Odlazak posljednjeg hrvatskog fratra iz Argentine. Zajednica se emotivno oprostila od voljenog svećenika

Nakon 100 godina intenzivnog pastoralnog rada ostali smo bez posljednjeg fratra u Argentini. U nedjelju je bila posljednja misa za fra Josu Peranića, jedinog fratra s kojim smo dijelili život u ovom dalekom dijelu svijeta. Zbog zdravstvenih razloga vraća se u Hrvatsku. Vrijedi spomenuti da imamo Katolički centar Sveti Nikola Tavelić (Tejar), Župu San Leopoldo Mandić u San Justu (jedinu hrvatsku župu u Argentini), malu školu…

Bili smo naviknuti na njegovu prisutnost od krštenja do posljednjeg oproštaja. Naša djeca i unuci naučili su Očenaš na hrvatskom u maloj školi, kako pjevati Lijepu Našu na sastancima mladih i kako odrastati s hrvatskim identitetom. Sve to, baš sve, uvijek je bilo zahvaljujući našem mjestu susreta: hrvatskim centrima i hrvatskom fratru. Osjećamo se osiroćeno. Pitanje u našoj zajednici je: “Kako dalje?”

Završni pozdrav ocu Josipu Peraniću uoči njegova povratka u Hrvatsku

Dragi oče, dragi prijatelju !

Možda se sjećaš onih riječi koje ti je Gospodin šaputao na uho prije više od 40 godina: “Joso… mnogi sinovi tvoje domovine žive raspršeni diljem svijeta… Čak i u udaljenoj Južnoj Americi, na samim rubovima kugle zemaljske. Većina njih, potjerana siromaštvom ili ratom, ranjenim krilima odletjela je u nepoznato. Iako su spasili živote i slobodu, mnogi i dalje nose tešku tugu jer su istrgnuti iz zavičaja gdje su im ostali korijeni, gdje još lebdi toplina njihovih gnijezda, gdje im prebivaju najranije ljubavi, gdje počivaju njihovi pokojnici.… Joso, oni te trebaju! Pođi k njima! Zagrli ih u moje ime… Učvrsti ih u vjeri koju su primili od svojih predaka… Naviještaj im moju Riječ na materinskom jeziku… Živi s njima duh Blaženstava… Prati im snove o slobodnoj domovini… Daruj mir njihovim bolnim srcima!”

I ponizno si odgovorio DA. Ostavio si sve – doslovno sve – i pridružio se franjevačkim misionarima koji su ti prethodili, svi oni velikodušni ljudi, duboko zaljubljeni u Boga i Hrvatsku. I poput njih, postao si kvasac našeg duhovnog života i našeg nacionalnog identiteta.

S vremenom su tvoja subraća – jedan po jedan – pozivana u vječnost ili na nove službe. A ti dragi Joso, još stojiš ovdje, čvrsto odolijevajući buri sve do posljednjeg časa. Sagnutih leđa pod teretom izazova, svojim posljednjim snagama pratiš hrvatsku katoličku zajednicu u ovom kutku svijeta. Uvijek kao otac, pastir, brat, prijatelj… Otvorenog srca, pruženih i već umornih ruku, te nepokolebljivim pouzdanjem u Božju volju, pokazuješ da protok vremena može iscrpiti tjelesnu snagu, ali ne umanjiti nesebičnu predanost koja te oduvijek nadahnjuje.

Dragi naš Joso ! Uoči tvog povratka u domovinu, uz ZAHVALU BOGU na prekrasnom daru tvoje prisutnosti među nama, danas ti iz dubine srca želimo reći: HVALA!

• HVALA ti što si prihvatio Očev poziv i što nas već više od 40 godina hrabriš u vjeri s toliko predanosti i toliko žara.
• HVALA ti na obilnim plodovima tvog misionarskog rada koje svi prepoznajemo. Osobito ovdje u San Justu, ne možemo ne spomenuti da je ovaj Centar djelo tvojih ruku i da je našoj radosti što pripadamo ovoj maloj, a ipak živoj zajednici, ravna samo tuga koju osjećamo pri pomisli na prazninu koja nas vjerojatno očekuje.
• HVALA ti na tvom neumornom radu, na intenzivnom pastoralnom djelovanju i posebno na tome što si uvijek PREPOZNAO KRISTA U SVAKOM BRATU koji je pokucao na tvoja vrata.
• HVALA ti i na tvojim žuljevima, na podršci ocu Stjepanu pri izgradnji San Blasa i na poučavanju u vjeri naše mlade igrajući s njima nogomet, učeći ih izvlačiti mreže, filetirati i soliti ulov te njegovati i brati masline.
• HVALA ti na svjedočanstvu tvoje PONIZNOSTI i na tome što si fratar „koji miriše po ovcama”, svjestan da se najučinkovitija propovijed ne priprema proučavanjem u knjižnici, već DIJELJENJEM TERETA TUĐIH KRIŽEVA.
• HVALA ti i na tvom umoru, boli i tjelesnim tegobama. Za one koji su zaokupljeni samima sobom, radilo bi se o besplodnim nedaćama. Za one koji svoj život troše u vatri uzvišenih ideala – kao što ti činiš – one postaju PRINOS.
• HVALA ti što si bio istinski most između nas i domovine te na svemu što si za nju učinio, posebno u ratnim vremenima. Hvala ti što si uvijek održavao živim plamen ljubavi prema Hrvatskoj, koristeći ga kako bi – ISPOD SVAKOG KAMENA – potražio otvoreno srce u kojem bi nastojao zapaliti NOVU VATRU!
• Ukratko, HVALA ti što si nam darovao svoju neizmjernu LJUBAV OČITOVANU U DJELIMA, što je ujedno i najsvjetliji lik tvoje kateheze. Jer, kako pjesma kaže: “Samo ljubav osvjetljava ono što traje; samo ljubav pretvara glinu u čudo.”

Danas, kada je stiglo vrijeme tvog povratka u zavičaj, želimo ponoviti da te VOLIMO PUNO, PUNO i da ćemo te zauvijek nositi u srcima, na onom posebnom mjestu gdje prebivaju naši osjećaji najdraži.

Zamišljamo tvoj zasluženi odmor: bezbrižan, možda uz šetnju stazom među borovima u tvojem rodnom mjestu, dok ponovno – baš kao u djetinjstvu – promatraš plavetnilo mora i brodice čije si ljuljanje nekad pratio sa svojeg prozora i lica težaka izbrazdana suncem i oštrim vjetrom, dok uzdišeš mirise svježe ribe, zrelih maslina i mladog vina. A možda će i biti prilike da sjedneš s nekim mještaninom u hlad čempresa i ispričaš mu kako tamo daleko, vrlo daleko, preko mora, na južnim rubovima Amerike, postoji crkvica u kojoj si djelomično proveo više od 35 života, moleći na materinskom jeziku, pjevajući stare liturgijske pjesme naših djedova, te osjećajući kako srca tvojih vjernika kucaju ljubavlju prema Hrvatskoj, iako mnogi od njih – možda drugi, treći naraštaj iseljenika – nisu je uspjeli uživo upoznati.

Dragi Oče, molimo Gospodina da bdije nad tobom i da te štiti, da ti podari mir i sreću te da ti jednog dana – za mnogo godina – udijeli obećanu i zasluženu nagradu: “Tko vjeruje u mene, imat će život vječni.” Danas te čvrsto, toplo, iskreno i zauvijek grlimo!

Neka Bog podari svoj blagoslov svima nama koji smo – u Njegovoj prisutnosti – ujedinjeni u ljubavi ovog predivnog zagrljaja! Jer samo ljubav osvjetljava ono što traje, amo ljubav pretvara glinu u čudo…

Tvoja hrvatska katolička zajednica župe sv. Leopolda Mandića, San Justo, Buenos Aires, Argentina.

Nino Rukavina

Ključne riječi #fra Josip Peranić #Hrvati u Argentini #Nino Rukavina