Posljednji dio sjećanja
FOTO: Privatni album
Žalostan sam što se doprinos dijaspore u Domovinskom ratu malo priznaje u današnjoj Hrvatskoj. Čini mi se da su došli ljudi na čelo hrvatske vlade i države koji Hrvatsku nikada nisu voljeli. Isto tako i na vodeća mjesta u mnogim institucijama. Slično je stanje i u diplomaciji. Žalosno je da neki tzv. hrvatski diplomati u svom uredu drže sliku najvećeg krvnika hrvatskog naroda. Niti ime mu ne želim spomenuti! On nam je učinio život patničkim i dalekim od svoga doma. Sve sam ja to proživio svojim životom od djetinjstva do danas. Sada mi je 87 godina.
Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte ovdje…
O vremenu Domovinskog rata i pomaganju hrvatskoj vojsci, u svom pretposljednjem članku piše Stanko Šušnjara, američki Hrvat iz Chicaga i sudionik brojnih povijesnih događaja… Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte ovdje…, Moji prvi kontakti s hrvatskom vojskom, odmah na početku rata 1991. godine, bili su preko mog kuma Ante Bilonića koji je bio u 126. […]
Žao mi je jako sve ovo što se događa oko imena i života našega blaženika, Alojzija kardinala Stepinca. Ne mogu shvatiti odnos poglavara Katoličke Crkve, sadašnjega pape Franje, prema Stepincu i zastalom proglašenju svetim. Nikako mi nije jasno da on pita četnike u Beogradu hoće li Stepinca proglasiti svetim. Ne vjerujem da je papa tolika neznalica i vjerujem ipak da zna o čemu se radi i da zna tko su Hrvati i da će sve na dobro završiti, jer istina uvijek pobijedi!
U Hrvatskoj sam ovih godina bio više od 30-ak puta. Najčešće sam ostajao od tri do četiri mjeseca. Često sam bio u kontaktu s različitim ljudima, različitih uvjerenja. Čini mi se da su dosta dezorijentirani, ljubomorni i da dosta nasjedaju na propagande. Čini mi se da još uvijek ima oko 40 posto ljudi koji su jugonostalgični, koji nisu nikada prihvatili hrvatsku državu, a 30 posto ima onih kojih nije ni zašto briga, samo neka je njima dobro. Ostatak su, vjerujem, pravi Hrvati kojima je stalo do države i naroda i koji se žrtvuju za dobro Hrvatske. Naravno da tu ne ubrajam drage hrvatske branitelje i osloboditelje koji su žrtvovali najviše da obrane Hrvatsku i hrvatski narod od srpskog agresora. Hvala im za sve! Hvala Bogu da su uspjeli uz velike žrtve.
Moj život je bio usmjeren na rad za stvaranje hrvatske države i hvala Bogu da sam to dočekao. Nije onakva kakvu smo mnogi od nas željeli, zamišljali, ali Hrvatska je na karti svijeta, Hrvatska sa svojom trobojnicom! Stoga je moje srce ispunjeno i zadovoljno! Dalje neka se bore mlađi naraštaji da bude dobro i bolje.
U današnjem članku Stanko Šušnjara prisjeća se dolaska dr. Franje Tuđmana u Chicago, svoga druženja s drugim hrvatskim političarima, raznih demonstracija, osnutka HDZ-a Chicago i provokacija koje su prvom hrvatskom predsjedniku upućivane u dijaspori… Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte ovdje… Onda je došla godina 1987. i poziv iz Kanade da dolazi dr. Franjo Tuđman […]
Cijeli svoj život borio sam se protiv komunističkog i jugoslavenskog režima koji je ugnjetavao Hrvatsku i hrvatski narod. Hvala Bogu da smo uspjeli ostvariti san mnogih hrvatskim pokoljenja. Znam da smo platili visoku cijenu u žrtvama, ali Hrvatska je tu. Znamo da nije sve idealno, ali i dalje se valja boriti da bude bolje.
Stanko Šušnjara
