Isus nam već sada pokazuje kakvi moramo biti ako ga želimo susresti u Božiću

U posljednje dvije godine sa svih strana imali smo priliku čuti pozive na budnost. Političari, znanstvenici, mediji… Svi oni su nas poticali da budemo oprezni i da bdijemo. Govorili su nam da moramo pratiti svoj život do u najsitnije detalje. Moramo znati gdje smo bili, koliko dugo smo se zadržali, što smo dotaknuli, koliko smo […]

Sve to počinje oko 1208. godine, ta njegova drukčijost, ta njegova sveta drukčijost. Otkriva svoju drukčijost u onome što je prezirao, u početku ljubavi prema onome što je prezirao. Otkriva ju u „obdržavanju svetoga Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista”.

I u toj drukčijosti uspijeva biti svet, sasjeći sve ono što ga je sputavalo, ali i udariti u prave strune svete životne melodije. Dva se tona tu ističu koja odzvanjaju cijelim njegovim životom, a to je ljubav prema muci Isusa Krista i njegovu Utjelovljenju.

Ljubav prema muci biva zapečaćena vječno u njegovom tijelu 1224. na La Verni kada je primio svete rane, a ljubav prema misteriju Utjelovljenja je živa i u našem vremenu. Ljubav prema misteriju, ono pred čime je tražio odgovore, dovelo je do toga da se u svetom čovjeku 1223. godine, točno prije osam stotina godina, probudi želja za „obnovom uspomene na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike“ (1 Čel 84). I tako on uz pomoć nekog čovjeka Ivana i ljudi koji su živjeli u blizini gradine Greccio uprizori „žive jaslice”.

Želio je sveti čovjek dublje uroniti u misterij Utjelovljenja, u tajnu gdje Bog postaje čovjekom. Kada su jaslice bile pripremljene i donesena slama te dovedeni vol i magarac (usp. Iz 1, 3), sveti čovjek Franjo Asiški je zajedno s braćom i ljudima klicao od radosti, odzvanja melodija života jer se slavi život, slavi se rođenje Božjeg sina, slavi se Utjelovljenje Boga.

fra Jozo Grbeš: Snaga je uvijek odraz Duha, a ne tijela

Ovo blaženo vrijeme je vrijeme nježnosti i snage. Vrijeme nježnosti Božje koja nam pokazuje da je ljubav najveća snaga u svemiru i u čovjeku. Vrijeme snage jer oni koji s Gospodinom hode uvijek imaju snagu u sebi. Snaga je uvijek odraz Duha, a ne tijela. Božić je događaj u kojem je povijest satkana u jednom […]

Toma Čelanski svjedoči o svjetlosti te noći, o slavlju euharistije gdje su jasle oltar. Sveti čovjek, iako umoran od života i bolesti koje je nosio na svom tijelu, biva ispunjen svetom radošću. Iz njegovih usta izlazi melodija, pjesma, riječi koje veličaju rođenje siromašnog Kralja u Betlehemu, milozvučne svakom prisutnom uhu. Noć je to obasjana Božjim otajstvom, noć koja se utisnula ne samo u sjećanje svakog čovjeka, nego se utisnula i u ljudsku povijest pa s pravom tu godinu i taj događaj uzimamo kao početak uprizorenja živih jaslica. Noć je to čija svjetlost probija tamu stoljeća i kilometre globusa te je pronalazimo danas u crkvama, domovima, vrtovima, na javnim mjestima i površinama u obliku jaslica.

Noć je to koja je postala zorom naših života, noć je to iz koje se rađa zajedno s Božjim sinom i naš životni smisao. Iz koje isijavaju odgovori vezano za naše životne tajne. Noć je to koja nam svijetli, koja ne pomračuje, koja otkriva naše životne putove. Tako je noć Betlehema i gradine Greccio naš dan i naša zora, naš osvit i naša zvijezda.

Ona osvjetljuje naša životna poslanja: ljubiti u jednostavnosti, živjeti u poniznosti i biti brat svakome čovjeku, što je bila Franjina životna misija. Poruka jaslica je jednostavna, razumljiva i u životu ostvariva „Nek i tvoje srce budu jasle”. Onda će se Isus Krist moći roditi i u tvom životu, onda će i tvoj život – koliko god bio pritješnjen boli i patnjom, mnogim mučnim pitanjima i možda još težim odgovorima; shrvan, težak, nepodnošljiv, surov – biti obasjan svjetlom betlehemske noći. To je svjetlo koje je Franji obasjalo smisao života, a i nama obasjava tajnu života.

Poruka Božića nije put koji želi izbjeći životne krivine, uspone i padove, put bez cilja. Ona se otkriva u sućuti, u Božjoj sućuti koja ulazi u najtamnije noći ljudskih života i sudbina. Bog koji se rađa u špilji, skloništu, u jaslicama, gdje god…, u nepoželjnom mjestu; on to mjesto čini izvorom novog života. Znajući to, svi ljudi dobre volje mogu se radovati dok svjetla božićnih ukrasa i dekoracija postaju svjetla njihovih duša jer je Svevišnji, onaj koji „prebiva u svjetlu nedostupnu“, obasjao noć ljudske povijesti.

Noć povijesti koja poput dana i noći, izmjenjuje se u cikličnosti i ponovno donosi na svijet i dobro i zlo, noć povijesti koja uporno ponavlja svoje greške. Tako će u svjetlu ove obljetnice svaki vjernik moći zadobiti potpuni oprost od 8. prosinca 2023. do 2. veljače 2024. godine pod uobičajenim uvjetima.

Ne dopustimo da nam pogled zastane na nekoj staroj obiteljskoj fotografiji dok pored nas prolaze živi ljudi

U jednom tamnom kutku male kapele unutar velike crkve u kojoj posljednjih mjeseci slavim nedjeljnu svetu misu, zatekao sam lijepo uređeni prikaz betlehemske štalice. Male figurice pastira i kraljeva raspoređene su po žutoj razbacanoj slami okolo stare štalice u kojoj se već nalazi figurica vola, a vjerujem i da magarčeva figurica nije daleko. Prikaz je […]

Još jednom je to prilika da izađemo iz tama svojih života i hodimo u svjetlosti Utjelovljenja, svaki pojedinac, svaki narod, cijelo čovječanstvo! Hodimo u svjetlosti Božića i blagdanske radosti jer Bog je uvijek s nama, bila noć ili bio dan!

fra Vinko Baćak

Frankfurt: Proslava sv. Franje i primanja u Franjevački svjetovni red

Ovogodišnjoj proslavi svetkovine sv. Franje Asiškog u Hrvatskoj katoličkoj župi Frankfurt prethodila je trodnevna duhovna obnova, koja je u crkvi sv. Ante započela slavljenjem euharistije, uz klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Drugog dana bio je izlet u poznato marijansko svetište Marienthal, javlja Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Treći dan obnove (3. listopada), svetu misu […]

Svetu misu predslavio je voditelj HKC-a fra Davor Dominović, uz sudjelovanje tridesetak vjernika. Među okupljenima bili su i članovi Trećeg svjetovnog franjevačkog reda koji djeluju u sklopu Centra.

“Ove godine Svjetovni franjevački red obilježava 800. obljetnicu postojanja. U tom redu su katolici, muškarci i žene, bilo da su oženjeni ili neoženjeni. Polažu svoja obećanja unutar Trećeg franjevačkog reda i trude se u svojoj okolini, obitelji i mjestu živjeti karizmu i poslanje sv. Franje. Pripadnici trećeg reda mogu biti odrasli iznad 30 godina, ili pak mladi ispod 30 godina (Franjevačka mladež – FRAMA)”, napominju iz ovog hrvatskog katoličkog centra.

FOTOGALERIJA: Hrvatska katolička misija Beč proslavila svetkovinu sv. Franje Asiškog

Hrvatska katolička misija Beč svečano je obilježila svetkovinu svetoga Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevačke redovničke obitelji. U okviru trodnevnice domaćim fratrima na ispovijedi pomagala su i subraća fra Josip Sedlar i fra Božo Saraf, koji su stigli iz Rima gdje studiraju. Prvoga dana misno slavlje predvodio je fra Marko Vuković koji je ovoga ljeta naslijedio preminulog […]

Sv. Franjo i danas, gotovo osam stoljeća nakon svoje smrti, i dalje svojom jednostavnošću i poniznošću privlači i nadahnjuje kršćane diljem svijeta, zaključuju iz Brisbanea.

Zbor mladih HKŽ-a München predvodio pjevanje na misi nacija

Povodom Interkulturalnog tjedna koji se u Münchenu obilježava od 1975. godine, Wolfgang Bischof, pomoćni biskup i biskupski vikar za pastoral nadbiskupije München-Freising regije jug, u prošlu nedjelju predvodio je tradicionalnu misu nacija “Gottesdienst der Nationen”, javlja IKA. Među svećenicima u crkvi Theatinerkirche St. Kajetan na Odeonsplatzu u središtu Münchena bio je i fra Petar Klapež, […]

Treći dan obnove (3. listopada), svetu misu predvodio je fra Frano Milanović-Litre uz koncelebraciju fra Petra Komljenovića i fra Kristijana Šilića. I ove godine čitanja tijekom obreda preminuća sv. Franje predvodili su framaši i Franjevački svjetovni red.

“Vrhunac je bila svetkovina sv. Franje. Petero braće i sestara koji su izrazili želju stupiti u Franjevački svjetovni red, svečano su primljeni. Nakon njih, troje braće i sestara dali su prve privremene zavjete na godinu dana. Četvero braće i sestara obnovili su svoje zavjete na godinu dana. Zavjete je primio ministar bratstva Vjekoslav Luburić, a potvrdio duhovni asistent fra Petar Komljenović”, javljaju iz Hrvatske katoličke župe Frankfurt.

FOTOGALERIJA: Hrvatska katolička misija Beč proslavila svetkovinu sv. Franje Asiškog

Hrvatska katolička misija Beč svečano je obilježila svetkovinu svetoga Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevačke redovničke obitelji. U okviru trodnevnice domaćim fratrima na ispovijedi pomagala su i subraća fra Josip Sedlar i fra Božo Saraf, koji su stigli iz Rima gdje studiraju. Prvoga dana misno slavlje predvodio je fra Marko Vuković koji je ovoga ljeta naslijedio preminulog […]

Nakon izgovorenih zavjetovanja, svi su se upisali u knjigu zavjetovanika u Franjevačkom svjetovnom redu, što je u župi običaj od 2014. godine.

Ovaj članak trebate pročitati ako ste otac ili svećenik

Iznad svega, svećenik je otac. Znam da to, možda, na prvu, malo čudno zvuči, pa mi dopustite da se pokušam objasniti. Nalazimo se u godini svetog Josipa. Njega je u 2021. papa Franjo odabrao kao „tihog“ sveca za uzor cijeloj Crkvi – pa tako i svećenicima. Poznato je svima da u Novom zavjetu nije zabilježena […]

U kratkom životu svetog Franje postoji mnogo toga u kojem čovjek vidi duboku poniznost umbrijskog siromaha i providonosnu ruku Božju. Čitajući njegov životopis čovjek ne može, a da ne ostane zadivljen. Kako je jednostavni sin prosječnog talijanskog trgovca uspio obnoviti cijelu Crkvu?!

Tko je to još u to vrijeme uspio doći do sultana i od njega otići ne samo s glavom i dalje na ramenima, nego je sa sobom odnio i bijeli rog i poštovanje vođe islamskog svijeta? Ovom svecu se možemo zahvaliti što svakoga Božića u našim crkvama i domovima izlažemo prikaz Kristova rođenja (jaslice) i za prvo književno djelo na narodnom talijanskom jeziku.

Naše su slabosti na jeziku čak i kada ih ne izustimo

Nerijetko su u nama nevidljivi procesi. Silno bismo ih htjeli imenovati. Uvesti ih u područje jezika. Dati im neku rečeničnu strukturu. A onda opet iskusimo nemoć riječi. Iskusimo kako smo nevješti u riječima i kako ne umijemo na silu sebi došaptati neki smisao. Zastanemo i sudarimo se s vlastitim granicama. O kako bismo tad htjeli […]

Ipak, tvrdim da je Franjo najviše bio svoj, da je najjasnije bilo tko je Franjo u trenutku kada je na brdu La Verni primio rane Gospodina Isusa. Znajući da mu se život približava kraju, sveti Franjo sa sobom je poveo brata Leona i uputio se na visoko brdo kako bi se posvetio postu i molitvi. Jednoga dana dok je Franjo molio Gospodina da mu dadne da osjeti bol koju je Krist osjećao na križu kako bi ujedno osjetio samo malo ljubavi koju Krist ima za čovječanstvo, ukazao mu se anđeo – serafin – i utisnuo u Franjino tijelo pet Gospodinovih rana. Taj događaj, koji dan-danas tvori okosnicu franjevačke duhovnosti, bio je samo pečat onoga što je Franjo bio cijeli život.

Kaže se da je bio „alter Christus – drugi Krist“, a Krista nema bez križa. Od trenutka kada je počeo slijediti Krista, Franjo je svoga Gospodara slijedio u svemu, a pogotovo u nošenju križa. Možda je to, više od svega ostaloga, glavni primjer koji je ostavio braći.

Obukavši se u siromaštvo podnio je križ svih onih bez vlasti, časti i prava. Dok je dio klera i biskupa radilo protiv Franje, on je pozivao na poštovanje prema svećenicima i poslušnost prema biskupima. Nosio je križ bratstva, jer ni njegova braća nisu bila, ni danas nisu, primjer evanđelja. Svima je uzvraćao ljubav, a pogotovo onima koji su ga mrzili. Ljubavlju ih je pobijedio, jer se grijeh ne može drugačije uništiti.

Kada govorimo o Crkvi, rijetko kad pomislimo na sebe same. Crkva nije toliko nešto – koliko je netko

Možda se nekome čini pomalo čudnim što biram upravo ovaj trenutak u povijesti da pišem o važnosti zajedničkog okupljanja u crkvi – jer ipak smo usred pandemije. Potpuno mi je jasno koliko je važna sigurnost, osobito među ranjivijim skupinama, i ne bih volio da ovaj članak bude povod rasprave o javnim mjerama. Radije, želim iskoristiti […]

Franjo je bio raspet s Kristom, a Krist je to potvrdio tog tmurnog jutra na beznačajnom brdu. A ako je tako vjerno nosio svoj križ, zaslužio je i svoju Golgotu. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. (Iv 12,26).

fra Robert Kavelj, Franjevčki vjesnik

HKM Beč: Sestra Ivana umjesto sestre Mire

Na redovitom izbornom provincijskom Kapitulu Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, s. Mira Bliznac izabrana je u Upravu Provincije, na mjesto zamjenice i prve savjetnice provincijske predstojnice s. Željke Dramac. Kako je sjedište Uprave sestara u Sarajevu, provincijska predstojnica i zamjenica provincijske predstojnice uz još nekoliko sestara borave u takozvanoj provincijalnoj kući u […]

U okviru trodnevnice domaćim fratrima na ispovijedi pomagala su i subraća fra Josip Sedlar i fra Božo Saraf, koji su stigli iz Rima gdje studiraju.

Prvoga dana misno slavlje predvodio je fra Marko Vuković koji je ovoga ljeta naslijedio preminulog fra Daroslava. U biranim riječima fra Marko je najprije predstavio sveticu toga dana, svetu Tereziju od djeteta Isusa, popularno nazvanu i malu Tereziju, zatim ju je usporedio sa svetim Franjom. Oboje nisu predugo živjeli, ali su iza sebe ostavili izvanredne tragove. Njihovi životni putovi vrlo su neobični.

“Drugog dana slavlje je predvodio voditelj misije fra Josip Koren, podsjetivši nas na molitvu iz djetinjstva ‘Anđele čuvari mili’, koju smo kao djeca učili, ali koju trebamo moliti i kao odrasli. Bog je svakome od nas dao anđeoskog pratioca za pomoć i čuvanje od zla. Sveti Franjo bio je poput anđela i prozvan je serafskim ocem”, javljaju iz HKM-a Beč.

Treći dan trodnevnice započet je obredom preminuća svetoga Franje, prisjećajući se trenutaka njegove smrti, pjevajući s njim psalam „Iz svega glasa vapijem Gospodinu“, slušajući izvještaj o njegovoj smrti te proglas generalnog ministra brata Ilije o smrti brata i oca Franje.

Moj život u Beču: Ljudi s kojima sam ovdje radila nemaju nikakvih predrasuda na temelju spola

Umjetnička ravnateljica 31. muzičkog biennala Zagreb Margareta Ferek-Petrić rođena je 1982. u Zagrebu. Od 2015. članica je odbora Društva za suvremenu glazbu u Austriji – ÖGZM, a od 2016. redovita je članica Hrvatskog društva skladatelja. Živi i radi u Beču. Napisala je velik broj solo i komornih skladbi, vokalnih i orkestralnih djela, glazbu za kazalište […]

Svečani obred preminuća i svetu misu, u koncelebraciji s fra Markom Vukovićem i fra Radovanom Čorićem, predvodio je fra Ivica Janjić, a za pjevanje je pod vodstvom sestre Ivane Džambas bio zaslužan Zbor mladih i Mješoviti župni zbor.

U propovijedi se fra Ivica osvrnuo na to da bismo u odnosu s Bogom od djece trebali naučiti primati bez da smo nešto zaslužili…

“Bog nas ljubi bez da smo mi to nečim mogli zaraditi, te trebamo prestati razmišljati da mi nebo možemo zaslužiti nekakvim molitvama, pobožnostima, duhovnim životom ili bilo čime drugim. Mi se možemo samo otvoriti Bogu koji nam želi, jer smo njegova djeca, darovati nebo baš kao što roditelj poklanja djetetu svoju ljubav od djetetova rođenja. Boga trebamo, baš kao što je to doživljavao i sveti Franjo, doživljavati kao istinskog Oca, kojemu se možemo i trebamo potpuno predati baš kao što je Franjo to učinio kada je zemaljskom ocu predao čak i svoje odijelo”, pišu iz HKM-a Beč.

Jutarnju misu na samu svetkovinu, uz koncelebraciju fra Ivice Janjića i fra Marka Vukovića, predvodio je fra Josip Koren. Svečanu večernju misu, uz koncelebraciju fra Ivice Janjića, fra Marka Vukovića, fra Bože Sarafa i fra Josipa Sedlara, predslavio je fra Radovan Čorić, koji se u homiliji zapitao što je to privuklo ljude da ne samo u Franjino doba nego i kroz kasnija stoljeća sve do danas slijede tog mladića iz Asiza, koji nije bio ni lijep, ni utjecajan, ni moćan, ali je svojim veselim služenjem Gospodinu u jednostavnosti i skromnosti privukao mnoge sve do danas.

Fra Ivica Pečnik napušta Hrvatsku katoličku misiju Beč. Poznato je i gdje će nastaviti svoje djelovanje

Na 19. nedjelju kroz crkvenu godinu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, fra Ivica Pečnik u koncelebraciji s fra Radovanom Ćorićem, predslavio je tri svete mise. Naime, razlog zašto je upravo fra Ivica imao sve tri mise je njegov odlazak iz Beča. On će Odlukom Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda svoje djelovanje nastaviti na […]

Nakon svečanog euharistijskog slavlja članovi ogranaka franjevačke obitelji, oci franjevci, školske sestre franjevke, braća i sestre iz Franjevačkog svjetovnog reda i iz FRAME, nastavili su slavlje uz bogatu trpezu i radosnu pjesmu i druženje.

Novi broj Franjevačkog vjesnika donosi veliku životnu priču fra Veselka Kvesića: Kada jednoga dana odeš od kuće, nitko te neće pitati jesi li gladan ili žedan

Dragi čitatelji, čitati je duhovna hrana duše. Naš um može biti prljav ili čist. Zavisi čime ga hranimo. “Kao što čitanje loših knjiga ispunjava um ovozemaljskim i toksičnim osjećajima, tako čitanje pobožnih djela puni dušu svetim mislima i dobrim željama”, sv. Alfons M. Liguori. Da, to je smisao našega Vjesnika. Čitati dobro i samo dobro […]

Od ambicioznog trgovčeva sina, plemića, bogataša, čovjeka slave koji je trebao naslijediti posao i bogatstvo svoga oca Pietra, Franjo ostavlja sve i polazi u svijet svjedočiti ljubav koja nije ljubljena, ljubav koja nije sebična, jubav koja o sebi ne govori, nego sobom govori. Franjin susret sa sobom, s Kristom, promijenio mu je život.

Ovo naše jesensko izdanje Vjesnika posvećujemo upravo njemu, svecu običnosti koji je pronašao Krista i onda mijenjao svijet. I na nama je ista zadaća i misija: sresti Krista i mijenjati svijet.

Neka njegov život bude i nama nadahnuće…

U novom broju donosimo i sljedeće teme:

Susret s raspetim
Blaženi Oton iz Pule
115 godina Velike Gospe u Chicagu
Međugorska obljetnica
Gospin mjesec listopad
50 godina redovništva
Životna priča obitelji Pavić

IZ ŽUPNIH ZAJEDNICA
Sv. Jeronim/St. Jerome –Chicago
Srce Isusovo/Sacred Heart – Chicago
Sv. Ćiril i Metod/St. Cyril and Methodius – New York
Bl. A. Stepinac / Bl. A. Stepinac – Chicago
Srce Isusovo/Sacred Heart – Milwaukee
Sv. Josip/St. Joseph – St. Louis
Sv. Nikola Tavelić/St. Nicholas Tavelic – Montreal
Kraljica mira/Queen of Peace – Norval

Izišao novi broj Franjevačkog vjesnika – s pričama koje imaju i snagu i dubinu

Sjećanje na događaje i ljude koji su hodili ovim stazama prije nas, nestalnost, ali i važnost sadašnjeg trenutka te duhovnost koja čuva dušu od tjeskobe, sve je to dio našeg Franjevačkog Vjesnika iz broja u broj. U ovom Vjesniku dijelimo s vama: sjećanje na 40 godina Međugorskih ukazanja, razmišljanje o korizmi, svećeništvu, važnosti okupljanja u […]

Jezik naš svagdašnji
In memoriam: Henryk Hoser
Završna misao

U New Yorku sam sreo ljude koji su pronašli nešto puno vrjednije od zgrada, parkova i ulica

Svima nama koji smo odrasli u malenim mjestima, seoskim pejzažima i noćima ispunjenima pjesmom cvrčaka, uvijek će u jednoj mjeri biti strana ona druga mjesta, veliki gradovi i sve ono što ide uz njih. Nekako, postane dio čovjekova identiteta, stvar navike, usnuti uz zvijezde, a buditi se uz cvrkut ptica. I čovjek zaboravi biti zahvalan […]

Kao što je to opće poznato i opće prihvaćeno, na ovom je mjestu sveti Franjo Asiški napisao Pravilo života za svu svoju braću koja će doći sve do kraja svijeta. Postoji i ona simpatična legenda koja govori da je Franji, dok je pisao Pravilo, došao brat Ilija moleći ga da napiše Pravilo ne po sebi, nego tako da ga i drugi mogu obdržavati. Kada je brat Ilija to od Sveca zatražio, s neba su počele sijevati munje i udarati gromovi, a Franjo je pobjedonosno zaključio kako se to sam Gospodin buni protiv pokušaja ublažavanja i olakšavanja Pravila. Pravilo koje je sveti Franjo napisao svojoj braći do danas je ostalo put i nadahnuće tolikima.

Živjeti evanđelje na način svetoga Franje znači biti trajno u osvijetljen Gospodinovim svijetlom i pronositi ovo svijetlo drugima.

Dok se čovjek penje brdima živopisnog duvanjskog kraja prema drevnoj župi Roško Polje, pred očima mu tako lako zasja lik Siromašnog Sveca. I ovdje je tako lako zamisliti Franju koji predano zahvaljuje Gospodinu hvaleći ga u svim stvorenjima. Maleno polje oko kojeg su se nadvila brda i klisure mame poglede i vuku našu čežnju u daljinu, dalje od onoga dokle oko seže. A tamo u daljini smjestilo se maleno selo s crkvicom na svome samome vrhu, koja
ljubomorno bdije nad cijelim tim krajem. Sjetih se tolikih svojih posjeta toj crkvici i uvijek originalnoj i radosnoj skupini mladih koju je okupljala.

Sjetih se tolikih lijepih trenutaka zajedništva koje sam ovdje doživio. Sjetih se pokojnog fra Marka… Prije nekoliko godina, bila je hladna zimska noć kakva to biva u tim krajevima, ova župa iznenada i tragično je ostala bez svoga župnika. Mjesec je prosinac, mise zornice. Žarulja iza župne crkve pregorjela je te uski i strmi putić kojim iz sela toliki dolaze na misu zornicu sada nije osvijetljen. Župnik fra Marko Jukić, negdje kasno navečer, odlazi promijeniti žarulju. Ujutro ga nalaze mrtvoga podno rasvjetnog stupa. Umro je donoseći svjetlo onima kojima ga je Crkva poslala.

Mnogi se pitaju što učiniti u domovini. Odgovor je jednostavan

Možda odgovor na stanje u domovini jest u razmišljanju o krugovima kojima pripadamo. Kao što istinu možemo doznati samo na izvoru, tako i sami sebe iskreno možemo razumjeti samo na izvorima iskrenosti. Da, htjeli ili ne, svatko od nas pripada nekom krugu. I svi mislimo da smo dio krugova dobra, krugova ljubavi. Naši krugovi ljubavi […]

Sveti Franjo Asiški mnogo je govorio i propovijedao. Ipak, najsjajnija njegova propovijed bio je njegov život… Od njegova primjera i nadahnuća ostalo nam je mnogo. Tko može pobrojiti sve ono što su toliki franjevci učinili kroz svoju dugu povijest? Ipak, čini mi se ponekad kako nas munje i gromovi opominju Franjinim riječima: “Braćo, krenimo sve ispočetka jer do sada nismo gotovo ništa učinili.” A putokaz imamo. Biti svjetlo! Poput pokojnog fra Marka, koji je donoseći svjetlo umro za Svjetlo. To se zove potpuno predanje Gospodinu. Biti svjetlo. I ništa više. I ne trebaš više. I ne možeš više.