U Jugoslaviji nepoželjan, u svijetu omiljen

Desetljećima je živio i radio u Americi, a za vrijeme jugo-države i režima o njemu se nije smjelo pisati. Bio je Hrvat i odmah je bio označen kao „antidržavni element“. Nakon povijesnih promjena 1990. Turkalj (kao i mnogi drugi “nepoćudni” Hrvati) postao je legalan, ali na hrvatskoj kulturnoj panorami njegovo ime nije uhvatilo korijena. Medijima […]

U režimima kao što je kod nas bio komunistički, uvijek smo se morali odjavljivati, prijavljivati i nositi uza se osobnu. I danas je tako, samo na malo „finiji“ način. U Americi, na primjer, raslo se, putovalo, selilo i umiralo bez osobne karte, a uzimanje otisaka prstiju bila je uvreda. To je bilo rezervirano samo za kriminalce i emigrante. Ali s porastom terorizma „napreduje“ i kontrola građana. Svi pomalo postajemo brojevi na nečijem računalu.

Hrvati se mogu pohvaliti da je jedan od naših sinova koji je otišao u svijet prvi upotrijebio otiske prstiju kao siguran dokaz identiteta svake osobe. Bio je to Ivan Vučetić (Juan Vucetich), veliko ime u povijesti kriminalistike.

Vučetić je rođen 1858. godine u Hvaru. Nakon završenog bačvarskog zanata i rada na otoku, život ga je odveo (1884.) u daleku Argentinu. Samo nakon četiri godine boravka u novoj zemlji počeo je raditi u policijskom uredu u gradu La Plati. Ubrzo je postao ravnatelj Odjela za statistiku, gdje su bila skupljana razna fizička obilježja osumnjičenih osoba.

Glazbenoj slavi Bostona pridonio je i Osječanin. Ime je amerikanizirao, no prezime je uvijek potpisivao izvorno

Ovoga ćemo puta sjesti u „time machine“ i nakratko posjetiti američki grad Boston negdje krajem 19. stoljeća. To je jedan od najstarijih gradova u Americi s bogatom političkom i kulturnom poviješću, posebice glazbenom. Bostonska simfonija, utemeljena 1881., jedan je od „5 velikih“ orkestara u Americi i svjetskoga je glasa. Glazbenoj slavi toga grada puno je […]

Postojeća štura i teoretska literatura o otiscima prstiju ponukala je šjor Ivu na ozbiljan rad. Uočio je da među mnogim skupljenim otiscima prstiju nijedan nije bio isti. Pored toga, trebalo je to sve lijepo i logično poredati da bi bilo kriminalistički upotrebljivo. Strpljivim proučavanjem i radom, naš je Ivo na osnovi otisaka prstiju uspješno dokazao (1892.) da je izvjesna Francisca Rojas ubila svoju dvojicu sinova i zatim sebi zarezala vrat, a ne kako je ona tvrdila da je netko nepoznat napao nju i ubio joj sinove.

To je bio prvi kriminalni slučaj koji je bio uspješno riješen na osnovi otisaka prstiju. Argentinska policija odmah je usvojila Vučetićev način identifikacije počinitelja kriminala, a zatim i druge policije diljem svijeta. Ivan je svoju metodu naknadno usavršio i 1904. izdao knjigu naslovljenu Komparativna daktiloskopija.

Putovao je u razne zemlje svijeta podučavajući druge u svojoj kriminalističkoj metodi. Putujući tako svijetom, posjetio je i rodni Hvar 1913., i hvarskoj općini darovao primjerak svoje knjige s posvetom: “S dužnim poštovanjem općini moje ljubljene domovine”.

Ivan Vučetić preminuo je u gradu Dolores, Buenos Aires. U njegovu čast imenovane su razne ustanove u Argentini, uključujući muzej, tehnički institut, policijsku školu, a u Zagrebu se po njemu naziva Centar za kriminalistička vještačenja.

Kao dječak otišao u svijet pa svojim talentima i ustrajnim radom obogatio Ameriku

Ima mnogo Hrvata koji su svojim talentima, životom i radom obogatili Ameriku, a za njih se u domovini nije ni čulo ili su pak već davno zaboravljeni. Jedan od njih je i dr. Josip P. Vidošić, u Americi nekoć poznati sveučilišni profesor strojarstva, autor više knjiga i čovjek koji je cijeli život radio za opće […]

Tko bi mogao zamisliti da od toliko ljudi u svijetu svatko ima drugačije otiske prstiju? Šjor Ivo je to uočio i primijenio u dobru svrhu, u prvom redu za otkrivanje onih koji prave zlo. A što su razni režimi to sredstvo zloupotrijebili i zloupotrebljavaju za kontrolu svojih građana, nije „zasluga“ našeg slavnog Ive. On je svojim upornim radom i znanjem dao svoj obol boljitku svijeta.