Kardinal Puljić s Hrvatima u Njemačkoj: Ono što se voli, za to se umire; a ono za što se umire, to ne odumire

Vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić boravio je od 9. do 11. srpnja u pohodu hrvatskim katoličkim zajednicama u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart u Njemačkoj te je podijelio sakrament potvrde ondašnjim krizmanicima, prenosi KTA. Kardinala Puljića u Stuttgartu je dočekao mons. Niko Ikić, voditelj HKZ-a u Ulmu i Ehingenu. Zajedno su pošli do Laupheima gdje ih je […]

Hrvatska katolička zajednica Ulm vrlo je solidarna s Ukrajincima. Tako su nedavno nakon misnog slavlja ispred crkve sv. Jurja simbolično u zrak pušteni plavi i žuti baloni s molitvama i željama hrvatske djece i mladih za prestanak rata.

Tom prigodom mons. Ikić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, izjavio je kako je mnogo ljudi iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine doživjelo slične situacije te da znaju što znači napustiti domovinu ili nekoga izgubiti.

“Prije svega djeca pate, za njih smo zato molili”, istaknuo je.

Hrvati u Münchenu prikupili više od 18 tisuća eura za pomoć Ukrajini

Franjevci Hrvatske katoličke župe München uputili su apel svim vjernicima svoje župe da se uključe u prikupljanje novčane pomoći za ratom pogođen narod u Ukrajini, kao i za prihvat izbjeglice koje već u velikom broju borave u Münchenu i cijeloj Njemačkoj, javlja IKA. Tragom poziva nadbiskupije München Freising, ova hrvatska katolička župa organizirala je smještaj […]

Cijeli događaj na njemačkom jeziku prenio je medij Biskupije Rottenburg-Stuttgart u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, na čijem se području nalazi HKZ Ulm, piše IKA.

Veleposlanica Djamić o stanju u Ukrajini: Nitko od nas ne osjeća se sigurno jer znamo kakav se rat ovdje vodi

Anica Djamić, veleposlanica Republike Hrvatske u Ukrajini, u emisiji „Moguća misija“ Hrvatskoga katoličkog radija govorila je o povezanosti sa slovenskim misionarkama koje djeluju u toj zemlji, s obzirom na trenutačno ratno stanje. Veleposlanica Djamić je s Marijinim sestrama čudotvorne medaljice iz Slovenije povezana od početka svog mandata. „Stvorile smo lijepo prijateljstvo i duhovnu vezu jer […]

Ova hrabra žena pomogla je u spašavanju Lare i njezina mačka koji su tri tjedna proveli u podrumu. Lara je u Černjihivu ostala zbog roditelja, budući da nisu htjeli napustiti svoj grad.

“I kada ih je brat odveo, drugi dan smo poduzeli sve kako bi i ona došla ovdje. Bila je ganuta našim angažmanom! Vjerujte, bilo je beznadno! Ali, Bog je nadahnuo, vodio i ohrabrivao naš lanac i – uspjeli smo! To nam diže moral – u Nebesa! Lara je plakala od ganuća, zahvalnosti i tuge, jer njezin grad više ne postoji”, rekla je Djamić.

Evo kako možete pomoći ukrajinskom narodu ako živite u Baselu i okolici

Vjernici Hrvatske katoličke misije Basel u nedjelju su u Baselu i Liestalu molili za mir u Ukrajini i pritom skupljali novčanu pomoć nesretnom narodu. “Rat u Ukrajini veliko je upozorenje i čovječanstvu i svima nama da se duhovno ‘probudimo’ i svim srcem Bogu vratimo. Hrvatski narod, dok još uvijek liječi i zacjeljuje bolne rane sjećajući […]

Nakon tri tjedna bez struje, vode i grijanja, veleposlanica je počastila Laru ručkom. Tako joj je, kako kaže, vratila dostojanstvo dostojno 21. stoljeća.

Vujeva: Je li današnja Ukrajina slika Hrvatske iz 1991. godine?

Nepravedno je to, ali neke zemlje se jednostavno nađu na takvom položaju da se preko njih prelamaju interesi velikih i moćnih. Trajno su to nesređena stanja u kojima latentni sukob konstantno buja ispod naizgled mirne svakidašnjice. Kao neugasli požar, koji se krije u prastarim panjevima, vatra sukoba i rata tinja i čeka trenutak kada će […]

“Rat u Ukrajini veliko je upozorenje i čovječanstvu i svima nama da se duhovno ‘probudimo’ i svim srcem Bogu vratimo. Hrvatski narod, dok još uvijek liječi i zacjeljuje bolne rane sjećajući se nedavnoga rata u našim krajevima, može najbolje razumjeti što se događa u Ukrajini u odnosu na ratne strahote, izbjeglice, najpotrebniju pomoć, lijekove, hranu”, javljaju iz ove hrvatske katoličke misije.

Misija i hrvatske udruge koje djeluje u Baselu i okolici, nakon prošlogodišnjeg potresa i skupljanja sredstava za tu namjenu, ponovno su se odlučili udružiti i pomoći, ali ovaj put Ukrajini.

Pojedince pozivaju da na kuvertu napišu svoje ime i prezime te napominju da će svačiji dar biti zabilježen. Novčane priloge mogu predati svećeniku i predstavnicima svojih klubova:

Hrvati u Münchenu prikupljaju pomoć za Ukrajinu: Mi vjernici ne gubimo nadu u tračak savjesti

Hrvatska katolička župa München pokrenula je humanitarnu akciju prikupljanja novčanih sredstava za ratom pogođenu Ukrajinu. Misija se priključuje i pozivu pape Franje pa će Čistu srijedu 2. ožujka učiniti “Danom posta za mir”. Svete mise bit će održane u crkvi sv. Pavla u 18 sati i u crkvi sv. Gabriela u 20 sati, na kojima […]

• NK POSAVINA (Željko Mikulić, 079 302 53 15)
• NK ALKAR (Zdravko Vukoja, 076 344 60 62 i Fabijan Zovkić, 076 588 95 03)
• Folklorna grupa „HKUD CROATIA“ (Joško Batinović, 079 628 35 25 i Zlatko Mikulić, 079 202 85 68);
• ZAJEDNICA BABOGREDACA BASEL (Kristian Đaković, 079 230 01 62)
• CRO FOOTBALL CH (Marko Bagarić, 079 353 28 67 i Zlatan Bralić, 076 304 61 83)
• Davor Bašić (076 368 41 13) ima veliki lager u Prattelnu: Airplast AG – Güterstrasse 82 – 4133 Pratteln – gdje možete donirati krevete, madrace, vreće za spavanje, higijenske potrepštine, deke, pokrivače, jastuke, hranu i to po mogućnosti ‘dugotrajna hrana’, lijekovi (za sada nije potrebna odjeća i obuća)

“Unaprijed IZRAŽAVAM VELIKU ZAHVALNOST svima i za najmanji dar koji će biti velika pomoć ukrajinskom narodu”, pišu iz HKM-a Basel.

Vjernici HKM-a Dublin molili za mir u Ukrajini. Stigao i raspored misnih slavlja u ožujku

Vjernici Hrvatske katoličke misije Dublin molili su u nedjelju sa svojom ukrajinskom braćom i sestrama za mir u Ukrajini, kao i za sve žrtve rata koji još uvijek traje. “Htjeli smo stati uz našu braću i sestre, te zajedno s njima moliti i time im iskazati bratsku ljubav, blizinu, solidarnost, ali i buditi vjerničku nadu […]

Akcija se nastavlja i u nedjelju 13. ožujka u Baselu prije i nakon misa u 9.30 sati i u 11 sati, a u Liestalu prije i nakon mise u 13 sati.

Može li hrvatska dijaspora od Canberre do Los Angelesa ponovno progovoriti zajedničkim glasom?

Danas, više od četvrt stoljeća nakon završetka rata, borba Hrvata u Bosni i Hercegovini ne samo da nije završila, već naprotiv, vode se odlučne političke borbe ishod kojih će presuditi samu sudbinu Hrvata u BiH. Bosna i Hercegovina je takva državna zajednica koja se kontinuirano nalazi u stanu zamrznutog sukoba, stanja u kojemu svaka strana […]

Tako je i kod nas, u nemirnoj Jugoistočnoj Europi i Balkanu. Teško da se neka kriza može dogoditi, a da se ne odrazi na nas ovdje i to redovito negativno. Pozitivne stari pak imaju tu neobjašnjivu manu da nas redovito obilaze, dok nesreća, ta naša vjerna pratiteljica, kojim god dijelom svijeta da putuje, rado svrati i pokuca na naša vrata. Valjda je to tako, tuga i jad uvijek se najradije druže sa sirotinjom, lijepo joj je tu, navikla je pa joj se izgleda ne ide. Koliko god to nama iz ove naše sive i beznadne žablje perspektive nevjerojatno izgledalo, nismo mi jedini prijatelji tuge i nevolje i ne lome se kola samo na našim leđima. Na svijetu ima dosta mjesta rezerviranih za razne nevolje, nesreće i ratove. Ima ih po cijelom šarenom krugu zemaljskom.

Dovoljno je da imate luđaka za susjeda i eto vam problema. Nisu samo pojedinci ludi. Ludilo nekada jednostavno zahvati cijele narode, zaslijepi ih pa im oduzme osjećaj za realnost. Počnu primjerice sami sebe prozivati božanskim i nebeskim, misliti da su bolji i veći od drugih pa im logično pripada i više nego drugima. Ludi narodi tako žive u svom izmišljenom ludom svijetu, uvjeravajući sami sebe u svoje lude ideje. Slave luđaci tako izgubljene bitke koje su samo u njihovim glavama dobivene, proglašavaju tuđe vrijednosti za svoje, prekrajaju povijest po svoj ludom sudu. Ono što im se svidi kod drugih, ludi narodi jednostavno proglase svojim i eto ga, problem riješen! Neugodna osobina ludila je da je uglavnom nasljedno pa ludi narodi ostaju ludi naraštajima i stoljećima, luđaci rađaju i odgajaju nove luđake.

Jednostavno je biti lud, ali nije jednostavno živjeti s luđacima. Državu na prvom mjestu čini teritorij, komad zemlje na kojemu vlastodržac ostvaruje svoju suverenu volju. Državni teritorij nije kao kuća koju možete prodati ako više ne možete trpjeti mahnita susjeda. Državni teritorij nije plac kojeg možete zamijeniti za neki drugi na boljoj i mirnijoj lokaciji. Jednostavno, gdje ste – tu ste.

Jedna od tih nesretnih zemalja je i Ukrajina. Velika i prostrana, skoro dva puta veća od Njemačke, ravna i bez brda i kanjona, Ukrajina predstavlja idealnu putnu komunikaciju – i to za vojsku. Nesretnim spletom okolnosti našla se ona na najpovoljnijem putu između velikih sila. Preko nje su uvijek išla osvajanja iz Europe ka Rusiji i obratno. Napoleon, Hitler, Staljin i drugi gazili su preko nje kako bi se obračunali sa svojim neprijateljima. A rijetko je kada bilo sreće od strane vojske koja ti prolazi ispred praga. Kao da to nije bilo dovoljno, jadna je Ukrajina dobila i još veću nesreću: mahnitog susjeda.

Kolumna Berislava Vujeve: Zašto su Hrvati kroz 13 stoljeća bili nesposobni izboriti se za svoju samostalnost?

Zanimljiva je povijest hrvatskog naroda na ovim prostorima, a jedna značajka osjetno razdvaja Hrvate od ostalih naroda. Riječ je o nedostatku državotvornosti! Prvi hrvatski kralj Tomislav okrunjen je 925. godine, a posljednji hrvatski kralj bio je Petar Svačić koji je poginuo 1093. u borbi protiv mađarskih zavojevača. Hrvatsko je kraljevstvo, dakle, preživjelo tek nekih 160-170 […]

Kijev je bio prijestolnica ruskog svijeta još u davnoj prošlosti, u 10. stoljeću. Današnja Ukrajina je tada bila Rusija, a Kijev je bio njen glavni grad. Moskva nije niti postojala, dok je današnja Ukrajina bila posljednji dio civiliziranog svijeta iza koje su dalje na istok postojala prostor naseljen divljim plemenima. Ludi ukrajinski susjedi su ju kroz stoljeća napadali i osvajali, uništavajući njenu kulturu i nasljeđe. Prisvajali su ukrajinsku povijest i dostignuća, kako to redovito rade ludi narodi koji nemaju nešto svoje čime bi se dičili. Ukrajinsku povijest su tako ti luđaci oteli i preuzeli kao svoju.

Povijest Ukrajine je povijest borbe za slobodu i neovisnost koja je stoljećima zatirana i brisana. Stoljećima pod Ruskom ili Sovjetskom čizmom, gažena i čerečena na često neljudske načine. Jedna od najvećih grozota novije ljudske povijesti je i ubijanje glađu poznato kao Gladomor koje je proveo Sovjetski režim pod luđačkim Staljinovim vodstvom. Kako bi oslabio ukrajinske pobunjenike, Staljin je 1932. i 1933. glađu umorio između sedam i deset milijuna Ukrajinaca. Ovaj nezapamćen zločin je od strane 28 zemalja svijeta priznat kao genocid.

U opustjela sela i gradove plodne ukrajinske ravnice Staljin je naselio rusko stanovništvo mijenjajući etničku sliku cijele zemlje. Ukrajinski jezik je pod stoljetnom ruskom vlašću sustavno zatiran i obespravljivan. Državnu službu, policiju i vojsku su popunjavali pro-ruski orijentirani i „politički podobni“ kadrovi koji su držali partijski programirani smjer. Ipak, ukrajinski narod se nije dao. Klica domoljublja nije bila do kraja zatrta. Ukrajina je raspadom neprirodne zajednice zvane SSSR ponovo postala slobodna, ali luđaci to nisu mogli gledati. Ludi narod nije mogao trpjeti da više neće imati vlast u tuđoj zemlji, jer ludi narodi vjeruju da su iznad drugih i da su bolji i vredniji od svih drugih.

Podigli su tako luđaci pobunu i odlučili da ne žele živjeti u Ukrajini, već će osnovati svoju državu u kojoj će oni biti na vlasti. Luđak ne trpi ničiju vlast i s njim je nemoguće raspravljati. I tako, i Ukrajina je 2014. godine dobila neke svoje SAO, dvije da budemo precizni.

U veljači 2022. Rusija je ogromnom vojnom silom napala Ukrajinu. Ruske snage opkolile se glavni grad Kijev i iz grada više se ne može izaći. Kao opravdanje za vojnu akciju objavljeno je kako je Ukrajinu potrebno preventivno „očistiti od nacista, fašista“ i koječega. Na televiziji se prikazuju nevjerojatne slike golorukih ljudi koji bocama s benzinom gađaju tenkove koji ima prolaze ispred dvorišta i dvije-tri žene, profesorice i službenice koje su dan ranije prvi put uzele puške u ruke. Stoji tako starac pred kolonom tenkova i ne želi im se skloniti s puta i neka žena s maramom koja na snijegu viče na okupatorske vojnike pitajući ih zašto su došli u njenu zemlju.

Zašto sam odlučio pisati kolumnu? Zbog hrvatske samodestrukcije!

Osmi je ovo članak koji objavljujem za portal Dijaspora.hr, za svoju bezimenu kolumnu. Polazna zamisao bila je progovoriti o našim manama i slabostima, tako da prosječno upoznat čitatelj dobije i neku drugu, alternativnu sliku o aktualnoj situaciji u kojoj se nalazi hrvatski narod. Nije jednostavno pisati za dijasporu, posebno zato što dijaspora nije jedna monolitna […]

Ne tako davno i hrvatski narod je živio u državi u kojoj su drugi imali vlast, a „moralno-politički i etnički“ podobni su držali partijski programirani smjer. Zatiran je naš hrvatski jezik i naša hrvatska povijest, govorili nam da mi nismo Hrvati, a ludi susjed je krao našu povijest, našu kulturu i naša dostignuća. Ne tako davno i hrvatski narod se borio za slobodu. I nas su tada proglašavali nacistima i fašistima, kolone tenkova orale su naša polja i gradove, zrakoplovi su parali nebo i bacali bombe. Ne tako davno i nama su tuđini slali svoju vojsku „da smiri stanje i uvede red“. Ne tako davno i mi smo proglasili neovisnost, a neki ludi narod je odlučio da neće trpjeti hrvatsku vlast u hrvatskoj državi i da će napraviti svoju državu u Hrvatskoj.

Danas, više nego ikada prije potpuno je jasno da je današnja Ukrajina preslika Hrvatske iz 1991. godine.

Samo, Hrvatska je tada imala predsjednika koji nije vjerovao u slatkorječivost, savjete i „prijateljsko savjetovanje“ stranih emisara. Znao je Tuđman s kim ima posla i da se možeš uzdati samo u se i u svoje kljuse. Sanjali smo i mi o nekoj 6. floti koja će doći da nas spasi jer smo mi pravedni u svojoj borbi, ali ona nikada nije došla. Isti ti „međunarodni čimbenici“ koji su godinama Ukrajini obećavali sve i sva, uzimali im novce i svojim kompanijama tamo osiguravali poslove, danas pišu tweetove i statuse podrške i suosjećanja, govore da vjeruju u snagu ukrajinskog naroda i da će pravda pobijediti. Onda isključe zvona na mobitelima i s društvom odu na večeru u skupi restoran.

Strašno je slušati razloge koje rusi nabrajaju u pravdanju vojne operacije. Jedan od njih je taj da se NATO počeo širiti na bivše zemlje Varšavskog ugovora i SSSR-a. Nije se NATO širio na te zemlje silom niti je bilo koju zemlju nagovara na članstvo. Sve te zemlje same su tražile i iz petnih žila upinjale da postanu članice NATO saveza. A to su postale jer su iskusile što znači živjeti pod ruskom čizmom i da ta opasnost nikada nije prošla. Zašto je na kraju Hrvatska stupila u NATO? Odgovor je više nego jasan: dosadilo joj živjeti u strahu od susjeda. Živjeti kraj mahnita susjeda je slično životu pokraj vulkana, nikada ne znaš kada će se njegovo ludilo probuditi. Luđaci se nekada primire, ušute i uvuku u sebe, a prestravljeni susjedi nikada ne znaju kada će razbuđeno ludilo prokuljati na površinu. To danas vide i jadni Ukrajinci dok njihove njive oru ruski tenkovi, a susjedne NATO zemlje su pune američkih borbenih zrakoplova. Neće luđak udariti na jačeg, nije toliko lud.

Vremena nema. A graditelje i čuvare trebamo!

Koliko god je teško, a uglavnom i mučno, pisati o hrvatskim slugama, izdajnicima kojima je sve tuđe draže od njihovog hrvatskog, još je teže oblikovati smislen tekst o hrvatskim rušiteljima i njihovom odnosu prema hrvatskoj državotvornosti. Jer to su ljudi u kojima je kroz stoljeća preživjela klica sna o hrvatskoj slobodi. Problematično je samo njihovo […]

Umjesto zaključka savjet: ako već morate živjeti pokraj luđaka, imate dva izbora: jedan je da budete veći luđak od njega pa neka se on vas boji. Drugi je da nabavite veliki pištolj, puno veći nego njegov. Nisu luđaci baš potpuno ludi. Sretno.

Hodočašće HKM-a Dublin na svećeničko ređenje đakona Antuna Pašalića

U nedjelju 24. travnja 2022. u katedrali u Ennisu (biskupija Killaloe), polaganjem ruku i posvetnom molitvom biskupa Fintana Monahana, za svećenika iste biskupije bit će zaređen vlč. Antun Pašalić, đakon HKM-a Dublin. “Toga dana neće biti redovnog slavlja na hrvatskom jeziku u Dublinu, nego ćemo svi u što većem broju poći na Misu ređenja u […]

“Htjeli smo stati uz našu braću i sestre, te zajedno s njima moliti i time im iskazati bratsku ljubav, blizinu, solidarnost, ali i buditi vjerničku nadu u konačnu pobjedu pravog Dobra, Mira, Ljubavi, komu je jedini pravi izvor živi Bog”, napisao je vlč. Josip Levaković, voditelj HKM-a Dublin.

Nakon misnoga slavlja na kojemu je koncelebrirao vlč. Vasyl Kornitsky, voditelj Ukrajinske grkokatoličke zajednice u Dublinu, uslijedilo je euharistijsko klanjanje.

Iz Hrvatske katoličke misije Dublin stižu i termini misnih slavlja u zajednicama tijekom ožujka…

LETTERKENNY – utorak, 15. ožujka 2022.

St. Eunan’s Cathedral
Sentry Hill Road
Letterkenny, Co. Donegal (F92 V406)

Sveta ispovijed: od 19.30 sati
Misno slavlje: 20 sati

Druženja nakon mise (neka se jave volonteri za organizaciju)

GALWAY – srijeda, 16. ožujka 2022.

Sacred Heart Church
Séamus Quirke Road, Galway (H91 E781)

Sveta ispovijed: od 18.15 sati
Misno slavlje: 19 sati

Druženja nakon mise (nije moguće organizirati u prostoru župe)

KILKENNY – očekujemo potvrdu datuma

Capuchin Friary
Friary Street, Gardens,
Kilkenny (R95 NX60)

Župljani HKM-a Dublin prikupili 3 tisuće eura za relikvijar

Vjernici Hrvatske katoličke misije Dublin prikupili su dovoljno sredstava za isplatu relikvijara u kojem će izlagati na štovanje relikviju njihove zaštitnice – sv. Majke Tereze iz Kalkute. “Hvala svim darovateljima – a ukupno ih je 26 (što obitelji, što pojedinaca). Radostan sam što je ovaj naš prvi ovakav projekt s oduševljenjem prihvaćen od mnogih članova […]

MULLINGAR – srijeda, 30. ožujka 2022.

St. Paul’s Church
Delvin Rd, Bellview
Mullingar, Co. Westmeath

Sveta ispovijed: od 18.30 sati
Misno slavlje: 19.30 sati

Druženja nakon mise (neka se jave volonteri za organizaciju)

Još 80 Hrvata ostalo u Ukrajini. Ministar ih pozvao da se jave u veleposlanstvo

Građani iz glavnog grada Kijeva bježe i na svim cestama su velike gužve. Hrvatska veleposlanica Anica Djamić zasad ostaje u Ukrajini. Od stotinjak naših državljana u toj zemlji, ostalo ih je još 80-ak. “Nama se hrvatski državljani nisu dužni javiti, ali oni koji žele pomoć, a njih je bilo nekoliko, oni su se javili i […]

Misija se priključuje i pozivu pape Franje pa će Čistu srijedu 2. ožujka učiniti “Danom posta za mir”. Svete mise bit će održane u crkvi sv. Pavla u 18 sati i u crkvi sv. Gabriela u 20 sati, na kojima će se posebno moliti za mir u Ukrajini.

Caritas Ukrajine objavio je žurni apel za pomoć. Naglasak je na opremi koja se koristi u kriznim situacijama kao posljedica ratnih sukoba…

“Tragični scenariji kojih su se svi bojali u četvrtak je nažalost postao stvarnost. Ali još ima vremena za dobru volju, još ima prostora za pregovore, još ima mjesta za upotrijebiti mudrost koja sprječava prevladavanje vlastitih interesa uključenih strana, štiti legitimne težnje svih i spašava svijet od ludila i užasa rata. Mi vjernici ne gubimo nadu u tračak savjesti onih koji imaju sudbinu svijeta u svojim rukama”, rekao je fra Petar Klapež, župnik Hrvatske katoličke župe München.

Hrvati u Münchenu biraju Župno vijeće. Ovo su kandidati

Župno vijeće HKŽ-a München izravno na izborima biraju vjernici župe. U njemu se sabiru mnoge informacije iz života zajednice, pripremaju važne odluke i umrežavaju različite skupine i inicijative. Vijeće je mjesto gdje se osjećaju želje, razočaranja, nadanja i novi pomaci u zajednici. Ono savjetuje i podupire rad župnika, svećenika i pastoralnih suradnika u pastoralnim aktivnostima, […]

Caritas Ukrajine podržava 36 organizacija Caritasove konfederacije u pomoći potrebitome stanovništvu. Među njima su njemački i hrvatski caritas…

“Dragi vjernici naše župe, dragi ljudi dobre volje, pozivamo vas da, uz novčanu pomoć, kroz cijelo vrijeme korizme molimo i postimo za mir u Ukrajini i u cijelom svijetu! Za svaku vašu pomoć u ime ratom svih pogođenih unaprijed vam od srca zahvaljujemo”, zaključio je fra Petar Klapež.

Milas: Očekujemo da će se ova ni u čemu utemeljena, nerazumljiva i potpuno neprihvatljiva odluka još jednom preispitati

Državni tajnik Zvonko Milas izrazio je podršku Hrvatima u Crnoj Gori povodom nedavne odluke Općine Tivat da se Hrvatskoj krovnoj zajednici Dux Croatorum neće produljiti Ugovor o najmu Doma kulture u Donjoj Lastvi, a pismo je uputio Zvonimiru Dekoviću, predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. “Poštovani gospodine Dekoviću, iznimno neugodno iznenadila nas je nedavna odluka […]

Novčani prilog za pomoć ratom pogođenoj Ukrajini možete darovati na sljedeći Spende konto Hrvatske katoličke župe München:

Liga Bank eG, Fil. München
Erzd. München-Fr. w/Kroat.K.Gem. München
DE94 7509 0300 0002 0202 03
BIC: GENODEF1M05Q
S naznakom: Für die Kriegsopfer in Ukraine

Milas: Očekujemo da će se ova ni u čemu utemeljena, nerazumljiva i potpuno neprihvatljiva odluka još jednom preispitati

Državni tajnik Zvonko Milas izrazio je podršku Hrvatima u Crnoj Gori povodom nedavne odluke Općine Tivat da se Hrvatskoj krovnoj zajednici Dux Croatorum neće produljiti Ugovor o najmu Doma kulture u Donjoj Lastvi, a pismo je uputio Zvonimiru Dekoviću, predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. “Poštovani gospodine Dekoviću, iznimno neugodno iznenadila nas je nedavna odluka […]

“Nama se hrvatski državljani nisu dužni javiti, ali oni koji žele pomoć, a njih je bilo nekoliko, oni su se javili i mogu doći u veleposlanstvo”, rekao je Grlić Radman.

Ministar je naveo kako, prema njegovu saznanju, nema građana na području koje kontrolira Rusija.

“Oni su na sigurnom i mi preporučujemo da budu na zaštićenim mjestima. Veleposlanstvo im je uvijek otvoreno i na raspolaganju im je prostor u kojem mogu biti do daljnjeg odlaska na sigurno. Bilo bi dobro kada bi nas obaviještavali o svom odlasku iz Ukrajine. Radit ćemo sve kako bismo osigurali njihovu evakuaciju u Hrvatsku”, zaključio je Grlić Radman.