Hrvati iz Beča na nezaboravnom putovanju od La Verne do Padove

Skupina od 58-ero vjernika iz Hrvatske katoličke misije u Beču hodočastila je u najvažnija svetišta Italije. Pod iznimnim duhovnim i stručnim vodstvom dvojice franjevaca, vjernici su prošli bogat put ispunjen stručnim objašnjenjem, svakodnevnom molitvom, svetim misama i zajedničkim druženjima.

Ovo lijepo hodočašće ostat će upamćeno po snažnoj duhovnoj dimenziji, ali i po sjajnoj skupini vjernika koja je disala kao jedno. Hodočasnike je na ovom putu predvodio fra Darko Grmača, dok je ulogu stručnog vodiča imao fra Jure Barišić, gvardijan i župnik sa Širokog Brijega.

Ova dvojica franjevaca pokazala su se kao uistinu “top” tim koji se savršeno nadopunjavao. Bili su iznimno dragi, opušteni, jednostavni i puni zdravog humora, što je putovanju dalo posebnu radost, dok su s druge strane pokazali snažnu produhovljenost te stručnost i poznavanje talijanskih svetišta. Među njima se osjetila bratska povezanost koja je na sve nas djelovala kao živo svjedočanstvo onoga biblijskoga: “Kako je lijepo i milo kao braća živjeti zajedno”. Njihove nadahnute, tople i duboke propovijedi svakoga su dana iznova doticale srca okupljenih hodočasnika.

Program hodočašća bio je jako bogat, a vjernici HKM-a Beč svakoga su dana slavili svetu misu u drugome povijesnom svetištu, susrećući se s velikim svjedocima vjere. Krenuli su u nedjelju navečer vozeći se autobusom i uz pauze, u ponedjeljak u jutarnjim satima stigli na svoje prvo odredište: goru La Verna. To je mjesto tišine, molitve i kontemplacije, izolirano od buke. Tamo je sveti Franjo molio, primio rane ili stigme. Posjetili su mjesto i kapelicu stigmi i slavili svetu misu, a poslijepodne su sudjelovali na tradicionalnoj procesiji s tamošnjim franjevcima. Ova procesija nije prekinuta od 1431. godine i održava se svaki dan nakon molitve devetog časa.

Drugi dan proveli su u Asizu. Najprije su posjetili baziliku svetog Franje i molili se na njegovom grobu. U bazilici svete Klare molili su pred drevnim križem pred kojim je sveti Franjo čuo Božji poziv. Središnji događaj bila je sveta misa u predivnoj Porcijunkuli, kolijevci franjevaštva. U molitvi su se sjetili svih onih koji su u potrebi kao i cijele naše misijske zajednice.

Tijekom boravka u Asizu, skupina je posjetila i svetište svetog Damjana, a posebno emotivan bio je susret s neraspadnutim tijelom svetog Carla Acutisa, mladog sveca našega doba koji u trapericama i tenisicama svjedoči modernu svetost. Poznat je po predanosti euharistiji i korištenju interneta u evangelizaciji.

Collevalenzu i Casciu posjetili su trećega dana. Najprije su hodočastili u svetište Madre Speranze u Collevalenzi, španjolske redovnice i velike mističarke koja je podigla svetište Milosrdne Ljubavi. Tamo se nalazi čudotvorna voda kojom su se umivali i natočili onima koji nisu s njima. Ovo svetište Majke Sperance rado je posjećivao Ivan Pavao II. Na njenom grobu molili su i za potrebe onih koji su im se preporučili. Svetu misu toga dana slavili su u Casci, u svetištu svete Rite, vjerne zagovornice u najtežim životnim situacijama i zaštitnice nemogućeg, gdje se u staklenom lijesu mogu vidjeti njezino očuvano tijelo.

Četvrtoga dana put ih je odveo na jug, stopama padra Pija, gdje su posjetili San Giovanni Rotondo koji je postao svjetski poznat zahvaljujući padru Piju, franjevcu kapucinu i mistiku koji je poznat po stigmama, ispovijedanju i brojnim duhovnim darovima. Tamo su posjetili njegov grob, vidjeli njegove osobne stvari i neraspadnuto tijelo te ostali u molitvi. Vidjeli su staru crkvu i novu velebnu crkvu te bolnicu koju je dao sam svetac izgraditi.

Vrhunac dana bila je sveta misa u mističnoj špilji svetog anđela Mihaela na brdu Gargano, jedinstvenoj podzemnoj crkvi – špilji koja odiše svetošću i strahopoštovanjem. Ovo svetište posebno je volio padre Pio, ali i sveti Franjo Asiški, koji se nije smatrao dostojnim ući u špilju nego je molio na njenom ulazu. Monte Sant Angelo u Garganu – svetište svetog Mihaela koju nije posvetio čovjek nego sam anđeo svojim ukazanjem, nalazi se na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.

Petoga dana posjetili su Loreto, dom Nazaretske kućice Svete Obitelji. Pomolili su se kod kućice i slavili svetu misu. Loreto im je zanimljiv jer je povezan s Trsatom. Prema predaji Nazaretska kućica Blažene Djevice Marije je najprije iz Nazareta prenesena na Trsat, gdje je bila tri godine, a zatim je prenesena u Loreto gdje se i danas nalazi.

Posljednja postaja hodočašća bila je Padova. Tamo su proslavili svetu misu kod svetog Leopolda Mandića, našeg velikog hrvatskog sveca pomirenja i ispovijedanja, posjetivši njegov grob i malu ispovjedaonicu koja je čudom preživjela bombardiranje u ratu. Putovanje je svečano zaokruženo u veličanstvenoj bazilici svetog Ante Padovanskog, sveca svega svijeta, gdje su vjernici dotaknuli njegov grob i vidjeli relikvije njegova neraspadnutog jezika.

Među hodočasnicima vladalo je uistinu pravo kršćansko zajedništvo, radost, međusobno pomaganje i iskreno prijateljstvo. Svi sudionici složili su se u jednom: ovo je bilo nezaboravno hodočašće s kojeg su se svojim domovima u Beč vratili duhovno obogaćeni, sretni i povezani trajnim uspomenama.

s. Dragana Tomić

Ključne riječi #hodočašće u Italiju #Hrvatska katolička misija Beč #s. Dragana Tomić