U rodnom gradu Che Guevare i Messija možete besplatno upisati koliko god studija želite, a ne morate ih ni završiti u određenome roku da biste izgubili pravo na besplatno studiranje

Na Fakultetu humanističkih znanosti i umjetnosti Narodnog sveučilišta u Rosariju (Universidad Nacional de Rosario) hrvatski jezik počeo se poučavati 2005. godine na inicijativu Konzulata i zahvaljujući nastojanjima Maríje Galian Nikolic, hrvatske iseljenice koja je ujedno bila i prva nastavnica hrvatskoga jezika na Fakultetu. Na tim je temeljima akademske godine 2009. osnovan Lektorat u nadležnosti hrvatskoga […]

Uspostavljanje lektorata u svijetu ne pobuđuje baš neko „grozničavo“ zanimanje naše medijske javnosti, no sjećam se da je vijest o potpisivanju memoranduma o osnivanju hrvatskoga lektorata u vojvođanskome glavnom gradu, s prizvukom (vjerojatno i opravdane) senzacije, bila objavljena u središnjemu dnevniku HTV-a. Vijest me, blago rečeno, ugodno iznenadila, a zapravo oduševila, to više što sam svojedobno, dok sam prije desetak godina u Subotici radio kao izaslani prosvjetni djelatnik, odnosno kao nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti, priželjkivao lektorat i zagovarao njegovo osnivanje.

MUKOTRPNA NASTOJANJA HNV-a

Hrvati u Vojvodini, po svojim organskim govorima dobrim dijelom štokavski ikavci, kao autohtono stanovništvo prije tri desetljeća postali su stjecajem povijesnih okolnosti nacionalnom manjinom. Danas u Republici Srbiji, službeno, ima nešto manje od jedan posto Hrvata (točnije 0,8 posto), ali u višenacionalnoj Vojvodini treća su po brojnosti nacionalna manjina (nakon Mađara i Slovaka). Na tragu te činjenice i oni su iskazivali težnje da se njihov jezik studira na sveučilišnoj razini. No, putu do hrvatskoga na sveučilišnoj razini prethodila su manje-više mukotrpna nastojanja Hrvatskoga nacionalnog vijeća kao krovne organizacije (s kojim Lektorat kvalitetno surađuje) da se uspostavi obrazovanje na hrvatskome jeziku.

‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju… Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New […]

Specifičnost rada zrcali se u samoj činjenici postojanja i djelovanja Lektorata u sredini, posebice akademskoj, koja u manjoj ili većoj mjeri nije pretjerano sklona prihvaćanju hrvatskoga jezika kao zasebnoga/posebnoga jezika. Ali tomu sam nastojao ne pridavati preveliku važnost, trebalo se usredotočiti na organiziranje nastave, a ono u svojim počecima nije moglo proteći bez izazova. Kako bilo, nastavno djelovanje u ovome trenutku načelno se ostvaruje na dvjema razinama (program usavršavanja nastavnika i tečaj), ali na žalost ne i na studijskoj razini premda Lektorat provodi testiranja iz hrvatskoga jezika za studente koji se natječu za stipendije radi studijskoga boravka u Hrvatskoj. Koliko god se navedeni vidovi djelovanja možda mogu učiniti skromnima, treba podsjetiti da se u programsko-operativnome smislu manje-više krenulo od ništice.

EDUKACIJA PROSVJETARA

Hrvatski lektorat u Novome Sadu „preuzeo“ je od domaćih profesora sve kolegije (predmete) Programa za stjecanje kompetencija iz hrvatskoga jezika, književnosti s metodikom rada, s tim da sam mu kao sastavljač dodao i naziv kultura, uz pripomenu da „stari“ program nije ni zaživio jer nije bilo polaznika. Tako je djelokrugom Lektorata postalo samostalno organiziranje i vođenje cjelokupnoga jednogodišnjega (dvosemestralnoga) edukacijskog programa usavršavanja odgojno-prosvjetnih djelatnika iz subotičkoga kraja koji rade u hrvatskim razrednim/vrtićkim odjelima. Riječ je o programu jezično-nastavnog usavršavanja, praktički „ministudiju“, poprilično širokoga stručnog spektra, sastavljenome od pet kolegija, i to, u pravilu, s vrlo heterogenom skupinom koja obuhvaća polaznike različitih stručnih profila i različite dobi, od onih koji su pred mirovinom do onih koji su nedavno završili fakultet. U prve četiri godine Lektorat je vodio i izveo „kompletno“ osposobljavanje više od trideset polaznika.

ZAPAŽENA GOSTOVANJA

U organizaciji Lektorata, unatoč izazovnim okolnostima, održane su mnoge aktivnosti koje lektorati obično poduzimaju, primjerice zapažena gostovanja hrvatskih sveučilišnih profesora i kulturni programi. Zahvaljujući i potpori resornih hrvatskih ministarstava, organizirani su na Fakultetu brojni kulturno-znanstveni događaji s hrvatskim predznakom. Tu izdvajam izvedbu monodrame Joška Ševe „Govorite li hrvatski“ te predavanje prof. dr. Krešimira Mićanovića sa zagrebačkoga sveučilišta o hrvatskome jeziku u socijalističkoj Jugoslaviji, a svakako treba spomenuti angažman Lektorata i u organizaciji međunarodne znanstvene konferencije Interkulturalnost u obrazovanju – Interkult 2019 koja je u uvodno-plenarnome dijelu bila posvećena hrvatskomu jeziku i kulturi.

Hrvatica u Parizu: Uvjerila sam se da život ovdje može biti vrlo miran, ugodan i nimalo stresan

Na INALCO-u se može studirati gotovo 90 jezika srednje i istočne Europe, Azije, Oceanije, Afrike i Amerike, po čemu je jedinstvena ustanova u svijetu. U tom jedinstvu svoje mjesto našao je i hrvatski jezik. Sjećam se toga jesenskog dana 2019. godine kada sam prvi put kročila u modernu zgradu u koju se Institut preselio 2011. […]

Osnivanje hrvatskoga lektorata u Srbiji u okvirima je sveučilišne hijerarhije malen, ali u nacionalno-simboličkome smislu relativno znatan korak u nastojanjima da se uspostavi sveučilišni studij ili barem katedra hrvatskoga jezika. U duhu sveučilišne interkulturalnosti na tome treba i dalje ustrajati premda prepreka vjerojatno neće manjkati.

Tomislav Ćužić, Hrvatska matica iseljenika

Tomislav Ćužić rođen je 1975. godine u Vukovaru. Diplomirao je kroatistiku i doktorirao filologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na mjestu profesora hrvatskoga jezika i književnosti radio je u srednjim školama u Iloku, Kutini, Subotici (Vojvodina) i Zagrebu. Predavao je hrvatski jezik i književnost na sveučilištima u Ljubljani, Skoplju i Novome Sadu. Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima u Iloku, Rijeci, Zagrebu, Sarajevu, Ohridu, Skoplju i Novome Sadu. Kao autor ili urednik objavio je knjige Hrvatski jezik u teoriji i primjeni, Pravopisna norma, Spomenice županjskih škola i Hrvatsko-makedonska čitanka 2 (s Ljudmilom Spasovom) te niz znanstvenih i stručnih radova.