Evanđelje se ili živi – barem nastoji živjeti – cijelim srcem. Ili ga se izdaje. Trećega nema

Evanđelje, premda otpočetka – i dovijeka – isto, u različitim su vremenima i u različitim sredinama, tumačili i živjeli na različite, čak i oprečne, načine. Dok je jednima ono bilo – i jest – okosnica i srž osobnosti i života, drugima je više nalik popisu lijepih, ne odviše obvezujućih misli i želja. Ima ih – […]

Gdje će opstati, ne opstane li u nama? Među nama?

Ne udomimo li i u sebi, i među nama, Nazaret, Betlehem, Jeruzalem, Kanu Galilejsku, Betaniju, Tabor, Golgotu – da i Golgotu! – ne udomimo li Emaus… sva mjesta koja je Isus za svojih ovozemnih dana posvetio svojom prisutnošću, sve putove kojima je prošao čineći dobro, ljubeći i iz svoje ljubavi nikoga ne izostavljajući, gdje će Isusov zavičaj opstati?

U vrijeme strahovitih stradanja tijekom povijesti Isusovi sunarodnjaci nerijetko su se pitali: gdje je Bog?

U ove dane došli su neki njihovi potomci koji nemaju potrebu o tome pitati.
Neki koji ubijaju Boga i u onima koje doživljavaju neprijateljima, tuđima, koji ga ubijaju i u svojim sunarodnjacima, i u sebi samima.

Vratili su se dani kada Isus nije imao gdje glavu nasloniti.
Učinili su ga beskućnikom u njegovu zavičaju.
I Čovjeka i Boga nastoje učiniti beskućnikom u Svetoj Zemlji.

Ne dvojim: dogodit će se taj dan. I neće uminuti

Svaki čovjek za sobom ostavlja raznovrsne zapise. Zapise ne nužno ispisane rukom, nego i one ispisane koracima, svakodnevnim trudom, znojem i zagrljajem. Zapise ispisane pjesmom, ništa manje i one ispisane suzom. Zapise koji svjedoče o vjernosti, o jednostavnoj skrbi oko ljepote svakog dana. Mnogi zapisi pritom ostanu skriveni očima drugih. Ima ih koji su poznati […]

Udomljuj svojim životom ljudskost u ovom svijetu.
Udomljuj Boga.
Udomljuj Isusa, brata svoga.
Udomljuj brata čovjeka.
Svojim životom, svojom molitvom, posluži Svetoj Zemlji.
Budi zemlja svetosti.