Na junački način

Evanđelje se ili živi – barem nastoji živjeti – cijelim srcem. Ili ga se izdaje. Trećega nema

14. travnja 2021. u 14:54

Potrebno za čitanje: 2 min

Stjepan Lice

Duhovnost

FOTO: Pixabay

Evanđelje, premda otpočetka – i dovijeka – isto, u različitim su vremenima i u različitim sredinama, tumačili i živjeli na različite, čak i oprečne, načine. Dok je jednima ono bilo – i jest – okosnica i srž osobnosti i života, drugima je više nalik popisu lijepih, ne odviše obvezujućih misli i želja. Ima ih – i danas ih itekako ima – koji su zbog Evanđelja bez imalo oklijevanja spremni dati svoj život.

Ljudsko dostojanstvo postavlja se kao temeljno pitanje u životu

Između mnogih životnih mogućnosti, između mnogih putova, samo je jedan primjeren čovjeku – prostran za one koji se raduju životu, za one koji ljube, skučen za one koji se radosti, za one koji se ljubavi suprotstavljaju – njegovo dostojanstvo. Čovjek je dostojan svojega imena, povjerenja koje mu je iskazano, poslanja koje mu je povjereno, u […]

Istodobno ima i onih koji Evanđeljem zakrivaju ispraznost svojih dana i prividu nastoje dati neki kratkotrajan odsjaj ljepote. Ima ih koji Evanđeljem provjeravaju sebe i žive za druge, i onih koji Evanđeljem opravdavaju sebe i prozivaju druge. Posvuda u svijetu jedni uz druge žive oni koji, najčešće nevažni i neprimijećeni, zdušno žive Evanđelje i oni koji se, uočeni i važni, bez osobitog, pa i bez ikakvog utemeljenja pozivaju na njega.

Uvijek se iznova postavlja pitanje oblikuju li oni koji se pozivaju na Evanđelje životne okolnosti ili te životne okolnosti oblikuju njih? U nas su za Evanđelje – i ne tako davno – mnogi polagali svoje živote, stradavali su njihovi bližnji, bili lišeni koječega. Vremena su se promijenila i sada je prečesto uobičajeno da se od nekih traži da onima kojima je stalo do Evanđelja, pruže dovoljno prostora da Evanđelje i žive.

Umjesto da se izbore za život po Evanđelju, umjesto da Evanđelje, jednostavno, žive, mnogi od drugih očekuju da im to omoguće. Umjesto da uče od Onoga koji je krotka i ponizna srca, i tako nađu spokoj dušama svojim, odviše ih je koji nasjedaju poticajima onih koji se Evanđelju protive i prihvaćaju načine njihovog sučeljavanja, nadmetanja pa i podmetanja. Prihvaćaju da iz svijeta ljubavi odlutaju u svijet mržnje te snagu svoje netrpeljivosti prema drugima označe snagom svoje vjere.

Oni koji su se vratili ništa o tome nisu znali kazati. Ali pitajte one koji se nikada nisu vratili

Život je slijed dolazaka i odlazaka, sastanak i rastanak, iščekivanja i ispraćaja. Radost nužno prianja uz bol, zahtjevnost uz nježnost. Ponekad ih gotovo bude teško razlikovati jedne od drugih. Ne, nije jednostavno živjeti. S odgovornošću odabirati svoj život. Jer jedno nužno uključuje – ili isključuje – drugo i svaki je novi korak pomalo i pustolovina. […]

Događa se da do boli, do suza, bude teško promatrati neke, k tome i osobito istaknute, koji govore da su na strani Evanđelja a govore i čine upravo usuprot Evanđelju. Čovjek bi se gotovo – s otužnim osmijehom – upitao o čemu je riječ: ili oni Evanđelje shvaćaju ozbiljno a sebe (i svoje kratkoročne i isprazne probitke) neozbiljno ili, naprotiv, sebe (i svoje kratkoročne i isprazne probitke) shvaćaju itekako ozbiljno, a Evanđelje posve neozbiljno. I koriste se njime tek toliko koliko im može poslužiti, koliko njime druge uspiju zavarati, pa i zavesti.

Životne okolnosti se mijenjaju, ali zahtjevnost Evanđelja – onima koji ga uistinu prihvaćaju – ostaje razgovijetna. Nije moguće pozivati se na Evanđelje, izigrati ga – i živjeti. Ne postoji evanđeoski hlad u koji je moguće skloniti se. I kao što ne postoji e-život kojim je onaj zbiljski moguće nadomjestiti, tako ne postoji ni e-Evanđelje koje je moguće živjeti izvan životnih zahtjevnosti.

U našim se krajevima – i ne tako davno – Evanđelje živjelo na junački način. Živjelo ga se junački kao što ga se i danas junački živi u mnogim predjelima svijeta. Dakako, i danas ga mnogi – u svojim malim svjetovima, među nama – žive izrazito junački ali stječe se dojam da je odviše onih koji ga žive u ‘light-izdanju’ – sa smanjenom sadržajnošću, sa smanjenom izražajnošću, sa smanjenom zahtjevnošću.

Ako me pitate hoću li se ili neću cijepiti, što da vam odgovorim?

Jeste li gledali film “Sofijin izbor” Alana J. Pakule? Ili čitali istoimenu knjigu Williama Styrona po kojoj je taj film snimljen? Posred groznih okrutnosti Drugog svjetskog rata, jedna je žena dovedena pred neshvatljiv, nemoguć izbor: da izabere koje će od njezine dvoje djece živjeti. Knjiga i film govore o njezinom izboru. I o posljedicama njezina […]

Ali: Evanđelje se ili živi – barem nastoji živjeti – cijelim srcem. Ili ga se izdaje. Trećega nema.

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje