Hrvati u Luzernu organizirali kino večer

Hrvatska katolička misija Luzern već tradicionalno svake godine krajem siječnja organizira kino večer za djecu i njihove roditelje, a tako je bilo i prošle subote. Prikazan je dobro poznati, ali opet tako zanimljiv i jako poticajni film „Bambi“. Kao u „pravom kinu“ moglo se ući samo s važećim ulaznicama. Ulaz su kontrolirala sama djeca. Dok […]

Na Veliki četvrtak zajednica je slavila večeru Gospodnju i organizirala Getsemansku uru, dok je sljedeći dan uslijedilo čitanje muke i ljubljenje križa. Manja skupina vjernika imala je klanjanje u župnoj crkvi u Hitzkirchu.

Na obredima Velike subote bilo je jako svečano i dojmljivo. Nakon svete mise upriličen je i blagoslov uskrsnog jela. Sve dane, a posebno na Uskrs, prisustvovalo je po nekoliko stotina vjernika.

Jubileji bračnih parova u HKM-u Luzern

Hrvatska katolička misija Luzern svake godine posebno moli za bračne zajednice u svojoj misiji. Tako je bilo i sredinom studenog. Zajednica je zahvalila Bogu za sve dobro čime ih blagoslivlja u obiteljima i molila je oproštenje za povredu Božje i ljubavi najbližih. Voditelj misije fra Branko Radoš govorio je o vrijednosti kršćanskog braka i pozvao […]

Nakon svete mise pred crkvom je uslijedilo međusobno čestitanje i natjecanje u tucanju uskrsnim jajima. U nastavku donosimo fotogaleriju…

Ovo je priča o Hrvatici iz Beča koja je osjetila klicu duhovnog poziva

U neposrednoj blizini Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, s druge strane bistričke kalvarije, u podnožju 11. i 12. postaje Križnoga puta, nalazi se samostan klauzurnih sestara karmelićanki, Karmel Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca. Tamo je 2015. godine otišla Ana Piplica, vjernica Hrvatske katoličke misije Beč i članica Frame. Odlučila je posvetiti svoj […]

Fra Siniša i fra Darko Grmača su dvanaestorici mladića oprali noge. Znak je to ljubavi, poniznosti i poštovanja u kojem se Crkva sjeća Isusova poziva na služenje i ljubav. Veliki dio vjernika ostao je bdjeti s Isusom, moliti i zahvaljivati, prisjećajući se Isusove molitve i bdjenja u Getsemanskom vrtu prije nego što su ga osudili na smrt.

Bogoslužje Velikog petka sastoji od tri dijela: službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti. Obrede je predvodio fra Darko Grmača, a nakon čitanja Muke uslijedila je propovijed. U trećem dijelu obreda vjernici su pristupili pričesti.

Na Veliku subota Marko Ćorić zapalio je oganj koji je fra Josip Koren blagoslovio i zapalio uskrsnu svijeću. Uslijedila je Služba riječi, nakon koje je fra Marko propovijedao. U trećem dijelu vazmenog bdjenja vjernici su obnovili krsni savez s Bogom odricanjem od zla i ispoviješću temeljnih istina naše vjere. U četvrtom završnom dijelu pristupili su svetoj pričesti, vrhuncu slavlja i zajedništva. Pred kraj svete mise bio je i blagoslov hrane koju su vjernici na Uskrs blagovali.

Duhovna obnova u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč: Posluživanje umjesto služenja

U Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč održana je duhovna obnova koju je vodio fra Dario Mican, franjevac na poslijediplomskom studiju u Münchenu. U propovijedi je na temelju Evanđelja predstavio lik Ivana Krstitelje kojega sam Isus opisuje ne kao proroka, nego više od proroka, “onoga koji pripravlja put Gospodinu i nitko nije među rođenima od žene veći […]

Pjevanje je sve dane animirala s. Ivana Džambas. Sestre Nikolina Pejić i Ivana Džambas okitile su Božji grob i ukrasile crkvu.

s. Dragana Tomić, Hrvatska katolička misija Beč

Uskrs nije kraj nego vrhunac života

Ljudski život je satkan od konstantnih promjena. Iz dana u dan se mijenjamo: rađamo se, rastemo, razvijamo svoje mišljenje, snivamo snove o našoj budućnosti, trudimo se ostvariti te iste snove. Dok nas ta životna dinamika nosi da idemo naprijed, naš duh također je potrebit promjene, a ona je uvijek bolna. Uskrs pred nas stavlja upravo […]

U slavlju Velikoga tjedna, počevši s Nedjeljom Muke Gospodnje – Cvjetnicom, daje nam se prilika kušati Božju dobrotu i Božju blizinu. Ulazimo tako u Jeruzalem s Gospodinom, praćeni svjetinom koja gromoglasno viče Hosana u visini. Bog ulazi pobjedonosno u svoj grad iako znade da mu je ovdje mučenički umrijeti. Samo je žrtva kadra donijeti blagoslove koji traju.

Eto nam lekcije druge. Smisao ovih svetih dana osvaja. Na Veliki četvrtak slavimo tajnu zahvalnosti. Kruh nebeski koji lomimo i vino vječnosti kojim se napajamo snaga su koja potiče i mijenja. Dok na ovu svetu večer klečimo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, ćutimo kako nam se uvijek iznova svrstavati na stranu Gospodinovu. Onaj koji kleči pred Isusom u sebi posjeduje snagu da ne mora klečati ni pred jednim gospodarom ove vremenite zbilje.

Fra Robert Kavelj napisao je zanimljiv članak o liturgijskim čitanjima

Vi koji ste redovno na misnom slavlju već dobro poznajete ustaljeni obred i redoslijed euharistije. Znate da nakon uvodne (zborne) molitve treba sjesti i poslušati čitanja. Navikli ste da netko pročita prvo čitanje; zatim slušamo psalam, dok najčešće zbor pjeva otpjev; a zatim slušamo drugo čitanje. Nakon tih čitanja poklik „aleluja“ ili „slava tebi Kriste, […]

Lekcija treća nas opominje: vrati se k svetoj misi. A na Veliki petak gledamo u križ. Mjesto rugla postade po Isusovom predanju mjesto spasenja. Bogu je sve moguće. On znade moju bol i moja mu je patnja tako bliska. I uči me da svoju bol i svoju patnju ne odbacujem, nego je njemu prikazujem za dobro svoje i onih oko mene.

Otkriva nam se tako četvrta lekcija: patnja može biti i blagoslov ako svoj križ združim križu Isusovu. Tišina Velike subote progovara glasnije od svih pouka. I Bogu je trebao mir i osamljenost. Samo ona ljubav koja je spremna proći kroz muku zatvorenog groba ima potencijal progovoriti i snagom Uskrsnuća.

Lekcija peta me uči: ne boj se samoće. Ne boj se samoga sebe. Ne boj se svojih misli i svojih strahova. Onome tko u Boga vjeruje, tišina daje mogućnost slušanja u razumijevanja koje ide onkraj običnoga.

Uskrs nije samo posljednje poglavlje Isusova života, nego i posljednje poglavlje povijesti

Što nam je važno? Kada trebamo biti negdje, što je važno za nas? Trčimo, žurimo… Želimo biti tamo! Kada nam se razbole najdraži, ostavljamo sve i trčimo kako bismo im što prije pomogli. Kada hodamo cestom i vidimo da su, posebno djeca ili starci u nevolji, trčimo im pomoći. Kada čujemo za sniženje cijena u […]

I na koncu radost Uskrsa. Poput onog ljiljana koji se na svijet probio kroz snijeg i ostatke lanjske trave, tako i Uskrs probija granice mraka i suzbija vladavinu besmisla. Otvoreni grob postaje mjesto gdje iščezavaju naše zatvorenosti, a otvara nam se nova perspektiva života. Šesta je lekcija najsnažnija: u sjaju Uskrsa mi vidimo dalje, osjećamo dublje i ljubimo snažnije. Neka ti putovanje kroz ovaj Veliki tjedan bude baš ovakvo i neka u tebi probudi čežnju za životom i žeđ za smislom koju ovi dani nesebično dijele nama gladnima ljubavi. Tema broja: Uskrs Proljetne lekcije o Ljubavi

Uskrs nije kraj nego vrhunac života

Ljudski život je satkan od konstantnih promjena. Iz dana u dan se mijenjamo: rađamo se, rastemo, razvijamo svoje mišljenje, snivamo snove o našoj budućnosti, trudimo se ostvariti te iste snove. Dok nas ta životna dinamika nosi da idemo naprijed, naš duh također je potrebit promjene, a ona je uvijek bolna. Uskrs pred nas stavlja upravo […]

“Blagdan Kristova uskrsnuća nadahnuće je kršćanske vjere i pobjede života nad smrću. Uskrs u nama budi nadu. Tišina korizme, Veliki petak i sjećanje na križne puteve hrvatskog naroda, neka nam ostanu trajni podsjetnik na veličinu i žrtvu ljubavi, prema čovjeku i domovini.

Svjetlo uskrsnuća i zvuk uskrsnih zvona neka nam budu poticaj iskrene brige za obitelj i bližnje, za solidarnost i mir, za razumijevanje i povjerenje jednih u druge, a vjera i nada neka i dalje krase hrvatski narod u cijelome svijetu.

U ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i u svoje osobno ime, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs i uskršnje blagdane!”

Treba nam istinsko kajanje. I suze.

Pisati o duhovnosti Velikog tjedna nije lako. Postoji mnoštvo teoloških i liturgijskih elemenata koji oblikuju takvu duhovnost i svaki od njih može biti zaseban tekst. Stoga u ovom članku neću previše zadirati u liturgijsko-teološki govor. On nije lako shvatljiv i potrebno ga je raščlaniti kako bi bio razumljiv. Zadržat ću se na nekim momentima Velikog […]

Uskrs pred nas stavlja upravo tu dinamiku promjene. Zapravo nam Isusovo Uskrsnuće pomaže da proširimo naš pogled i da vidimo iznad naše ljudske stvarnosti koja putuje od rađanja prema smrti. Za nas Uskrs nije kraj nego vrhunac života u kojemu smrt prelazi u Vječnost, u kojemu ovaj naš ograničeni ljudski život ulazi u Božju beskonačnost. Uskrs je mjesto dodira našega kraja i početka i ne može se izdvojiti Uskrs od Velikog Petka. Bez Velikog Petka nema Uskrsa, a bez Uskrsa nema Velikog petka. Bez smrti nema Vječnosti, bez Kraja nema Početka i obrnuto.

Često se sjetim jedne zgode, kada smo za vrijeme naše redovničke formacije imale priliku slušati različite duhovne nagovore, kako nas je jedan duhovnik pitao jesmo li kršćanke, a potom nam zadao zadatak da nacrtamo vrata. Ostale smo pomalo zbunjene razmišljajući o tom zadatku, a potom smo se potrudile što bolje nacrtati zadano. Kad smo završile, duhovnik je ponovio pitanje s početka: “Jeste li kršćanke?” nastavljajući: “Za nas kršćane vrata su Križ. Jedino kroz ta vrata ulazimo u Život vječni!”.

Razmišljati o Uskrsu bez Velikog petka je nemoguće jer Uskrsnuće nije poništilo Tajnu Križa, ali ju je osvijetlilo i dalo joj potpuno novo značenje.

Zašto uopće postimo?

U susret nam stiže slavni dan uskrsnuća. No, prije najvećeg dana u godini čeka nas dugo razdoblje molitve, pokore, introspekcije i obraćenja. Stigla nam je korizma i korizma znači post. Mi koji smo odrasli u katoličkim obiteljima, pogotovo mi koji smo iz hrvatskih katoličkih obitelji, već se sad prisjećamo petaka bez mesa, bolne gladi Velikog […]

Slavlje Uskrsa usko je vezano za židovski blagdan Pashe tako da i u kršćanstvu za ovu svetkovinu možemo koristiti isti naziv. Riječ Pasha – znači “prolazak”. Uskrs se ne može zadovoljiti ustajalošću, nego nas potiče da “prolazimo” kroz i da idemo preko.

Čovjek je oduvijek bio izložen snažnim kušnjama kada strah želi slomiti našu vjeru, želi nas otrgnuti od našeg Izvora i zamračiti nam iskustvo Svjetlosti u našem životu. Isus nam nije ni obećao život bez križa, ali je svojim Uskrsnućem rasvijetlio Otajstvo Križa i Ljubavi koja se daje do kraja. Tako je doista križ postao vrata preko kojih ulazimo u Vječnost.

Ako doista želimo ući u Vječnu slavu, onda moramo proći kroz borbe s našim neuspjesima, moramo pasti u našim slabostima, iskusiti snagu boli i patnje, rane prošlosti i nesigurnost budućnosti. Ako želimo ući u Vječnost moramo proći kroz vrata smrti ne zaustavljajući se na tim vratima nego “proći” kroz njih.

Svjedoci smo kako nas okružuje tama. Kojom silinom nas ponekad uznemire informacije koje spoznajemo, bilo preko medija ili iz razgovora s bližnjima. Svi naši razgovori obojeni su u noć smrti. Sve vijesti započinju informacijama o bolesnima i umrlima.

Vjerujem da se u takvoj oluji tjeskobe, straha, beznađa i boli svi mi ponekad osjetimo kao Isusovi učenici na lađi usred naših nesigurnosti, naše ljudske nemoći i ograničenosti. Spoznajemo koliko smo zapravo slabi u odnosu na tajnu života i smrti. No, ta nam spoznaja nesigurnosti može biti prilika da i mi kao Isusovi učenici probudimo Isusa koji spava na krmi.

Isus nikada nije napustio čovjeka i njegovu svakodnevnu stvarnost koju proživljava. On se neprestano daruje i biva prisutan preko Sakramenata i Liturgije, ali se u našem duhu uspavao onaj potpuni odnos povjerenja prema Isusu. Evo nam stoga prilike da Ga probudimo na svojoj životnoj lađi koja prolazi kroz oluje straha. Evo nam prilike da ovu noć smrti živimo kao prolazak u Vječnu radost.

Godine 1731. papa je dopustio da se postaje Puta križa mogu podići u svim crkvama

Pobožnost puta križa jeste hodočašće s Kristom patnikom u duhu i misli na njegovu putu prema Kalvariji. Rijetki kršćani imaju životnu prigodu i barem jednom u životu pohoditi Svetu Zemlju i hodati Kristovim stopama, pogotovu onih posljednjih nekoliko stotina metara od Pilatove sudnice do groba. Upravo na tom samom mjestu rodila se ova pobožnost, gdje […]

Između Velikog Petka i Uskrsa jest vrijeme Velike Subote. To je vrijeme u kojem prestaje naša ljudska borba, vrijeme u kojem utihne naše nastojanje da nešto učinimo. I napokon prestajemo računati na naše ljudske snage. Konačno se predajemo kako bi Bog mogao započeti svoje djelovanje.

Svaki put kada doživimo svoju ograničenost i nemoć u nošenju životnih bremenitosti spoznajemo kako samo Bog može našu oživjeti smrt. Jedino Božja Ljubav može nas uskrsnuti za novi početak. Uskrs nam pomaže da spoznamo ovu Tajnu promjene. U istini Uskrsa možemo iskusiti da naša ljudska potresenost, naš strah i naš nemir nisu nadmoćni nad Božjom Ljubavlju, Postojanošću i Mirom.

Kada su naši oslonci uzdrmani, kada se ruše naše sigurnosti, kada nas stežu granice naše nemoći to je milosni trenutak prolaska kroz smrt. To je milosni trenutak u kojemu trebamo svjedočiti svoje povjerenje u Boga. I vrlo često ne možemo razumjeti Božju Volju, ne možemo shvatiti zašto nam se događa bolest, patnja i smrt. Ne smijemo se zaustaviti na samom razumijevanju niti na osjećajima jer i oni nas varljivo žele uvući u tamu groba. Uskrs je vrijeme koje nas podsjeća na važnost našeg iskustva vjere, našeg iskustva Božje Ljubavi u našem životu koje može i najveću tamu osvijetliti Svjetlom Uskrsnuća.

Kako punini išta uskratiti?

Uz sve darove kojima nas Bog preobilno dariva, među kojima je neizmjeran niz onih koji nam se toliko podrazumijevaju da na njih i ne obraćamo pozornost, obdareni smo i vremenom. Trajno je pred nama životno pitanje: što ćemo učiniti s darovanim nam vremenom? Što ćemo dopustiti da ono učini s nama? Po nama? Kako bismo […]

Jačajmo stoga naše iskustvo konkretne Božje prisutnosti u našim životima, preko ljudi koje nam Bog pošalje na naše životne putove i preko konkretnih događaja u kojima smo doživjeli da On aktivno djeluje u našem životu. Otvorimo se Uskrsu, otvorimo se promjenama, budimo spremni puštati bol koju ponekad grčevito držimo iz straha da nam se ne bi ponovilo nešto slično. Dopustimo da nas Bog vodi i kroz tamu smrti jer znamo da jedino On može ponijeti naš život u Vječnost za koju smo i rođeni.

s. Matija Pačar, ŠSF, Hrvatski franjevački vjesnik

Treba nam istinsko kajanje. I suze.

Pisati o duhovnosti Velikog tjedna nije lako. Postoji mnoštvo teoloških i liturgijskih elemenata koji oblikuju takvu duhovnost i svaki od njih može biti zaseban tekst. Stoga u ovom članku neću previše zadirati u liturgijsko-teološki govor. On nije lako shvatljiv i potrebno ga je raščlaniti kako bi bio razumljiv. Zadržat ću se na nekim momentima Velikog […]

“Iza nas je vrlo zahtjevno vrijeme koje je, nažalost, mnogima prouzročilo velike boli zbog posljedica bolesti i gubitaka voljenih osoba, kao i ograničenja koja su sputavala susrete napose sa starijima i nemoćnima. Opravdana je radost svih ljudi što su mjere dokinute. No, uz još uvijek potrebnu dozu opreza, nadamo se povratku redovite, normalne svakodnevice društvenoga, crkvenoga i vjerničkoga života”, napisao je fra Petar Klapež, voditelj HKŽ-a München.

Iz najveće hrvatske župe u dijaspori javljaju i kako je uskrsna ispovijed u crkvi sv. Pavla svaki dan od 10 do 12 sati i od 16 do 19 sati te od 10 do 12 sati na Veliki četvrtak.

“Molimo sve naše vjernike koji u svojim obiteljima ili u bolnicama imaju starije, bolesne i nemoćne koji žele primiti uskrsnu ispovijed i svetu pričest da se telefonski prijave na naš župni ured, kako bi ih na vrijeme mogli posjetiti”, naglasio je fra Petar Klapež.

Kako punini išta uskratiti?

Uz sve darove kojima nas Bog preobilno dariva, među kojima je neizmjeran niz onih koji nam se toliko podrazumijevaju da na njih i ne obraćamo pozornost, obdareni smo i vremenom. Trajno je pred nama životno pitanje: što ćemo učiniti s darovanim nam vremenom? Što ćemo dopustiti da ono učini s nama? Po nama? Kako bismo […]

Na Veliki petak križni put nacija bit će u St. Michael crkvi u 10 sati. Ova župa moli 4. postaju križnog puta.

Obrede Velikog petka slavit će u crkvi sv. Pavla u 15 sati i u 18 sati, u crkvi sv. Gabriela u 18 sati, u Pasingu u 18 sati i u Poingu u P. Rupert Mayer crkvi u 18 sati.

Na Veliku subotu vazmeno bdjenje vjernici će slaviti u crkvi sv. Pavla u 19 sati i u 21 sat, u crkvi sv. Gabriela u 18 sati, u Pasingu u 18 sati i u Poingu u P. Rupert Mayer crkvi u 19 sati.

Blagoslov uskrsnog jela bez svete mise bit će na Veliku subotu u crkvi sv. Pavla u 15.30 sati i na Uskrs nakon svih svetih misa.

Korizmena duhovna obnova održana u Reutlingenu, Metzingenu, Tübingenu, Balingenu i Ebingenu

Od 31. ožujka do 3. travnja 2022. godine u hrvatskim katoličkim zajednicama u Reutlingenu, Metzingenu, Tübingenu, Balingenu i Ebingenu održana je korizmena duhovna obnova. Na poziv voditelja spomenutih zajednica vlč. Andrije Župarića i vlč. Senka Antunovića, duhovnu obnovu vodio je fra Vladimir Vidović, franjevac konventualac iz Zagreba. U zajednici u Balingenu u četvrtak je bila […]

U nedjelju je svetkovina Uskrsa. Sveta misa u 9 sati umjesto u crkvi svetog Pavla bit će slavljena u župnoj kapeli, a misno slavlje bit će i u Geretsriedu u 16.30 sati.

Kako punini išta uskratiti?

Uz sve darove kojima nas Bog preobilno dariva, među kojima je neizmjeran niz onih koji nam se toliko podrazumijevaju da na njih i ne obraćamo pozornost, obdareni smo i vremenom. Trajno je pred nama životno pitanje: što ćemo učiniti s darovanim nam vremenom? Što ćemo dopustiti da ono učini s nama? Po nama? Kako bismo […]

Zadržat ću se na nekim momentima Velikog tjedna koji nam mogu pomoći u oblikovanju vlastite duhovnosti. Svetopisamski izvještaji te bogata liturgijska simbolika su vrelo za oblikovanje duhovnosti Velikog tjedna. Bez njih ne možemo graditi vlastiti duhovni život.

Veliki tjedan započinje Cvjetnom nedjeljom – Cvjetnicom kojom se spominjemo Kristova slavnog ulaska u Jeruzalem. Čitanje Muke Gospodinove spominje taj događaj. Susrest ćemo kako narod kliče i prati Isusa. U tim sasvim jednostavnim gestama uviđamo što je srž duhovnosti: pratiti Isusa, hodati iza njega, ići za njim, slaviti njegov život. Pratiti nekoga, hodati za nekim znači imati povjerenja u nekoga tko nas želi dovesti do cilja. Nerijetko su nam naši životni putovi nejasni i nepoznati. Stati iza Krista znači dopustiti da nas on vodi. Potrebno je vlastite skretnice staviti na njegov kolosijek. Sve drugo je samo usput.

Na Veliki četvrtak susrest ćemo Ivanov izvještaj o pranju nogu (13. poglavlje). Gospodin pere noge svojim učenicima. Spušta se do njih. Te su jednostavne geste sjajna lekcija za duhovni život. Ako želite ljubiti kao Isus, činite druge ljepšima. Ljubav je u tome da se trudim da netko može biti čist. Ljubav je u tome da se potrudim skidati prašinu s tuđih života. Da ne bacam na druge ljagu krivnje, ogovaranja, omalovažavanja. Čistimo druge od onoga što se na njih baca.

Što možemo naučiti iz Isusove geste spuštanja? Potrebno je znati i moći se spustiti. Mnogi se bore oko položaja i svaka malenost im je odbojna. Kristova nas gesta uči da se čuvamo tjeskobe oko statusa, ugleda, moći i časti. Možda nam je stalo da nas se pita, da je naše mišljenje važno i neophodno, da smo sami neophodni i da se bez nas ne može. Krist je sa strane mogao ostaviti sve ono što je simboliziralo moć. Takva nam je sloboda potrebna.

Nadalje, sjeo je s nama za isti stol. Na svakom euharistijskom slavlju se događa isto. S nama je za istim stolom. A tako često – iako smo u njegovoj blizini – stojimo podaleko od njega. Kao i njegovi učenici i mi se međusobno pogledavamo (usp. Iv 13, 22). Još nas uvijek zaprepasti njegova prisutnost. Još ga uvijek ne razumijemo. Još nas uvijek iznenađuje.

Godine 1731. papa je dopustio da se postaje Puta križa mogu podići u svim crkvama

Pobožnost puta križa jeste hodočašće s Kristom patnikom u duhu i misli na njegovu putu prema Kalvariji. Rijetki kršćani imaju životnu prigodu i barem jednom u životu pohoditi Svetu Zemlju i hodati Kristovim stopama, pogotovu onih posljednjih nekoliko stotina metara od Pilatove sudnice do groba. Upravo na tom samom mjestu rodila se ova pobožnost, gdje […]

Na Veliki petak imamo vrlo zgusnut simbolički govor: ogoljen oltar, crvena boja, tišina, prostracija, križ itd. Svaki od njih može biti model za oblikovanje duhovnosti. Susrest ćemo svećenika koji se u misnici crvene boje prostire licem prema zemlji. Prostracija je znak potresenosti. Krist svojim krikom s križa probija zemlju i ulazi u njezine dubine. Silazi u dubinu ljudske nevolje kako bi nas uzdigao. Njegov nas primjer uči da se na plašimo vlastitih krikova. Da se ne bojimo zemlje. Od nje smo uzeti. Njoj ćemo pripasti. Potrebna nam je vlastita potresenost kako bi prodrmala naše začahurene savjesti. Zato je potrebno pasti na koljena. Osjetiti tvrdoću zemlju i bol zbog grijeha. Treba nam istinsko kajanje. I suze. I onaj trenutak kad se narod vraćao s Golgote bijući se u prsa (usp. Lk 23, 48).

Velika subota dan je tišine. Odsutnost Kristove prisutnosti. Krist je ušao u utrobu zemlje. Ovaj je dan tako blizak svim našim trenutcima u kojima smo izgubili dragu osobu. Trenutke u kojima trpimo zbog odsutnosti voljenih osoba. Ovaj nas dan uči da bol ne treba opisivati. Bol ne treba riječi. Nju razumije samo tišina. I samo je tišina može nositi. Tišina nije odsutnost riječi. Ona pomaže razumjeti dubinu riječi. I svaka tišina koja nosi bol u sebi kadra je razumjeti tuđe bolno lice. Lice boli je tako isto i tako različito. Nikada tuđu bol ne podvrgavajmo sramoti i poruzi. Lice boli je škola ljudskosti. S njega možemo naučiti kako biti čovjek.

Vazmenim bdjenjem dominira liturgija svjetla. Ulazimo u crkvu dok je ona u potpunom mraku. Zato se na ovaj dan očituje naša potreba za svjetlom i toplinom. Znamo da je previše tame. Previše je hladnoće. Postalo nam je sasvim normalno da ljubavi nema. Potrebni smo Kristova svjetla. Topline njegove ljubavi. Potrebni smo onoga svjetla koje će nam pomoći prepoznati tamu i vidjeti druge. Na ovu noć s ognja palimo novu uskrsnu svijeću. Treba nam taj sveti plamen. Kao što vatra štiti, pročišćuje i prosvjetljuje da se tako dogodi i s nama. Neka nas vatra Duha štiti od neprijateljskih sila. Neka nas Duh svojom ljubavi pročisti od naslaga taštine, sebičnosti, nedodirljivosti. Neka nas njegovo svjetlo prosvijetli da umijemo razlučiti znakove vremena, da umijemo prepoznati zamke Zloga koji dolazi kao anđeo lažnoga svjetla.

Zašto uopće postimo?

U susret nam stiže slavni dan uskrsnuća. No, prije najvećeg dana u godini čeka nas dugo razdoblje molitve, pokore, introspekcije i obraćenja. Stigla nam je korizma i korizma znači post. Mi koji smo odrasli u katoličkim obiteljima, pogotovo mi koji smo iz hrvatskih katoličkih obitelji, već se sad prisjećamo petaka bez mesa, bolne gladi Velikog […]

Mnoštvo je liturgijskih i svetopisamskih elemenata koji nam mogu pomoći oblikovati duhovni život. Samo sam neke od njih ukratko izložio. Vidljivo je da otajstva koja slavimo nisu odvojena od našega života. Na nama je da otkrijemo sebe u njihovu zrcalu. Otkriti sebe u svjetlu otajstva znači otvoriti neiscrpnu riznicu mudrosti. Opažamo da nas božanska mudrost nadilazi, nismo joj vlasnici, ali nas zahvaća kao u nekom simboličkom procesu – osobni significatio. Uvijek susrećemo jedan te isti significans – obrednu formu, ambon, oltar, lekcionar, evanđelistar, Riječ, ali je significatum – iskustvo otajstva spasenja – uvijek drukčije. Kad smo zahvaćeni mudrošću, postajemo privlačni. Privlačnost je nešto toliko svojstveno autentičnoj duhovnosti. Neka nas mudrost Velikog tjedna učini privlačnim kršćanima.

Iznenada preminuo fra Ilija Vrdoljak, voditelj hrvatskih misija u St. Pöltenu, Salzburgu i Beču

Član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak iznenada je preminuo u subotu 1. siječnja u Franjevačkom samostanu u Rovinju u 73. godini života, 56. godini redovništva i 46. godini svećeništva, izvijestili su iz Provincije. Fra Ilija je rođen 20. ožujka 1949. u Kovačevcima (BiH), od oca Mijata i majke Lucije rođ. […]

S redovnim vjeronaukom u ovoj misiji nastavlja se 22. travnja za one koji su upisani petkom, a 23. travnja za one koji na vjeronauk idu subotom.

Slavlje primanja sakramenta krizme najavljeno je za 21. svibnja 2022. Vjeroučenici koji idu na vjeronauk kod s. Dragane krizmat će se u 9.30 sati, a vjeroučenici koji su kod fra Marka i fra Darka krizmat će se u 12.30 sati.

PRVOPRIČESNICI

Prvopričesnički vjeronauk prije odmora bit će održan još 2. travnja 2022. Neće se održati 9. i 16. travnja. Nastavak se očekuje 23. travnja.

Prva pričest bit će 14. svibnja 2022. Prvopričesnici koji idu na vjeronauk kod s. Nikoline pričestit će se u 10 sati, a vjeroučenici koji su kod s. Ivane i s. Dragane pričest imaju u 12 sati.

Iz Hrvatske katoličke misije Beč donijeli su i raspored liturgijskih slavlja za Uskrs…

Uskrs nije samo posljednje poglavlje Isusova života, nego i posljednje poglavlje povijesti

Što nam je važno? Kada trebamo biti negdje, što je važno za nas? Trčimo, žurimo… Želimo biti tamo! Kada nam se razbole najdraži, ostavljamo sve i trčimo kako bismo im što prije pomogli. Kada hodamo cestom i vidimo da su, posebno djeca ili starci u nevolji, trčimo im pomoći. Kada čujemo za sniženje cijena u […]

VELIKI ČETVRTAK

18,30 sati: MISA VEČERE GOSPODNJE

VELIKI PETAK

18,30 sati: OBREDI VELIKOG PETKA

VELIKA SUBOTA

19 sati: VAZMENO BDJENJE
(blagoslov jela)

USKRSNA NEDJELJA

SV. MISE: 8,30 sati, 10 sati, 11,30 sati (blagoslov jela) i 18 sati

Prozori Veleposlanstva RH u Beču osvijetljeni bojama ukrajinske zastave

Koncertom „Domovini i ljubavi“ u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču, u petak je obilježeno 30 godina međunarodnog priznanja Hrvatske i uspostave diplomatskih odnosa između Austrije i Hrvatske. Mladi hrvatski umjetnici iz Beča i Graza, mezzosopranistica Josipa Bainac, pijanist Stipe Bilic, tenor Valentino Blasina i violinistica Paula Rosenberg predstavili su uzvanicima raznovrstan program sastavljen od djela […]

USKRSNI PONEDJELJAK

SV. MISE: 8,30 sati, 10 sati, 11,30 sati i 18 sati

Fra Jozo Grbeš na Veliki petak: Prijateljstva opstaju samo na dubinama poznavanja

Veliki tjedan svoje ime nosi po glavnom događaju Velikog tjedna – Velikom petku, kada se očituje cijeli ljudski hod, dubina ljudskog iskustva: prijatelji su bili slabi. Izdali ga. Ili mu nisu prijatelji ili ga nisu poznavali. Prijateljstva opstaju samo na dubinama poznavanja. A znati znači ljubiti i ljubiti znači poznavati. Strah u čovjeku za vlastitu sudbinu može biti […]

Svjetlo i tama

Sve u životu je vezano za stvarnost svjetla i tame. Bitku stalno vodi tama protiv svjetla, a snaga svjetla stalno prodire i pobjeđuje. U tom dualitetu pobjede svjetla nad tamom očituju se i ostali sukobi: znanje iznad neznanja, dobro iznad zla, ljubav iznad mržnje, praštanje iznad nepraštanja. Svjetlo je život i Bog. Kada je upaljeno svjetlo vidimo stvari oko sebe i razumijemo što se događa. I fizičko svjetlo u konačnici koje dolazi od sunca daje nam toplinu i omogućuje fizički život. Sunce grije cijeli solarni sustav. Kada bi se ugasilo, život bi nestao. Kada sunce dotakne zemlju nastaje život.

Svjetlo i čovjek

Tama je simbol smrti i zla, simbol nedostatka bitnoga. Kada smo u tami ne znamo gdje smo. Tama nas čini uplašenima, pune straha, jer u tami ne vidimo. Postoji i duhovno svjetlo i duhovna tama. Takav je svijet u čovjeku. U svijetu ne postoji zlo. Ono postoji samo u čovjeku. Svijet tame u čovjeku stvara svijet zla. Već stoljećima odjekuje Isusova riječ: “Ja sam svjetlost svijeta, tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života”, (IV, 8,12). Poučeni njom izgovarali su ju i živjeli milijuni, preveli su je u vlastite živote. Svjetlo je moć, tama nije! “Tama ne može izbaciti tamu; to može učiniti samo svjetlo. Mržnja ne može izbaciti mržnju; samo ljubav to može učiniti”, M. L. King. Svijeća je kao velika iskra u nama. Svijeća stoji i na početku i na kraju našeg života (krštenje-sprovod). Ako ju uspijemo čuvati da gori cijeli život u nama, vječnost zaista pripada nama, djeci svjetla. Nije li mudrost upravo u tome: da je “bolje zapaliti najmanje svjetlo, nego proklinjati tamu”, E. Roosevelt.

Velika srijeda: Zaručnik je do kraja ostao nama vjeran. Jesmo li mi bili vjerni njemu?

Kršćanska tradicija se kroz mnoga stoljeća služila ikonama kako bi naviještala radosnu vijest. Na kršćanskom Istoku i danas važno mjesto zauzima štovanje i razmatranje ikona. Tako je i u velikom tjednu. Postoje ikone koje se u crkvama ističu baš u svetim danima razmatranja Gospodnje muke. Jedna zadivljujuća ikona velikog tjedna nosi naziv „’Ο Νυμφίος“ – […]

Uskrsnuće mijenja

Uskrs je događaj mijene, radikalne mijene. Ta promjena često ne znači postati netko novi, nego prestati biti ono što nismo, kako bismo mogli biti više oni koji smo stvoreni biti! Držeći se čvrsto za nešto što bismo trebali pustiti, što bi trebalo odumrijeti, zaustavlja nas da iskusimo obilje Božje ljubavi. I ovaj proces ostavljanja, napuštanja (umiranja) i ponovnog otkrivanja (uskrsnuća) znači doživjeti obnovu, nov život, radost, nadu i još mnogo toga što je nemoguće staviti u riječi. Voljeti više pomaže nam vidjeti Božje lice. Posluživanje drugih i podizanje brata čovjeka iz ljudske prašine daje veliku smisao našem putovanju vjere u Svjetlost i Uskrsnuće. Tako čovjek može doživjeti zoru novoga, zoru iznenađenja, zoru Susreta s Gospodinom.

I najveći umovi svijeta, znanstvenici bili su svjesni da je čovjek “ništa” pred snagom Božjom, tako nedokučivom i slavnom – tako složenom da nema zemaljskog uma koji ne zastane pred stvaranjem obične kapljice kiše, a kamoli ne pred stvaranjem samog čovjeka.

Isaac Newton, jedan od najvećih umova naše povijesti koji je čvrsto vjerovao u biblijski koncept stvaranja, zbog svoje vjere u Boga jednom je bio upitan: “Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovno postanu tijela svojih duša?” (mislili su na Isusovo uskrsnuće). Na to je znanstvenik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: “Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti samo željeznu prašinu?” Odgovor nije dobio. Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge. U prašini nije ostalo ni molekula željeza. Tada Newton reče prisutnima: “Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela”.

Veliki četvrtak: Kako živjeti obdareni uskrsnim žarom?

Korizma je za nama. Korizma, vrijeme koje imamo potrebu prožeti – ili, barem, označiti – nekim odricanjem. Nekom snažnijom zauzetošću. Svjesni smo da na ozbiljnost našeg življenja, na naš odziv evanđeoskim poticajima, spada da se – dok se primičemo korizmenom vremenu – odlučimo, koliko god je volje, koliko god je snage u nama, rasteretiti se […]

Svjetlo i ljubav rađaju uskrsnuće. Dobro je njih imati za svoje suputnike, temelje i ciljeve. Onda je lakše biti kršćanin i svjedok, vjesnik radosne vijesti i činitelj dobra. Po njima ljudi postaju dobrim ljudima, a dobri ljudi svetima.

Franjevački vjesnik

Evo što početak Velikog tjedna traži od kršćana

Veliki tjedan je sveto vrijeme kršćanstva. Kršćani su pozvani solidarizirati se s Kristovom mukom i smrću. Cvjetnica je događaj slave i muke, hvale i osude, događaja koji se tako snažno prožimaju i u našim životima. Kroz otajstva izdaje (Velika srijeda), posljednje večere (Veliki četvrtak), suđenja, patnje i umiranja (Veliki petak), tajne iščekivanja i snage svjetla […]

Hvala Ti.