dijeli po valovima masovnijeg prekooceanskog iseljavanja, kao na primjer krajem 19. i početkom 20. stoljeća ili nakon Drugoga svjetskoga rata, krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina… Ali periodizacija povijesti života i djelovanja Hrvata u Americi može se napraviti i po prijelomnim trenutcima i važnim događanjima u domovini. Naime, […]

Prvi koncert održao je u Hrvatskom domu u Visu, a zatim je nastupio u Starome Gradu, Splitu i Zadru. Njegovi nastupi nisu prošli nezapaženo. Tako zadarski Narodni list 25. rujna 1912. piše: “Glasbeno-pjevačko društvo Zoranić priredilo je u nedjelju u večer u dvorani Hrvatske čitaonice veoma uspjeli koncert. Gostovao je g. Nikola Zaninović, operni pjevač, koji je prvu glasbenu školu izučio u Americi, a kasnije je došao i Italiju, gdje je popunio obuku i pjevao u više kazališta. U velike se dopao i radi glasa, koji je jak i ima ugodan timbar, i radi dobre škole”.

I sljedeća, 1913. godina bila je za Nikolu Zaninovića uspješna. Angažiran je u njemačkoj operi u Pragu, o čemu Narodni list 22. ožujka te godine piše: “Publika je Zaninoviću iskazala priznanje dugotrajnim, opetovanim pljeskom, dok se kompetentna kritika u novinama jednoglasno veoma laskavo izrazila o jučerašnjem izstupu. Igra je također bila na umjetničkoj visini. Zaninović ima glas osobite boje, koja čisto osvaja, te uz izvrsnu školu jamči za još veće uspjehe”.

Druženje s Meštrovićem

Iako je boravak u Pragu bio više nego uspješan, politička previranja u Europi vraćaju Zaninovića na Hvar, odakle već 1916. godine ponovno odlazi u Ameriku.

Sjećanja na domovinu bila su živa i bolna: na turnejama pjeva skladbe domaćih kompozitora poput Hatzea, Zajca, Ružića, Novaka… Svojim nastupima pobudio je zanimanje američkih stručnjaka za našu glazbenu baštinu, što je zapaženo i u domovini.

Tako zagrebački Svijet u svom broju od 3. srpnja 1924. godine njegov koncert u Portlandu navodi kao prvorazredni umjetnički događaj na kojem je moderna hrvatska pjesma kroz istančanu Zaninovićevu izvedbu osvojila naklonost američke publike, tog važnog središta dalekog Zapada.

Zaninović se u Americi družio s našim ljudima, među kojima je bio i slavni kipar Ivan Meštrović kojeg je pratio na studijskom putovanju po Americi. Sudjelovao je u glazbenom dijelu programa, a središnji dio njegova nastupa bila su djela hrvatskih skladatelja.

Iscrpljujući rad, gotovo svakodnevni angažmani te bogat društveni život, Zaninoviću su ozbiljno narušili zdravlje. Nastupi mu pričinjavaju sve veći napor te u New Yorku otvara vlastiti studio i počinje se baviti pedagoškim radom koji zatim nastavlja u Portlandu, gdje je i počeo svoju glazbenu karijeru.

Uz pedagoški rad povremeno nastupa i na koncertima koje kritika hvali. Iako njegov studio postaje sve poznatiji, Zaninović je zbog sve lošijeg zdravlja morao prestati s radom. Pokušao se izliječiti odlaskom u sanatorij, gdje je nedugo zatim preminuo, 19. svibnja 1942. godine.

Životna priča autora uglednih hrvatskih novina u Americi koje su imale samo jedan cilj!

Za ljude koji prvi gaze kroz duboki snijeg kažemo da probijaju prtinu, da utiru put za one koji slijede. U mnogim životnim prilikama i povijesnim dionicama nađu se vizionari, pokretači i promicatelji dobrih ideja i projekata koji „probijaju prtinu” i time daju velik doprinos napretku i općemu dobru. Oni se žrtvuju, krče putove, postavljaju temelje […]

Pokopan je u Portlandu. Ispratili su ga njegovi američki štovatelji, ali i brojni hrvatski iseljenici.

Ana Kaštelan, Hrvatska matica iseljenika

Radio je za dva dolara dnevno, no danas je njegovo prezime jedno od najprepoznatljivijih u Americi

U posljednjih nekoliko desetljeća prezime Vlašić jedno je od najprepoznatljivijih u Americi. Istina, oni to izgovaraju „Vlasik“ i nemaju pojma da je to hrvatsko prezime. Vlašići su se jednostavno nametnuli Amerikancima proizvodeći i prodajući najbolje kisele krastavce i kiseli kupus u Americi. Moglo bi se reći, svatko u Sjevernoj Americi zna za „Vlasic pickles“ (Vlasica […]

Nikola je rođen 7. rujna 1878. u Starigradu na otoku Hvaru i već 1893. otišao je u Ameriku, kao i mnogi njegovi sugrađani prije i poslije njega. Došao je kod rodbine u Portland, Oregon, na zapadnoj obali Amerike.

Premda je bio dječačić, nije ga nitko mazio, nego je morao raditi razne fizičke poslove. Ali, njegove pjevačke sposobnosti postale su svima očite pa se uskoro po dolasku pridružio mjesnom crkvenom zboru i nakon kraćeg vremena postao je zborovođa. Dvije godine kasnije postao je vođa katedralnog gradskog zbora, istovremeno usavršavao je kod stručnjaka glas i počeo pjevati u nekim od opernih izvedba u Portlandu.

Godine 1905. Zaninović je otišao u New York da bi proširio svoju glazbenu naobrazbu i u tom velegradu svjetske kulture bio je primljen u poznate operne krugove i nastupao na opernim pozornicama, a još važnije, tu ga je srdačno dočekala slavna hrvatska diva Milka Trnina, koja mu je bila od velike pomoći.

Uvidjevši da Nikola ima velike pjevačke sposobnosti, ona mu je preporučila da ode u Italiju na daljnje školovanje glasa. Njezin dobar savjet je prihvatio i 1910. došao u Italiju. Boravio je u Torinu i Milanu, te već sljedeće godine počeo nastupati u poznatim operama Lucia di Lammermoor, Traviata, Favorita, Sonnambula, Romeo i Julija i La Boheme.

Otkriće Hrvata iz Buenos Airesa koje je promijenilo svijet

U svakodnevnom životu ljude prepoznajemo po licu, stasu, talentima, odori, odgoju, djelima, a i nedjelima. Ali državne strukture zanima samo „osobna“: slika, otisci prstiju i potpis. „Veliki brat“ želi uvijek znati tko smo i gdje smo. U režimima kao što je kod nas bio komunistički, uvijek smo se morali odjavljivati, prijavljivati i nositi uza se […]

Godine 1912. posjetio je rodni kraj i održao vrlo uspješne koncerte u Visu, Starigradu, Splitu i Zadru. Sljedeće godine potpisao je četverogodišnji angažman s operom u Pragu, ali kad je zatutnjalo oružje i počeo Prvi svjetski rat, zašutjelo je lijepo pjevanje i Nikola se vratio u rodni grad, a zatim (1916.) ponovno je otišao u Ameriku, čiji je bio državljanin još od 1905.

Po povratku u Ameriku jedno je vrijeme pjevao, ali zbog zdravstvenih razloga njegovi nastupi bivali su sve rjeđi i s vremenom je prestao javno nastupati te se dao na podučavanje mladih glazbenika. Jedno vrijeme imao je studio u New Yorku, a zatim se preselio u Portland i tamo nastavio podučavati pjevanje. Ali bolest ga je svladala i preminuo je 19. svibnja 1942. u Portlandu, gdje je našao i vječni počinak.

Osim opernih nastupa, još 1905. jedna od poznatih tadašnjih američkih glazbenih kuća (Victor) snimila je gramofonske ploče Zaninovićevih izvedbi melodija poznatih hrvatskih skladatelja koje su bile prodavane u Americi i šire. One su danas digitalizirane i mogu se pronaći na internetu.

Kako je Hrvat postao najbolji poznavatelj Magellanova prolaza u kojem su mnogi kapetani doživjeli brodolome

Petar Zambelić bio je kapetan i istraživač svjetskog glasa, a svakako i pustolov. Rođen je 1849. u zaseoku Zambelići na poluotoku Luštica (Boka kotorska), tada sastavnom dijelu hrvatske Dalmacije. Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini kada se ukrcao na jedan lošinjski jedrenjak. Završio je samo četiri razreda škole, ali je bio žedan znanja, […]

Kada je dječak Nikola Zaninović sa svog lijepog Jadrana otplovio preko Atlantika, nije mogao ni sanjati da će postati operni pjevač, nastupati na svjetskim pozornicama, upoznati slavne umjetnike i da će se njegov lijepi baritonski glas i danas moći poslušati. Ali, sve je moguće. Dar pjevanja koji mu je Bog dodijelio on je ustrajno usavršavao i svojim glasom pronosio svijetom slavu Njegovu i svog hrvatskog naroda.