Hrvat u Italiji bio je liječnik ispred svoga vremena

Đuro Baglivi bio je izvrstan praktični liječnik budući da je držao odvojenima praksu od teorije te je odbio i osudio apstraktno filozofiranje i prazno umovanje liječnika tog razdoblja. Dao je novu, veliku važnost starome hipokratskom empirizmu, osnovanom na iskustvu i rasuđivanju. Đuro Baglivi rodio se 8. rujna 1668. u Dubrovniku, otac Vlaho podrijetlom je iz […]

Mario, koji je u crkvene knjige upisan još i kao Juraj i Ivan, rodio se 26. lipnja 1904. godine u obitelji težaka i ribara u Sumartinu na Braču. Siromaštvo i težak otočni život natjerali su ga da 1929. krene tragom mnogih drugih naših ljudi preko oceana u Ameriku. Od Aljaske do Meksičkog zaljeva radio je u čeličanama, lukama, brodogradilištima, na brodovima, a nakon Drugog svjetskog rata pridružuje se sunarodnjacima iz velike hrvatske kolonije u ribarskom San Pedru.

Kao ribar na tunolovcima u Meksičkom zaljevu stekao je iskustvo u tom teškom i opasnom poslu, te je uz nesumnjiv pronalazački dar i osjećaj za more koji je donio s rodnog otoka Brača nastao “Puretićev (kako ga nazivaju u Americi) power block”. Izum je patentiran 1954. godine u Los Angelesu i odmah je ušao u primjenu diljem svijeta. Na palube su ga postavili veliki oceanski tunolovci, počeli su ga koristiti svi moderniji ribarski brodovi, a u Jadran je njegov izum prodro već 1963.

Jedna od najvećih katastrofa u povijesti rudarstva Britanske Kolumbije: Idem kući pa kud puklo da puklo

Diljem zemlje poznato je po svojim neopisivim prirodnim ljepotama. Zimi, poput magneta, obližnji tereni privlače sportske entuzijaste iz cijelog svijeta na jedne od najboljih skijaških terena sjevernoameričkog kontinenta. Nije slučajno da je obližnji Whistler izabran za mjesto Zimskih olimpijskih igara 2010. U ljetnim mjesecima igrači golfa i planinari preplavljuju “izmanikirane” golf terene i profesionalno uređene […]

Jednostavno hidraulično vitlo, žljebasti kolotur obložen iznutra gumom koji hidraulikom izvlači mrežu iznad palube uštedio je ribarima golem trud, ubrzao izvlačenje ulova i smanjio potreban broj ribara. Puretićev izum označio je pravu svjetsku revoluciju u lovu plivaricama.

O vrijednostima izuma najbolja govori činjenica da je Kanada kao razvijena ribarska zemlja, ribarski brod s Puretićevim “power blockom” otisnula na svojoj novčanici od pet dolara koja je u opticaju od 1972. godine. Island, također ribarska velesila proglasila je Puretića svojim počasnim građaninom, a 1980. na svečanosti na kojoj je Nikola Tesla uvršten u “Zadužbinu časti” uz bok Edisonu, Morseu i braći Wright, duh s prostora Hrvatske dobio je još jedno priznanje: Mario Puretić proglašen je izumiteljem godine u Americi.

Ljubavni problemi dijaspore na parobrodu. Zaručnici su im poslali novac da dođu u Ameriku, no putovanje je bilo puno izazova

Probudih se rano, i izigjoh na kasar, gdje još nije bilo nikoga. Nebo oblačno, a more bez kraja, valovito. Sunce je isteklo, ali ga skrivaju oblaci. Sve je na obzorju bliedo, dosadno, jednolično. Valovi nisu dosta veliki, da razbiju monotoniju prizora, a okean u mojim očima gubi čar; ne pruža mi, što sam od njega […]

Nakon “power blocka” izumitelj s Brača je Patentnom uredu SAD-a prijavio još pedesetak izuma. Do kraja života je radio kao počasni konstruktor kompanije MARCO iz Seattlea, koja je po njegovu vitlu postala slavna diljem svijeta.

Hrvatska matica iseljenika, 1993.

Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte dolje…

VELIKI SPECIJAL (1) o ribarstvu Hrvata u Britanskoj Kolumbiji. Imali su vlastito brodogradilište, lovili losose…

Ribarstvo u Britanskoj Kolumbiji dijeli se na glavnije kategorije kao što su bacanje mreže među brodovima, ribolov manjim mrežama, kružno postavljanje mrežnog konopca, zavisno od toga na koji se način riba lovi. Svrha je ovog izlaganja opisati tehnološki razvoj ribarske mreže te spomenuti neke Hrvate koji su u tom razvoju imali neku ulogu. Kako ne […]

Ipak se općenito smatralo da valjkasti brod ne može loviti male crvene losose, baš onu vrstu ribe koju je četverokutni brod najrađe lovio. Takvo je mišljenje bilo općenito prihvaćeno, uglavnom jer se ribarska tehnologija nije razvijala u tom pravcu da bi valjkasti brod postao prihvaćeniji.

Razastiranje mreže sa stola bio je još prihvaćeni način lovljenja lososa. Ranih 1950-ih godina stolna mreža bila je podignuta plovećom mrežom. To se obavljalo vezivanjem mreže i teglenjem preko čekrka. Motorni uređaj zamijenio je teglenje.

Puratićev motorni uređaj izumio je Mario Puratić iz San Pedra, iz Kalifornije, 1954. godine, a proizvela ga je tvrtka “Marine Construction” te “Design Company” (Mario) iz Seattlea 1955. godine.

Mario Puratić, Hrvat nastanjen u Kaliforniji učinio je revolucionarnim stolno razapinjanje mreže u Britanskoj Kolumbiji. Pismo upućeno Duncanu Staceyu 16. listopada 1980. pokazuje olakšanje procesa koji se primjenjuje u učvršćivanju ribarske tehnike, kakvu je uskoro izabrala većina ribarskih brodova.

“Ukratko, kad sam probao motorni uređaj u Kaliforniji, pri prvom pokušaju sve je bilo savršeno. Nakon tog savršena funkcioniranja pri rukovanju mrežom, zanimljivo je da su vijesti o tom novom ‘čudu’ išle veoma brzo. Bilo je to 1954. upravo pred Božić. Prije tog vremena bilo mi je nemoguće za to zainteresirati bilo koga. Pri prvom se pokušaju pokazalo da bi proces na hidraulički pogon bio skup. Ne imajući kapitala (niti zainteresiranih ulagača) pronašao sam jeftin način – ili navodeći riječi iz glasila ‘Pacific Fisherman’ ‘genijalan način’ – kako bi pogon bio motiviran da pobere mrežu. Iznalazak je bio nedovršen prije nego li sam napravio prototip. Jeftin prototip se pokazao veoma dobrim i pouzdanim sa zavrtnim uređajem koji bi se okretao u onom pravcu kamo treba krenuti. Nakon toga mi je Peter Schmidt of Marco uputio pismo u kojem me je pitao da se vidimo, a ja sam tako donio prototip u Seattle u prtljažniku svojeg auta. Marco je postavio uređaj na svoj brodski motor koji se palio povlačenjem konopca. Motorni uređaj je krasno funkcionirao, radio čitavi dan skupljajući stalno mrežu za losose. Nakon tog pokazivanja Marco je počeo uzimati stotine narudžbi. U isto je vrijeme za te uređaje interes rastao u Britanskoj Kolumbiji i u Kaliforniji”.

Velika ispovijest Borisa Mikšića: U formuli krv + znoj + suze malo mjesta ostaje za ono što zovemo slavom

Šezdeset i osme godine, koju svijet pamti kao neobuzdanu godinu prosvjeda mladosti, jedan je običan izlet u samoborske brege presudno odredio cijeli moj životni put. Na povratku, idući prema “Samoborčeku”, prolazili smo moja djevojka Dunja i ja glavnim trgom kad smo začuli neuobičajeno glasno brujanje automobilskog motora. Okrenuli smo se i ugledali crveni Ferrari 500 […]

Duncan Stacey u svojem pamfletu “Blondies and Hairpins” (“Čipke i ukosnice”) donosi pojedinosti o tom prvom motornom uređaju na obali Britanske Kolumbije: “Motorni uređaj je uveden u Britansku Kolumbiju 19. svibnja 1955., kad ga je isprobao na brodu “Western Warrior” kapetan C. A. Clarke, uz kojeg su bili i službenici ribarske kompanije te grupa poznatih brodskih stručnjaka, uključujući tu i Georgea Brajcicha”.

Kao rezultat tog testa George je Brajcich, Hrvat, svoj ribarski brod “Freeland” – i to prvi u Britanskoj Kolumbiji – opskrbio motornim uređajem.

Danas svaki ribarski brod u Britanskoj Kolumbiji upotrebljava cilindar umjesto motornog uređaja. Zato treba priznanje odati obitelji Martinolich koja je vjerovala u brod s cilindrom te da se toga treba držati sve dok se drugo ne razvije i ne udalji od svojih porođajnih muka. Neki su ribari upotrebljavali rudimentarni cilindar, ali s malo uspjeha. Kao što izjavljuje Richard Martinolich: “Brodovi ‘Marsons’ i ‘Mar-Lady’ bili su napravljeni specijalno za cilindre, a tata je onda prodao ‘Splendor’ i preokrenuo ‘Klemtu’ na cilindar. Tako kad su cilindri došli na sasvim nove brodove ‘Marsons’ i ‘Mar-Lady’, kojih su brodari bili Richardova braća Aldwin i Glenn, ‘trio’ je počeo eksperimentiranjem. Hidraulični motor imao je transmisiju Fordova kamiona dvotonca koji je svojom snagom opskrbljivao cilindar. O tom pogonu kasnije se govori kao o “pogonu na kotur”.

Dok su drugi ribari bili skeptični, kako mi reče Richard Martinolich… “Najviše ljudi ili nije znalo ili nije vjerovalo da bi se valjkastim brodom mogli loviti mali crveni lososi ili male ribe. Tako su se oni rade koristili motornim uređajem. U nekim smo slučajevima uspijevali razgrnuti mrežu cilindrom kao što su oni razastirali redovitim putem, ali oni su taj način nazivali ‘nepouzdanim’, kao što su tako nazivali i sve ostalo”.

Danas svaki ribarski brod u Britanskoj Kolumbiji upotrebljava oboje i brodski cilindar i motorni uređaj: cilindar se upotrebljava za ribolov, a motorni uređaj za bacanje i izvlačenje mreže. Na dugi će se rok cilindar pokazati superiornijim nad motornim uređajem, jer će moći postići veći broj postavljanja mreže nego motorni uređaj.

Ali u početku su mogli manji brodovi u unutrašnjim vodama prilagoditi se cilindrima i koristiti se njima, dok to nije bio slučaj s većim brodovima u vanjskim vodama.

Novi život na Novom Zelandu: Kiša je nemilo padala, ja sam plakao u nekom kutu, a onda je došao policajac

“Kada sam došao iz svoje Podgore na Novi Zeland, bilo mi je svega 14 godina”, započeo je svoju priču Mate Borić. “Od tada je proteklo pedeset godina, a ja se još uvijek sjećam tog prvog koraka po novozelandskom tlu. Kiša je nemilo padala, bila je zima, a ja sam plakao u nekom kutu u luci. […]

U to su vrijeme ribarske brodove s cilindrom razvijali Martinolich i još neki. Martinolichi su bili sposobni razviti svoju vlastitu tehnologiju i koristiti se njome za svoje vlastite svrhe, na način na koji su oni voljeli ribariti, u plitkim vodama plima i oseka.

Herman