U stotoj godini preminuo Hrvat koji je promijenio Napa Valley: Oduvijek sam sanjao vratiti se kada Hrvatska stekne neovisnost!

Tužna vijest danas je stigla iz Kalifornije. U stotoj godini preminuo je Miljenko Grgić, najpoznatiji hrvatski vinar. Hrvatski etnički institut zapisao je 2001. godine veliku životnu priču ovog Hrvata koji je rođen 1. travnja 1923. godine u selu Desne u Lijepoj Našoj. A prije nego što se podsjetimo Grgićevog filmskog životnog puta, spomenimo kako se […]

U susjednom Baselu 1968. godine osnovan je, zaslugom Dragana Hazlera i Žarka Dolinara, ogranak Matice hrvatske, a u tek desetak kilometara udaljenom Bad Säckingenu skoro istovremeno je utemeljena hrvatska katolička misija s prvim župnikom fra Ljubom Krasićem. Nešto kasnije tamo je djelovao i hrvatski pjesnik fra Lucijan Kordić.

Širinom svoga duha, uma i srca, a još više organizacijskim sposobnostima, Viktor se vrlo brzo „uklopio“ u novu sredinu, postavši jednim od najmlađih lučonoša političkog, vjerskog, kulturnog i sportskog buđenja te organiziranja Hrvata koji se nađoše na ovom dijelu njemačko-švicarskog podneblja.

Vrlo brzo su u Rheinfelden pristigla i druga dvojica Viktorove braće: Nikola i Stipe, kao i sestra Nada. To su vremena kada je Viktor već utemeljio hrvatsku kulturnu udrugu, ogranak Matice hrvatske „Antun Branko Šimić“, odnosno još 1969. godine sportsko društvo „Hrvatski nogometni klub Croatia“.

Viktor je imao veliki smisao za hrvatsku nacionalnu povijest, a posebno za hrvatsku knjigu: naime, u svom domu skupio je preko 1200 naslova. Upoznao sam ga odmah po dolasku u emigraciju. Bilo je to na hrvatskom hodočašću u Birnau (Bodensko jezero) u vremena kada je „hrvatsko proljeće bilo na zalasku“, a iznenada i neočekivano najavljeno je „vruće hrvatsko ljeto“ kada su „Bugojanci“ temeljito prodrmali jugoslavenski vojni i politički sustav. Od tada pa evo do današnjih dana ostadosmo prijatelji, suradnici i supatnici u „vječitoj“ borbi za bolju Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Preminuo franjevac koji je krajem 80-ih djelovao među Hrvatima u Berlinu

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja javlja da je u nedjelju u Splitu u 65. godini života, 47. redovništva i 41. svećeništva preminuo fra Milan Jašić, nekadašnji dušobrižnik za Hrvate u Berlinu. Fra Milan Jašić rođen je 23. srpnja 1959. u Novom Selu (otok Brač) od oca Vjekoslava i majke Miljane r. Bezmalinović. Prva tri razreda osnovne […]

Viktorova šira i uža rodbina imala je uvijek otvorena vrata svoga doma za izbjegle i prognane Hrvate. Osobno sam proveo nebrojeno noćnih sijela u društvu D. Hazlera, Ž. Dolinara, fra Lucijana, našeg dragoga Vijeke (Vjenceslav Čižek), Branka Leke i mnogih drugih Hrvati u domu Viktora i Jele(ne) Soldo.

Politički, Viktor je bio vrlo angažiran u Ujedinjenim Hrvatima Europe, odnosno kod Republikanaca (Korsky, Katalinić). Nebrojeno puta smo se našli i u društvu Vinka Nikolića, Jakše Kušana, Bogdana Radice, Danijela Crljena i drugih vodećih izvandomovinskih Hrvata.

Viktor Soldo među prvima je osnovao Mjesni odbor Hrvatskog narodnog vijeća u Rheinfeldenu. Nosio je barjak pred hrvatskim hodočasnicima od Rima do Einsiedelna i od Birnau do Bad Säckingena, gdje kršćanski vjernici iz Švicarske, cijelog južnog Badena i iz Elzasa slave sv. Fridolina. Iz tog dijela Njemačke Hrvati su slali jako puno humanitarne pomoći za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za tu pomoć su naravno zaslužni svi tamošnji Hrvati, ali je Viktor ipak bio prvi među jednakima.

Viktor će biti sahranjen u subotu 30. prosinca 2023. godine u 14 sati u Širokom Brijegu, u grobnici koju je sagradio s braćom i s natpisom na grobnom kamenu: “Domovino za tobom žudili, mrtvi se tebi vraćamo”.

U Ameriku je došao ostvariti snove, no bio je među 8,5 tisuća stanovnika Chicaga koji su preminuli od španjolske groznice

I danas, kada je san o samostalnoj Hrvatskoj ostvaren, Hrvati masovno odlaze u svijet. Nekoć smo bježali, danas se odvezemo! Ide se iz potrebe, a ponajviše zbog sna o sreći. Poznata knjiga San o sreći književnika Mile Budaka, nekoć zabranjena, a danas zatajena pisca i mučenika, naglašava da je sanjati o sreći jedno, a postići […]

U tim mislima, u toj žalosti, u tuzi koju ostavlja među svojima i rodbinom i prijateljima, dopustite mi da kažem: „Doviđenja, dragi prijatelju, u Vječnosti, gdje se više nećemo morati žrtvovati za istinu i pravicu, barem tomu se ja nadam”.

Tomislav Ðurasovic, München