Ovaj uspješni hrvatski kipar u Americi imao je samo jednu želju: da ga nigdje i nikad ne proglase jugoslavenskim umjetnikom!

Pavao Kufrin bio je jedan od vrlo uspješnih hrvatskih kipara u Americi, a u Hrvatskoj je rijetko (ako ikad) spominjan pa ćemo ovdje donijeti kratak prikaz njegova života i rada.

Kipar Kufrin (u Americi je rabio K. umjesto Kelečić) rođen je 22. lipnja 1887. godine u mjestu Konšćica, nedaleko od Zagreba. Kiparstvo je učio na Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi u Zagrebu. Među profesorima bili su mu poznati klesar-kipar prof. Ignjat Franz i arhitekt Hector Heckel. Zatim je umjetničke vještine učio od poznatih umjetnika Čikoša, Tišova, Ivekovića i Frangeša. U Ameriku se uputio 1906. Prve godine proveo je u gradu Garyju, Indiana, i tamo izradio nekoliko vrijednih djela na pročeljima i ulaznim prostorima novih monumentalnih zgrada. Gary je tada bio novoutemeljeni grad u koji su pristizali imigranti iz raznih europskih naroda, a Hrvati su bili najbrojniji. Među četiri tisuće pristiglih hrvatskih radnika našao se i jedan umjetnik.

Budući da je Chicago tih desetljeća bio u punom jeku rasta i gospodarskog razvoja, Kufrin se preselio u „Vjetroviti grad”, tražeći u njemu bolje mogućnosti umjetničkog djelovanja. To mu je i uspjelo. Da je bio ne samo uspješan umjetnik nego i poduzetnik, ukazuje činjenica da je od 1910. do 1914. godine imao privatnu umjetničku školu na prestižnu mjestu blizu središta grada (križanje ulica Division i La Salle).

Chicago je krajem 19. i početkom 20. stoljeća postao u cijelom svijetu prepoznatljiv po novom stilu i načinu gradnje visokih zgrada. Bilo je to vrijeme snažnog utjecaja poznate „Chicaške škole”, kojoj je glavni predstavnik bio glasoviti arhitekt William Le Baron Jenney. Zidovi i rubnici, posebice pročelja i ulazni prostori tih impozantnih zdanja bili su obogaćeni reljefima, kipovima i ornamentima u stilu historicizma i art décoa. Kufrin je imao sreću biti sudionikom tih velikih pothvata i izradio je nekoliko prepoznatljivih djela koja se nalaze na čikaškim građevinama iz toga doba. Spomenimo samo neke: brončana ulazna vrata za zgradu Federal Reserve Bank, šest velikih bas-reljefa za Field Museum, arhitektonska skulptura za Bankers’ Building, dvije skulpture orla na pročelju zgrade Uptown Post Office, veliki reljefni paneli na zgradi Istraživačkog centra Portland Cementa u Skokieju, Illinois. Izradio je oveći broj plaketa. Jedna je od poznatijih ona u čast kapetanu Jeromeu D. Solomonu, poginulom američkomu junaku iz Drugog svjetskog rata. Koliko se njegovih djela nalazi po raznim čikaškim palačama, teško je reći.

Rad s čikaškim arhitektima bio je, kako jedan njegov suvremenik zapisa, jamstvo Kufrinove materijalne neovisnosti, a njegovo umjetničko umijeće došlo je do punog izražaja u izradbi poprsja, istinskih portreta.

Među poznatija Kufrinova djela pripadaju poprsja britanskog premijera Davida Lloyda Georgea (koji mu je čestitao na tom djelu), predsjednika F. D. Roosevelta, čikaškog gradonačelnika Anthonyja Čermaka, Nelsona Rockefellera, nadbiskupa Georgea kardinala Mundeleina, sarajevskog nadbiskupa Ivana Ev. Šarića, profesora povijesti Francisa Prevedena, opernog pjevača Dragutina Šoštaraka… Dobio je više priznanja i nagrada od umjetničkih udruga i društava, a za poprsje poznatog odvjetnika Clarencea S. Darrowa, Kufrin je dobio zlatnu medalju na Svjetskoj izložbi u Chicagu (1933. – 1934.). O njegovim uspjesima pisale su ne samo čikaške i američke novine, nego i svjetske – La Revue moderne des arts et de la vie, na primjer.

U svojim radovima Kufrin je ostao vjeran klasicizmu. Modele je gledao, kako je on znao reći, „kroz istinu”. Jednom je za novine izjavio: „Ako umjetnost želi biti velika i postojana, mora imati duhovnu dubinu; mora tražiti istinu”. Za njega je realizam bio vječan, a ne prolazna „moda”.

Osim umjetničkog talenta, Kufrina je krasilo i njegovo djelatno domoljublje. Bio je zaljubljen u slobodu pojedinca i naroda, u prvom redu svog hrvatskog naroda. Zato je volio američku slobodu i od mladih dana bio među vodećim Hrvatima u Americi koji su promicali rad za slobodu i samostalnost Hrvatske. Otvoreno je bio protiv svake Jugoslavije i u tom duhu javno je tražio da ga nigdje i nikad ne proglase „jugoslavenskim” umjetnikom ili da je iz Jugoslavije. Začudo, njegova zamolba bila je i u medijima ispoštovana. Pružao je materijalnu pomoć Hrvatima u potrebi, sudjelovao u hrvatskom javnom životu, posebice u Chicagu, te češće na javnim govornicama bodrio mlađe da ustraju u svom domoljubnom radu. Zbog njegovih političkih pogleda i javnih nastupa, titoisti su jednoć provalili u njegov atelje i uništili više umjetničkih djela.

Pavao K. Kufrin umro je u Chicagu 8. studenog 1973. godine. Nekoliko mjeseci prije preminula mu je supruga, a iza njega su ostala dvojica sinova (Paul Jr. i George), šestero unučadi i dvoje praunučadi. Usput, nedugo iza mog dolaska u Chicago (1966.) bila mi je čast posjetiti Kufrinov atelje (South Lawndale) i upoznati toga vrsnog umjetnika, domoljuba i časna čovjeka.

Ključne riječi #Hrvati u Americi #Pavao Kufrin #umjetnici u dijaspori