Nastava hrvatskog jezika i kulture izvodi se u više od 20 zemalja za oko šest i pol tisuća djece i mladih

U vrijeme brzih društvenih i gospodarskih promjena planetarnih razmjera, naglog širenja umjetne inteligencije u uvjetima sve intenzivnije digitalizacije i dvojezično obrazovanje Hrvata izvan domovine dobiva na sve većem značaju. Nastava se hrvatskoga jezika i kulture trenutačno u svijetu izvodi u različitim oblicima u više od dvadeset zemalja za oko šest i pol tisuća djece i mladih više dobnih skupina.

Hrvatska nastava u inozemstvu pretežito je u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, a provodi se od uspostave neovisnosti Lijepe Naše na temelju Kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu (Narodne novine 194./03.) koji propisuje nastavne sadržaje ne samo iz jezika i književnosti, nego i povijesti, vjerskih sadržaja, geografije, likovne i glazbene kulture.

Pored nasljednih govornika, hrvatski jezik i kulturu sve više uče ili pak studiraju ljubitelji slavistike na lektoratima hrvatskoga jezika u svijetu, a uslijed migracijskih i gospodarskih gibanja zamjetan je i sve veći broj strane radne snage na području suvremene Republike Hrvatske. Izazovi su brojni, a kvalificirane učitelje hrvatskoga kao inoga jezika sve više potražuju obrazovne institucije s obje strane granice.

Poseban studijski program za obrazovanje ovoga profila učitelja upravo se u Lijepoj Našoj kreira u akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu. Trenutačno, studijski su programi za obrazovanje učitelja hrvatskoga jezika u prvom redu usmjereni na poučavanje izvornih govornika, iako se isti učitelji upućuju i na rad u nastavu hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu gdje rade u heterogenim skupinama najčešće upravo s nasljednim govornicima hrvatskoga jezika. Rad je za sve učitelje i lektore hrvatskoga kao inoga jezika višeslojan i zahtjeva velik osobni angažman nastavnika. Taj moderni nastavnik kada radi u inozemstvu s djecom hrvatskih korijena mora biti vješt u kombiniranju ključnih identitetskih sadržaja, ne samo iz hrvatskoga jezika i književnosti, nego i povijesti, vjerskih tema, geografije, likovne i glazbene kulture. Usto, naše vrijedne nastavnike i lektore često zatječemo i u organizacijskim, administrativnim i društvenim poslovima pri umrežavaju obrazovne i lokalne zajednice hrvatskih govornika od Sjevernog do Južnog pola, drugim riječima od Aljaske do Ognjene zemlje, a na europskome kontinentu od Skandinavije do Republike Sjeverne Makedonije.

Zagrebačka inicijativa

U tom smislu velika su očekivanja od aktualne Međunarodne znanstveno-stručne konferencije koja se održava ovih dana u Zagrebu (3 – 4. XI. 2025.) pod znakovitim naslovom „Hrvatski jezik i kultura u inozemstvu: pogled u prošlost, sadašnjost, budućnost / Croatian Language And Culture Abroad: Exploring The Past, Present And Future“ i to u organizaciji Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Ozbiljnosti konferencije nastoje doprinijeti i suorganizatori kao što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Croaticum, Institut za slavistiku Sveučilišta u Regensburgu, Njemačka; Fakultet obrazovnih znanosti, Sveučilište u Sao Paolu, Brazil; Filozofski fakultet, Odsjek za hrvatski jezik i književnost, Sveučilište u Pečuhu, Mađarska; Fakultet za postdiplomske studije, Sveučilište u Torontu, Kanada; Centar za germanistiku i europske studije Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatska matica iseljenika – koja se kao ustanova afirmirala u (ne)formalnim oblicima jezičnog poučavanja Hrvata u višejezičnim sredinama.

Sa zanimanjem pratimo izlaganja stručnjaka iz interdisciplinarnih znanosti od lingvistike, glotodidaktike, povijesti, pedagogije, do demografije – kako bi proširili spoznaje o procesu ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom, valorizirali potrebe učitelja hrvatskoga kao inoga i nasljednoga jezika, uz stjecanje vjerodostojnog uvida u očuvanje hrvatskoga jezika i kulture u zemlji i inozemstvu, uključujući škole pri hrvatskim katoličkim misijama u tuđini anglofonog, germanofonog i hispanofonog okružja.

Dvojezično školstvo u 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe u kojima višestoljetno živi raspršena hrvatska manjina – može se reći da je zadovoljavajuće u tek nekoliko zemalja kao što su Mađarska, Austrija i Rumunjska. U ostalih desetak zemalja srednje i jugoistočne Europe valja još puno uložiti napora za potrebe obrazovanja djece i mladih pripadnika hrvatske manjine.

Republika Hrvatska svojim Ustavom jamči zaštitu prava svojih iseljenika i pripadnika hrvatske manjine u europskome susjedstvu kao i potrebu promicanja veza heterogenih grupa hrvatske dijaspore s matičnom domovinom. Jedan od ključnih oblika takvoga djelovanja Republike Hrvatske svakako je provođenje nastave hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu.

Tematski okvir aktualne zagrebačke inicijative

Aktualna zagrebačka Konferencija podijeljena je u više tematskih okvira među kojima izdvajamo panele kao što su: Hrvatski kao nasljedni jezik te očuvanje hrvatskoga jezika u iseljeništvu i manjinskim zajednicama; Umjetnost i kultura u službi očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskih iseljenika; Gospodarski, sociološki i kulturni vidovi integracije hrvatskih iseljenika – povratnika; Hrvatsko iseljeništvo kao brend i promotor Hrvatske u inozemstvu; Uloga Katoličke crkve u hrvatskom iseljeništvu – nekad i danas; Hrvatska u kontekstu ekonomskih i demografskih promjena; Integracija doseljenika iz trećih zemalja – izazovi i prilike; Uloga i položaj Hrvatske u novom geopolitičkom kontekstu; Motivi iseljavanja i namjere povratka iseljenika u suvremenom hrvatskom društvu; Demografska revitalizacija Hrvatske i nacionalna sigurnost; Izazovi očuvanja hrvatskoga identiteta u multinacionalnom društvu; Novi oblici razvijanja i izražavanja nacionalnog identiteta među potomcima hrvatskih iseljenika; te Izazovi, stanje i potrebe održavanja nastave hrvatskoga jezika u inozemstvu.

Primjeri dobre prakse u europskome susjedstvu

Mogućnosti učenja jezika u redovitom obrazovnom sustavu vrlo su bitne. Podsjetimo, kako se položaj dvojezičnih škola mora brže usklađivati sa statusom hrvatskoga jezika u određenim sociolingvističkim zadatostima. Hrvatski jezik je službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini te je danas i jedan od 24 službena jezika u Europskoj uniji, a kao manjinski jezik (standardni hrvatski jezik ili lokalni dijalekt hrvatskoga jezika) u službenoj je uporabi u cijeloj državi ili u pojedinim dijelovima Republike Austrije, Crne Gore, Talijanske Republike, Mađarske, Rumunjske, Slovačke Republike i Republike Srbije.

Od 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe u kojima žive pripadnici hrvatske nacionalne manjine tek njih nekoliko omogućava nastavu na hrvatskome jeziku (i hrvatskoj inačici latiničnog pisma) u svome obrazovnom sustavu: Mađarska, Austrija (samo u Gradišću), Rumunjska (u svim hrvatskim mjestima) i Srbija (u Vojvodini iako nedostatno), i to cjelokupnu nastavu, dvojezičnu nastavu ili izborni predmet Hrvatski jezik i kultura. Treba reći kako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih dodatno pomaže kvalitetnijem održavanju nastave u Rumunjskoj i Vojvodini upućivanjem učitelja te asistenata u nastavi u Gradišće.

U svim drugim državama manjinskoga kruga u europskome susjedstvu organiziranje hrvatske nastave u cijelosti je preuzela Hrvatska te MZOM upućuje učitelje hrvatske nastave (nastave hrvatskoga jezika i kulture) iz Hrvatske i financira njihov rad u Crnoj Gori, Italiji, S. Makedoniji, Slovačkoj i Sloveniji. Vrlo je nejasna i kompleksna situacija s obrazovanjem Hrvata u Janjevu, Republika Kosovo gdje malobrojni preostali Hrvati razredne odjele pohađaju zajedno s pripadnicima romske manjine. Iako postoji nastava hrvatskoga kao drugoga modernoga europskog jezika u dvije škole u Sofiji te u jednoj školi u Pragu, ne možemo reći da, u klasičnom smislu, postoji hrvatska nastava u Republici Bugarskoj i Češkoj Republici.

Potporu nastavnim i izvannastavnim aktivnostima učenika koji pohađaju hrvatsku nastavu sustavno u 21. stoljeću daje Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske. Posljednjeg desetljeća razvila se i živa suradnička veza učenika i njihovih škola pa samostalno ostvaruju intenzivnu suradnju sa školama iz Lijepe Naše, što svakako doprinosi privlačnosti i zanimljivosti, ali i kvaliteti nastave. Kvaliteti nastave hrvatskoga jezika i kulture, nastavnicima i učenicima iz manjinskih sredina tradicionalno pružaju stručnu potporu razni ljetni neformalni kulturni programi Hrvatske matice iseljenika, a najpoticajnija im je za učenje hrvatskoga jezika i kulture Matičina Mala škola hrvatskoga jezika i kulture, koja se održava u Novom Vinodolskom dulje od tri desetljeća.

Ljetni programi Hrvatske matice iseljenika izvrsno doprinose razvijanju pragmatičke kompetencije koja je od vitalne važnosti u nastavi dvojezičnih sredina jer ona, uz jezičnu i sociolingvističku, tvori komunikacijsku kompetenciju. Naime, posve specifičnom skupinom učenika pokazali su se govornici blisko srodnih slavenskih jezika čija pragmatička kompetencija uglavnom nije jednako razvijena kao i jezična, a tu je razliku potrebno prevladati pomno strukturiranim poučavanjem konteksta kako to rade profesori i dramski pedagozi na Matičinoj Maloj školi hrvatskoga jezika i kulture ili pak iskusni predavači na Matičinoj Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture, koja se održava desetljećima u suradnji s Rektoratom Sveučilišta u Zagrebu.

Na visokoškolskoj razini, studentima se, barem kao sveučilišni tečaj a rjeđe, kao primjerice u Mađarskoj ili Slovačkoj, kao studijski program, nudi mogućnost učenja hrvatskoga jezika u svim državama, s iznimkom Crne Gore. Do prije nekoliko godina stanje je bilo još i lošije, a u proteklome razdoblju osnovani su prvi lektorati hrvatskoga jezika u Srbiji, Kosovu i Austriji te je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih uputilo lektore iz Hrvatske na Sveučilište u Novome Sadu, Sveučilište u Prištini i Visoku pedagošku školu Gradišće u Željeznome, što je bio prvi lektorat hrvatskoga jezika u državama njemačkoga govornog područja. Od preklani je i na Sveučilištu u Regensburgu u Saveznoj Republici Njemačkoj počeo s radom lektorat hrvatskoga jezika.

Hrvatski jezik može se učiti i u nekim katoličkim gimnazijama i visokim školama u Austriji, Rumunjskoj i Srbiji. Katolička Crkva imala je neizmjerno važnu i nezamjenjivu ulogu u očuvanju hrvatskoga vjerskog, ali i jezičnoga i nacionalnoga identiteta, a i danas ima izuzetno važnu i aktivnu ulogu. Najbolja ilustracija za tu zaključnu tvrdnju je vitalnost sustava Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade (HIŠAK-a) sa sjedištem u Chicagu.

Ključne riječi #hrvatski jezik u dijaspori #lektorati hrvatskog jezika #Vesna Kukavica