Vladimir Markotić

Od emigranta do Harvarda! Ovaj Hrvat predvodio je arheološka istraživanja na nekadašnjem imanju Thomasa Jeffersona

6. listopada 2022. u 8:35

Potrebno za čitanje: 3 min

Ante Čuvalo

Životne priče

FOTO: hkv.hr

Prvi sam put Vladimira Markotića susreo tijekom, moglo bi se reći, povijesnoga iseljeničko-domovinskoga simpozija „Hrvatska i Hrvati u 20. stoljeću”, održanog 1988. u Sydneyju, na koji su se iz Hrvatske usudili doći Vlado Gotovac, Pero Budak, Stjepan Šešelj i umjetnik Ante Starčević. Družeći se s Vladom tih nekoliko dana nije me iznenadila širina njegova znanja i pogleda, nego njegova poniznost i dobrodušnost, a uz te vrline, bio je neumoran i ustrajan u radu – profesionalnom i, što se kaže, na „hrvatskoj njivi”. Tih i strpljiv, ali poduzetan, svestran i uporan.

Ni mučeništvo, ni progoni nisu ga poljuljali. Bio je i ostao blistav primjer čovječnosti i životne dosljednosti

Ljudi, kao i narodi, imaju svoju povijest. Nečija je i ne htijući burna, a nečija tiha, monotona, svakodnevna. Kao što burna hrvatska povijest odražava njezine muke i patnje u borbi za opstanak, tako i kod mnogobrojnih Hrvata buran život označava da ih je „žrvanj života” nemilosrdno trao, ali ih nije satrao. Naš Mile bio je […]

Vladimir Markotić rođen je u Banjoj Luci 16. srpnja 1920. od oca Filipa, rodom iz Grabovnika kod Ljubuškog, i majke Elizabete rođene Weigl, židovskih korijena. Nakon završenih pravnih znanosti, Filip je kraće vrijeme živio i radio u Banjoj Luci, a zatim je otvorio odvjetnički ured u Slavonskom Brodu. Politički je bio vrlo aktivan te više puta biran za narodnoga zastupnika na listi Hrvatske seljačke stranke. Sudjelovao je i u sazivu Hrvatskoga državnoga sabora 1942. Nakon rata osuđen je na 16 godina zatvora (smanjeno na deset), ali je umro (službeno je tako rečeno) u zatvoru Stara Gradiška 1946.

Nakon završene gimnazije Vladimir je studirao u Zagrebu. Budući da je u tim mladim godinama bio „lijevo orijentiran”, neopravdano je pao pod sumnju da je „skojevac” pa ga je otac sklonio u Graz na studije. U Ameriku je došao preko Švicarske 1947. godine. Magistrirao je antropologiju na Sveučilištu u Indiani 1955., a doktorirao 1963. na Harvardu. Od emigranta do Harvarda, nije bio lagan put. Premda je bio stipendist, morao je studirati i raditi da bi prehranio mladu obitelj. Supruga Margarete, rodom iz Frankfurta, i Vlado imali su tri kćeri.

Profesionalne staze

Još kao doktorand Vladimir je uspješno predvodio i nadzirao arheološka istraživanja (1958. – 1962.) na nekadašnjem imanju Thomasa Jeffersona, jednoga od ključnih ljudi u borbi za američku neovisnost i zatim tvoraca američkoga političkoga sustava. Jefferson je svoje golemo imanje kod Charlottesvillea, u državi Virginiji, nazvao Monticello i na njemu su pokopani njegovi zemni ostatci.

Oslikao ožalošćenu obitelji Kennedy pa postao poznat u cijeloj Americi. Ovaj Hrvat iz Austina napravio je i portret vlasnika Hiltona, predsjednika SAD-a Hoovera…

Često čitamo da je netko akademski slikar ili kipar. Takva bi nam titula trebala jamčiti da su njegova djela zaista vrijedna. Ali nije uvijek tako. Manjak talenta višeput je prekriven „modernošću” koju navodno obični smrtnici ne razumiju. Činjenica je da umjetnici i s akademskom titulom ponekad nisu spoj prirodne nadarenosti i dobre umjetničke izobrazbe, nego […]

Nakon Harvarda, Vlado je predavao na Državnom sveučilištu u Illinoisu (1962. – 1965). i tijekom tih nekoliko godina uspješno istraživao prapovijesnu nastambu Gourd Creek Cave, nedaleko od gradića Rolla u državi Missouriju. Bio je također jedan od utemeljitelja Central Illinois Archeological Society. Od 1965. do umirovljenja godine 1986. bio je profesor na Sveučilištu u Calgaryju u Kanadi.

I nakon odlaska u mirovinu nastavio je s istraživačkim djelatnostima. Aktivno je surađivao s kolegama na sveučilištu sve do 1990. godine. Objavljivao je priloge iz arheologije i pisao recenzije objavljenih knjiga iz tog područja. Nije ga zanimala samo arheologija nego i antropološka pitanja jezika, etnografije, vjere, rodbinskih veza i odnosa, posebice teme koje su se odnosile na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Markotić je uvijek bio povezan s raznim kulturnim djelatnostima među hrvatskim iseljenicima i to na više razina. Bio je sveprisutan među Hrvatima u Calgaryju, a sudjelovao je na razne načine i u radu Hrvata u Kanadi, od objavljivanja stručnih i popularnih članaka do organiziranja predavanja, konferencija i simpozija. Objavljivao je članke u časopisu Hrvatske akademije Amerike Journal of Croatian Studies. Prepoznatljiv je bio njegov prilog o hrvatskoj arheološkoj ostavštini objavljen u knjizi Croatia, Land, People, Culture (Vol. I, 1964.). Pisao je o Hrvatima u Italiji i Albaniji; istraživao je biografske podatke o Hrvatima u Americi i pisao o njihovim uspjesima. Može se ukratko reći, većinu svojih znanstvenih priloga posvetio je hrvatskim temama i u svojim izlaganjima, znanstvenim i popularnim, nastojao je kanadskoj i američkoj javnosti predočiti bogatstvo hrvatske kulturne baštine.

Preminuo je 18. studenog 1994., a njegova bogata knjižnica i pisana ostavština nalaze se na Sveučilištu u Calgaryju.

Velika priča o prvom Hrvatu multimilijunašu u Americi: Prijateljevao je s Trumanom, imao dva rudnika zlata, zrakoplovnu kompaniju Alaska Southern Airways…

Za lijep broj Hrvata u svijetu kažemo da su bili (ili su danas) uspješni. Dosegnuli su visine u raznim zvanjima i poslovima. Neki od njih bili su (ili su sada) poslovni ljudi, postigli su oveća bogatstva i (po tim mjerilima) vrlo su uspješni. Jedan od takvih bio je i Nikola Bezmalinović (poznat u Americi kao […]

Dodatna crtica

Vladimirov mlađi brat Zvonimir (Matthew Zvonimir) rođen je u Slavonskom Brodu 20. studenoga 1929. Također je došao u Ameriku nedugo nakon Drugoga svjetskoga rata. Doktorirao je pravo na Harvardu. Radio je za federalne vlasti u Washingtonu. Ali i on se bavio hrvatskim povijesnim temama i sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima. Preminuo je u Kaliforniji 15. listopada 2001.

Ante Čuvalo