piše: fra Jozo Grbeš
FOTO: Privatni album
Možda odgovor na stanje u domovini jest u razmišljanju o krugovima kojima pripadamo. Kao što istinu možemo doznati samo na izvoru, tako i sami sebe iskreno možemo razumjeti samo na izvorima iskrenosti.
Da, htjeli ili ne, svatko od nas pripada nekom krugu. I svi mislimo da smo dio krugova dobra, krugova ljubavi. Naši krugovi ljubavi su ponekad prekinuti zbog sebičnosti, ljubomora, zavisti, predrasuda i zbog toga što ignoriramo najdublje stvarnosti koje se nalaze u svima nama. Onda se nalazimo u stanju u kojem stvaramo zasebne, odvojene krugove, unutrašnje i vanjske krugove, krugove moći i krugove očaja. Ti zasebni krugovi postaju naša sudbina koja nas izdvaja, mijenja nam karaktere i vodi drugim putima koji su dalje od istine, od izvora!
Dok ulazimo u deveti mjesec svjetske bitke protiv misterioznog virusa poznatog kao Covid-19, sveprisutna maska u svim svojim stilskim manifestacijama podsjeća na još jednu bolest za koju još uvijek ne postoji cjepivo: hrvatsku šutnju. U vrijeme Titove diktature, kada je skovan ovaj izraz, ljudi su također nosili maske, ali one su bile nevidljive ljudskom oku. […]
I onda se pitamo kome pripadamo? Kojem krugu? Neki krugovi hrane naš život, a neki ga razaraju.
Krug ljubavi je prekinut kada god postoji otuđivanje, nerazumijevanje i tvrdoća srca.
Krug istine je prekinut kada god ne možemo vidjeti oči u oči, kada ne možemo spojiti ruku s rukom ili ne možemo živjeti srcem do srca.
Krug ljubavi je prekinut kada u drugima prepoznajemo napasti, neprijatelje, suprotnosti i šanse za nadvladavanjem, a da ni sami nismo svjesni kako svoj život gradimo upravo mi, vlastitim izborima, a ne grade ga drugi za nas.
Krug istine je prekinut kada postanemo toliko slijepi da smo djeca laži i manipulacije.
Krug istine je prekinut kada nam riječ više nema težinu, a karakter nema dosljednost.
Krug ljubavi vapi za spajanjem, traži nove prigode kako zacijeliti razdvojeno, raspalo, odsječeno. Njegov smisao i cilj jest učiniti krug i život cijelim. Njegova najveća opasnost je sebičnost, egoizam, vlastiti probitak prije svega ostaloga.
Krug istine je napušten kada prekrižimo dubinu savjesti u nama, kada znamo da griješimo protiv pravednosti.
I pitamo se gdje smo mi? Jesmo li ukovani u ideologijama koje otuđuju, uništavaju, iskrivljuju, brane neobranjivo, napadaju istinito? Jesmo li stalno na istoj stazi koja ne želi čuti drugoga, koja ne želi naći, imati, posjedovati činjenice? Jesmo li u ime tolerancije netolerantni prema svima koji ne vide kao mi? Pitamo li se kome mi pripadamo? Gdje su naše vrijednosti? Koga mi slijedimo? A svatko nekoga slijedi!
Pripadati znači biti! I postat ćemo znak i znat ćemo da smo živjeli život cjeline, ne dijelova, spajanja, ne razdvajanja, radosti, ne gorčine. Mnogi se pitaju što učiniti u domovini, nalazimo se u očaju, sve izgleda relativizirano, zgaženo, popljuvano? Odgovor je jednostavan: spojimo samo dobre ljude s dobrim ljudima i kada krug postane veći, postat će snaga, moć, standard, život! Loši krugovi otpasti će sami od sebe.
Zato nam je potreban jedan uvjet: biti nesebičan, potpuno nesebičan. Nesebični ljudi stvaraju sretan svijet, sretnu domovinu. Sebični pak postaju razarajuća snaga zla.
Nekada se govorilo da ono što nije napisano u povijesnim knjigama da se to i nije ni dogodilo. Latinska “verba volant, scripta manent” (dosta slobodan prijevod: “riječi odlijeću, napisano ostaje”) nije baš u potpunosti točna, jer u svakoj kulturi mnogo toga “ostaje”, ponešto dugujemo usmenoj predaji, živu svjedočenju. Danas bi se reklo i da ono […]
Zato nam je potreban nova snaga, novi način, novi motiv, satkani u jednostavnu riječ: ljubav. Ako nismo spremni radikalno prihvati ove obične postavke, onda život nije vrijedan življenja!
