U Ameriku je došao ostvariti snove, no bio je među 8,5 tisuća stanovnika Chicaga koji su preminuli od španjolske groznice

I danas, kada je san o samostalnoj Hrvatskoj ostvaren, Hrvati masovno odlaze u svijet. Nekoć smo bježali, danas se odvezemo! Ide se iz potrebe, a ponajviše zbog sna o sreći. Poznata knjiga San o sreći književnika Mile Budaka, nekoć zabranjena, a danas zatajena pisca i mučenika, naglašava da je sanjati o sreći jedno, a postići […]

Rođen je 21. siječnja 1942. u selu Martinu, nedaleko od Našica u Slavoniji. U Australiju je stigao 1969. godine i odmah po dolasku postao jedan od najdjelatnijih članova hrvatske zajednice u Adelaideu.

Posebno se istaknuo oko utemeljenja i vođenja Hrvatskoga radio programa za Južnu Australiju. Uz dnevni posao i brigu za obitelj, Vinko je svirao u hrvatskom glazbenom sastavu, pripremao vijesti i čitao ih na radijskom programu, pomagao u dvorani „Hrvatski klub“ i služio na raznim dužnostima kluba – bio je uvijek spreman pripomoći Hrvatima i drugima gdje god je stigao i mogao.

Više od 15 godina služio je kao Justice of the Peace (JP obavlja više službenih administrativnih dužnosti u zajednici) u gradu gdje je boravio. U toj ulozi pomagao je mnogima pripremiti dokumentaciju za sudske rasprave, posebice u slučajevima ostavštine i slično. Njegov ustrajan i nesebičan rad u hrvatskoj i široj zajednici prepoznali su mnogi i zbog toga je Vinko godine 2001. nagrađen odličjem Order of Australia Medal. Ali nekoliko godina iza ove časne nagrade njegovo je ime postalo još poznatije diljem Australije.

Naime, godine 2009., u povodu proslave 200. obljetnice utemeljenja i rada Australske pošte, Vinkovo ime bilo je među desetero izabranika iz cijele Australije čije su slike stavljene na specijalnu seriju poštanskih maraka objavljenu uz tu važnu obljetnicu.

Dva logorska prizora za jedan život

U svijetu je dobro poznata stara izreka: zdrav duh u zdravu tijelu, kojom se nastojalo i nastoji mlade ljude usmjeravati da se brinu za svoje tjelesno, duševno i duhovno zdravlje. Takvu željenu ravnotežu nije lako ostvariti, a još teže trajno očuvati. Svi sportaši, na primjer, pomno se brinu za tijelo, ali mnogima od njih duh […]

Naime, Vinko je radio za Australsku poštu od polovice 1990-ih i uvijek bio pozitivan, uljudan, razgovorljiv, s osmijehom na licu, svakoga primao s radošću, želio svima pomoći i izići im u susret. Jednostavno, odskakao je od drugih 35 tisuća zaposlenika. Dobrota je ispunjala Vinkovu dušu i on je taj dar dobrote dijelio na svakom koraku, čineći dobro ljudima oko sebe. Ljudi su to prepoznali i uprava Pošte počastila ga je stavljanjem njegove slike na poštansku marku.

Bila je to (i ostala) velika čast ne samo Vinku nego i njegovoj obitelji, hrvatskoj zajednici u Australiji, a trebalo bi biti i cijeloj Hrvatskoj, jer je Vinko sin ravne Slavonije i domovine Hrvatske u kojoj je primio taj nebeski dar i ponio sa sobom u svijet.

Kada mu je bilo samo dvije i pol godine, Vinko je u samo dva tjedna izgubio oca i majku. Bio je najmlađi od četvero djece i roditelje nije ni zapamtio. Možemo samo zamisliti kako mu je bilo teško djetinjstvo, ali životne teškoće nisu ga shrvale, nego su učvrstile njegov pozitivan karakter. Znao je reći kako se iz djetinjstva najbolje sjeća jednoga franjevca koji je tada živio u franjevačkom samostanu u Našicama – u kojem je Vinko ministrirao i mnogo puta bio nahranjen – koji mu je jednom prilikom rekao: „Vinko, dobro slušaj što ću ti reći, i zapamti: uvijek u životu čini dobro svakomu čovjeku”. On je taj savjet već u djetinjstvu čvrsto prigrlio i premda ga je život odveo u daleku Australiju, Vinko je slijedio fratrov savjet i neprestance činio dobro.

Jednom, na pitanje novinara kako je ustrajao već više od 40 godina u Australiji stalno raditi za opće dobro, Vinko je odgovorio: „S vjerom u Boga, ali s istinskom vjerom dokazanom svojim svakidašnjim životom (ne prividnom vjerom i glumom), sve se zapreke pobjeđuju. Nemojte nikada očekivati ni od koga da učini nešto za vas, nego uvijek gledajte što vi možete učiniti za drugoga. Kada učinite nešto dobro i svojim djelom nekoga obradujete, i ako to vama u srcu čini zadovoljstvo, onda je to ljubav, a ljubav je Bog”.

Vinko Romanik živio je s obitelji u dalekoj Australiji, ali nam i danas može biti vrlo blizu i blizak; možemo čak osjetiti dobrotu i ljubav koja je iz njega zračila, posebice ako i mi prihvatimo poruku: „Uvijek u životu čini dobro…“ Ljudi su prepoznali Vinkovu dobrotu i dali mu priznanja, ali njemu je zasigurno bila najveća nagrada ona koju je on osjećao u srcu čineći dobro drugima.

U Americi je širio istinu o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, i žudno želio slobodu svoje domovine. Upamtimo ovo ime

Hrvatskoj općoj javnosti (u domovini i svijetu) ime Stanka Guldescua gotovo je nepoznato. Samo neki povjesničari i oni koji se zanimaju za Bleiburšku tragediju prepoznaju njegovo ime i prezime. Ali i šira javnost trebala bi znati barem ponešto o čovjeku koji je prošao, što se kaže, cijeli svijet, i Hrvatsku ne samo u srcu nosio […]

Naš dobri Vinko preminuo je 28. veljače 2013. u Blair Atholu, Port Adelaide Enfield City, Južna Australija, gdje je i pokopan – daleko od svoje Hrvatske koju je neizmjerno volio i žrtvovao se za njezino oslobođenje.

dr. Ante Čuvalo

Puno toga ste propustili ako niste upoznali Borisa Korbara. Recimo, u Clevelandu je s pravim tenkom plašio srbijansku dijasporu

Boris Josip Korbar “Vimpi” rođen je u Zagrebu 3. ožujka 1943. Pravi sin Zagreba, koji je već bio peti naraštaj bijelog grada. Njegov otac Ivan Korbar (kojeg su također zvali “Vimpi”) preživio je Križni put. Vratio se u Zagreb s kolonom ljudi i bio smješten u koncentracijski logor u gradu. Prepoznao ga je Vida, srbijanski […]

Priznanja su predstavljena 2009. godine u prisutnosti mnogih uglednika iz političkog i javnog života Australije. Od 250 odlikovanih izabrano je samo deset čije su slike otisnute na prigodnim poštanskim markama. Među njima je bio i hrvatski iseljenik Vinko Romanik koji je rođen u Martinu pokraj Našica, a gotovo pet desetljeća živio je u Adelaideu.

Za dugogodišnji doprinos hrvatskoj zajednici, 2001. godine dobio je “Order of Australia Medal”. Pozitivan, komunikativan i uvijek s osmijehom na licu, tijekom svog života primio je vrlo malo savjeta.

Kao dvogodišnjak u samo dva tjedna izgubio je oba roditelja. Često se sjećao savjeta iz samostana u Našicama gdje je ministrirao.

“Uvijek u životu čini dobro svakom čovjeku, a ako ikad napraviš nešto negativno, neka to ne bude namjerno”, rekao mu je franjevac čije su se riječi usjekle u Vinkovo srce i dušu.

Sjećanje Hrvata koji je bio zarobljen u Normandiji: Nijemcima sam zaprijetio Al Caponeom ako mi uzmu krunicu

Gadno vrijeme. I u zraku i na moru. No, prekasno je bilo da se prekine napad. Ivan Josip Čondić i njegovi suborci zrakoplovom su letjeli preko obale Normandije. Vidjeli su njemačke obrambene nasipe na kilometrima plaža na koje će se nešto kasnije iskrcati većina savezničkih trupa u jednoj od najkrvavijih amfibijskih invazija dosad. Čondić je […]

“S istinskom vjerom u Boga sve prepreke se pobjeđuju, a uspjeh je neizbježan. Nikad ne treba očekivati da će netko nešto učiniti za nas, nego uvijek trebamo misliti na ono što možemo napraviti jedni za druge”, govorio je Romanik.

Preminuo je 28. veljače 2013. godine.

Lilly Romanik, Hrvatska matica iseljenika