Dokaz iz New Yorka da se identitet ne gubi i jezik ne razvodnjava

U srcu multinacionalnog New Yorka, u živoj četvrti Astoria, među zgradama koje pamte dolaske naraštaja iseljenika, dogodio se tiho i dostojanstveno jedan poseban povratak. Ondje gdje je prije točno 25 godina rođena Hrvatska iseljenička lirika New York – u Hrvatskoj katoličkoj misiji bl. Ivana Merza – pjesnici su se okupili kako bi obilježili četvrt stoljeća postojanja jedine živuće pjesničke udruge hrvatskih iseljenika na svijetu.

Povijest ove udruge započela je 1999. dolaskom don Roberta Zubovića u Hrvatsku katoličku misiju Astoria, kada su se, uz bogat vjerski i kulturni život, počeli okupljati i zaljubljenici u hrvatsku riječ.

U ozračju molitve i pjesme nastala je ideja koja će nadživjeti granice, oceane i godine – povezati raseljene Hrvate putem poezije, čuvajući jezik, identitet i ljubav prema domovini.

Od tada, ova priča prošla je tisuće milja – od New Yorka, Toronta i Los Angelesa, preko Chicaga, Montreala i Vancouvera, sve do Beča, Vukovara, Rima i Dubrovnika. Svaki susret bio je novi korak u pjesničkoj misiji. U svakom gradu stihovi su se pretvarali u mostove, a riječi su zrcalile čežnju, ponos i neraskidivu vezu s Hrvatskom.

Zbirke koje su iz tih susreta nastajale – njih ukupno 24 – nisu samo književna djela, već i kronika duše iseljenika. Naslovi poput “Na braniku lipe nam hrvatske riči”, “U okrilju kraljice Jelene uz žubor Jadra”, “Tisuće milja opletenih stihovima i Dubrovniče, umjetnošću tebi na dar” govore o snazi emocije koja ne blijedi, već se pretače iz naraštaja u naraštaj.

Recenzije ovih zbirki potpisuju istaknuta imena hrvatske književnosti, jezikoslovlja i kulturne scene – od Mate Marasa, Igora Zidića i Tomislava Marijana Bilosnića, do Vinka Grubišića, Željke Lovrenčić i pokojnog akademika Jakše Fiamenga. Imena koja daju legitimitet, ali i potvrdu da je riječ iseljenika jednako vrijedna kao ona napisana u domovini.

No, ono što najviše osvaja u ovoj priči jest ljudska toplina. Pjesnici koji se prvi put susreću, rastaju se s osmijehom i suzom u oku, s istom željom: “Sretan ti povratak doma – vidimo se dogodine”. U toj jednoj rečenici sabrana je cijela filozofija – zajedništvo, ljubav, vjera u riječ i vječna čežnja za domovinom.

Na jubilarnom susretu u Astoriji, predstavljena je i nova, 24. zbirka, kao simbol zatvorenog kruga i novog početka. Pjesnici su hrvatskoj katoličkoj misiji darovali i sve dosadašnje zbirke te monografiju “Tisuće milja opletenih stihovima – trajni trag za buduće naraštaje Hrvata u Americi”. Među novim pjesnicima našli su se i oni iz Argentine, Australije, Brazila i SAD-a. Bili su to Ante Radić, Ruža Dabić Bučak, Žarko Dugandžić, Ivan Grbac, Javier Santich, Milan Knezović, Srećko Mavrek i Željko Maračić, a gost pisac Stjepan Asić iz Pertha također je bio dio te svečane obljetnice.

Ona, međutim, ne bi bila moguća bez ljudi koji već desetljećima bdiju nad Hrvatskom iseljeničkom lirikom. Posebne zahvale upućene su Josipu Bogoviću, pjesniku iz New Yorka i moderatoru programa, don Saši Ilijiću, voditelju Hrvatske katoličke misije bl. Ivana Merza, kao i Američko-hrvatskom kongresu i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske na potpori.

Značaj HIL-a NY prepoznala je i Kolinda Grabar-Kitarović, nekadašnja predsjednica Republike Hrvatske, koja je pružila svoje visoko pokroviteljstvo.

Dvadeset i pet godina kasnije, Hrvatska iseljenička lirika New York, zahvaljujući inicijatorici Nadi Pupačić, ostaje svjetionik hrvatske riječi u svijetu.

U vremenu kada se identiteti gube i jezici razvodnjavaju, ova udruga dokazuje da materinska riječ, izgovorena sa srcem, ima moć povezivati ljude, premostiti oceane i trajati zauvijek.

Branka Bezić Filipović

Ključne riječi #Hrvati u New Yorku #Nada Pupačić #Pjesnička udruga hrvatske iseljeničke lirike New York