Nakon 260 dana pakla i dalje vjeruje u ljubav: Trebamo raditi na sebi, a ne samo suditi

U nedjelju je prvi put izvan Hrvatske prikazan igrani film “260 dana”, redatelja Jakova Sedlara. Projekcije su održane u Münchenu, u dvorani Bürgerhaus Karlsfeld.

Svi koji nisu mogli pogledati film imali su prigodu susresti se s autorom istoimene knjige Marijanom Gubinom, koji je tijekom Domovinskog rata kao zatočenik srbijanskog logora 260 dana proživio pakao.

Predavanje za hrvatsku zajednicu u tom njemačkom gradu održano je u ponedjeljak u kapeli bl. Alojzija Stepinca. Nosilo je naziv „Snaga oprosta“, a autor je govorio o oprostu kao izvoru slobode, mira i unutarnjeg ozdravljenja.

Na početku je župnik fra Frano Čugura pozdravio okupljene, nakon čega je pročitana molitva sv. Franje Asiškog u kojoj se zaziva da čovjek bude oruđe mira: da nosi ljubav ondje gdje je mržnja, oprost ondje gdje je uvreda, slogu ondje gdje je nesloga, vjeru ondje gdje je sumnja, nadu ondje gdje je očaj, svjetlo ondje gdje je tama i radost ondje gdje je žalost.

„Vidjeli ste film i dobili ste dovoljno snažan dojam tog pakla”, istaknuo je Gubina, spomenuvši Dalj i Vukovar, pritom se osvrnuvši na negativne pojave iz razdoblja prije rata, među kojima i na bolnicu u Vukovaru u kojoj su se obavljali legalni pobačaji.

U kratkim crtama iznio je svoja sjećanja na logorske dane, ali se osvrnuo i na kritike koje su mu upućivane – osobito na pitanje kome oprašta i je li itko od njega tražio oprost. Govorio je i o stradanjima svoje obitelji, posebno o sestri koja je bila silovana te je, nakon teške unutarnje borbe, odlučila roditi dijete koje danas ima vlastitu obitelj.

Gubina je potaknuo prisutne na pitanja riječima: „Ako netko u sebi nosi mržnju i gnjev, ima pravo to iznijeti”.

Pitanja su bila raznolika, a mnoge je iznenadila njegova smirenost, iako je priznao da su ga nakon filma potresli pojedini komentari.

Jedno od pitanja glasilo je: „Je li netko od tih Srba molio za oprost?“ Odgovorio je da nitko nije tražio oprost i nastavio: „Meni je važnije da naša država bude sigurna i da moje dijete ne odrasta u ljutnji. Neka i drugi uče svoju djecu da budu ljudi i da nikome ne čine zlo”.

Jedna sudionica posvjedočila je koliko ju je film potresao te upitala kako se kroz sve ove godine nosio s proživljenim iskustvima. Odgovorio je kako odgovor na to pitanje najbolje mogu dati njegova supruga Marta i njegova djeca, naglasivši da svakodnevno radi na sebi. Istaknuo je da vjeru doživljava kao blagoslov te je otvoreno priznao da je u dva navrata bio u kušnji oduzeti si život.

Upozorio je na važnost „liječenja duše“, rekavši: „Liječeći dušu, spasio sam sebe”. Danas, kako je istaknuo, obilazi škole i fakultete, ali ne govori o ratu, nego o ljubavi, koju smatra temeljem svakoga zdravog društva. Posebno je naglasio snagu roditeljske ljubavi i važnost obitelji, istaknuvši da mnogi problemi u društvu proizlaze upravo iz njezina nedostatka.

Podijelio je i osobno svjedočanstvo: u 21. godini života, na osječkom trgu, zavapio je Bogu da mu podari suprugu te, kako kaže, dobio „svog anđela“, Martu. Istaknuo je i kako su on i njegove dvije sestre u svojim obiteljima dobili ukupno 17-ero djece.

„Dan započinjem molitvom. Ne gubim snagu i ne gubim vjeru. Trebamo raditi na sebi, a ne samo suditi“, poručio je.

Na kraju večeri završnu riječ uputio je župnik fra Frano Čugura, zahvalivši Marijanu Gubini na snažnom svjedočanstvu te istaknuo kako je ostao vjeran duhu sv. Franje Asiškog, čijom molitvom je susret i započeo. Naglasio je i žrtvu svih koji su stradali u Domovinskom ratu, čije je trpljenje ugrađeno u slobodu Hrvatske.

Na kraju su mnogi prisutni kupili knjigu 260 dana na hrvatskom i njemačkom jeziku te zatražili autorov potpis.

fra Jozo Župić

Ključne riječi #260 dana #fra Frano Čugura #Marijan Gubina