Unatoč dramatičnom i traumatičnom životu, njezini radovi odišu dubokom vjerom, radošću i optimizmom

U lipnju 2020. godine u Liverpoolu u Australiji preminula je Gina Sinozich, samouka slikarica podrijetlom iz Istre koja se slikarstvom počela baviti u 70. godini života, želeći tako djeci i unucima ispričati priču o sebi, obitelji, zavičaju, doseljenju u Australiju i drugim događajima koji su obilježili njezin život. Gina Sinozich (r. Soldatić) rođena je 1930. […]

Na početku Drugog svjetskog rata otac joj je službom premješten u Glinu. Kao djevojčica prolazi ratne strahote te se s obitelji 1945. vraća u Osijek. Pučku školu završila je u Glini, gimnaziju u Zagrebu, a Učiteljsku školu u Osijeku. Duhovno je odgajana po starom ličkom običaju – Svevišnji, preci, ognjište, majka i domovina.

Takav odgoj stvorio je u Mirjani rodoljubni osjećaj: toplu, čistu i iskrenu ljubav duboko odanu narodu i Hrvatskoj. Mržnja nije postojala u njezinom domu, a niti bilo kakvi štetni utjecaji okoline.

„Svaki onaj koji moju domovinu Hrvatsku izdaje, uništava ili napada, za mene je dušmanin pa bio i rođeni brat. Dr. Ante Starčević je moj uzor. Ljubav prema našoj hrvatskoj povijesti razvili su u meni otpor prema svakom šovinizmu i nezdravoj politici protiv moga napaćenog hrvatskog naroda“, znala je reći Mirjana Majić.

Dušom i tijelom bila je pravašica starog soja, srcem i dušom odana svojoj najmilijoj zvijezdi na nebu – Hrvatskoj.

„Htjeli su me zaustaviti, poniziti i popljuvati, ali Bog me vodio i štitio dajući mi veliku snagu, bogatu duševnu hranu da mogu izdržati sve napade neprijatelja i izdajnika hrvatskoga naroda. Često kad razmišljam i mislima se vraćam kakve su bure udarale na moja vrata, vihori bola i tuge parali moje srce, onda bih se pomolila i kazala: Hvala ti milostivi Bože na svemu, jer bio si moj najdraži prijatelj, moja utjeha i velika nada u bolju budućnost”.

U emigraciju je stigla u studenom 1959. na Tasmaniju gdje je boravila do studenog 1967. kada je otišla u Sydney…

„U svom poslu dadoh sve od sebe, učih našu dragu djecu, moje drage Hrvate, čitati i pisati hrvatski, s njima nastupajući na raznim kulturnim izložbama i izvodeći dječje igrokaze od kojih sam četiri i napisala za njih“, govorila je gospođa Majić.

Istražili smo legendu koja kaže da je vinska etiketa Hrvata postala australski grb

U petak navečer nazvala me prijateljica Anita i u razgovoru smo spomenuli australski grb na kojemu klokan i emu drže štit s amblemima šest naših država. Pitala me znam li da je grb izvorno dizajnirao jedan Hrvat, koji je negdje u Victoriji imao poznatu vinariju s golemim vinogradima. Raspitivala se o temi jer je željela, […]

Jedna je od osnivača prve dramske skupine “Dr. Mile Budak“ koja je s ponosom nosila ime ovoga velikog književnika, a do danas se zvala „Australsko-hrvatsko literarno društvo Dr. Mile Budak“, čija je tajnica bila sve 42 godine djelovanja, do svoje smrti.

Bila je i jedna od prvih osnivača Subotnjih hrvatskih škola hrvatskog jezika, a sama ih je utemeljila tri, dok je cijelo to vrijeme radila u hrvatskim školama s literarnim sekcijama i dramskim izvedbama raznih igrokaza za djecu. Registrirala je i prvu dramsku literarnu školu “Antun Gustav Matoš“ te je u njoj radila deset godina – do zatvaranja iste.

Pisanjem se bavila godinama, a najprije je počela pisati prikladne pjesme za djecu jer nije bilo dovoljno potrebnih knjiga za nastavu. Bila je i članica udruženja književnika Australije u kojem je aktivno i radila. Na engleskom jeziku izdala je mnoge pjesme.

U SAD-u su izišle njezine „Ljubavne ode“ u desetak poznatih antologija. Izdala je peto izdanje „Liepe plavke“ pod imenom Domovina, Madrid u Španjolskoj, dozvolom Višnje Pavelić – kćeri poglavnika NDH dr. Ante Pavelića.

Kao rizničarka prvog Svjetskog pjesničkog kongresa Australije uspjela je promovirati kratki pregled o hrvatskom pjesništvu i u druge dvije antologije istog kongresa.

Osim u školstvu bila je aktivna i u drugim hrvatskim organizacijama, kao što je Hrvatski međudruštveni odbor kao tajnica 25 godina. Izdala je mnoštvo svojih knjiga: Čarobni dragulj Slavonije, 1992.; Za tobom Boko suzno moje oko, 1995.; Posavino, naša rano ljuta, 1995.; Bleiburg 1945. – 1995.; Junak vjesnik proljeća, 1999. (Hero Messenger of Spring, 1999.; Love is a Rose, 2001.; Agony of Two Gentle Souls, 2003.; Suze roni Hrvatica vila, 2003.; Nespominjani i zaboravljeni, 2009.; Sokol kliče s Ivan planine, 2009.; Eminin javor, 2011.; Ratnik svjetlosti, posvećena Juri Francetiću, 2011.; Orlovi Hrvatske, povodom 50-godišnjice uspostave NDH, 1991.; Vitez u crvenoj kapi, posvećena dr. Mili Budaku, 2005.; Rasplamsana vatra iz daljine, 2010.; Liepa Plavka – luč hrvatske slobode, 2011.; Svevišnji čuva pravednika, posvećena Poglavniku Nezavisne Države Hrvatske dr. Anti Paveliću, 2013.; Patriotkinja u borbi za hrvatsku istinu, 2019.; U srcu je Hrvatsku nosio, kao lav se u obranu diže, u spomen 100. obljetnice Ante Starčevića; Zagreb-900. obljetnica; i U Hrvatskoj Boki cvala miris ruža mala, posveta Marku povodom smrti njegove žene Stane, 2008.; kao i Pravaška zora svanuti mora, Povjestnice radostnice od Irana do Jadrana, i druge.

Australski Hrvat kao Slumdog Millionaire! Sve je iznenadio njegov odgovor na posljednje pitanje

Rijetki su primjeri iz povijesti kada su se veleposlanstva otvarala godinama prije osnivanja država ili nacija koje bi predstavljala. No, upravo to se dogodilo za vrijeme bivše Jugoslavije u glavnom gradu Australije. Naime, na sam nekadašnji Dan Republike, 29. studenoga 1977., naši ljudi u Canberri utemeljili su hrvatsko veleposlanstvo s Marijom Dešpojom kao otpravnikom poslova […]

„U svojim pjesmama ja grlim branitelje naše, domobrane, ustaše, HOS-ovce i naše drage ratnike Domovinskog rata. Ja ih bodrim, obožavam, umirem s njima, padam, dižem se i opet nastavljam kititi drevnu lipu svojih predaka sa siromašne, ali junačke i ponosne Krbave. Lika, Slavonija, Bosna i Hercegovina, Srijem i Dalmacija, Hrvatsko Zagorje, Boka i Istra to su zvijezde hrvatskoga neba. Za njih moramo živjeti, boriti se, štovati svoje svetinje, ali za izdajice Domovine nema i ne smije biti lakoga oprosta. Kao narodna pjesnikinja njegujem i živim za ovo narodno blago koje nam kaže, što smo, kakovi smo i gdje pripadamo”, na kraju je rekla gospođa Mirjana Majić.

Petar Mamić, Domovina