Rušimo granice – iz stare hrvatske dijaspore

Gradišće: Kapitalno pjesničko djelo o suvremenom pjesništvu stare hrvatske dijaspore

28. studenoga 2022. u 0:03

Potrebno za čitanje: 4 min

Dijaspora.hr

Vijesti

FOTO: Petar Tyran

Iz Gradišća dolazi kapitalno djelo, trojezična antologija, hrvatsko-englesko-njemačka, autora i priređivača Petra Tyrana i Herberta Kuhnera pod naslovom „Rušimo granice – iz stare hrvatske dijaspore“.

Zadivljujuća otkrića njemačko-hrvatskog filologa

U prisutnosti brojnih visokih uzvanika i vodećih hrvatskih poznavatelja Marulićeva opusa, predavanje je održao Zvonko Pandžić, renomirani filolog s višedesetljetnom njemačkom adresom, predstavivši ujedno svoje bibliofilsko izdanje figurativno kazano – trostruke „Judite“ – s faksimilom Marulićeve izvorne grafije toga prvog književnoga djela na hrvatskome jeziku. Naime, u Zagrebu je 27. listopada u Hrvatskoj matici iseljenika […]

Ovu antologiju objavio je austrijski PEN klub, čiji je predsjednik Helmut A. Niederle napisao predgovor. U njemu je, uz ostalo, naglasio: „Ova trojezična knjiga na hrvatskom, nimškom i engleskom, ligui franci, neka ruši i one granice ke razdvajaju nimški od drugih europskih jezikov. Neka ova antologija najde trajnu domovinu i mnogi biblioteka”. Iz navedenog teksta vidljivo je kako pod hrvatskim jezikom autori antologije misle na gradišćanskohrvatski književni standard.

Petar Tyran, spiritus movens ove antologije, napisao je uvodno slovo pod naslovom „Naša književnost – rušimo granice“. U ovome nadahnutom tekstu on je podsjetio kako su već prošla četiri desetljeća od pojave kultne antologije „Ptići i slavuji, suvremeni gradišćanskohrvatski pjesnici“.

“U međuvrimenu se rodilo nekoliko novih ptićev i slavujev. A našli su se opet i pjesniki istoga ili sličnoga mišljenja, došli su na svitlo iz svojih grmov i šumov. ‘Rušimo granice’, znatno prošireno izdanje nekadašnjih ‘Ptićev i slavujev’. Iz gradišćanskohrvatskoga gnjazda izleglo se čuda već književnikov i pjesnikov, nego su mnogi do sada znali. Mnogi ptići su lovili po tuđi lapti i šuma, a dost slavujev je otpjevalo svoje jačke bez da bi je gdo bio čuo, a još manje da bi gdo bio bilježio njev pjev i ga tim bio pohranio za druge, kasnije generacije. Mnogi su i prestali s pjevanjem jer već nisu ni jednoga našli ki bi razumio njev glas“, napisao je Tyran.

ŠIRI POETSKI KRUG

Nakana spomenute antologije je upravo pronaći takve izgubljene pjesnike i ubaštiniti ih na stranicama ove antologije. Autori su vrlo ispravno u antologiju uključili najistaknutije pjesnike koji su stvarali u sklopu cjelokupnog arhipelaga nekadašnjih zapadnougarskih Hrvata koji se nakon Trianonskoga mirovnog ugovora i raspada K und K monarhije dijele na gradišćanske Hrvate u Austriji, Mađarskoj, Slovačkog te Moravskoj. Njima su pridružili i pjesnike koji stvaraju na moliškome hrvatskom jeziku u talijanskoj pokrajini Molise.

Stoga ova antologija, kako s pravom ističe Tyran „pomaže ostvariti čim širji kulturnopolitički opseg cijele narodne skupine – ne samo u geografskom, nego i u duhovnom smislu“.

Ovom antologijom dokumentirana je ne samo jezična mnogostrukost „maloga gradišćanskohrvatskog roda“, već kako ističe Tyran, antologijom su „ostavili dušu tim pjesmam i pjesnikom, ki su i jezikom postavili spomenik svojemu selu, svojem rodnom kraju, a ne manje i Hrvaticam i Hrvatom ki jur skoro poltisućljeta živu u tom kraju“.

Vrlo je zanimljiva Tyranova primjedba kako „ova zbirka sadržava u sebi križanje različnih stazov po ki su išli i još uvijek hodu hrvatski ljudi. Ali ujedno je i autoput s različnimi priključki ki veže pojedine dijele nekadašnje dijaspore i ki plete nova uže i jače konopce, ki gradi nove moste, po ki se ide i gre i na ki slušamo one, ki ča, kaj ili što imaju za reći i pjevati“.

Za nas u Hrvatskoj, odnosno za cjelokupnu nacionalnu hrvatsku književnu baštinu, antologija koju predstavljamo pokazuje kako su gradišćanski Hrvati duhovno povezani istim podrijetlom i istim jezikom s matičnim narodom.

Umjesto jednoga hrvatskoga jezika, uvodi se desetak marginalnih: Krajnje je vrijeme da se osvijestimo dok ne bude prekasno!

“Bački Hrvati Bunjevci i monopolizacija novoštokavskoga ikavskog dijalekta – činjenice i posljedice”, bila je tema videotribine koju je na online organizirala Hrvatska matica iseljenika. Povod tribine bila je nedavna inicijativa za uvođenjem “bunjevačkog jezika” kao službenog na području grada Subotice. Navedena inicijativa pokušava bunjevački govor izdvojiti iz hrvatskoga jezičnog korpusa, a dovodi u pitanje i […]

POEZIJA POLIGLOTA

Petar Tyran i Herbert Kuhner učinili su veliki napor i sve uvrštene pjesme preveli na njemački i engleski jezik. To je pokušaj da se predstavi gradišćanskohrvatski jezik i na „veliki svitski jeziki, a tim upoznati makrokrug štiteljev s pjesničkim mikrokozmosom gradišćanskih Hrvatov“. Tyran ispravno zaključuje: „Da bi književnost malih grup i narodov nastala poznata i se širila na čim većem prostoru, mora se koristiti prijevod. To je nakana i ovoga izdanja“.

Navodimo popis uvrštenih pjesnika u antologiju „Rušimo granice“: Augustin Blazović (Frakanava, 1921. – Beč, 2004.), moliška Hrvatica Gabrijela Blažeta (Mundimitar, 1959.), gradišćanska Hrvatica iz Mađarske Matilda Bölcs (Sambotel, 1949.), Jurica Čenar (Dolnja Pulja, 1956.), Katarina Drakšić-Halaj (Klimpuh, 1965.), Herbert Gassner (Celindof, 1955.), Ewald Höld (Uzlop, 1954.), gradišćanski Hrvat iz Mađarske Pavao Horvat (Vedešin, 1930. – Šopron Horpač, 1941.), gradišćanski Hrvat iz Mađarske Šandor Horvat (Narda, 1959.), gradišćanska Hrvatica iz Mađarske Timea Horvat (Petrovo Selo, 1967.), gradišćanska Hrvatica iz Mađarske Marija Fülop Huljev (Unda, 1950.), Anton Leopold, (Frakanava, 1928. – Beč, 2021.), moliška Hrvatica Angelina Menna (Mundimitar, 1936.), moliška Hrvatica Agostina Piccoli (Mundimitar, 1962. – Italija, 1998.), gradišćanski Hrvat iz Slovačke Vilijam Pokorný-Tica (Devinsko Novo Selo, 1929. – Bratislava, 2016.), moliški Hrvat Giovanni Romagnoli (Mundimitar, 1964.), gradišćanski Hrvat iz Mađarske Lajoš Škrapić (Petrovo Selo, 1938. – Budimpešta, 2016.), Ana Šoretić (Cogrštof, 1952.), Romana Schweiger-Domnanović, (Gerištof, 1958.), gradišćanski Hrvat iz Slovačke Petar Tažky (Bratislava, 1968.), Petar Tyran (Novo Selo, 1955.), gradišćanski Hrvat iz Moravske Milo Vašak (Frelištof, 1925. – 2007.) i Dorotea Zeichmann (Klimpuh, 1957.).

Petar Tyran – Koautor antologije Herbert Kuhner, pjesnik, dramatičar, novelist i prevoditelj

Koautor antologije, Herbert Kuhner, pjesnik, dramatičar, novelist i prevoditelj, rođen je 1935. u Beču. Odrastao je i školovao se u SAD-u. Od 1963. živi ponovno u Beču. Istaknuti je prevoditelj.

VRIJEDAN KNJIŽEVNI PRINOS

U trećem dijelu antologije objavljene su bibliografske leksikografske jedinice o svakom od uvrštenih autora. Kao relativno dobar poznavatelj gradišćanskohrvatske književnosti dajem si slobodu primijetiti kako je ovaj izbor vrlo značajan zbog aspekta objedinjavanja u kulturološkom smislu cijeloga gradišćanskohrvatskog arhipelaga. Međutim, prigovor bi se mogao pronaći u činjenici da Petar Tyran antologiju počinje s Augustinom Blazovićem. Time je isključio pjesnike koji su stvarali prije njega, a poglavito velikoga Matu Meršića Miloradića.

Petar Tyran

Iz ove primjedbe proizlazi i očekivanje objavljivanja drugog toma antologije „Rušimo granice“ u kojoj bi bio obuhvaćen cijeli pjesnički opus od Miloradića pa nadalje, a možda i od Grgura Mekinića. No, bez obzira na tu primjedbu, antologija „Rušimo granice“ kapitalno je djelo za gradišćanske Hrvate te iznimno vrijedan prilog cjelokupnoj hrvatskoj kulturi i književnosti. Ona je živi dokaz kako su unatoč svim povijesnim turbulencijama u književnosti mogla disati obadva hrvatska plućna krila – domovinsko i izvandomovinsko.

Sve je učinila za Hrvatsku, a onda se u nju nije mogla vratiti

Malkica Dugeč iz Stuttgarta najplodnija je suvremena hrvatska pjesnikinja u Njemačkoj, gdje je dobila azil nakon sloma Hrvatskog proljeća prije pedeset godina. Objavila je tridesetak knjiga pjesama i jednu knjigu proze. Malkica Dugeč spada po mnogočemu u književnike – fenomene. Rođena je 1936., što znači da je dobrano zagazila u treću životnu dob, ali i […]

Petar Tyran otvorio je mogućnost, a na neki način i obvezu, ljudima u matičnome narodu koji se bave dijasporom da na sličan način stvore antologiju i skupe književnu baštinu koju su stvarali Hrvati u Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj, a zatim, usuđujem se razmišljati i o antologiji pjesništva nastalog u hrvatskome rasuću, u svim njegovim vremenskim rasponima i političkim i zemljopisnim prostorima.

Đuro Vidmarović, Hrvatska matica iseljenika