Advent
FOTO: Pixabay
Došašće je vrijeme koje nas, svake godine iznova, želi dovesti do Božića, uvesti nas u njegovu tajnu. Ono nas podsjeća na sve ono djetinje u nama, na našu čežnju za svijetom u kojem će biti jednostavnije živjeti, za svijetom koji nas neće ugrožavati nego će nam biti sklon.
Moja supruga i ja ispraćamo prijatelja u zračnoj luci. Obradovao nas je svojim kratkotrajnim boravkom među nama (dakako, svojim boravkom, ne njegovom kratkotrajnošću). Dok odlazi kroz izlaz za putnike i srdačno nam odmahuje, u nama je živo pitanje: kad ćemo ponovno biti zajedno? I dok gledamo za njim, moja supruga kaže: Život su dolasci i […]
No došašće nas ne želi odvesti u neku bajkovitost, izvan zbilje o koju se spotičemo. Došašće nam želi reći da Bog dolazi, da dolazi upravo u ove naše dane. Da uvijek dolazi. Da mu je stalo da nas ne zatekne nespremne pred svagdašnjim iskušenjima, da nas nađe zauzete za dobrobit onih s kojima živimo, za dobrobit naših dana. Bog dolazi roditi se za nas, roditi se u nama. Bog dolazi da nas preporodi za život koji živimo.
Ali Bog ne dolazi samo u vremenu došašća. Bog dolazi u svakome vremenu, u svakom našem danu. Dolazi po svakome čovjeku kojega susrećemo. Po svemu što nam se zbiva on nas pita tko smo, čiji smo. A Bogu se odgovara ne riječima, nego životom.
Bogu odgovaramo i time kako ga iščekujemo. Time koliko je srdačnostii gostoljubivosti u nama. I nećemo ga moći dočekati s više srdačnosti i gostoljubivosti od one kojom iščekujemo jedni druge. Jer Bog se ne izdvaja ni iz jednog našeg odnosa. Bog za sebe ne traži neke idealne situacije. On nas pohađa u običnosti naših dana, u našem umoru, u našoj vedrini, u našoj tjeskobi. On je ušao u ljudsku obitelj kao čovjek, kao jedan od nas, da nam pokaže koja je mjera čovjekova, koliko je čovjek dragocjen.
Bog dolazi. Nemoj ga mimoići u vrevi grada. Nemoj ga previdjeti u svojoj preopterećnosti. Nemoj ga prečuti u svojoj zabrinutosti. Ne dopusti da ti ga zakrije sivilo dana.
Bog dolazi živjeti s tobom, dijeliti s tobom sve što te ugrožava, sve što te bodri. Bog ulazi u tvoju obitelj, u tvoj dom. Strpljivo boravi u njemu.
Bog dolazi. On je blizu. U tebi je, jer bez tebe Božić kojemu idemo ususret ne može biti cijeli.
Kada se čovjek penje strmovitom cestom prema Fonte Colombu, iza sebe kao da ostavlja sav dotadašnji svijet i uranja u neku nepoznatu i neotkrivenu harmoniju u kojoj je glavni protagonist siromašni Svetac iz Asiza. Zanimljiva je ta stvarnost opipljujuće Franjine prisutnosti na franjevačkim mjestima diljem Asiza i njegove okolice. Čovjek si pred očima može, danas […]
Ispunimo stoga dane došašća nastojanjem da se primaknemo jedni drugima, prije svega onima najbližima. I ma što se zbivalo oko nas, ovaj će svijet biti topliji, ispunjeniji smislom i nadom.
