Luis Lukšić
FOTO: Hrvatska matica iseljenika
Sa sedamdeset ljeta na širokim plećima i s dugom bradom koju su ta ljeta posrebrila bjelinom, godine 1981. u domovinu svojih roditelja prvi put je došao Luis Lukšić, ugledni slikar i pjesnik iz Venezuele. Došao je oživjeti neke davne snove, u potrazi za izvorom svoje uzburkane krvi i nemirna duha…
U Caracasu, glavnom gradu Venezuele, preminuo je 23. siječnja 1980. istaknuti hrvatski javni radnik, žarki rodoljub i vlastelin duha profesor Dušan Žanko. Podvrgnuo se teškoj operaciji i od tada se nije više potpuno niti oporavio. Posljednja tri tjedna života proveo je u klinici Sanatrix u Caracasu, gdje je nekoliko minuta iza ponoći u srijedu ispustio […]
Rođen je 1911. godine u gradiću Potosi u Boliviji od roditelja koji su u Latinsku Ameriku došli iz Sutivana na otoku Braču. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Oruru, rudarskom središtu Bolivije, a 1929. zaputio se u Čile s nakanom da studira medicinu. Liječnik nikada nije postao, ali se zato u Čileu upoznao i zbližio s Rokom Matjašićem, istaknutim čileanskim slikarom i kulturnim pregaocem, porijeklom također s otoka Brača, te se pod njegovim utjecajem počeo baviti slikarstvom.
Zajedno s Rokom Matjašićem, Luis Lukšić godinama je aktivno djelovao u čileanskim umjetničkim i naprednim intelektualnim krugovima. Prijateljevanja s Pablom de Rokhaom, Pablom Nerudom, Juvenicom Vallesom, Eduardom Aguitaom i mnogim drugim istaknutim slikarima i piscima bila su i najbolja škola za čovjeka istančana senzibiliteta i duboke misaonosti kakav je Luis. Stranice njegova životopisa otkrivaju nam da se po povratku u rodnu Boliviju aktivno priklonio naprednom radničkom pokretu, osjećajući da kao umjetnik i humanist ne može ostati po strani od bitnih zbivanja u svojoj domovini i svom vremenu.
Kod argentinskih Hrvata uobičajene su izjave kako im srce podjednako kuca za dvije domovine. Takvo stajalište očekivao sam i od Carmen Vrljičak, poznate novinarke i spisateljice iz Buenos Airesa. No, iznenadila me svojim čvrstim stajalištem… “Na pitanje što sam po nacionalnosti još sam u osnovnoj školi izjavljivala da nisam Argentinka već Hrvatica. Moji prijatelji dotad […]
Kao umjetnika u tom ga razdoblju posebno zaokuplja kazališna umjetnost, kazalište lutaka napose, a to će i ostati jedna od njegovih osnovnih preokupacija. Napisao je nekoliko djela o lutkarstvu, od kojih je najznačajnije ono s naslovom “Čudesan svijet lutaka”. Ta je Lukšićeva knjiga poznata diljem svijeta. Posljednjih godina živio je i radio u Venezueli, čija ga je Vlada imenovala profesorom Državne kazališne škole gdje je razvio plodan rad podučavajući buduće glumce i dramaturge.
Na njegov su rad presudno utjecali slikari Roko Matjašić, Cecilio de Rojas (Bolivijanac) i Jacopo Borges (Venezuelanac) te bolivijski književnik našeg porijekla Guilermo Frankovich. Po tome je Lukšić “kulturni mješanac”. Ali premda Bolivijanac rođenjem i duboko Latinoamerikanac po svojoj ukupnoj duhovnoj konstituciji, Luis Lukšić nikada nije zaboravio svoje porijeklo te je oduvijek pokazivao živo zanimanje za kulturni i društveni život u domovini. Svjedoči o tome i ovaj njegov dolazak u roditeljski zavičaj.
Posebno snažan dojam na njega su ostavili radovi Ivana Meštrovića, s kojima se prvi put susreo u Splitu i Zagrebu.
Studentica Andrea Dorta iz Venezuele, uz studij hrvatskoga jezika u Zagrebu, ujedno se bavi i podučavanjem španjolskoga putem Interneta. Također vrlo predano upoznaje Hrvatsku i njezinu kulturu, a i jezik je već dobro svladala. Rođena je 1999. u Caracasu gdje je 2017. upisala studij modernih jezika i odlučila da će se, u budućnosti, odseliti iz […]
“Divim se Meštroviću. On je umjetnik čudesne snage i temperamenta, istinski velikan”, rekao nam je.
Slikarski notes Luisa Lukšića već je prepun skica iz Zagreba, Šibenika, Mostara i Dubrovnika…
Hrvatska matica iseljenika, 1981.
Luis Lukšić preminuo je 19. rujna 1988. godine u Caracasu…
